još si zaboravio memana i tetkastakasa wrote:Pa ti si ih izvadio iz riznica sjecanja misa mu jebem inace ih vise ni u haustoru ne znajuiz Mostara wrote:Mene ne interesuje niko od pomenutih ako je to meni bilo upućeno, a za ostale ne znam možda im nadođe!stakasa wrote: A ko te iz ratne garniture SDA interesuje: Hadziosmanovici, Pinca Nozic, Semso Fazlagic...? Ko je jos bio, vise sam i zaboravio
kažem ne interesuju me ti ljudi.
I za to je moćna Armija BiH potpisivala sporazum sa tim HVO-om i išla u zajedničke akcije. Nije mi jasno kako te pozere niste pojeli za 15 dana a kamoli za godinu. Ako tu karinu od vojske niste porazili, postavlja se pitanje kakva ste vi onda vojska? Bilo, ne ponovilo se više nikada i nikome.Commendatore91 wrote:HVO je bio karina od vojske. Sve sama sminka. Krunica i cvike. Pozeri.
Ako me ijedna vojna komponenta podsjeća na domobrane iz Drugog svjetskog rata onda je to definitivno HVO.Za dom spremni,hljeb pod ruku i hajmo kući.Svaku su bitku zijanili a od totalnog poraza spasila ih je jedino činjenica da nam je trebala Hrvatska.Commendatore91 wrote:HVO je bio karina od vojske. Sve sama sminka. Krunica i cvike. Pozeri.
Kamo srece da su se ugledali na ABIH,,nemoze se osporti Armiji "blitzkrieg" poduhvat oslobadanja Srebrenice,bihacke krajine i obrucoko samog Sarajeva jos masu stvari i operacija al eto,sta da se radi.PM72 wrote:Ako me ijedna vojna komponenta podsjeća na domobrane iz Drugog svjetskog rata onda je to definitivno HVO.Za dom spremni,hljeb pod ruku i hajmo kući.Svaku su bitku zijanili a od totalnog poraza spasila ih je jedino činjenica da nam je trebala Hrvatska.Commendatore91 wrote:HVO je bio karina od vojske. Sve sama sminka. Krunica i cvike. Pozeri.
Apoll0 wrote:Kamo srece da su se ugledali na ABIH,,nemoze se osporti Armiji "blitzkrieg" poduhvat oslobadanja Srebrenice,bihacke krajine i obrucoko samog Sarajeva jos masu stvari i operacija al eto,sta da se radi.PM72 wrote:Ako me ijedna vojna komponenta podsjeća na domobrane iz Drugog svjetskog rata onda je to definitivno HVO.Za dom spremni,hljeb pod ruku i hajmo kući.Svaku su bitku zijanili a od totalnog poraza spasila ih je jedino činjenica da nam je trebala Hrvatska.Commendatore91 wrote:HVO je bio karina od vojske. Sve sama sminka. Krunica i cvike. Pozeri.
Tebi je malouman svako ko nije pokleknuo pred srpskim ultimatumom i prijetnjom nestankom jednom narodu.KENJAC wrote:...ali treba reci i istinu. I Srbi i Hrvati su imali iza ledja starijeg brata pa im s e lako bilo kurcit.
Naravno , ovo ne opravdava politicku maloumnost Bosanskih glavesina !
Jbg. sad je kasno ......
Sve za HVO stoji, samo Srbi nisu htjeli saveznike vec podanike. To je bilo jasno vec 91-e u pogranicnim podrucjima s Hrvatskom, samo "obektivni" dopisnici Oslobodjenja nisu o tome izvestavali.PM72 wrote:
HVO je imao kompletnu logističku potporu HV i VRS,od čizama do podravkinih konzervi a da ne pominjem otimačinu oružja i opreme za saveznike kojima su zabili nož u leđa.Kvarno,mučki i podlo.Uvijek sam govorio da je trebalo izabrati Srbe za saveznike,bar su pošteniji i korektniji.
A za pad Srebrenice i stanje u istočnoj bosni jako veliku ulogu odigralo je krivousto đubre sa Pantovčaka.
hamiđa švecki sine, kome li se šetuckaju ćetnici po Zvorniku i MajeviciCommendatore91 wrote:HVO je bio karina od vojske. Sve sama sminka. Krunica i cvike. Pozeri.
Ma ...krivo je more,cesto u ratu nema logike,samo nikad mi nece biti jasno,tipa operacija "neretva 93" , znaci sarajevo tuceno svakodnevno,iz svih orudja oruzja,itd,...umjesto da rasterete Sarajevo hladno salju iz Sarajeva istog, zulfikare,neke labudove ,laste neznam ni ja koje kakve ptice za napad na plato,Vrdi,Cabulje,i "oslobadanje" Mostara..sto bi onaj reko sta reci koju posluku poratiemillio estevez wrote:A za pad Srebrenice i stanje u istočnoj bosni jako veliku ulogu odigralo je krivousto đubre sa Pantovčaka.
sto je doktor kriv za pad navedenog ?
Apoll0 wrote:Ma ...krivo je more,cesto u ratu nema logike,samo nikad mi nece biti jasno,tipa operacija "neretva 93" , znaci sarajevo tuceno svakodnevno,iz svih orudja oruzja,itd,...umjesto da rasterete Sarajevo hladno salju iz Sarajeva istog, zulfikare,neke labudove ,laste neznam ni ja koje kakve ptice za napad na plato Vrdi, na Cabulju,Crni Vrh, Makljen "oslobadanje" Mostara itd..sto bi onaj reko sta reci koju posluku poratiemillio estevez wrote:A za pad Srebrenice i stanje u istočnoj bosni jako veliku ulogu odigralo je krivousto đubre sa Pantovčaka.
sto je doktor kriv za pad navedenog ?
Apoll0 wrote:Pardon dupli
Dreković: Rioč! Ponavljam - Rioč! Rioč je ključ. I on se mora obezbjediti. Mo - ra! A da ne govorim, i bez obzira na 4. muslimansku, lijevi bok. I kažem: "Nema 4. muslimanske, ne ide u borbena dejstva, neće izvršiti zadatak itd. Ti se moraš obezbjediti i lijevo i desno." Mis - lim, da se na tome nije najbolje istrajalo. Jer, obezbjeđenjem Rioča, gospodo, bilo ko da ga je obezbjedio, niti bi ih iz Podveležja mogli napasti u bok, četrdeset drugu i snage na pravcu 42 - ge, niti bi ih iz Nevesinja mogao napasti i udariti u bok snaga 41. i 43. Nema teo - ri - je! Samo da je postavljeno obezbjeđenje...Analiza će reći svoje, ali osnovni parametri: ubacivanje previše snaga van odluke, neobezbeđenje bokova i slabo dejstvo s fronta. To su tri osnovne stvari koje su dovele u poziciju operaciju Jesen 94. A da je to tač - no, gospodo, borci i starješine 42., 45. i SOPN - a su u potpunosti izvršili zadatak u dubinu. Sto posto! I to su heroji, to mora biti jasno. Međutim, snage s fronta - nula.
Mehić: Međutim, zbog neulaska u naređeni rejon ubacivanja jedna četa iz 41. mtb slavne oko 11, 00 sati 10. 11. biva otkrivena od strane četnika...četa se razbježala ostavivši silna materijalno - tehnička sredstva, a komandir čete Špago sa šest pripadnika je napustio četu i vratio se u Komandu Brigade.
Dreković: Otkriva se ova jedinica ovdje. Oko 11 sati tog spornog dana. Oko 16 sati mi to uhvatimo na PEB - u. Jer, četnici govore da su otkrili jednu izviđačko - diverzantsku grupu u rejonu tom i tom i da blokiraju taj rejon. Svakako su dali pripravnost i ostalim svojim jedinicama. Međutim, u razgovoru sa zarobljenim četnicima, a to je vojnička logika, ipak su oni operisali svo vrijeme sa jednom izviđačko - diverzantskom grupom. Dvije greške su u ovoj grupi: jedna isključivo zbog nediscipline vojničkog i starješinskog kadra koji je bio u toj grupi i oni će morati odgovarati. Prije svega, starješine. Ja sam razgovarao sa komandirom čete. Jednostavno, nered, nedisciplina, pušenje, galama...I četnik normalno, iš'o, nešto nije u redu. Pa? Bilo, pa pucaj. I umjesto da izvrše na - pa - d na 15 četnika, 140 ljudi rasturi se u planine gore, u šumu. Ja to ne mogu da shvatim.
Mehić: U selu Rabina, selu Žuberin i Gnjilo brdo borci 42. brdske, SOPN - a i 45 - te, predvođeni svojim hrabrim komandirima i komadantima, učinili su više nego što su teoretski mogli. Ušli su gdje ih četnici nisu ni u snu mogli očekivati: došli su na pet kilometara od Nevesinja i gdje su iz zasjede ubijali najveće zlikovce, kao što su bili komadant oklopnog bataljona major Šakota i njegovi pratioci itd...Međutim, jedinica ubačena u pozadinu bez spoja sa snagama sa fronta ne može dugo izdržati u borbi: treba im municija, snabdijevanje, evakuacija povrijeđenih, podrška i pomoć u ljudstvu koja treba doći sa fronta. No, zahvaljujući našoj domobranštini snage sa fronta ne kreću niti u 41., niti u 42. brdskoj brigadi, niti, pak, 4. muslimanskoj. Komadanti ovih brigada su nemoćni. Imaju svoju rezervu, gledaju agoniji u oči i svjesno otpisuju svoje najbolje, najhrabrije, najmlađe, najsposobnije, koji su ubačeni u pozadinu. U nemogućnosti da pokrenu snage sa fronta, nadaju se nemogućem da će se ko biva oni koji su u dubini snaći, izvući itd., itd. Ovdje je na najbolji način došla do izražaja nemogućnost komandovanja i nebriga za ljude, za saborce.
Dreković: A i izgubljeno materijalno - tehničkih sredstava kod nas, posebno u 41. To je pitanje za analizu. Za RPG, RPDŽ - i, zolje, bombe, rančeve. Ja sam rekao borcima 49 - te: Ne mogu ja vama davati ćebad, a vi ih ostavljati na Pometeniku. Ne mogu ti ja davati municiju, a ti je...Mora neko za to odgovarati. A da ne govorimo, gospodo, o onom što najviše boli: humanosti, duhovne povezanosti, jedinstva nas sviju. Pogodio Drekovića metak! Neka krklja Dreković! To je, istina, gospodo. To je žalost. Određeni broj naših šehida, gospodo,
ostao je tako da leži. Zbog našeg kukavičluka. I to se jasno mora reći vojnicima i starješinama. Ja sam juče obilazio ranjene u bolnici, u Konjicu, i to upravo potvrđuje vojnik. Žalosno kako priča. Kaže: "Komadante, evo, ja sam ranjen. Vjerujte mi, niko me nije htio nositi iz 41.brigade."
Dreković: Mahalske priče! Iza tih svoje nesposobnosti i bacanje prašine na Komandu Korpusa. Takva priča neće moći proći. Meni jedan od komadanata kaže: "Dođite pred brigadu, pa ćete vidjeti koga će gađati brigada!".
Đulić: Ili, kako pričati o moralu i motivisanosti kad zamjenik komadanta 44. brdske brigade dođe, nakon referisanja u Komandi Korpusa i kaže vojsci koja se povukla sa dostignutih položaja: "Rekli su mi - trebali ste svi izginuti. Vi ste najveće kukavice."
Dreković: Ja sam vama rekao: Ja Kragujevac iza sebe nemam". A Štab gore kaže: "Nemam granata 130 mm." Nema i gotovo. I ja to razumijem. Nema - nema. Ali, zato evo ti 82 - ki, nema druge. On uporno traži 130. A šta je to? Pravdanje odgovornosti. On odmah kaže vojnicima: "Ja sam tražio, nije mi dao. Samo da smo imali mina 120, garantujem mi bi spriječili. Ali, znate, mi smo to tražili od Komande Korpusa i nismo dobili." I taj vojnik veseli ne zna da nema ni u Štabu Vrhovne komande, ne zna da nema u Komandi Korpusa. On opravda sebe i krivi Komandu Korpusa. Zajebi ti radnju, prijatelju...To je najopasnije što sam primjetio...
Dreković: Zadatak je bio, gledaj šta kaže: "Ovladati istim!". To je bio zadatak. Ali, u zadatku nije stajalo - vezati snage, ubaciti, ćumurati, ne dozvoliti, trte mrte. Nego je rečeno: snagama iz dubine i snagama sa fronta jednovremeno, energično. Ovo je bio glavni pravac napada. Jer, cjelokupna ova igra, gospodo, ova klavijatura ovdje, od Glavatičeva do Vranjevića, odigravala se sa osnovnim ciljem - da se uzme Velež i Podveležje. To je bilo težište Komande Korpusa. I zato 41. mora odgovarati zašto težište nije realizirala. Molim te lijepo.
Bojadžić: I ja, zaista, žalim što sjedim ovdje s nekim ljudima. U malo brigada vjerujem. I teško ću ja više s tim jedinicama krenuti. Teško, gospodine generale.
Rezultat:General Ramiz Dreković u svojoj knjizi "U obruču" piše kako su "Komanda Korpusa, zajedno sa potčinjenim komandantima i rukovodstvom Općine Mostar, na čelu sa gospodinom Safetom Oručevićem, zaključili kako treba osloboditi Velež i Podveležje." Oručević to negira i kaže da je jedne noći, sa Šefkijom Džihom, otišao u Jablanicu kod generala Drekovića, koji im je rekao da pokreće operaciju "Jesen 94" za oslobađanje Podveležja i Veleža.
"Užasno sam se usprotivio toj Drekovićevoj odluci.", kaže Oručević, "Rekao sam mu da je ta operacija politički nekorisna i vojno apsurdna. Jer, bio sam jedan od onih koji su 1993. pregovarali sa srpskim snagama u Podveležju i odnosi koje smo tada uspostavili s njima spasili su Mostar. A sad je trebalo da napadamo te srpske linije. Do tri ujutro sam ubijeđivao Drekovića da osutane od Operacije, uvjeravajući ga da Tuđman i Šušak još nisu završili posao koji su počeli u Hercegovini, te da naši mirovni procesi u Mostaru mogu da propadnu. Šefkija Džiho mi je pružao punu podršku."
Šefkija Džiho, pored ostalog, priča: "Kad sam vidio kakve će razmjere operacija imati, bio sam iznenađen. Dreković je odlučio da vrlo brzo ide u Operaciju, a ja sam mislio da se za nju treba mjesecima pripremati. Pitao sam ga je li ikada bio u Podveležju, i rekao je da nije. Rekao sam mu: Slušaj, generale, ako kreneš tako brzo u Operaciju, ili ti nema 41. mostarske slavne brigade, ili neće biti srpske 8. motorizovane iz Nevesinja."
Oručević i Džiho više su puta odlazili u Jablanicu da pokušaju odgovoriti generala Drekovića od ove Operacije. Ali, nisu ga mogli ubijediti.
"Kada sam se uvjerio da ne mogu ubijediti generala Drekovića, otišao sam predsjedniku Izetbegoviću i tražio od njega, kao vrhovnog komandanta, da odgodi Operaciju.", kaže Oručević. "Predsjedniku sam izložio specifičnost situacije u Hercegovini, te da nam nije potrebno otvaranje tog fronta, jer srpska strana kod nas miruje. Međutim, ni kod Izetbegovića nisam naišao na razumijevanje."
Zanimljivo je da predsjednik Izetbegović nije niti rekao generalu Rasimu Deliću, kao komandantu generalštaba Armije RBiH, da je Oručević dolazio kod njega i tražio odgađanje Operacije.
Izvor: "Operacija jesen 94 - Autor: Šefko Hodžić"
