Tuzno, ali dostojanstvenoSvakodobro! wrote:11. Juli (nazalost vidio i prezivio 2 dana Potocara, izgubio sve najblize, ali nesto sto daje snagu je i Ramazan)
"...7 mi godina...Ramazan, već je to bio treći otkako sam prognan sa svog ognjišta. Nana, onako uvijek nasmijana pod šamijom, uvijek me držala u svom "krilu", a najdraže je bilo ono pred mrak, kad svi sjedismo zajedno. Amidža, dedo, majka, babuka, braco, nana i ja. Uvijek se na nešto čekalo. A to čekanje i u meni je budilo nekakav drugačiji osjećaj, nekako kao da sam u tim mometima bio odrasla osoba. To čekanje uvijek je razrahatio ezan s munare Potočarske džamije, možda je čak i bio iz obližnjeg mekteba, toga se baš i ne sjećam dobro! A nakon ezana, ruke u zraku, zahvala Jedinom Stvoritelju! Jedne večeri nana reče "ma snaho draga još je mali on". Znao sam o čemu je riječ, mama je spominjala da počnem s postom. Rekao sam da me probudi ujutru kad ustanu, hocu i ja da jedem s njima i da zapostim i ja. Mama je govorila da sam još mali. No, moja želja je bila velika, pa je pristaala na to! Siromašan sehur, za ono sto mi se servira sada, ali ipak mnogo drazi i hranjiviji nego ovaj sad! Prvi dan nisam ispostio, vec oko podneva, nana rece "hajde sine, rucaj, pa da ti našijemo", kasnije mi objasnila da postim po pola pa tako cu za dva dana imati jedan cjeli, to me jako obradovalo kad mi je rekla da to moze tako! Već slijedece isckeivanje onog ezana je bilo nesto mnogo draže za mene! Osjećao sam neku unutrašnju pobjedu! Našivao sam tako sve do pred kraj Ramazana, a onda sam odluci da ne prekidam...3 dana mog prvog Ramazana su bili nešto najdraže..."
Nane više nema, nema ni dede, babuka je takođe kao šehid preselio, a amidža nedugo posle rata, od tuge za njima! ALI IMAM RAMAZAN. IMAM RAMAZAN ZA SVE NJIH, IMAM RUKE PODIGNUTE PREMA JEDINOM, TO MI JE DOVOLJNA SATISFKACIJA DA SVAKOG RAMAZANA SJETIM SE STA MI JE GOVORILA MOJA LIJEPA NANA!
.
uhvati me neka tuga veceras .prodjoh pored smjestaja za sirijske izbjeglice , veceras pred iftar .......koji mio mirisi se sire ulicom , pecena riba, miris cimeta, vruceg hljeba itd .........tako da me automatski vrati u djetinjstvo kad je majka iftar spremala ,..........a ono cijela kuca mirom mirisala , a ja sam probavala je li slano ili slatko ......
