Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

[juzna_strana]

Ma neka smo ih 92-e rokali vbr-ovima,ne zalim ih nimalo
On topic,jako dobra tema

[PM72]

Operacija "koverat",po onom što sam ja izučavao,nije trebala krenuti iz grada nego izvana...a VBR po njima nije tukao sve do 1995...

[Nekako s proljeća]

Moja jedinica je medju prvima dosla u Pijacnu bio 06-92, dosli smo u kamioncetu sa ceradom da nas niko ne bi vidio. Moj prvi sok je bio da su svi krovovi na mjestu da su i crjepovi na mjestu...cudno ?!

Spremali smo napad na Energoinvest, tacnije na "Ambulantu" kao blizi zadatak... nakon toga svega krovovi su svi otisli u helac...

Valjda je tada cvjetala ljubav među trgovcima -profiterima deficitarnom robom...idila.

[alexei77]

@felsh

Jel to ti ozbiljno ili se zezaš sa pm-om i dozerom?



@alexei

s koje strane?

RS

[alexei77]

Međutim, niko ne piše o prvom, (koji je vjerovatno bio probni) napad. Ako se dobro sjećam, 02.11. 1992, ispravite me ako sam fulio datum. Taj dan su vjerovatno provjeravali naše linije. Artiljerija je dosta uništila zgrada, bilo je par većih požara, pokrenuli su oklope - ali pješadiju nisu! Mjesec dana nakon tog uslijedio je haos. Da se vratim na onu decemarsku bitku...trocadero i alexei, ako ste bili u prvoj grupi koja je preko Željeznice upala u tkzv. Viktoriju (žuta fasadna cigla na ulazu u Otes) i kada smo vas pokušali istjerati ... Prikovali ste nas snajperom i sijačima lijevo od (tadašnjeg) stadiona. Nismo mogli nos proviriti - tu je snajper ubio majora Rahu (Rahim) Samo što je preuzeo komandu jadnik je ubijen. I dolazi par momaka k`o da pomogne - poslalo iz štaba... Gledam u ovog jednog u ruci američki Thompson - bez kundaka (iz onog rata, još kalibar .45 )
Kažem mu šta će ti bolan to čudo - a on meni nije to ništa ... imam samo DVA metka.

DA ja sam bio u toj grupi koja je prosla ispod nasipa i ispod podvoznjaka ako shvatas na sta mislim...
A ne preko Zeljeznice nego iz Pejtona...
Mene interesuju dvojica vasih boraca...
Kad je vec uzet prvi niz zgrada,u kucama sa desne strane odmah ispod sadasnje pumpe....
Oni su bili u nekim narandzastim odijelima primjetili smo ih kad su usli...
Oni su nas dugo blokirali...
Posle sam se nekad vrati da vidim ko su i koliko ih je bilo...
Nasao sam jednog .... Za drugog ne znam a da znam mu ime licno bih mu pruzio ruku i cestitao kolika je imao M..a pa je ostao tu....Ako je ziv...

[трокадеро]

Bitka za Otes, Robert Hasanefendic, borac srpske ofanzivne jedinice, vec treci dan niti sta jede, niti spava. Mozda nacas dremne dok stoji iza betonskog stuba ili ceka da pretrci cistinu, i to je sve. Nema vremena za vise. Bitka za Otes usla je u prelomnu fazu. Sve linije dodira su sudarene i ako se sada ne pomjere, dugo se nece imati snage za novi udar. Sad je biti, ili ne biti. Ofanzivna jedinica, pest srpskog udara ne smije da popusti. Oni su ti koji lome.

Cudis se, Hasanefendic, a u srpskoj ofanzivnoj ceti ?! Robert je jedan od onih koji u ovom ratu nisu niciji. Lako je biti Srbin. Lako je biti Musliman. Lako je biti i Hrvat. Ali,... djeca iz mjesovitih brakova... Meko pakovanje ! ? Niko ih nece. I svi od njih zaziru.

Robert je najstariji medju petero brace i tri sestre iz siromasnog dijela grada. Jos je bio klinac kada ih je otac, Musliman, ostavio da zive sami sa majkom, Srpkinjom. Upamtio je te dane i tesko ih je prebolio, a ocu nikad nije oprostio. Kad je nekoliko godina kasnije i mati umrla, djeca su ostala sama da se brinu o sebi, otac je vec bio nasao drugu zenu i tolika djeca iz prvog braka su mu smetala. Doduse, redovno je placao alimentaciju i kupovao neke stvari, starijima knjige i obucu za zimu, mladjima novogodisnje pakete, ali sve to je bilo tanko. Robert, kao najstariji, preuzima brigu o braci i sestrama. On kuva, pere, ide na roditeljske, lijeci grip. On je majka. Drugi brat, Goran, preuzima ulogu oca. Njegov dio posla je da zastiti i da donese novac u kucu. Goran to dobro radi. Vise sa one nego sa ove strane zakona, ali, jebi ga, novcu se ne gleda u zube. Lako je moralisati sit, zasticen i u toplom. Djeca rastu i taman kada su svi odrasli, da mogu sebi zaraditi, ono se zarati.

Robert pretrca ulicu i iza garaze cucnu da se odmori. Jos drugog dana akcije ostavio je pancirni prsluk, jer nije mogao da ga nosi, ali, sad koljena klecaju, tesko se krece i bez njega. Nasloni se na zid garaze i iz cuturice se napi mlake vode. Onda vlaznom rukom protrlja potiljak i sljepocnice.

Noc uoci rata u kafanskom obracunu kriminalac treceg reda, slucajno Musliman, na prevaru ubije Gorana. Pricalo se da je razlog neki nerasciscen racun sumnjvih poslova, a koji, niko ne zna. Sad je svejedno. Otac u gradu, vec politicki aktivan u SDA, pocinje da skuplja nove politicke poene. Na muslimanskoj televiziji izjavljuje da su mu jednog sina cetnici ubili, a da ostale drze u zatvoru. Sicari na krvi, a Goran sedam dana lezi u mrtvacnici. Kao da nikoga svog nema. Zbog prezimena Srbi ne daju da se sahrani na njihovom groblju, a zbog imena Muslimani na svom. Samo Robert zna gdje je i kako sahranio brata.

- Roberte, je l' ti to spavas ? – upozorava ga Brane.
- Jok. Samo odmaram oci.

Denis, jedan od brace, ode ocu u muslimanski dio grada. NIje se prije polaska ni javio Robertu i ostalima koji ostaju. Mora da se plasio rastanka, ili da ga ne nagovore da ostane. Ne bi niko...

Tad oni koji misle da im je Gospod sa starim junackim prezimenom i uniformom dao i tapiju da mogu odlucivati o necijem zivotu i smrti hapse Roberta, ispituju ga, pa ga pustaju. Onda drugi, isti prvima, opet ga hapse, pa ga pustaju, a on zeli samo da ratuje. Da ocu i Denisu dokaze da su se zajebali.

- Salju ga na "Maderu". Tamo je najopasnije.
- Sto ? Dobar je i ovdje.
- Dzaba, ja mu ne vjerujem. Turcin je to napravio.

I dok Robert ide sa teskog na tezi polozaj, da bi se dokazao, opet mu oni prvi zezaju porodicu. Najmladji brat, Riki, to vise ne moze da podnese, pa i on odlazi ocu. Dva brata u jednoj, dva u drugoj vojsci. To je Balkan. To je Sarajevo. Sam djavo zna koliko su puta ukrstili puske i gledali se preko musice. A onda Brane, Robertov prijatelj iz djetinjstva, prebacuje ga u svoju ofanzivnu jedinicu, jer, kaze : "Treba mi neko ko me nece ostaviti kada bude gusto". Nekoliko dana kasnije krecu na Otes.

- Roberte nemamo jos puno. Od one zgrade, ispred nas, jos pedeset metara. Hajde da i to odradimo kako treba.

Robert ispuca pjesadijski tromblon u podrumski prozor i poce pucati po zgradi, stiteci Brana, koji je trcao ka njoj. Kad stize do coska, svojom vatrom zastiti Roberta, dok i on pristigne. A onda dalje, Brane otrca jos naprijed i otuda zove.

- Roberte, nema nikoga. prazno je. Otes je nas.

Robert sjede na prevrnuti betonski blok i izu cizme i carape. Nije mu smetala hladna decembarska kisa. Zacudo, nije mu se ni spavalo. Sav je utrnuo. Ni ne pomace se kad eksplodira nesto malo dalje od njega. Tek kad neko rece da je Brane poginuo, skoci i bos otrca u pravcu odakle je maloprije cuo eksploziju. Svog komandira i prijatelja iz djetinjstva zatece bez desne ruke, bez desnog plucnog krila i komada glave, mirnog i nepomicnog. Sitni dijelovi video-rekordera bili su razbacani svuda po ispreturanom stanu. Nekilicina ih je stajalo tu i niko se nije micao niti doticao sta, plaseci se da je minirano. Branov zamjenik se naze prema Robertu i sapnu mu :

- Izgleda da ti je i Riki poginuo u ovoj bici.

Robert ga pogleda sa neskrivenom mrznjom i izadje vani. Da trazi poginulog brata. Tog dana su sitni lopovi u Otesu mogli da vide Roberta kako tumara, prevrce leseve poginulih muslimanskih vojnika i trazi Rikija. Svaki lici na njega, ali nije on. Sta znas, mozda i nije istina, mozda su zle duse htjele samo da se ruzno nasale. Ipak, u jednom rovu, u srcu Otesa, kao da je zaspao na pusci, mrtav je lezao Riki. Na rukavu mu plavi stit sa ljiljanima. Robert gleda znacku Nemanjica na svom reveru, pa plavi stit na bratovoj bluzi, i nista mu nije jasno. Podize u narucje Rikija, i kao sto ga je nekad usnulog osio u krevetac, sad ga nosi ni sam ne zna gdje. Nece, valjda iti kao sa Goranom. Nece. Srpski komandant iz Nedzarica daje Robertu transporter da Rikija u miru izveze i sahrani.

- Brat je brat, nije vazno u kojoj je vojsci bio.

Robert je odvezao Rikija i sahranio ga u gradskom groblju, u dijelu gdje se sahranjuju ateisti.Na povratku je u srpskoj crkvi zapalio tri svijece. Za Rikija, Gorana i majku. A kad je kasnije radio-vezom nazvao oca u muslimanskom dijelu grada, ovaj mu nista nije htio reci o drugom bratu. Sav se razgovor sveo na pet recenica.

- Sto ste ostavili Rikija ?
- Nismo ga mogli izvuci.
- A kako su se sve druge komsije izvukle, cak i oni koji su prodali Otes, samo RIki nije ?!
- Ti si zadojen cetnickom propagandom. Tvoj brat je poginuo kao heroj slobodne Bosne !
- Jebli te heroji.


Zeljko Przulj.

[aldinjo]

Dokle je ovaj Velimir Marić ostao na Stupu?

[agent_zero]

Ovaj lazić je klasični primjer velikosrpskog mitomana i raspirivača mržnje, a u isto vrijeme još jedan u okeanima dokaza agresije srbije na ovu zemlju. I nije ni čudo što smo danas generalno na ex yu prostorima tamo gdje jesmo kad se ovakvima kao što je ovaj lazić daje prostor i vrijeme da škrabaju i objavljuju ovakve umobolštine. I šta da zaključi neko neupućen iz srbije ko čita ovo njegovo sranje?

[sabanss]

Ovaj lazić je klasični primjer velikosrpskog mitomana i raspirivača mržnje, a u isto vrijeme još jedan u okeanima dokaza agresije srbije na ovu zemlju. I nije ni čudo što smo danas generalno na ex yu prostorima tamo gdje jesmo kad se ovakvima kao što je ovaj lazić daje prostor i vrijeme da škrabaju i objavljuju ovakve umobolštine. I šta da zaključi neko neupućen iz srbije ko čita ovo njegovo sranje?

Da smo imali VBR-ove

Jebem ti situaciju, kad sam vidio TAMic oklopljen plehom mislio sam da je Bojni brod u najmanju ruku

[Sta ti bi?]

DA ja sam bio u toj grupi koja je prosla ispod nasipa i ispod podvoznjaka ako shvatas na sta mislim...
A ne preko Zeljeznice nego iz Pejtona...
Mene interesuju dvojica vasih boraca...
Kad je vec uzet prvi niz zgrada,u kucama sa desne strane odmah ispod sadasnje pumpe....
Oni su bili u nekim narandzastim odijelima primjetili smo ih kad su usli...
Oni su nas dugo blokirali...
Posle sam se nekad vrati da vidim ko su i koliko ih je bilo...
Nasao sam jednog .... Za drugog ne znam a da znam mu ime licno bih mu pruzio ruku i cestitao kolika je imao M..a pa je ostao tu....Ako je ziv...

Koliko je meni poznato, takve boje uniforme od čohe su najvećim dijelom bile dodijeljene jedinicama Vojne policije A RBiH , kojima je tada bio komandant Kerim Lučarević. To je za sada jedini detalj koji mogu pridružiti tvom komentaru.

Jukini Vukovi su nosili te unioforme tada a oni su i mozda najvise fasovali na Otesu!

[Dozer]

Eh...da...

Na Otesu nisam bio. Srecom ili nazalost, svjedno je. Ali me zato Azici nisu fulili ni za milimetar, od prvog do poslednjeg dana.
Jos jedna dobra tema, a sad nemam vremena da crtam i postavljam sve to iz Azica, ali hocu u narednih par dana.

Ovo mi je privuklo paznju:

U Delminiju sa četama nije sjedio samo Marić i ekipa , već 90 posto kojekakvih vaših profitera , pa nije policija pošla hapsiti Marića u Delminijum kad su izazvali kontru Srba ,već vaše švercere i profitere...toliko o profiterima i kvinslizima , i o tome ko je sarađivao u Delminijumu sa VRS-om...

Boldirano pokazuje elementarno nepoznavanje cinjenica, i u stvari dokazuje da govornik/pisac nema blage veze o cemu prica, nego samo prepricava nesto sto je cuo.

Ako se ovdje misli na "policiju koja je isla da hapsi" Marica nekad krajem septembra ili pocetkom oktobra '92, onda je to totalna fula i nebuloza.
Bili smo stacionirani na Stupu, u kucama ispod SIMES-a, tacnije izmedju SIMES-a i Energoinvesta. 6 nas (protivoklop i podrska) i 6 diverzanata (ne sjecam se koje tacno armijske jedinice, al' znam imena ljudi i druzimo se i danas, sto je najbitnije). Drzali smo liniju prema ambulanti. Osim povremenog "siljenja" sa SIMES-a, i nije bilo nekih aktivnosti (a kako je samo smrdilo na drugom spratu, bukvalno je tjeralo na povracanje jer je tu, u frizideru velicine hangara, bila masa ucrvanog mesa. Vece crve u zivotu nisam vidjeo - k'o macke, imam osjecaj da je svaki ima pola kile ). U jednom momentu je dosla naredba da izvidimo i skiciramo podrucje Dogloda i stanje tamo, jer su postojale neke kontradiktorne informacije o svemu tome. Znali smo da Maric/HVO drzi Doglode i Delminijum. Nekad poslijepodne krenulo nas je 10, po 5 iz svake ekipe, plus jedan momak lokalac, kao vodic. Kako nije bilo nikakvih dejstava tu, isli smo hladno sredinom ceste od Stupa prema Doglodima. Negdje na manje od 1km od Delminijuma stosta nam je postalo sumnjivo, ali kako je i dalje sve bilo mirno, nastavili smo s istim kretanjem, ali s oruzjem u rukama, a ne na ledjima. A to "sumnjivo" je bilo sto smo poceli vidjati uniformisane ljude kako ulaze i izlaze iz kuca, mimoilazili smo se s njima na cesti, a svi su bili obuceni "sareno", kao i mi, i bez ikakvih oznaka. Ali, jednostavno nam je to izgledalo cudno, pogotovo jer nigdje nismo vidjeli ni jednog jedinog civila. Vodic je, koliko smo vidjeli, takodjer bio nekako zbunjen.

Kako smo prilazili Delminijumu, tako se i broj ljudi izmedju kuca povecavao. Vodic je sutio, ali je ocito bio nervozan, a da ni sam sebi nije znao objasniti zasto. Nama je to bilo dovoljno da shvatimo da nesto ne stima, pa smo se za svaki slucaj malo razvukli i podijelili u parove. Stigli smo do Delminijuma, opet stali u grupi, a vodic je rekao da je to KM HVO-a tu. Nas 4 smo krenuli unutra, ostali su ostali pred vratima. A unutra je bila interesantna slika - u kafani sjedi 10-ak uniformisanih ljudi, sto samo po sebi nije nista cudno, ali jeste bilo i te kako cudno sto je jedan medju njima na glavi imao subaru sa kokardom i bradu, sve ala oni cetalji iz filmova "Bitka na Neretvi" i sl.
I oni su samo tupo gledali u nas, kao i mi u njih, sto je trajalo 3-4 sec, a onda je upravo taj zakrabuljeni dreknuo "BALIJE!" i svi su skocili sa stolica. Tu je u momentu nastao haos. Onaj bradati je skocio kroz otvoreni prozor iza ledja, jos jedan je krenuo za njim ali je i zavrsio pod prozorom. 2-3 su vec nestajali iza sanka kroz neka vrata, a 2-3 kroz nekakva treca vrata ne drugoj strani prostorije. Njihova nesreca tu je bila sto smo mi imali puske u rukama, a njihove su bile pored stolova ili okacene na stolice.

U narednim sekundama smo mogli vidjeti sigurno oko 30-40 cetnika kako iskacu iz okolnih kuca i u sprintu bjeze u pravcu Butila. Vjerovanto su od tog kratkog rafalanja mislili da je napad, i dali su se u bjezaniju napustajuci klepanje koje su do tad radili po kucama. I opet je nastupila tisina. I ostali nasi su usli unutra i brzo smo preletili kroz Delminijum da bismo provjerili ima li jos nekoga. Nije bilo vise nikoga. Prazno. Interesanto je sto smo sve otvarali, pa tako i frizidere i zamrzivace. Vjerovali ili ne, u njima je bilo i zamrznutih lignji...
Tu nam je vec bilo jasno da nema ni Marica ni HVO-a i da su Doglodi, ocito, bez ijednog metka pre(o)dati Srbima, a civili iseljeni mirno. Podijelili smo se u 3 grupice i rasporedili u tri kuce iz kojih je bio najbolji i najdalji pregled, 30-ak metara nize Delminijuma prema Butilama. Ocekivali smo da ce poceti pucnjava i granatiranje, sto i jeste nakon nekih 40-ak minuta. Oni su se tamo malo konsolidovali i sad je trebalo vratiti tih 300-njak metara koje su bez metka uzgubili. Ukratko, nas 11 smo ih drzali na distanci sve do ponoci, a nisu uspjeli prici blize od one nekakve susare. U ponoc su nam u zamjenu dosle Laste, Leptirice i jos nekakve zivotinjsko-insektske jedinice, ukupno 100 njih. Pojasnili smo im stanje, teren, polozaje, i otisli smo se odmoriti. Pucnjava s one strane jos nije potpuno prestala i sijacima su drzali svaki prolaz izmedju kuca, kao i cestu, ali granatiranje jeste. Nastavicu...

[Woody]

Ja, koliko se sjećam, samo Ćelini (Ismetovi) su imali ovakve "maskirne" uniforme boje ciklame. Jukini su bili u crnim kombinezonima, a Kerimovi - svakako, ali ne u tim "maskirnim"

[Sta ti bi?]

Međutim, niko ne piše o prvom, (koji je vjerovatno bio probni) napad. Ako se dobro sjećam, 02.11. 1992, ispravite me ako sam fulio datum. Taj dan su vjerovatno provjeravali naše linije. Artiljerija je dosta uništila zgrada, bilo je par većih požara, pokrenuli su oklope - ali pješadiju nisu! Mjesec dana nakon tog uslijedio je haos. Da se vratim na onu decemarsku bitku...trocadero i alexei, ako ste bili u prvoj grupi koja je preko Željeznice upala u tkzv. Viktoriju (žuta fasadna cigla na ulazu u Otes) i kada smo vas pokušali istjerati ... Prikovali ste nas snajperom i sijačima lijevo od (tadašnjeg) stadiona. Nismo mogli nos proviriti - tu je snajper ubio majora Rahu (Rahim) Samo što je preuzeo komandu jadnik je ubijen. I dolazi par momaka k`o da pomogne - poslalo iz štaba... Gledam u ovog jednog u ruci američki Thompson - bez kundaka (iz onog rata, još kalibar .45 )
Kažem mu šta će ti bolan to čudo - a on meni nije to ništa ... imam samo DVA metka.

DA ja sam bio u toj grupi koja je prosla ispod nasipa i ispod podvoznjaka ako shvatas na sta mislim...
A ne preko Zeljeznice nego iz Pejtona...
Mene interesuju dvojica vasih boraca...
Kad je vec uzet prvi niz zgrada,u kucama sa desne strane odmah ispod sadasnje pumpe....
Oni su bili u nekim narandzastim odijelima primjetili smo ih kad su usli...
Oni su nas dugo blokirali...
Posle sam se nekad vrati da vidim ko su i koliko ih je bilo...
Nasao sam jednog .... Za drugog ne znam a da znam mu ime licno bih mu pruzio ruku i cestitao kolika je imao M..a pa je ostao tu....Ako je ziv...

Takvi sa velikim Mudma su i ostali dole zauvijek nazalost. RIP Karlo!!!!

[Džek]

"Ravnanja" nije bilo ali manjih granatiranja Ilidže i okolnih sela pod kontrolom VRS jeste.Pamtim vrlo dobro i dejstvo vbr-a sa Igmana početkom decembra 1992.

[Dozer]

Moguce, fakat ne znam. A ovaj bi vrlo lako mogao biti onaj iz Delminijuma, mada onome bas i nisam zapamtio facu, ali mi je djelovao krupnije od ovoga na slici. Ali, na slici se i ne moze ocijeniti najbolje....

[PM72]

Dozer,
Znači ti si "potkuhao" belaj...

A ovaj hobit sa slike nije bio u Azićima,on je operisao po Ilijašu.

[Locker]

Doselio sam se na Otes prije nekih 5-6 godina i moram vam reci da mi je ovo jedna od zanimljivijih tema na forumu.
Zivim u zgradi za koju sam od komsija cuo da je od strane Srba bila "prepravljena" u zgradu nekakve telelvizije. To je zgrada ispred koje je napravljeno ovaj novi teren za fudbal. Navodno je i nekakav PAM ili PAT postavljen u zgradu preko puta, iznad sadasnje poste na Otesu... Ovo sam onako cuo od dvojice komsija, jedan prijeratni stanovnik Otesa, a drugi je Sandzaklija koji se navodno borio ovdje i nekakav je i komandir bio...
Ako neko zna vise detalja neka me ispravi ili doda nesto novo...

[Dozer]

Evo i slika.
Ova je siri prikaz cijelog podrucja.


A ova je uzi prikaz lokaliteta s pojasnjenjima:


Crni kvadrat je interesantan iz vise razloga. Prvi je da taj dio danas izgleda drugacije nego '93 i da tu danas nema onoliko kuca koliko je bilo onda. Takodjer, tada nije bilo ni kuca odmah pored Karitasa, a u pravcu Zute kuce. Tu je pocinjao nas transe koji je isao do Zute kuce, a masa kuca kojih na slici nema je bila od njega udaljena svega 30-50m.
Druga stvar je sto smo mi jos u decembru '92, cim smo preuzeli ovaj dio, govorili da nasu liniju treba uspostaviti na vrhu tog dijela. Tada je to bila nicija zemlja. Nazalost, "stratezi" me nisu shvatali tada, a to se pokazalo kao kobno u februaru jer su upravo iz tog prostora oni vrsili najzesce napade. Da smo ga mi zauzeli u startu, onda bi oni imali neuporedivo tezi posao jer bi morali preci preko 200-300m cistine da bi uospte dosli do tih kuca, a cisto sumnjam da bi to i pokusali.

[fixer]

pratim

[Nekako s proljeća]

@Dozer, izgleda da ja mogu skidati snimke iz perioda kada se na njima još uvijek vide konture od rovova. Na slici iznad sam stavio u fokus područje orjentir VRS-škola i orjentir ARBiH -Karitas, oko kontura rovova sam punom linijom paralelno naznačio rovove koji su se dali jasno vidjeti, a isprekidanom linijom ono što se nazire kao linija rova. S obzirom da ova pozicija sa škole pokriva dosta brisanog prostora, nadam se da ne smeta .
Vidjet ću da još par slika postavim, sa fokusom na područja koja si i ti markirao..tipa čarapara, lambada i sl.

EDIT:

[Sta ti bi?]

Evo i slika.
Ova je siri prikaz cijelog podrucja.


A ova je uzi prikaz lokaliteta s pojasnjenjima:


Crni kvadrat je interesantan iz vise razloga. Prvi je da taj dio danas izgleda drugacije nego '93 i da tu danas nema onoliko kuca koliko je bilo onda. Takodjer, tada nije bilo ni kuca odmah pored Karitasa, a u pravcu Zute kuce. Tu je pocinjao nas transe koji je isao do Zute kuce, a masa kuca kojih na slici nema je bila od njega udaljena svega 30-50m.
Druga stvar je sto smo mi jos u decembru '92, cim smo preuzeli ovaj dio, govorili da nasu liniju treba uspostaviti na vrhu tog dijela. Tada je to bila nicija zemlja. Nazalost, "stratezi" me nisu shvatali tada, a to se pokazalo kao kobno u februaru jer su upravo iz tog prostora oni vrsili najzesce napade. Da smo ga mi zauzeli u startu, onda bi oni imali neuporedivo tezi posao jer bi morali preci preko 200-300m cistine da bi uospte dosli do tih kuca, a cisto sumnjam da bi to i pokusali.

Ovo zuto kod Karitasa i Carapare je linija iz mozda sredine/kraja Januara 93 (ako se dobro sjecam), dok je crna isprekidana linija (tzv.Vidica kuce) i zuta prema Kozari izgubljena u Februaru93. Nakon toga su linije konsolidovane na ranije pomenutim linijama koje su ostale do kraja.

[flag]

DA ja sam bio u toj grupi koja je prosla ispod nasipa i ispod podvoznjaka ako shvatas na sta mislim...
A ne preko Zeljeznice nego iz Pejtona...
.

Moguće je da griješim, ali imam podatak da ste u dvije grupe prešli Željeznicu iz pravaca Osjeka i da ste prvo ušli u drugu zgradu (koja nije bila ni branjena - odličan obavještajni podatak) koja je bliža samom centru naselja. O sličnom scenariju piše i neki vaš "rambo" (malo r) na nekom sokolačkom portalu. Taj piše o nekoj zaleđenoj zmlji... kako Turci nadiru u buljucima itd, - previše filmova B produkcije.
Ali dobro, ako je tako kao što kažeš, da ste ušli iz Pejtona, reci mi molim te kuda ste proši i koliko vas je bilo (odokativno).

Mene interesuju dvojica vasih boraca...
Kad je vec uzet prvi niz zgrada,u kucama sa desne strane odmah ispod sadasnje pumpe....
Oni su bili u nekim narandzastim odijelima primjetili smo ih kad su usli...

Nije mi ovo najjasnije - ako pričamo o prvom danu napada, vjerovatno se sjećaš datuma i vremena kada ste ušli u ove zgrade... teško da si mogao bilo koga u narandžastim uniformama vidjeti u prvim satima napada. Moguće je da ja griješim, čini mi se da u to vrijeme niko nije bio u Otesu u tim odjelima... Tek kasno popodne počela ja prva pomoć dolaziti. Tu liniju kod benziske / kod pruge držali su penzioneri - domobrani kako smo ih zezali. Odlično se sjećam komandira njihove čete, i ne mogu da se sjetim tih narandžastih u to vrijeme na tom mjestu - ali dozvoljavam da je moja greška. I vjerovatno ću fuliti i sa nekim toponimima - ipak ja nisam ilidžanac, a ni iz Otesa. Znači Alexei, bio si u Gardi?

[alexei77]

@felsh

Jel to ti ozbiljno ili se zezaš sa pm-om i dozerom?



@alexei

s koje strane?

RS

@alexei, ovaj spot je dugo tražen...pa eto, ako nisi do sada imao priliku da ga vidiš.
http://www.youtube.com/watch?feature=pl ... jpg2zqTGrw#!

HAHAHAHHAHA pa kod mene je originalni grubi materijal sa snimanja ovog spota i ja sam u njemu...
Pretpostavio sam da ces znati koja jedinica cim sam rekao kuda smo usli u otes...

[alexei77]

DA ja sam bio u toj grupi koja je prosla ispod nasipa i ispod podvoznjaka ako shvatas na sta mislim...
A ne preko Zeljeznice nego iz Pejtona...
.

Moguće je da griješim, ali imam podatak da ste u dvije grupe prešli Željeznicu iz pravaca Osjeka i da ste prvo ušli u drugu zgradu (koja nije bila ni branjena - odličan obavještajni podatak) koja je bliža samom centru naselja. O sličnom scenariju piše i neki vaš "rambo" (malo r) na nekom sokolačkom portalu. Taj piše o nekoj zaleđenoj zmlji... kako Turci nadiru u buljucima itd, - previše filmova B produkcije.
Ali dobro, ako je tako kao što kažeš, da ste ušli iz Pejtona, reci mi molim te kuda ste proši i koliko vas je bilo (odokativno).

Mene interesuju dvojica vasih boraca...
Kad je vec uzet prvi niz zgrada,u kucama sa desne strane odmah ispod sadasnje pumpe....
Oni su bili u nekim narandzastim odijelima primjetili smo ih kad su usli...

Nije mi ovo najjasnije - ako pričamo o prvom danu napada, vjerovatno se sjećaš datuma i vremena kada ste ušli u ove zgrade... teško da si mogao bilo koga u narandžastim uniformama vidjeti u prvim satima napada. Moguće je da ja griješim, čini mi se da u to vrijeme niko nije bio u Otesu u tim odjelima... Tek kasno popodne počela ja prva pomoć dolaziti. Tu liniju kod benziske / kod pruge držali su penzioneri - domobrani kako smo ih zezali. Odlično se sjećam komandira njihove čete, i ne mogu da se sjetim tih narandžastih u to vrijeme na tom mjestu - ali dozvoljavam da je moja greška. I vjerovatno ću fuliti i sa nekim toponimima - ipak ja nisam ilidžanac, a ni iz Otesa. Znači Alexei, bio si u Gardi?

Jedinicu si pogodio,ali to sada i vrapci na grani znaju koja je jedinica kuda usla... ispod nasipa prema obali zeljeznice 4grupe po 3 covjeka medju kojima i ja smo dosli do onog grmlja koje je bilo otprilike naspram kraja lijevog kraka te zgrade sto vi zovete viktorija,tu je sad neko drvece... to nije bilo tada... mi smo ustvari tu bili istureni kao glineni golubovi jer da ste tada imali malo vise hrabrosti,pobili bi nas ko zeceve... ako si bio tu kad je pocela art.priprema za napad sjecas se da su prvo pale 2 granate po nasipu... tu smo imali 1 ranjenog... sami sebe jbg... iz osijeka su drugi isli ... nisam bio tamo... kakav obavjestajni podatak...ma cista sreca i po meni kukavicluk nekih vasih pojedinaca... ispalo je kako je ispalo ali da znas to uopste nije bio prioritetni put probijanja linija a ispao je...

[VjecitiStudent]

Koliko je meni poznato, takve boje uniforme od čohe su najvećim dijelom bile dodijeljene jedinicama Vojne policije A RBiH , kojima je tada bio komandant Kerim Lučarević. To je za sada jedini detalj koji mogu pridružiti tvom komentaru.

Ne najvecim dijelom, nego samo vojna policija je tada dobila uniforme sivene od narandzastih humanitarnih deka. Dosta ih je tada zarobljeno na Otesu, gdje su bili poslani ko interventno pojacanje, pa ih je poslije SRNA pokazivala, sa pricom "odjeveni u pustinjska odijela, stigla iz arapskih zemalja"