Nije to smrt za kreativnost. Kada hoću mogu biti kreativan. Freud je objasnio kako sva sjećanja iz prošlosti čuvamo duboko u sebi. Ljudska svijest čini samo maleni dio ljudskog duha. Svjesno je kao vrh ledenog brijega iznad površine vode. Pod vodom, ili pod pragom svijesti, nalazi se podsvijest. Dobar umjetnik koristi svoju podsvijest a ne svijest. Međutim i podsvjest je dio razumaUltravox wrote:Nadam se da nećeš zamjeriti, ali ako ovako možeš funkcionisati ...
Ovo je "smrt" za kreativnost. Kao lik. umjetnik znam koliko je važno biti svjestan vlastitih unutrašnjih procesa, kako bismo te iste, što je moguće bolje, mogli percipirati i prevesti u riječi/djela. Kreativnost nije racionalni proces. Racionalno ga pokrećete, međutim to je samo po sebi nedovoljno. Značajne ideje nam se najčešće javljaju u obliku iznenadnih "sijalica", tzv. „aha-efekata“ kojima prethodi određeni period podsvjesne obrade informacija. Do „aha-efekta“ najakše dolazimo u trenucima u kojima smo u bližem kontaktu sa svojim unutrašnjim svijetom, osjećajima i podsviješću. Kreativni ljudi će vam reći da im ideje dolaze za vrijeme šetnje, prije ili poslije spavanja, u snu ili dok se tuširaju ... Što smo svjesniji svojih emocija i sposobniji da ih osjetimo, to će nam biti lakše prepoznati i izraziti sadržaje koji dolaze iz podsvijesti, što je jedan od temelja kreativnosti. Ako smo, a najčešće jesmo, većinu života kontrolisali i potiskivali emocije, naša sposobnost njihovog osjećanja i ispoljavanja može biti „zakržljala“. To je različito izraženo kod različitih ljudi, zavisno od toga koliko su prisiljavani na potiskivanje osjećaja.
Ja sam i veseo i tužan, sretan i nesretan, smijem se ali i plačem ... i dobro mi je tako
Ispričaču jednu tužnu priču. Bila jednom jedna stonoga koja je izvanredno plesala sa svih svojih sto nogu. Kad je plesala, sve bi se šumske životinje skupile oko nje, gledale i divile. Sve osim žabe krastače koja je bila ljuborna na stonogu. Žaba je smislila pakleni plan kako da naudi stonogi. Napisala je stonogi pismo: «O neusporediva stonogo. Ja sam odani poklonik tvoga prefinjenog plesnog umijeća. Rado bih željela znati što činiš kad plešeš. Dižeš li najprije lijevu nogu broj 22 pa zatim desnu broj 49? Ili počinješ plesati desnom nogom broj 26 prije nego što podigneš lijevu broj 38? Nestrpljivo očekujem odgovor. Pozdrav, krastača»
Kad je stonoga primila pismo, počela je razmišljati što zapravo čini kad pleše. Koju nogu najprije diže? A koja je sljedeća?
Šta mislite da se zatim dogodilo? Stonoga više nikad nije zaplesala.
Trebamo mnoštvo ideja a razum će izabrati najbolje. Dakle bitno je isključiti svjesno (razum) dok ne dobijemo ideje iz podsvjesnog a zatim treba ponovo uključiti razum kako bismo od ideja izabrali one najbolje. Svjesno i podsvjesno moraju raditi zajedno
Ja doduše nikad nisam bio posebno dobar u umjetnosti ali sam često proglašavan najkreativnijim u raznim forumskim raspravama. Imam dakle sposobnost "to think out of box" što bi reko Amerikanac, Englez a bogami i Australijanac. Ali ta kreativnost je rezultat mog razuma (IQ 135 to jest 156 po Cattellu) koji je svijestan više mogućih kombinacija nego prosjećan razum pa tako i može "izvući iz prašine" nešto što drugi nisu primjetili.
Slično tome i umjetnik koristi razum. Samo što je naučio povremeno isključiti svjesno a uključiti podsvjesno i tako doći do puno više informacija/inspiracije.
Isto se kaže i u Tao Te Chingu (treće poglavlje). Ovo je poglavlje uvod jednom od osnovnih obilježja Tao Te Chinga. Akciji bez akcije. Princip koji se zove Wu wei. Djelovanje bez napora. Djelovanje u harmoniji sa prirodom i okruženjem. Pokušat ću to objasniti na još nekim primjerima. Recimo ko god se aktivno bavio sportom morao je primjetiti ovaj fenomen. Košarkaš koji forsira i previše razmišlja promašivat će u nizu. Ali ako se opusti, ne razmišlja i pusti da ga igra nosi uči će u ritam kada ne može promašiti. Poslije će pričati kako mu je obruč bio kao bazen a protivnički igrači kao da su bili slow motion. Komentatori će reći da je bio u zoni (in the zone).
Razmišljanje nas često usporava. Kao što sam gore napisao, svijest je samo vrh ledenog brijega a podsvjest sve ostalo. Kada razmišljamo tada koristimo svijest ali i automatski isključujemo podsvjest. Ako se opustimo i ne razmišljamo tada će podsvijest upravljati našim akcijama a pošto je podsvijest toliko moćnija od svijesti onda je i normalno da ćemo imati bolje rezultate.
To vidimo i u gornjem primjeru košarkaša. On je bezbroj puta ubacio loptu u koš sa svih mogućih pozicija. Njegov mozak zna kako to uraditi i to je sve memorisano u njegovoj podsvijesti. Ali svijest, mala kakva jeste, je zadržala samo dio informacija. Kada se košarkaš trudi da se sjeti kako da šutne tada će i promašiti. Ali ako se opusti njegov će mozak (podsvijest) već znati kako. Isto je i sa svim drugim sportovima ali i sa svim drugim aktivnostima pa i umjetnošću.
Recimo silaženje niz stepenice (još bolje ako su kružne). Ako to radite bez razmišljanja o tome kako da to radite onda ćete silaziti veoma brzo. Ali ako razmišljate gdje da stavite nogu i kako da to uradite onda ćete biti toliko nesigurni da ćete morati maksimalno usporiti jer vam se čini da ćete pasti. Ako se opet opustite i ne razmišljate o silaženju opet ćete maksimalno ubrzati.
Biciklo nećete znati voziti sve dok se ne opustite i ne prestanete razmišljati "kako ovo".
Recimo da ste muškarac koji je izašao sa djevojkom (ili momkom). Već ste je (ga) i kući odveli i izgleda da će vam se većeras "posrećiti". Ali to će vama biti prvi put. Mnogo ste nervozni. Dolazi trenutak odluke i puf ćorak. Neće pa neće. Znate zašto? PREVIŠE RAZMIŠLJATE. Ako se opustite i pustite da priroda učini svoje onda ni rezultati neće izostati. Tako je to
Pustimo Bogu u nama da preuzme stvar u svoje ruke.
Dakle bez forsiranja. Samo živite