evo ja cu se malo zapitati, a zashto je to tako da religija svugdje u svijetu postaje sve snazhnija i sve uticajnija? tachno je da na mnogo mjesta nikad nije ni gubila svoj uticaj, ali se ipak da primijetiti da postaje sve snazhijim faktorom u podruchju politike (vidi pod amerika), a onda i u podruchju ekonomije (vidi pod religious merchandising, sherijatske banke i sl.).
ima za to mnogo razloga - od psiholoshkih, pa do socijalnih, ekonomskih i kulturoloshkih. nimalo ne iznenadjuje, recimo, da se postmoderna kritika modernog drushtva u kojem je pojedinac izloliran i otudjen, porodice atomizirane, sistem vrijednosti koji je na okupu drzhao kolektive skoro unishten, dakle da se ta kritika chesto podudara sa kritichkim osvrtima religioznih intelektualaca o procesu modernizacije i njenim posljedicama. interesantno je da se prvi chesto prihvataju od strane istih pojedinaca koje ove druge automatski diskvalifikuju samo zato shto pishu na vjerskoj osnovi (lichno sam vishe puta dozhivjela takve paradokse).
ali situacija nije tako jednostavna kao shto se na prvi pogled chini. u isto vrijeme dok posmatramo porast prisustva religije u sferama u kojima je zadnjih 200ak godina bila marginalizirana, da se primijetiti jedan drugi trend, a to je opadanje uticaja
tradicionalnih vjerskih zajednica na rachun
fundamentalsitichkih grupa (pod ovim jako kontraverznim pa iskreno govoreci i nedovoljno preciznim pojmom ovdje cu ubrojati grupe koji etabliranim, godinama i vijekovima razvijanim vjerskim tradicijama, osporavaju pravo na vjerodostojnost i zagovaraju povratak "izvorima", iako se mozhda chesto oko ovih zadnjih ni sami ne mogu slozhiti, ali to je druga tema). dakle, tradicija i fundamentalizam su u sukobu, kako u islamskim zajednicama, tako i u krishcanskim, u hinduistichkim, u jevrejskim...
a poshto ovi zadnji chesto koriste modernu retoriku, simbole pop-kulture, tehnologiju, imaju fleksibilniji sistem organizacije (networks umjesto institucija), uspjeshniji su u online povezivanju
:D, brzhe pruzhaju ekspres-odgovore na probleme sa kojima se pogotovo mladi ljudi danas suochavaju u svijetu, u stanju su za sekundu organizovati demonstracije koje se doimaju kao masovne, jer znaju kako se to radi ... time su i uspjeshniji u vrbovanju novih pristalica.
e sad, tradicionalne forme vjerske organizacije ne bi ni mogle toliko opstati da nisu nauchile jedno pravilo - a to je mogucnost koegzistencije sa ostalima, drugachijima (koja je varirala u zavisnosti od vremena i prostora, ali je u svojoj pragmatichnoj jezgri ipak bila tu), te prihvacanje stvarnog zhivotnog iskustva vjernika, stapanje tog iskustva sa vjerskim uchenjem... u takvoj okolini mogle su nastati i shiriti se priche i vicevi recimo o nasruddin-hodzhi, i inache popovima i hodzhama, mogao je biti vjernik i postiti Ramazan onaj kojem inache nije bilo mrsko ponekad zaakshamljuchiti uz shljivu i lozu
, a mogao si biti i nevjernik ako si htio, a bez toga da se iko nadje uvrijedjen ili da neko skache nekome za vrat.
meni je jako interesantno da se svi "pozitivni" primjeri vjernika koji se spominju po stranicama ovog foruma odnose upravo na takve, na nashe "tradicionalne" vjernike za koje je ta tradicija mnogo vishe od chisto vjerskih normi, jer u sebi sadrzhi jedan dodatni kodeks poshtovanja prema drugachijem, uz istovremenu distancu prema tom drugachijem. iste stvari su mi poznate iz tradicionalnih vishereligijskih drushtava u srednjoj aziji i indiji.
medjutim, ovi "moderni"
tj. fundamentalisti su drugachiji. dosta njih (daleko od toga da su svi) imaju politichke aspiracije, jer su im ideologije u sushtini politichke, negiraju validitet svemu shto se kosi sa njihovim uchenjima, ali na takav nachin da direktno zadiru u intimu i slobodu drugoga, da i ne govorimo o fizichkom i psihichkom nasilju kojem chesto izlazhu svoje neistomishljenike.
takvih ima sve vishe, a ima ih jer u takvim uchenjima vide jedini izlaz iz mnogobrojnih i razlicihitih kriza, a osjecaju se iznevjereni od vlastitih elita, bile one politichke, vjerske ili ekonomske. a kod nas kao faktor ne smijemo zaboraviti ni shta se deshavalo 1992-95, jer su se ljudi ubijali ako vec ne zbog religije kao stvarnog uzroka, a onda chesto uz korishtenje odnosno skrnavljenje vjerskih simbola.
e sad, da ne zaboravimo josh jedan segment: onaj nereligiozne populacije, ili jednostavno govoreci, onaj dio stanovnishtva kojem vjera nije primarni faktor u donoshenju zhivotnih odluka. ja josh uvijek mislim da ce od ovog segmenta zavisiti na koji nachin ce se gornji "sukobi" rijeshiti.
jer ako imamo na pameti, a trebali bi imati, da religija jeste jedan od najvazhnijih motivirajucih faktora za vecinu stanovnishtva na zemaljskoj kugli, onda rjeshenje nije u tome da se svi vjernici trpaju u isti kosh, niti da im se ponavlja koliko su "zatucani" i "glupi", niti da se iz revolta prema ovim zadnjima ((iako revolt , iskreno govoreci, mogu ponekad i shvatiti kada lichno dozhivim klerofashizam u akciji
) povlache neki vulgarizirani zakljuchci glede religije poput one odavno otrcane marksove "opijumske" teze.
