#1 Sinkretizam vjerovanja
Posted: 24/02/2012 15:39
U historiji religija, medjusobnim utjecajima nastaje spajanje razlicitih kultova i religioznih ideja, primanje obicaja i obreda od drugih, potisnutih religija.Mitologija, kao pra-majka filozofije se javlja na samom pocetku razvitka ljudske misli, covek pokusava da putem mita objasni pojave koje su tajnovite i misterijozne.Mit je danas u sredistu interesovanja jer se nijedan fenomen kulture ne moze razumeti, ada se u njemu ne sagleda prisustvo mita. Danas uglavnom postoje dve tendencije: Za i Protiv mita.U XVIII veku, u doba prosvetiteljstva dolazi do dominacije razuma pa mit gubi na vaznosti. Sa Hegelom u teoriji u filozofiji, ali i u socijalnoj praksi XIX/XX veka dovrseno je ukidanje mitskog i imaginarnog. Razum postaje izraz pragmaticne,civilizacijske tendencije.
Shamanizam najstariji oblik religije
S porijeklom u paleolitiskom periodu, shamanizam moze da se nadje u korijenima mnogih velikih religija svijeta, kao i na rubovima mnogih drugih,prisutan u religijama svih kontinenata i na svim nivoima kulture.
U Kini nastaje tokom kasnog paleolita (8000. god. p.n.e.) i traje kroz Xia (2100. god. p.n.e. – 1600. god. p.n.e.), Shang (1600. god. p.n.e. – 1046. god. p.n.e.) i dinastiju Zapadni Zhou kada su shamani imali ulogu komuniciranja sa bogovima i lecenja pacijenata.
Shamanizam je postojao na Tibetu pre dolaska Budizma. Moris Barbo je utvrdio veliku slicnost u Shamanistickom prakticiranju medju indijancima Britanske Kolumbije i onog na Tibetu. Slican oblik, mozda i potpuno samostalno, razvio se u jugozapadnoj Africi. Kao i sve drugo i Shamanizam je popustio pred dostignucima evropske civilizacije.
Indijanski shamani bavljenje lecenjem i njihova hirurska vjestina su svakako vazno razdoblje u historiji medicine.
Vjerovalo se da shamani mogu da komuniciraju sa duhovima.
Shaman je iscjelitelj i duhovni vodja.Oni su najuticajniji ljudi u plemenu i gotovo uvek su muškarci.
Da bi dobio titulu shamana osoba prolazi kroz razdoblje surove obuke koja se obicno sastoji od povlacenja u samocu i strogog posta za vreme koga moze nastati i psiholoska promena pola. Iz ovog verskog povlacenja u samocu on izlazi sa stecenom moci, stvarnom ili uobrazenom, da moze po svojoj volji preci u stanje mentalne odvojenosti. U takvom stanju za njega se ne veruje da je, poput Pitije ili savremenih medijuma, opsednut nekim duhom, vec se veruje da njegova dusa napusta telo i putuje u daljine, najcesce u carstvo duha.
Shaman se moze vidjeti istovremeno na raznim mestima, on ima moc bilokacije (istovremena prisutnost iste osobe na dva potpuno razlicita mesta). Iz tih dozivljaja, koje on prica u improviziranoj pesmi, on stice sposobnost proricanja, stvaranja religiozne poezije i lecenja magijom, sto ga sve cini veoma vaznom osobom u zajednici.Dok neki Shamani prorokuju ili tumace snove.
Pored opstih sposobnosti za gospodarenje duhovima, pripravnik je morao da pokaze i neku konkretnu radnju kao sto je izazivanje kise u susnom periodu. Tek tada, pleme priznaje da je pripravnik postao pravi Shaman. Njegov polozaj u plemenu je vazan ali ne i svetacki - on jednostavno mora stalno da se dokazuje. Uzdizanje duse ili astralno putovanje ne praktikuje se cesto - to je jedna od vekovima odrzavanih i velikih vestina Shamana.
Cesto se govori da Shamansko shvatanje zivota delimicno potice od Starohaldejaca. Haldejci ili Akadjani su verovali u mnostvo duhovno-materijalnih demona odnosno zlih duhova koji su na Nebu, Zemlji ali i u podzemnom svetu. Oni su stvorili posebnu religiju u kojoj je znacajno mesto zauzimao citav splet raznih obreda i rituala punih molitvi, kletvi, zaklinjanja, caranja, magijske igre i sl. - a sve to u funkciji isterivanja zlih duhova. Posto nisu znali za viruse i bakterije bili su uvereni da to zli duhovi ulaze u ljude i tako ih razboljevaju.Mentalno retardirani i miroljubivo maloumni bili su smatrani polu svetim bicima.
Ako je rec o bolesti izazvanoj kradjom duse ili bolesti izazvanoj unosenjem magijskog predmeta, Shaman uspeva da ustanovi prirodu bolesti samo zahvaljujuci svojim ekstatickim sposobnostima. On raspolaze i brojnim duhovnim - pomocnicima, koji za njega traze uzrok bolesti, a seansa nuzno podrazumeva i dozivanje tih duhova.
Ljudi u prvobitnim drustvima veruju u bozanstva, magiju i rituale. Rituale su obavljali shamani za koje se verovalo da imaju magicnu moc komunikacije sa bozanstvima. Shamani su imali visestruku ulogu: divinacija, prinošenje zrtava, molitva za bozju zastitu, predvidanje nebeskih fenomena, medicinska praksa, itd.
Najveci broj Shamana su vidovnjaci koji u snu primaju naloge bogova i duhova ili uzimaju, na primer, otrovne gljive, da bi u stanju intoksinacije - polutransa mogli saznati kako da lece. Svesno i voljno dostizanje duhovne ekstaze je ono sto najizrazitije obelezava samane. U nekim plemenima se ekstaza dostize duhovnim vezbama i naporom volje dok se kod nekih ekstaza postize pomocu raznih pomagala.
Prilican broj elemenata ekstatickog iskustva uzimaju mehanicki iz mitova i legendi te rituala svojih naroda.
U drugim krajevima njoj odgovara ekstaza postignuta narkoticima ili duvanom. Kod Vasjugana se samanizuje tako sto saman seda u najmracniji ugao kuce i pocinje da svira na gitari. Kod Altajaca je ekstaza vise stanje nadahnuca. Saman gleda i slusa duhove, u ekstazi putuje u udaljene krajeve, ali nije bez svesti.
Koristen za uvodjenje samanskog transa, bubanj ima narocito simbolicko znacenje kao sredstvo kojim se prelazi u izmijenjena stanja ili druge svijetove. Ustaljen ritam koji se svira na bubnju, a ponekad na sveckama ili drugim instrumentima, blokira druge culne informacije, omogucujuci samanu da udje u drugo stanje svijesti. Bubnjanje ima veze sa praiskonskim zvukom, za koji se ponekad smatra da je puls zemlje.
Rijec shaman potice od Tunguza u Sibiru, a znaci ‘onaj ko zna’. Samani su posvecenici transa, zanosnog i izmjenjenog stanja u kojem se smatra da oni napustaju svoje tijelo, da se penju na nebo u ‘magijaskom letu’ ili da silaze u podzemni svijet da bi se sastali s predcima i razgovarili sa duhovima prirode.
Shamanizam najstariji oblik religije
S porijeklom u paleolitiskom periodu, shamanizam moze da se nadje u korijenima mnogih velikih religija svijeta, kao i na rubovima mnogih drugih,prisutan u religijama svih kontinenata i na svim nivoima kulture.
U Kini nastaje tokom kasnog paleolita (8000. god. p.n.e.) i traje kroz Xia (2100. god. p.n.e. – 1600. god. p.n.e.), Shang (1600. god. p.n.e. – 1046. god. p.n.e.) i dinastiju Zapadni Zhou kada su shamani imali ulogu komuniciranja sa bogovima i lecenja pacijenata.
Shamanizam je postojao na Tibetu pre dolaska Budizma. Moris Barbo je utvrdio veliku slicnost u Shamanistickom prakticiranju medju indijancima Britanske Kolumbije i onog na Tibetu. Slican oblik, mozda i potpuno samostalno, razvio se u jugozapadnoj Africi. Kao i sve drugo i Shamanizam je popustio pred dostignucima evropske civilizacije.
Indijanski shamani bavljenje lecenjem i njihova hirurska vjestina su svakako vazno razdoblje u historiji medicine.
Vjerovalo se da shamani mogu da komuniciraju sa duhovima.
Shaman je iscjelitelj i duhovni vodja.Oni su najuticajniji ljudi u plemenu i gotovo uvek su muškarci.
Da bi dobio titulu shamana osoba prolazi kroz razdoblje surove obuke koja se obicno sastoji od povlacenja u samocu i strogog posta za vreme koga moze nastati i psiholoska promena pola. Iz ovog verskog povlacenja u samocu on izlazi sa stecenom moci, stvarnom ili uobrazenom, da moze po svojoj volji preci u stanje mentalne odvojenosti. U takvom stanju za njega se ne veruje da je, poput Pitije ili savremenih medijuma, opsednut nekim duhom, vec se veruje da njegova dusa napusta telo i putuje u daljine, najcesce u carstvo duha.
Shaman se moze vidjeti istovremeno na raznim mestima, on ima moc bilokacije (istovremena prisutnost iste osobe na dva potpuno razlicita mesta). Iz tih dozivljaja, koje on prica u improviziranoj pesmi, on stice sposobnost proricanja, stvaranja religiozne poezije i lecenja magijom, sto ga sve cini veoma vaznom osobom u zajednici.Dok neki Shamani prorokuju ili tumace snove.
Pored opstih sposobnosti za gospodarenje duhovima, pripravnik je morao da pokaze i neku konkretnu radnju kao sto je izazivanje kise u susnom periodu. Tek tada, pleme priznaje da je pripravnik postao pravi Shaman. Njegov polozaj u plemenu je vazan ali ne i svetacki - on jednostavno mora stalno da se dokazuje. Uzdizanje duse ili astralno putovanje ne praktikuje se cesto - to je jedna od vekovima odrzavanih i velikih vestina Shamana.
Cesto se govori da Shamansko shvatanje zivota delimicno potice od Starohaldejaca. Haldejci ili Akadjani su verovali u mnostvo duhovno-materijalnih demona odnosno zlih duhova koji su na Nebu, Zemlji ali i u podzemnom svetu. Oni su stvorili posebnu religiju u kojoj je znacajno mesto zauzimao citav splet raznih obreda i rituala punih molitvi, kletvi, zaklinjanja, caranja, magijske igre i sl. - a sve to u funkciji isterivanja zlih duhova. Posto nisu znali za viruse i bakterije bili su uvereni da to zli duhovi ulaze u ljude i tako ih razboljevaju.Mentalno retardirani i miroljubivo maloumni bili su smatrani polu svetim bicima.
Ako je rec o bolesti izazvanoj kradjom duse ili bolesti izazvanoj unosenjem magijskog predmeta, Shaman uspeva da ustanovi prirodu bolesti samo zahvaljujuci svojim ekstatickim sposobnostima. On raspolaze i brojnim duhovnim - pomocnicima, koji za njega traze uzrok bolesti, a seansa nuzno podrazumeva i dozivanje tih duhova.
Ljudi u prvobitnim drustvima veruju u bozanstva, magiju i rituale. Rituale su obavljali shamani za koje se verovalo da imaju magicnu moc komunikacije sa bozanstvima. Shamani su imali visestruku ulogu: divinacija, prinošenje zrtava, molitva za bozju zastitu, predvidanje nebeskih fenomena, medicinska praksa, itd.
Najveci broj Shamana su vidovnjaci koji u snu primaju naloge bogova i duhova ili uzimaju, na primer, otrovne gljive, da bi u stanju intoksinacije - polutransa mogli saznati kako da lece. Svesno i voljno dostizanje duhovne ekstaze je ono sto najizrazitije obelezava samane. U nekim plemenima se ekstaza dostize duhovnim vezbama i naporom volje dok se kod nekih ekstaza postize pomocu raznih pomagala.
Prilican broj elemenata ekstatickog iskustva uzimaju mehanicki iz mitova i legendi te rituala svojih naroda.
U drugim krajevima njoj odgovara ekstaza postignuta narkoticima ili duvanom. Kod Vasjugana se samanizuje tako sto saman seda u najmracniji ugao kuce i pocinje da svira na gitari. Kod Altajaca je ekstaza vise stanje nadahnuca. Saman gleda i slusa duhove, u ekstazi putuje u udaljene krajeve, ali nije bez svesti.
Koristen za uvodjenje samanskog transa, bubanj ima narocito simbolicko znacenje kao sredstvo kojim se prelazi u izmijenjena stanja ili druge svijetove. Ustaljen ritam koji se svira na bubnju, a ponekad na sveckama ili drugim instrumentima, blokira druge culne informacije, omogucujuci samanu da udje u drugo stanje svijesti. Bubnjanje ima veze sa praiskonskim zvukom, za koji se ponekad smatra da je puls zemlje.
Rijec shaman potice od Tunguza u Sibiru, a znaci ‘onaj ko zna’. Samani su posvecenici transa, zanosnog i izmjenjenog stanja u kojem se smatra da oni napustaju svoje tijelo, da se penju na nebo u ‘magijaskom letu’ ili da silaze u podzemni svijet da bi se sastali s predcima i razgovarili sa duhovima prirode.