Promišljanje vjere,duše,ljubavi i sudbine.

[fia]

Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan
NIJE VAŽNO, VOLI GA !
Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima
NIJE VAŽNO, ČINI DOBRO !
Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš
lažne prijatelje i iskrene neprijatelje
NIJE VAŽNO, OSTVARUJ CILJEVE SVOJE !
Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno
NIJE VAŽNO, ČINI DOBRO !
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim
NIJE VAŽNO, BUDI POŠTEN I ISKREN !
Ono što si godinama stvarao, u času bi moglo razrušeno biti
NIJE VAŽNO, STVARAJ !
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći
NIJE VAŽNO, POMAŽI IM !
Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima
NIJE VAŽNO, DAJ NAJBOLJE OD SEBE !


zapis sa zida Dječjeg doma u Shishu Bhavani

[Lika]

U jednoj osamljenoj kuci sjedio je mladic u cvijetu mladosti gledajuci cas kroz prozor u nebo ukraseno zvijezdama, cas u djevojcinu sliku u svojim rukama. Bjese to slika cije su linije i boje iskazivale zagonetnosti ovoga svijeta i tajne vjecnosti. Bjese to slika sa koje su zenine crte mladicu tiho zborile pretvarajuci njegove oci u culo kadro da razgovara sa dusama u sobi i pretvarajuci ga cijelog u srce koje je ljubav prosvijetlila i ceznja zatomila.

Tako prodje cijeli sat, kao da je tren slatkih snova ili godina vjecnoga zivota, a zatim mladic odlozi sliku ispred sebe, uze olovku i papir i zapisa:

"Miljenico moje duse,

Uzvisene i prevashodne istine Prirode ne saopstavaju se medju ljudima opstepoznatim ljudskim rijecima, vec se one odlucuju da u tisini medju dusama kolaju. Tako i ja osjecam da mir ove noci izmedju nasih dviju dusa prenosi poruke tananije od onih koje lahor ispisuje na licu vode, i da nasa srca kao knjigu cita. Ali, kao sto je Bog svojom voljom u tijela duse zatocio, tako je ljubav svojom voljom od mene nacinila roba kazivanja... Vele, draga moja, da ljubav svoje robove pretvara u vatru pomamnu. Ja znam da rastanak ne moze duse razdvojiti, kao sto mi je postalo jasno pri prvom susretu da te moja dusa oduvijek zna i da prvi pogled zapravo i nije bio prvi... Draga moja, taj trenutak u kome su se srela nasa srca prognana iz onostranog svijeta jedan je od rijetkih trenutaka koji me uvjeravaju u trajnost i vjecnost duse. U takvim trenucima Priroda skida veo sa svoga beskrajno pravednoga lica za koje se misli da je nepravedno...

Sjecas li se, draga moja, tih lugova gdje smo stajali i jedno drugom lice gledali? Znas li da su mi tvoji pogledi govorili da mi nisi dosla iz samilosti? Ti pogledi su me naucili da kazem sebi i svima drugima da je darivanje koje iz pravde potice uzvisenije od darivanja radi dobrocinstva, i da ljubav zbog odredjenih ciljeva lici na vode barustine.

Htio bih, draga moja, da zivot sto je preda mnom bude velicanstven i lijep. Zivot u kome cu se bratiti sa ljudima, postovati ih i voljeti. Takav zivot je vec poceo kada sam tebe sreo. Vjerujem u njegovu vjecnost, jer vjerujem da mozes pokrenuti snagu koju je Gospod u meni stvorio, a koja ce velika djela ciniti. Ti to mozes, kao sto sunce u polju izmamljuje mirisno cvijece. Samo ce tako moja ljubav postati trajna, lisena egoizma i daleko od toga da bude samo tebi posvecena."

Mladic ustade i lagano krenu po sobi, zatim pogleda kroz prozor i vidje da je mjesec vec izasao iza horizonta ispunivsi prostor blagom svjetloscu. Onda se vrati i zapisa u tome pismu:

"Oprosti mi, draga, sto sam s tobom razgovarao kao sa prisutnom licnoscu, a ti si lijepi dio mene koji sam izgubio kada smo zajedno posli iz Bozijeg okrilja. Oprosti mi, draga."

Grlica & Leptir

[rikardoreis]

Filozofi, mislioci su vecinom jednostrani, ljuto ekskluzivni, ali, to i jest njihov glavni nedostatak. I zato od pojedinog od njih, uzeta sama za sebe, i ne mozemo ocekivati bogzna sto. No ako ih obujmimo sve skupa, ako svakog od njih uzmemo samo kao pojedini instrument u kompleksu, tek tad filozofija postaje nesto!
Nesto siroko, obuhvatno, raznoliko, nesto sa bezbrojem lica i vidova, nesto prebogato i raznovrsno-bas kao i sam zivot. Vise-manje citav kosmos.

V.Desnica - Proljeca Ivana Galeba

[rikardoreis]

„Kad god je ovako lijep i vedar dan, on kao da me uzme za ruku i povede na izvore mog djetinjstva. Ono mi se sad pricinja kao predjel vjecito obasjan suncem. Zatim dolazi put kroz neku drugu, sjenovitu aleju, koja biva sve gusca, sve sumracnija, i napokon se pretvara u mracni, beskonacno dugi podzemni rov u kome bije memla i u kome se na kraju ne sagledava spasnosna luca vodilja. I vec se gubi nada.
...I najzad, goli i praznoruki izbijamo na suncanu cistinu u prisoju. To je starost. Lijepa je starost.
Sredisnji, glavni dio zivota, njegova srcika, njegova jezgra, sad mi se cine tako nevazni, tako nebitni! S trpnjom se sjecam tog doba jetkih strasti, tih groznica htijenja, tih nemira krvi, i prezavog sna na preznojenim uzglavljima zudnja. S jezom mislim na godine kad je mnome haralo samoljublje i neobuzdano sjecanje sebe. Sad mi se svi „vazni“, i „odlucni“, i „presudni“ dogadjaji zivota cine suplji i mrtvi kao prazne licinke. Zure u mene slijepo i besmisleno, poput prstenja kome su poispadali kamenovi. U mislima rado kliznem preko tog nemirnog doba.“

V.Desnica

[Gaia]

Rumi: Sufijska poezija

[Gaia]

JELEN

Jesi li me zaboravio Oce-Majko?
To mora da je tako, inace si ne bih znala objasniti zasto si me ovdje ostavio u ovome stranome svijetu. Tumaram tamnim sumama neznajuci sta mi je ciniti i kamo hoditi. Udovi mi se oduzimaju od prijetecih zavijanja vukova, a kad se trube lovaca oglase zaledi se moja krv i ja umirem uvijek iznova. Oni su odvazni i bez milosti. Oni love i znaju bar sto cine i kamo hode. A ja, ne vidim smjer, ni pocetak ni kraj. Postoji li jedna rijeka, jedan izvor ili usce prema kojem cu se orjentirati? Jer, taj kruzni tok je tako neutujesan. Reci mi bilo sto Oce-Majko, jer ja sumnjam cak i u to da je te ikad i bilo.

Nisam te zaboravio, vec sam morao hoditi dalje: rijeku vremena odrzavati u toku. Tvoji rogovi su jos slabi, zato moras te krugove prijeci i sumama tumarati dok se tvoji rogovi ne upoce u nebo kako se i toje tijelo priljubljuje zemlji. Tada ces i ti u tebi i iz tebe biti Otac i Majka. Ipak, prvo prestani osluskivati zavijanje usamljenih vukova; oni zavijaju u strahu od saznanja da njihovi poljednji dani dolaze. A lovci, eh... ne znaju oni ni sta love ni kud hode. Slute oni da se u tvojim rogovima odgovor na njihove najdublje ceznje krije, i zele ih imati. Neznanje je njihova snaga, koja ih cini odvaznim i bez milosti. A ti, ucini se nevidljivom pred njima i vrati se opet na mjesto gdje smo se rastali; u tvoje srce i bice.

Samira Begman

[Kwaheri]

Halifa upita Lejlu: Jesi li ti ona Lejla
Zbog koje se pomutio Medznunov razum
Ta, od tebe je ljepsa mnoga djeva
Ona odgovori: Budi tiho, ti nisi Medznun
Da Medznunove oci vidim u tebe
Njima bi dva svijeta mogao vidjeti
Ti si u okovima cula, a Medznun je van sebe

[4bosnia]

Halifa upita Lejlu: Jesi li ti ona Lejla
Zbog koje se pomutio Medznunov razum
Ta, od tebe je ljepsa mnoga djeva
Ona odgovori: Budi tiho, ti nisi Medznun
Da Medznunove oci vidim u tebe
Njima bi dva svijeta mogao vidjeti
Ti si u okovima cula, a Medznun je van sebe

super je!
mada, prijevod nije bash mesboot, hajd' ako imas stavi original, ne bilo ti zapovidjeno

[Gaia]

You and I
Have so much love,
That it
Burns like fire,
In which we bake a lump of clay
Molded into a figure of you
And a figure of me.
Then we take both of them,
And break them into pieces,
and mix the pieces with water,
And mold again a figure of you,
and a figure of me.
I am in your clay.
You are in my clay.
In life we share a single quilt.
In death we will share one coffin.

Kuan Tao-sheng

[fia]

Nemoj

zahtjevati sve što oko tvoje vidi
vjerovati sve što čuješ
izgovarati sve što poznaješ
odvažiti se svega što ti se dopada
biti upoznat kod svih koje sretneš
nenaknadljiv se činiti svima poznatim
osim toga stvari izgubljene zaboravi
stvari buduče propusti

i bit ćeš mudar
---
izvinjavam se za nesavršenost prevoda..

[begefendija]

Svi su na istoj ravnini.Svi se okreću u istom smjeru...To je savršeno, znate.
Predivno!Gotovo zastrašujuće. /astronom Geoffry M. opisujući Sunčev sustav/

Rutherford je bio prvi koji je shvatio da radioaktivnom materijalu , bez obzira na količinu, treba uvijek isto vrijeme kako bi se raspala polovica količine – famozni poluživot, poluvijek ili najbolje rečeno, vrijeme poluraspada.
Ako ste se ikada pitali kako atomi odredjuju kojih će 50 posto odumrijeti, a kojih 50 posto opstati do iduće prilike , odgovor glasi nikako. Nitko to ne zna! Poluživot je samo statistička veličina. Zamislimo da imamo uzorak materije čiji je život 30 sekundi. To ne znači da će svaki atom u uzorku postojati točno 30, 60 ili 90 sekundi ili neko uredno mjerljivo razdoblje. Zapravo svaki će atom živjeti neko posve nasumično vrijeme koje nema nikakve veze s umnošcima 30; to mogu biti dvije sekunde od sada ili se može protegnuti na godinu ili desetljeće u budućnosti.Nitko ne može znati (mislim na ljude).Jedino možemo znati da je za uzorak u cijelini brzina raspada takva da će polovica atoma nestati svakih 30 sekundi.
Ako ste se ikada pitali o broju ljudi nitko ne zna kad će netko umrijeti. Samo Bog! I uz najsuvremenije medicinske tretmane i liječenje uvijek umire gotovo isti broj u odnosu na one koji ostaju na životu. Mi to iz kojekakvih razloga zabarovljamo i ne govorimo glasno o tome na isti način kao što ne govorimo o smrti. Većina ljudi, pogotovu dok su mladi, ne žele ni čuti o tome kao da to nije dio svačije stvarnosti... i dio svačijeg životnog iskustva kad tad!

[Krvavi_Junuz]

Jedan od najvecih indijskih filozofa, Swami Krishnananda, u izvrsnoj knjizi govori o religiji i bogu, postojanju boga itd.

Na engleskom je, ali ako znat i rijec engleskog necete se pokajati.
Inace Krishnanada je izvrstan poznavalac zapande filozofije

http://www.swami-krishnananda.org/self_0.html

[begefendija]

Kraj tebe prolaze crne lastavice
skrivene u tišini koja me plaši.
Tko će htjeti ruku da uhvati galeba,
da uzme mrava i ružu i plamen,
jer ja se sjećam djetinjstva zajedničkog
leptira žalosnih
i nebeskih trstika.

Tamo su plakale srne ispod snijega
probudjene svijetlom i travaom kasnom.
Tko će vratiti vjetar u močvare
sigurnim glasom koji ne stari nikada?

(Z.Golob/Grlice u šumi)

[simi5]

Trenuci
Jorge Luis Borges



Kad bih mogao ponovo proživjeti svoj život
Pokušao bih učiniti što više pogrešaka.
Ne bih toliko nastojao biti savršen, bio bih opušteniji.
Bio bih gluplji nego što sam bio,
U stvari, jako bih malo stvari uzimao ozbiljno.
Bio bih manje čistunac, više bih riskirao,
Više putovao, gledao više zalazaka sunca,
Penjao se na više vrhova, preplivao više rijeka,
Išao na više mjesta na kojima nikad nisam bio,
Jeo više sladoleda, a manje mahuna,
Imao više stvarnih problema, a manje izmišljenih.

Ja sam bio jedan od onih ljudi koji su živjeli razborito i
Promišljeno svaki trenutak svoga života.
Naravno da sam imao trenutaka radosti.
Ali kada bih se mogao vratiti unatrag,
Pokušao bih uvijek imati lijepe trenutke,
Jer se jedino od toga sastoji život, od trenutaka.
Kada bih se mogao vratiti unatrag, borio bih se
Da nikada ne izgubim "sada".

Ja sam bio jedan od onih koji nikada nisu nikuda išli
Bez termometra, termofora,
Kišobrana i padobrana.
Kada bih mogao ponovo živjeti, putovao bih manje opterećen.
Kada bih mogao ponovo živjeti, počeo bih hodati bos
Početkom proljeća i nastavio tako do kasno u jesen.
Provozao bih se više puta u kočijama, promatrao više svitanja,
Igrao se sa više djece...

Da imam ponovo život pred sobom.
Ali, već vidite, imam 85 godina i znam da umirem.

[bogoljub]

mudri stihovi!
Hvala svima!
Okoristio sam se!

[black]

Priča po kojoj je stari Diogen fenjerom tražio čovjeka ne mora uopće biti primjerena metafori. Jer ništa u ljudskoj povijesti nije rjeđe od čovjeka. Bivalo je u njoj mudrih učenjaka, sjajanih graditelja i uznositih pjesnika, bivalo je vještih vojskovođa, neustrašivih tribuna i nezaboravnih junaka, bivalo je dobrotvoraca, mirotvoraca i čudotvoraca, bivalo je mesija, svetaca i mučenika, ali pravih ljudi ponajamanje. Pravim je ljudskim sjemenom zemlja najrjeđe zasijana i oduvijek se na njoj najteže odgajao čovjek. Čak je i danas, kada je zemaljska kugla obasjana blještavom svjetlošću moćnih reflektora i kada je sjaj električne struje prodro u naše mozgove i u najskrovitije kutke naših duša, potrebno je po svijetu fenjerom tražiti čovjeka. Ko, uostalom, više uopće zna šta je čovjek? Ova istrošena, izlizana i otrcana riječ danas označava svašta, a ne znači ništa. Nijedna riječ u povijesti od se nije češće izgovarala i nijedna kao ona nije toliko izrelativizirana i isprofanirana, da bi već odavno postala praznom floskulom koja se, poput bezvrijedne novčanice, mijenja za sve, a ne važi nigdje i kojom se kao šaljivom poštašalicom služimo kada želimo nekoga uvrijediti ili se lažno zakleti. Riječ "čovjek" niti više šta znači, niti na nešto obavezuje, niti više "gordo zvuči", niti više uopće zvuči. Nepoznato je da li je li čovjek, Božijom milošću darovan sposobnošću imenovanja stvari, samome sebi najprije dao ime, ali je izvjesno da je svojim imenom nakanio označiti svoju suštinu, jer u stanju iskonskog razaznavanja posebnosti i osobenosti svijeta, stvari redovito izražavaju same sebe, one same o sebi i za sebe govore šta su, a uloga je čovjeka kao njihovog imenodavca da, osluškujući nagovor samih stvari, bilježi njihov "govor", koji je eo ipso njihovo ime.

[black]

Kako ponovo sabrati raspršene okrajke čovjeka kada više i ne znamo šta je čovjek? Je li čovjek Božije djelo ili je sve, pa i čovjek Bog djelo čovjeka? Je li čovjek smisao i svrha svijeta ili tek puka slučajnost ovoga svijeta? Je li čovjek dvonožni sisar obdaren sposobnošću mišljenja i govora ili je čovjek životinja koja pravi oruđa? Je li čovjek ukras svijeta ili rak-rana na zdravom tijelu prirode? Je li bitna značajka čovjeka svijest ili podsvijest, volja ili vjera, rad ili igra? Je li čovjek biće koje "pjesnički prebiva u svijetu" ili stroj koji misli? Je li čovjek društveno biće ili tužni usamljenik u svemiru? Je li čovjek tek most ka natčovjeku ili je grabežljivi majmun? Je li čovjek najljepši izdanak života ili ćorsokak života? Je li "čovjek čovjeku vuk" kao što tvrdi Plaut, ili "ništa od čovjeka silnije nije" kako misli Sofoklo? Je li čovjek kraj vremena ili je početak vječnosti? Je li, doista, čovjek mjera svih stvari ili je nijekanje svake mjere? Bezbroj bi se sličnih pitanja moglo postaviti, a nijedan nas odgovor ne bi zadovoljio, jer tragična usudnost ljudskog života sastoji se i u tome da svaki naš odgovor izaziva mnoštvo novih pitanja.

[Kwaheri]

Po pričanju mujezina džamije Hadži Hafiz Smail ef. Fazlića, osnivač Čekrčine džamije pravio je čekrke, a uz to imao kravu i prehranjivao se.Jednom na snu vidje svog oca, koji mu reče, da ode u Dubrovnik, proda kožu od krave i za svaku dlaku naplati po dukat.Kad se Čekrčija probudi, krava mu bijaše krepala.Posluša očev savjet i ponese kožu u Dubrovnik.Jedan trgovac ga zapita za cijenu kože, a on reče, da je svaka dlaka dukat.Trgovac na to reče: "Da mi je Čekrči-babino blago, koje je zakopano pod dudom, ne bih mogao platiti te kože".Čim je ovo čuo Čekrčija, povrati se kući, iskopa blago i sagradi džamiju.

[black]

Ruža mi reče: „Osmjehom tvojim
pozdravi svijet u kojem stojim.
Svileni veo pašće sa mene
i vrt biće posut čarima mojim“.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=l2LQOB1OcBQ [/youtube]

[Gaia]

kratak pregled dokumentarca o Bogu i svijetskom miru.

[Gaia]

The Secret to you

[pitt]

Bismilahir-rahmanir-rahim!

I call to witness the ink, the quill, and the script,
which flows from the quill;
I call to witness the faltering shadows of the sinking evening,
the night and all she enlivens;
I call to witness the moon when she waxes, and the sunrise
when it dawns.
I call to witness the Resurrection Day and the soul
that accuses itself.
I call to witness time, the beginning and end
of all things – to witness that every man always suffers loss.

(from Quran – S. lxviii,1; S. lvi, 75; S. lxxiv, 33-34; S. lxxv,1-2; S. ciii, 1-2))



If God were to punish every evil deed, not a single living creature would remain on earth.

S. xvi, 61

[Biserna Skoljka]

http://nl.youtube.com/watch?v=7FGL0bb9W ... re=related

[Corvus]

kako savrsena tema!

tek sam je otkrio tako da idem od pocetka sve da iscitavam...

sve pohvale za divne tekstove i razmisljanja na ovoj temi

pokusacu i sam da uskoro podijelim nesto sa svima Vama

[Lika]

Vatra je, dakle, nesmetano harala. A ona je ustrajna, podmukla, bas kao i bol, bas kao i ceznja. Pocinje tinjanjem naj­manje, skoro nevidljive zeravice, zahvati najprije cilim ili vrecu, ili ma sta u blizini, pa klizi podmuklo ka gredi, uhvati tako tavanicu ili pod, pa se naglo razbjesnjava i kad postane vidljiva, vec je mocna kao bujica koja nosi sve, vec je nesavladiva! A i bol je takva: bilo du­sevna, bilo tjelesna: pocinje nekom rijeci, neugodnim djelcem bliznjega ili grcem, trzajem u nekom udu, pa sve vise i brze napreduje, dok ne dovede do teskog obo­ljenja ili do potpune dusevne potistenosti. A i ceznja je takva: pocinje nevinim pogledom na neki predmet ili u necije svijetle oci, u vitak stas ili bujne kose, pa se poput vatre s ociju prenosi na srce, pa na um, pa te obuzme svega i ne popusti dok ne postignes ono za cim ceznes, ili dok potpuno ne sagoris u njoj i ostanes pepeo, covjek ravnodusan, nesretan i tup. Zato se i veli: bol pece, a ceznja ispece. Ljubav je samo onda potpuna i velika kada nailazi na zapreke i patnje. Ljubav je samo onda prava kada daje i trazi zrtve, pregaranje i samozauzdavanja. Cekanje nju uzvisuje, a nada oplemenjuje.

Hvala ti, Boze, sto si stvorio Sunce, jer samo zrake tako velikog i tako sjajnog Sunca mogu sarati sjencice na njezinom krasnom licu. Hvala ti, Boze, sto si stvorio ruzu, jer je samo takva mirisna i njezna ruza dostojna da kiti njezinu kosu. Hvala ti, Boze, sto si stvorio noc i mjesecinu, povjetarac i slavuja, jer samo oni mi, Boze, pomogose da se priblizim njezinu srcu. Hvala ti, Boze, sto si stvorio nju za mene i mene za nju, sto si nam dao srca da kroz nasu ljubav spoznamo Tebe, sto si nam dao oci da gledajuci jedno u drugo spoznamo Tvoje savrsenstvo, kada si nas takvim stvorio.


Enver Colakovic