Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

[wirger]

https://youtu.be/DHVEjfLeWUQ
Na 9,28 min, Snimak tzv. Sarajevo landing da bi se izbjegla pješačka vatra, ali prilikom poniranja sam prepoznao prugu koja je bila linija razdvajanja , naravno tada nije ovuda prolazila brza cesta, u gornjem desnom uglu je Pejton, u donjem lijevom je Otes. Snimak je cini mi se iz avgusta 1992 godine.

[Seher_1984]

Tačno je da je Hajriz bio, kao i Atom mrav tj Salih.Đ. i rahmetli Rahim Catic..

Dobrodošao na forum, ne zamjeri što ne mogu da povežem citirano na koji događaj se odnosi.

Hvala na dobodoslici, neko je pitao da li je Hajriz bio u Otesu u komandi, pa odgovorih da je bio.

[aldinjo]

4.12.1992.-4.12.2021.

[adapter]

[El_comadante]

Krepali general Kukanjac, bio je penzioner sredinom aprila 1994. kada je dao intervju krepalom Risti Đogi , koji se često naziva ''zabranjeni intervju''. Valjda jer nikada nije javno objavljen u medijima i iz prve ruke se došlo do određenih saznanja, mjestu i ulozi izdajničkog đenerala Kukanjca, sarajevskog zeta.

Između ostalog... argumentovano general ukazuje na činjenice da je on sa srpsko-crnogorskim dijelom JNA podijelio i VRS ostavio srpski dio grada (jedan od šest strateških ciljeva SDS-a). Da je od vojne opreme JNA formirana novinska agencija SRNA tj srpska televizija na Palama. Da mu nije jasno kako je SRK VRS izgubio neke dijelove grada, navodi brda Žuč i Mojmilo na području općina Novi Grad. Na kontra reakciju da je SRK ipak oslobodio Otes, general Kukanjac kaže da je to mal' prostor, jedno malo selo, minimizirajući taj vojni uspjeh u odnosu na izgubljene strateški bitne pozicije Žuči i Mojmila.

Operaciju ''Koverat'' kojom su snage Prvog korpusa u koordinaciji sa snagama izvan prstena opsade, čak i uz učešće snaga HVO-a iz Kiseljaka, planirale da se deblokira grada Sarajevo ...SRK VRS neprijatelj je saznao od tzv petokolonaša il' krtica unutar struktura odbrane.
Preventivno je izveo oklopnomehanizovani napad na Otes i u teškim borbama od prvog do četvrtog decembra 1992. vojnički ga zauzeo, i sačuvao pod svojom kontrolom do kraja tj reintegracije iz 1996.

ipak je on školovani general, realno je sagledao stvari u tom intervju.

[adapter]

[jefff]

[trambusek88]

Kakav je ono rov što u njemu leži mrtav čovjek?
J*** me svak ako je ono dublje od 50-60cm

[jefff]

Nije to mrtav covjek nego poginuli borac Armije BiH.

[PM72]

Kakav je ono rov što u njemu leži mrtav čovjek?
J*** me svak ako je ono dublje od 50-60cm

U pravu je Jeff - poginuli pripadnik Armije BiH...

Što se tiče rovova na Otesu (bio sam dole) najdublji rovovi bili su nekih 170 cm a prilazni tranšeji su bili oko metar visine.Više hiljada granata koje su ispaljene na Otes zatrpavali su i tranšeje i rovove,nije se imalo vremena izbacivati i uređivati tranšeje i rovove. Ako vam kažem da je u jednoj sekundi padalo po tri minobacačke granate valjda će biti jasnije.Znali smo šćućureni čekati po 5 minuta da pretrčimo 50 metara između kuća i zgrada koliko su granate padale.

[trambusek88]

Nije to mrtav covjek nego poginuli borac Armije BiH.

Pretpostavljao sam, ali pošto je u civilnoj odjeći nisam bio 100% siguran je li borac ili civil.

[Chmoljo]

Nije se vršilo dublje ukopavanja da bi ga nazvali odbrambeno, jer se planiralo operacijom Koverat/sloboda '92 ići u deblokadu prije zime, i jedan od pravaca deblokade je bio preko Otesa i Ilidze, drugi prema Vogošći. Zamisli operacije su provaljene tj dojavljene neprijatelju VRS. Preventivni kontraudar oklopno mehanizovanim sredstvima na tenkoprohodnom smrznutom terenu je vrhuski potez neprijatelja. Naš borbeni raspored nije bio ni formiran, ad hok rješenja i improvizacija su naš vid otpora uz velike ljudske gubitke je ipak usporio neprijatelja da ne izađe na tzv stupsku petlju. Pad Otesa je istovremeno uticao da se aktivira planirani pravac deblokade prema Vogošći, za par dana smo zauzeli bitne kote na području Žuči.
Dejtonskim ugovorom je Otes i šire reintegrisan. Žao mi izginulih sarajevskih lavova.

ma ja. za mjesec idemo u proboj, ko će sad lopatati. jebo to što će avdo, meho, fikret poginuti jer se kriju u lavoru.

dobro smo mi ikako išta.

[PM72]

Nije to mrtav covjek nego poginuli borac Armije BiH.

Pretpostavljao sam, ali pošto je u civilnoj odjeći nisam bio 100% siguran je li borac ili civil.

Uniformi u opkoljenom gradu nije bilo i svak se snalazio kako je znao i umio.Dolazila je zima i neko se sjetio da pravi uniforme od čohanih deka tako da si imao jednu jedinicu vojne policije u "sivim" a jedna u "ciklama" boji uniforme.Te u ciklama uniformamma zvali su Seferove mandarine.Upravo su oni obrali bostan u Otesu iako su se lavovski borili.Ja sam imao jaknu napravljenu od svijetlo plave vreće za spavanje.Pet kutija cigara i jakna ko grom.Crna vunena kapa,jakna od vreće za spavanje,sive vojničke pantalone sa džepovima sa strane i JNA čizme...ko migranti.

[PM72]

Nije se vršilo dublje ukopavanja da bi ga nazvali odbrambeno, jer se planiralo operacijom Koverat/sloboda '92 ići u deblokadu prije zime, i jedan od pravaca deblokade je bio preko Otesa i Ilidze, drugi prema Vogošći. Zamisli operacije su provaljene tj dojavljene neprijatelju VRS. Preventivni kontraudar oklopno mehanizovanim sredstvima na tenkoprohodnom smrznutom terenu je vrhuski potez neprijatelja. Naš borbeni raspored nije bio ni formiran, ad hok rješenja i improvizacija su naš vid otpora uz velike ljudske gubitke je ipak usporio neprijatelja da ne izađe na tzv stupsku petlju. Pad Otesa je istovremeno uticao da se aktivira planirani pravac deblokade prema Vogošći, za par dana smo zauzeli bitne kote na području Žuči.
Dejtonskim ugovorom je Otes i šire reintegrisan. Žao mi izginulih sarajevskih lavova.

ma ja. za mjesec idemo u proboj, ko će sad lopatati. jebo to što će avdo, meho, fikret poginuti jer se kriju u lavoru.

dobro smo mi ikako išta.

Mi smo došli iz grada da zaustavimo napade ,kakvo ukopavanje jer su Otes i Doglodi do polovine septembra bili mjesto za šverc između HVO i četnika.

[PM72]

Četnici su upali u Otes nakon 4 dana borbe.Bukvalno su preorali svaki metar granatama i minama.Prvo su zauzeli zgradu na ulazu u Otes zvanu Viktorija (zato što je u obliku slova V - od žute fasadne cigle).Onda su krenuli na mjesto zvano Sastavci (ušće Željeznice u Bosnu) gdje je bio plitak gaz.Tu su se lavovski borili Jukini gdje su im uspjeli uništiti jednu Pragu i oklopni trasporter.Pometnja je nastala kad su se četnici uspjeli popeti na jednu kuću i sa krova ispaliti osu u sred tranšeje sa Jukinim.To je stradalo bar deset momaka.Čuo sam da ih je poslije tenk zatrpao tj. okrenuo se na tranšeji.Ušli su i od energoinvesta i time završili posao nakon 5 dana i bar 10 000 ispaljenih granata a branioci nisu imali ukupno deset zolja,pokoja osa i RB.Da ne pominjem da nismo imali niti jedan jedini minobacač.Metke smo brojali...

[jefff]

Ipak 3. i 4. dan je bio najtezi i sa najvise gubitaka.

[Chmoljo]

ma ja. za mjesec idemo u proboj, ko će sad lopatati. jebo to što će avdo, meho, fikret poginuti jer se kriju u lavoru.

dobro smo mi ikako išta.

Mi smo došli iz grada da zaustavimo napade ,kakvo ukopavanje jer su Otes i Doglodi do polovine septembra bili mjesto za šverc između HVO i četnika.

pa napisah ponukan ovom pričom "nije se, jer se planiro proboj".

dobro se sjećam i šoka "ponora" čiji sam blog čitao, kada je vidio u kakvom stanju je odbrambena linija. ne želim upirati prstom ni u koga, posebno ne u vojnike jer sam svjestan koliko je ljudi dole izginulo.

je li u pitanju kratkovidost, nesnalaženje, bolikurac... znam da je Otes bio u klinu, i da bi bilo teško braniti i da se bilo dobro ukopano, ali mi je neshvatljivo ili ja ne vidim razlog zašto se nije više uradilo. to da se planirao proboj pa nije, stvarno mi je glup izgovor. ako je to bio stvarni razlog, onda...

[PM72]

Nas iz MUP-a prvi put su na Otes poslali početkom septembra 1992.Da "pojačamo" linije.Tako su nam rekli u komandi.Prebacivali smo se čitav dan,meni se učininilo da ćemo na kraju izbiti oko Pazarića.U zatvorenim kombijima do hala Hidrogradnje,tu smo nešto čekali pa onda prema Stupu gdje su nas zadržavali na punktu HVO pa nekakvim vozilima do vatrogasnog i opet čekaj,nešto tumače mudruju...onda kroz livade,bašte i odjednom pruga.Preko pruge trčeći uz upozorenje da se pazimo velike hale na kojoj su bordo limovi (zgrada Energoinvesta - TAT-a).I opet u neke garaže,skupljaj se,broji,zvjeraj. E onda klaj-klaj cestom do zgrada na Otesu.Sve mirno i tiho,pune bašte jesenjih plodova a nama oči ostale na baštama punim paradajza...

Vidjeli smo samo par tragova granata.Nigdje nisam vidio tranšeje i rova.Ideš cestom,poneko auto prođe,dosta hrvatskih zastava na kućama.Oaza mira.Smjestili su nas u neki prazan stan,nas 40 povaljalo se ko sardine i ja se javim da idem na stražu jer nisam imao gdje spavati.Nas četvorica krenuli na "liniju". Vodio nas neki domaći sa PAP-ovkom.Iz zgrada izađeš i hodaš nekih 200 metara do šljivika i tu počinje nešto što se zvalo tranše.Do koljena.Ja nisam htio prljati čizme nego išao travom.Mirno,ni metak se ne čuje.

Nakon stotinjak metara rov koji se račvao lijevo i desno.Kroz puškarnicu vidiš nepregledno polje kukuruza.To nam pokaza onaj "vodič" uz napomenu da su tamo četnici i ode levat.
Mi se rasporedili i shvatili ozbiljno zadatak.Osmatramo,šutimo.Ko fol da upratimo gdje su dušmani.I tako do ujutru.Došaptavali se čitavu noć,pušili cigare ko indijanci (da se plamen ne vidi) kad ujutru dolazi smjena.
Pitam ja te lokalne vojnike- gdje su četnici.Kaže,odmah iza onih jablanova.A jablanovi iza rijeke,bar 500 metara daleko ...

Sljedeću smjenu smo se opustili,brali šljive,pušili ko ljudi- kakva linija.

Priprema za liniju bila je sto metara dalje u jednoj štali.Puna sijena i mi se zavalimo ko da smo na kampovanju.Meščini da je lijepo spavati u sijenu jedino u filmovima.Prvo što mi je ono trunje upalo i u potkošulju i gaće pa se sav skidao da to očistim još kad sam vidio pacove i zmiju bjeloušku kako izlazi...odmah sam završio kampovanje u štali.

E to je bila linija na Otesu na pravcu prema Osjeku i Vreocima.Jeli smo neke splačine u kuhinji koja je bila u piceriji a lokalni HVO imao svega ,od pite do pečenih pilića.Hranili smo se sa lokalnim pripadnicima Armije BiH a u Otesu su još bili Jukini i HVO,obje te formacije svijet za sebe,Niko ni sa kim.Kupovali smo paradajz (1 DM - 1 kg),u jednoj bašti smo vadili po mraku krompir i luk i tako desetak dana uživali ,niko metka opalio nije dok ne krenu belaj u Doglodima.Onda nam je prisjelo.

To da je neko planirao neki napad baš tu gdje smo mi bilo - čisto sumnjam.To malo rovova i tranšeja iskopali su lokalni momci i to je sve.Od protivoklopa bila je jedna zolja i plinska flaša negdje u kukuruzima za čije je aktiviranje bilo potrebno spojiti dvije žice u bunkeru.Niti je ko išao u izviđanje niti si znao gdje su im tačno bunkeri.

[toska]

Da se nadovežem na ovu priču o tranšejima, rovovima, bunkerima.

Nisam bio na Otesu, ali jesam na toj desnoj strani Stupa i Azića, i svugdje je bilo isto, kao da je jedan projektant sve pravio.
tranšeje faktički nisu ni postojale u upotrebljivom obliku, plitke, kratke i kopane samo za baš čistinu, sa bukerima koji su čista improvizacija i ni jedan dio te teritoriji nije bio spreman za odbranu od jačeg napada i tenkova.

uzroka ima više jer znamo da je taj rejon imao specifičan položaj prvih 6 mjeseci rata, mada opet nema opravdanja za takvu aljkavost jer je ARBiH od septembra 92. preuzela 90% kontrole i bilo je vremena...i sam osjećam malo krivice (često se prisjetim) jer me je nekom greškom zapala dužnost komandira jedne pozicije na sedmicu, dvije, baš kada se radilo ukopavanje i to na djelu linije koji se kasnije pokazao ključnim, malo dublje i malo više vreća je možda moglo spasiti koji život.
sva logika je bila, ma dobro je to, ko će više kopati i zajebavati se, umorili smo se, ako napadnu kako-ćemo lako-ćemo...ukratko, loša komanda i nemar od vrha brigade. kada je vrag odnijeo šalu krenulo se u pravo utvđivanje, mart-april 93.

lijeva strana Stupa je skroz druga priča, Stupsko brdo je bio vrhunac u izradi dubokih i doslovno lavirint tip tranšeja,
Stup II nije, oskudjevao je u trašejima, ali su pozicije bunkera bile prava vojna utvđenja, teško osvojiva.

kažem da nisam bio, ali kao da gledam i vidim loše ukopanu odbranu Otesa.

p.s. za one koji nisu bili učesnici rata ili mlađe koji ne pamte možda bi trebalo pojasniti princip komande (RiK) u ARBiH.
za razliku od Vrs koja je preuzela doktrinu JNA (ruska u osnovi), ovdje nije bilo stroge discipline i jakog autoriteta starješina.
išlo se na moral i razum da svaki vojnik shvata poziciju u kojoj se nalazi on i njegovi bližnji, apel na savjest umjesto strogoće. vojnik je npr. mogao odbit učešće u ofanzivnim, napadnim dejstvima. za odbrambene situacije nije bilo (dopuštenog) izvlačenja.
ovo se odnosi na cijeli period 92.-95. i za svaku vrstu formacija. rijetko, ali dešavalo se odustajanje, razlog npr. "nemam čizme".

[wirger]

Interesantni i potresni snimci, jednog dana kada nekadašnji TvBg , današnji RTS bude digitalizovao arhivu naći će se još toga, ove snimke koliko sam shvatio je preuzeo austrijski ORF-a. U ovom rovu čini mi se da ima više poginulih, ove roze uniforme rađene od debelih materijala smo mi zvali Pink Panteri. Zaustavljao sam snimak i pokušavao da utvrdim tačnu lokaciju, ima neki objekat u pozadini, ali je nejasno i mutno.

[jefff]

Da. Tadasnja TV im se valjda zvao Kanal S ili cirilicno C.
Novinska agencija je bila SRNA.
Tu je bila i TV Srbije. Sumnjam da je neka strana TV dolazila tih dana u Otes. To sam ja sve pravovremeno gledao ali se nije sve pojavilo sto sam gledao. Jedna scena je bila na njihovom kanalu gdje ulaze u prizemlje zgrade gdje su naslagani paketi sa oznakom EU ili UNHCRa i u kojima je riza i njihov reporter otvori paket na cisku, riza sipa iz paketa a on kaze: evo vidite kako Alijini mediji lazu da u gradu nema hrane i da su pod blokadom. Jebli mater onu svoju. Meni se onac crveni VW GOLF 2. urezao u pamcenje kao tamno sivi VW GOLF 2. sa cetvera vrata i nasim poginulim braniteljima unutra. A opet su mozda i bila dva razlicita Golfa.

Nesto se silo u KRAS pogonu ali ne znam da li i ove uniforme. Od jednog jarana zena sila uniforme u KRAS i na putu na posao poginula na Alipasinom.

[Naslovnica]

Kako se ostvarivao povratak tijela branitelja Otesa na slobodnu teritoriju?
Da li su bile razmjene, Crveni krst/križ, kako je to funkcionisalo ako je uopšte funkcionisalo?

[jefff]

Imajte u vidu da je napad snaga neprijatelja bio ne samo jak kroz angažovanu borbenu tehniku i obilje artiljerijske podrške, nego je predhodilo napadu detaljno izviđanje prvih borbenih linija naših snaga, komunikacija popune i logistike, pa su naši ključni položaji uglavnom bili poklopljeni ne samo pješadijskim oružjem već i onim jačeg kalibra tipa PAM-ova ili praga. Sve se to fino izviđanjem i kompariranjem sa obavještajnim podacima dobijenim od prebjega, dezertera i petokolonaša (Doglodi) baci na kartu i uz faktor suprajz angažuju potrebne snage. VRS je bila ozbiljna neprijateljaska vojna sila i u to vrijeme. HVO i njegova uloga je posebna priča na tom dijelu sarajevskog ratišta. Par mjeseci nakon i taj faktor će ući u sukob sa Armijom RBIH.
Kao godišnje doba, meni je ta zima 1992. bila nekako najdepresivnija a po ljudskim gubicima saboraca vjerovatno i najteža. Poslije smo oguglali.

Nama je HVO tu odgovarao jer nas je rasteretio prvih i kljucnih 6. mjeseci rata. Trebalo je jos to vremenski razvuc al nasi genijalci...
Malo je to podrucje Otesa, nije bilo tesko ni ufrstuljiti gdje je sta. Mi smo se na Otesu odlicno i drzali.

[PM72]

Nama je HVO tu odgovarao jer nas je rasteretio prvih i kljucnih 6. mjeseci rata. Mi smo se na Otesu odlicno i drzali.

Koga i šta je HVO rasteretio sem novčanika gladnih sarajlija? i ko se na Otesu držao odlično?

[wirger]

https://www.youtube.com/watch?v=aw4X9a8afxk
Dan povratka u Otes.