Bosanac sa dna kace wrote: ↑11/05/2020 11:23
zemomak wrote: ↑10/05/2020 01:59
da da, na nekoj od grupa vezanih za srednjevjekovnu Bosnu...ne znam sad tačno koja, ima ih dosta, a ja ovo podavno napisa pa i zaboravih s koje je tačno...
ma velis, ni ime grupe nisi zapamtio
a sta kazes da na tu temu koju knjigu procitas?
zemomak wrote: ↑10/05/2020 01:59uglavnom trebalo bi ovo malo više da se istraži jer je zaista bitno...
treba u zivotu sto sta... ali Tİ ocito nisi za toga da to istrazis
evo ne bi mi mrsko nasao sam pa cu da postujem
KORIJENI CRKVE BOSANSKE
Evanđelje po Barnabasu
FENOMENOLOGIJA RELIGIJSKE POVEZANOSTI
Ervin Sendijarevic | Historijski ogledi | 02.04.2020.
Prije četrdesetak godina kao mladog gimnazijalca tek primljenog svečano u Savez Komunista me iznenadio neki kratki članak u novinama da su pripadnici Crkve bosanske eto sasvim lako i dragovoljno prešli na Islam jer eto kao oni su znali i vec predvidjeli dolazak Islama. Dalje eto oni su znali za Mesiju Muhameda i to bas po imenu i pri pomenu njegovog imena su znali da je to to. Dalje da je to po njima dio već davnog proročanstva i da njima je to kao sudbinom dano. Nigdje nikakvih potvrda za takvo tumačenje i učinilo mi se smiješnim i primitivnim da se to objavljuje od nekoga ko ima izgleda bujniju maštu od mene maštovitog. I doista eto decenijama se to nikad i nigdje tako eksplicitno nije objavljivalo cak ni u meni dostupnim islamskim publikacijama.. Decenijama sam čitao razna objasnjenja da je taj prelazak bio iz nekih političkih, ratnih, osvetoljubivih,ekonomskih, egzistencijalnih i drugih motiva, pa čak i onih koji su govorili o nekoj većoj religijskoj slicnosti sa islamom nego sa krscanstvom sto mi je bilo totalno nelogično pogotovu sa aspekta Marksovog dijalektickog materijalizma u kojem smo tada bili svi odgajani. Medjutim vrijeme se mijenja pa i ja sa njim. Historija religije nisu više mitovi i bajke. Naravno prvo što čovjeka Bosanca zainteresuje u toj sferi jeste ta naša pradjedovska Crkva Bosanska. Svi su znali puno i uopsteno ali nitko konkretno i precizno. Sve nekako kao kiša oko Kragujevca. Te nastala je odprilike tada i bila odprike tu i nestala odprilike , tamo vamo, dolaskom Islama, eto u vrh glave u 17. vijeku. Nista ni s cim. I tako ostavim ja to i zaboravim decenijama tamo negdje daleko u nekoj šubi u mojoj glavi. Tek najednom poče da se priča pomalo stidljivo devedesetih o prevodima otkrivenih starih apokrifta za koje nisam imao blage veze. O životu Isusa i počecima kršćanstva koje opet i jest i nije kršćanstvo, te su Jodi a opet nisu Jodi , te se svi apostoli sunete i moraju raditi post, te nema crkve nego onako na poljančetu. Vidim ja nemam pojma nego kud ću nego da zaronim medju te prastare knjige i apokrifte. I sve ja to nešto čitam, a opet nekako mi kao poznato.iako sam odgojen po islamskom redu i tradiciji. I najednom čitam u tim apokrifima kako je Isus najavio dolazak Mesije i to bas Muhameda. Tek tada upali se meni lampica u glavi da sam ja to davno jednom nekad negdje procitao na brzinu i sjeti se, heej pa to ima veze sa onom nasom Crkvom Bosanskom. E onda proradi mozak . Vidim ja ti gnostici prastari ma u bobu kao Dobri Bosnjani u stotine stvari. Ma ti dualistički Katari, Bogumili, ma nema pojma, Crkva Bosanska stara gnoza da nema veće. Tako mi pade šaka ovo Evanđelje po Barnabasu, naš čovjek evropski sa Sicilije koji je vodao tog Svetog Pavla svukuda pa i po Bosni. Sad da ne duljim nego da predjem na pravu stvar.
Glavni tekst je rukopisna kopija Evanđelja po Barnabasu iz 16. vijeka ( slika gore, na talijanskom jeziku, trenutno se nalazi u Österreichische Nationalbibliothek, Cod. 2662). Španjolska verzija je također dostupna takođe iz 16. vijeka. To je dugo bilo poznato samo kod kršćanskih teologa koji nikad nisu smatrali za potrebnim citirati niti otvarati diskusiju o ovom veoma značajnom historijskom dokumentu iako je Barnabas već bio proglašen kao jedan od najzasluznijih za nastanak i sirenje krscanstva po Svijetu i veliki prijatelj i savremenik Proroka Isusa, kao jedan od prvih njegovih sljedbenika. Tek kad je djelimična kopija pronađena u Sydneyu 1976. (Fisher Library, MS Nich. 4) i historičari počeli o tome da istražuju. Krenula lavina svih mogućih i nemogućih naučnih i teoloskih tumačenja sa svim mogucim i nemogucim krajnostima. Do tada nije bila poznata: ni traga grčke, latinske, hebrejske, perzijske, arapske ili aramejsko-sirijske verzije, čak ni u sekundarnoj literaturi. Niti jednom citatu ili referenci, ni u Zapadnoj niti u Arapskoj kulturi. Crkva je uloyila ogromne napore da ove tekstove proglasi heretičkim falsifikatima odričući eksplicitno povezanost ovih tekstova sa neospornim Barnabasom. Međutim pojavio se veliki broj naučnika na Zapadu pa ćak i staknutih teologa koji nisu htjeli tek tako lakovjerno prihvatiti ovakva tumačenja i počeli su bojažljivo sve više praviti kritičke osvrte i izučavanija. Crkva je bila veoma ljuta i prijetila izopćivanjima, ali nije imala nikakvih valjanih argumenata da spriječi ova izučavanja. Prvo su naučnici uspjeli da ustanove da ovi rukopisi iz 16. vijeka su zapravo jubilarni stogodisnji prepisi i da je ovaj posljednji u stvari prepis kopije iz 14. vijeka, a da su originalni tekst i kasnije kopije pa i ova iz 14. Vijeka čudom zagubljene. Crkva je donekle odahnula jer original i starije kopije se jednostavno nisu mogle pronaći pa je velika vremenska distanca bila dovoljan argument da se ovim spisima ne predaje neka posebna paznja. Medjutim javio se jedan jos veci problem kod prevođenja ovih spisa u kojima je stajalo veliki broj tumačenja koja nikako se nisu uklapale u osnovna tumačenja kršćanstva kojeg poznajemo U spisima su navodjeni doslovno citati koje je sam Prorok Isus veoma kritički i nedvosmisleno izgovarao direktno apostolima i svojim zivotnim savremenicima. Navode se ljutiti ‘Bogohulni’ izgovori Proroka Isusa da on nije nikakav Boziji sin, da on nije Bog , nego samo prenosilac Bozije poruke i davanja o nadolasku pravog, najveceg i posljednjeg proroka i Mesije Muhameda koji ce tek doci u odsutnim vremenima koja nadolaze. To on izgovara na 16 mjesta u ovom Evanđelju. Tek tada su se probudili I Arapski naučnici i teolozi i masovno počeli da kopaju poveznice izmedju Kurana i ovog Evanđelja. Dolazi se do šokantnog otkrića da ovi spisi nisu samo evanđelje nego zapravo obradjuje detaljno sav duhovni materijal koji je sadrzan u oficijelnom Novom Zavjetu Biblije i njegova 4 evanđelja. Stidljivo se počinje napominjati da eto neke ideje, neki odlomci, ipak bi mogli potjecati od izgubljenog apokrifnog judeokršćanskog pisma, možda na ime Barnaba, čiji se ime toliko često pojavljuje u gotovo svim poznatim kršćanskim apokrifnim spisima. ( knjiga Dekreta Gelasianum iz 6. vijeka). Ipak sve se održavalo dugo vremena na nivou hipoteza i teorija, ali je podstaklo naučnike na intenzivna proučavanja i istraživana u tom pravcu. Novi neočekivani šok za crkvu je bilo odlagano prevodjenje spisa Nag Hammagide iz 3. vijeka pronadjenih jos 1945. godine. U njima se još više ponavljaju navedena i još mnoga druga tumačenja kršćanstva koja nemaju blage veze sa aktuelnim krscanstvom niti sa savremenim Judeizmom koje se totalno otudjio od Aveste. Posebno iritantno za Zapadne teologe je bila činjenica da se u tim tekstovima ponavljaju proročanstva o Mesiji Muhamedu i podstiče budući islamski pristup vjeri i Bogu. Medju tim spisima se pronalaze mnoga evanđelja koja veličaju ‘izdajnika’ Judu kao najvećeg i najvjernijeg Isusovog prijatelja. Tu se veliča ‘prognana kurvetina’ Marija Magdalena kao najbolji Isusov ucenik i Apostol. I onda se prevodi napokon i Judino Evanđelje i evanđelje Marije Magdalene. U spisima se pronalaze I prevode istovjetna 3 spisa od Barnabisa u kojima pise doslovno sve isto sto je sadrzaj Evanđelja po Barnabisu. Ali tu naučnici jos nisu stali. Prešlo se na prevodjenje staroegipatskih takozvanih Berlinskih codexa i svi su bili frapirani da se radi o gotovo istim sadrzajima. U tim starim kršćanskim apokrifnim spisima mozda najveću pažnju zasluzuju 3 Barbanasova spisa ( Pismo Barbanasa, Uputstvo Barbanasa I Evanđelje po Barbanasu) koji u originalu jos nisu pronadjeni ali iz mnogih koptskih prevoda iz 1. Do 4. vijeka vise nitko pa ni crkva ne sumnjaju vise u njihovu postojanost I vjerodostojnost.
Na kraju dolazi slag na sve. U Turskoj 26. juna 1986. na naslovnoj strani turskog lista Türkiye Gazetesi pojavio se članak u kojem se tvrdi da je originalni rukopis Barnabskog evanđelja pronađen u istočnoj Turskoj, u provinciji Hakkari. Kažu da su knjigu uvezanu u kozu pronasla dva lovca slucajno u rupi-pecini na prsima ljudskog skeleta. Za knjigu se zbog koznog poveza moglo utvrditi da je stara oko 2000 godina. Materijal knjige bio je mješavina papirusa i pamuka. Kaže se da je knjiga napisana na armenskom jeziku. Crkveni teolozi su ustvrdili da su to doista spisi jos za zivota Isusa, ali da to nije Evanđelje Barnabe jer se ne spominje njegovo ime nego je to armenska kopija Biblije. Možete misliti kakva ubleha, prvi vijek i Biblija.
Eto malo ko voli ove teme, samo da vas malo zagolicam. da ovdje na FB ne pisem knjigu, al ne moze ni krace.