Da li smo siromašni ili smo pohlepni?!

[seldzuk]

Svaki dan kada otvorimo novine ili se konektujemo imamo priliku čuti kako je nešto u vezi ekonomije u BiH gore nego što je bilo. Rast nezaposlenosti, smanjenje plata itd.
Meni je, bez obzira na sve što mediji pišu, najrealnija ocjena bila ocjena nekog ekonomskog stručnjaka koji je govorio na našoj Džeziri u ponedjeljak naveče. Za našu ekonomsku krizu je rekao da je ona više psihološka kriza, nego ekonomska. Jer je kod nas stanje manje više slično stanju u zadnjih 16 godina.
Vijesti o svjetskoj ekonomskoj krizi u našim medijima, čija bi se uređivačka politika nekada mogla komotno nazvati "samoubilačko-depresivnom" dobijaju na važnosti i kada imaju i kada nemaju veze sa nama.
Opet kada uporedimo standard iz '95., on je nebo i Zemlja sa današnjim. Proizvodnja, bez obzira što nije onakva kakvu bismo voljeli imati, je ipak pokrenuta. Raste sporo, ali ipak raste.
Današnji tehnološki razvoj je miljama daleko od onoga što su imali naši očevi i djedovi, ali mene i sada zadivi u kakvim su uslovima živjeli naši roditelji i njihovi roditelji, a ipak se ženili, udavali, rađali djecu... Puno puta krpili kraj s krajem, preduravali ratove... i dalje živjeli svoj život. I mnogo manje kukali nego što mi sada kukamo.
Teško je uspoređivati nas i njih, ali mislim da su nam u odnosu na njih, prohtjevi veći - a požrtvovanost manja.
Šta velite vi?

[seldzuk]

ne kontam, ili sam toliko bio nejasan, ili je sve jasno pa neće niko ništa da piše

[Fabridjijo]

Sve je jasno pa nece niko nista da pise

[Fabridjijo]

Današnji tehnološki razvoj je miljama daleko od onoga što su imali naši očevi i djedovi, ali mene i sada zadivi u kakvim su uslovima živjeli naši roditelji i njihovi roditelji, a ipak se ženili, udavali, rađali djecu... Puno puta krpili kraj s krajem, preduravali ratove... i dalje živjeli svoj život. I mnogo manje kukali nego što mi sada kukamo.
Teško je uspoređivati nas i njih, ali mislim da su nam u odnosu na njih, prohtjevi veći - a požrtvovanost manja.
Šta velite vi?

Ljudi su danas mnogo vise pohlepni nego prije sto su bili. Nasi ocevi i djedovi generalno su bili posteniji i skromniji od ove nase generacije. Mnogo su za to krivi mediji koji su isprali ljudima mozak, vide ljudi iluziju na tv-u i u filmu kako je tamo u nekim bogatim zemljama se raskosno zivi i kako je sreca para puna vreca pa hoce i oni tako.

[fatamorgana]

Ja nisam siromašan a nisam ni pohlepan,

[svojnasvom]

Svaki dan kada otvorimo novine ili se konektujemo imamo priliku čuti kako je nešto u vezi ekonomije u BiH gore nego što je bilo. Rast nezaposlenosti, smanjenje plata itd.
Meni je, bez obzira na sve što mediji pišu, najrealnija ocjena bila ocjena nekog ekonomskog stručnjaka koji je govorio na našoj Džeziri u ponedjeljak naveče. Za našu ekonomsku krizu je rekao da je ona više psihološka kriza, nego ekonomska. Jer je kod nas stanje manje više slično stanju u zadnjih 16 godina.
Vijesti o svjetskoj ekonomskoj krizi u našim medijima, čija bi se uređivačka politika nekada mogla komotno nazvati "samoubilačko-depresivnom" dobijaju na važnosti i kada imaju i kada nemaju veze sa nama.
Opet kada uporedimo standard iz '95., on je nebo i Zemlja sa današnjim. Proizvodnja, bez obzira što nije onakva kakvu bismo voljeli imati, je ipak pokrenuta. Raste sporo, ali ipak raste.
Današnji tehnološki razvoj je miljama daleko od onoga što su imali naši očevi i djedovi, ali mene i sada zadivi u kakvim su uslovima živjeli naši roditelji i njihovi roditelji, a ipak se ženili, udavali, rađali djecu... Puno puta krpili kraj s krajem, preduravali ratove... i dalje živjeli svoj život. I mnogo manje kukali nego što mi sada kukamo.
Teško je uspoređivati nas i njih, ali mislim da su nam u odnosu na njih, prohtjevi veći - a požrtvovanost manja.
Šta velite vi?

Ima i jednog i drugog i siromaštva i pohlepe.
Insan vazda tu negdje varira kad je pohlepa u pitanju, ali za siromaštvo ne treba po meni nikakav strucnjak, ako nemam banku u džepu, znam da je nemam, ako se je jada još stotine ljudi barem 20/ govori istinu.

[pustopoljina]

veliki je raspon izmedju onih sto nemaju za jesti i onih sto izvode bijesne gliste i to nije zdravo...
zato smo pohlepni. oni sto nemaju su spremni na stosta da bi imali, a oni sto imaju se uzasavaju statusa "nemati" i spremni su na sve da odrze privilegovan polozaj. nema dovoljno sredine, u kojoj bi se imalo dovoljno, da se stvori neka atmosfera sigurnosti.
kod nas imas ljudi koji prodaju bubreg i ljude koji djeci u inostranstvu kupuju penthouse sa pogledom na grad...a mala drzava, razlika vrlo primjetna. dok u nekim vecim i sretnijim drzavama svako ima za ono sto mu je najbitnije, a ako nema postoji legalna opcija da se potrudi da ima. automatski su ljudi opusteniji i ne gledaju toliko u tudji tanjir.
podsjeti me...
jedan komicar je pricajuci o austrijancima i nijemcima ispricao svoju verziju- zasto su austrijanci morbidni i uvijek nekakvi kao fucked up i stalno necim nezadovoljni...pa kaze- sta vas 10 u njemackoj uradi- ja ovdje uradim sam. mi imamo sve sto i vi imate, samo 10 puta manje ljudi:
predsjednik,vlada, javni servis, kultura, zdravstvo...sve sto tu financira 10 nijemaca, ovdje radim ja sam. i kako da ne budem nezadovoljan?!
e...
nas je 2x manje od austrijanaca...a imamo VISE za odrzavati,nego oni...tri predsjednika, dva entiteta, stotinu vlada...ako se svedemo na entitet- 4x nas je manje nego austrijanaca,a 40x manje nego nijemaca... a odrzavamo isti aparat.
pa ne popij.

[fatamorgana]

"pustopoljina"

pa ne popij.

Nazdravlje!

[So What!]

Dobra tema,

standard se u državi digo, ali i dalje se opet svi žale. Šta je uzrok tome? Pa pretpostavljam da ih nervira činjenica u klasnoj razlici. U BiH postoje gradovi ili čak i regije gdje se veoma loše živi za razliku od ostalih, formirali su se neki centri i neke grupe ljudi oko kojih se sve vrti, a i nehljebarluk je zavladao poprilično. Pa zašto bi ja danas otišao radit, kad mogu lajati na zvijezde. Ne može se reći da se posla ima, ali to nije opravdanje za nehljebarluk. Mislim da ljudi poput Dubioze Kolektiv npr. jedu govna, huškajući i ubijajući narod u pojam u sitaciji u kojoj se nalazimo, a zapravo najviše profitiraju oni, a narod ostaje tamo gdje jeste.

[seldzuk]

Generalno je kod nas devalviran rad i poštena zarada. Svi razmišljaju kako da se natovare na neki budžet ili zaposle u državnoj firmi. A ne razmišljaju mogu li kupiti kakvu mašinu pa nešto početi prozivoditi, sami sebe zaposliti, biti svoje gazde.
Evo jedan doprinos ovoj temi:
Vrijednost rada i prava radnika u islamu
http://bizjo.se/2009/05/17/vrijednost-r ... -u-islamu/

[Richard Peti]

.

[udrch]

Ljudski stomak ne može napuniti ništa osim zemlje..pohlepni smo brate..

[ljubav_aha]

Dobra tema,

standard se u državi digo, ali i dalje se opet svi žale. Šta je uzrok tome? Pa pretpostavljam da ih nervira činjenica u klasnoj razlici. U BiH postoje gradovi ili čak i regije gdje se veoma loše živi za razliku od ostalih, formirali su se neki centri i neke grupe ljudi oko kojih se sve vrti, a i nehljebarluk je zavladao poprilično. Pa zašto bi ja danas otišao radit, kad mogu lajati na zvijezde. Ne može se reći da se posla ima, ali to nije opravdanje za nehljebarluk. Mislim da ljudi poput Dubioze Kolektiv npr. jedu govna, huškajući i ubijajući narod u pojam u sitaciji u kojoj se nalazimo, a zapravo najviše profitiraju oni, a narod ostaje tamo gdje jeste.

vala bas,jer globalna kriza jos nije stigla u BiH

[ljubav_aha]

Generalno je kod nas devalviran rad i poštena zarada. Svi razmišljaju kako da se natovare na neki budžet ili zaposle u državnoj firmi. A ne razmišljaju mogu li kupiti kakvu mašinu pa nešto početi prozivoditi, sami sebe zaposliti, biti svoje gazde.
Evo jedan doprinos ovoj temi:
Vrijednost rada i prava radnika u islamu
http://bizjo.se/2009/05/17/vrijednost-r ... -u-islamu/

Omer r.a. kaže: „Neka niko od vas ne sjedi i netraži opskrbu ( neboreći se da preživi), govoreći:“ Gospodaru podari mi opskrbu“!. Dobro znate da sa neba ne pada ni zlato ni srebro.“ (ihja’ ulumid-din El-Gazali) Jednostavno je htio ovim riječima da podstakne da se ne može sjediti i čekati nečija pomoć, nego treba, što bi naš narod kazao: „zasukati rukave“ te se boriti i truditi s da čovjek priušti sebi i svojoj porodici. Poslanik saws u jednom hadisu kaže: „Najvrednije što čovjek može pojesti je ono što je lično zaradio.“(En-Nesai)

RAD JE ZIVOT

[Shamil]

Mi sad zasigurno imamo puno više materijalnih dobara nego naši roditelji u njihov vakat ali konzumerizam je ta najveća boljka kapitalizma ,što ga više hraniš on je veći,raste i drugi put da bi ga privremeno zasitio ti treba više nego prvi put.
Iako je pohlepa oduvijek postojala nikad nije bila ovako modernizovana i prihvaćena kao društveno poželjan oblik ponašanja ,kao što je konzumerizam . Skromnost više nije vrlina, a onaj ko je posjeduje se posmatra kao naivčina i budala.
Naši roditelji pa i naši predaci nisu tako lijepo živjeli zato što su svega imali i ništa im nije falilo...jok,nego je bio u društvu taj duh skromnosti i "sreća" kao pojam nije prikazivana kao što je danas vidimo na reklamama gdje ide savršeno mršava i lijepa žena blistavih zuba i gura kolica puna do vrha kroz neki tržni centar. Ima ona od hladnog piva sjajna pjesma ,ev je:

[sammo]

Ja bih rekao i jedno i drugo. Nekad u ex YU su vazili Slovenci za skrtice, sad nema vecih skrtica od Bosanaca. Primjer: u firmi smo imali goste iz HR i nakon zvanicnog susreta slijedila je zakuska. Nismo pozvali nasih ljudi na tu zakusku, jer bi sve pojeli gostima. Kad je gratis planu k'o jastrebi na hranu. To se vec događalo, sad smo oprezniji. Valjda je od rata dalje to postalo dio mentaliteta.

[ljubav_aha]

Mi sad zasigurno imamo puno više materijalnih dobara nego naši roditelji u njihov vakat

kako si OVO zakljucio