Vehabizam, porijeklo i posljedice

[asurbanipal]

[Sanchez22]

.

[Fudo Bosna]

Subhanallah ! Da li je ovaj covjek normalan?
Da li je normalno da novinar radija "BIR", konkretno gospodin Becar, ugoscava u udarnim terminima na zvanicnom glasilu RIZ BIH, ovog gospodina profesora , sa ovako nakaradnim i ekstremnim stavovima?


Zasto gospodin profesor dr, klanja terawiju u dzematu, novotarija, halife hz Omera? Zasto koristi mob, novotarija, zasto slijedi stavove, tzv " selefija" , kada je to sama novotarija?

Allah selamet, da ga Allah Uzviseni uputi, a da zvanicna
glasila nase IZ, pa i sam Rijaset i gospodin Reis osobno, malo povedu racuna o ovim "daijjama" i
konacno se ograde od njihovih nakaradnih stavova, a ne promovisu iste preko gosp. Becara na Radio "BIR" u !

Konacno , zadatak im je zastita ehlisunnijske tradicije, maturidijjske akide i hanefijskog mezheba a ne promocija wehabizma !

[kritichar]

Ovdje ništa novo, još uvijek Fudo truni gluposti

[Fudo Bosna]

Ovdje ništa novo, još uvijek Fudo truni gluposti

Ne trunim ja gluposti vec "daijja" pr Kuduzovic, zasto klanjas teraviju, to je "bid'at" hz Omera?

Znas li koliko je ashaba i tabiina uvelo bid'ate iz mnogih oblasti fikha, zasto ti i slicni slusate ovog promotora , Ibn Wehaba, to je pravo pitanje ?

Znas li lik i nedjelo Ibn Wehaba koje ovaj i slicni njemu promicu, i sire njegovo ucenje, raspitaj se, obrazuj , citaj,
ne nasjedaj ?

[aldinjo]

Kako ljudi imaju hrabrost da potvaraju i gibete muslimane i učenjake!?

[Fudo Bosna]

Mada ima more ovakve litetature, knjiga, video klipova i sl, zbog sadrzajnosti, ponovo cu postati ovaj sazeti text :





"HAMZA RIDŽAL: VEHABIZAM NEMA UPORIŠTE U ISLAMSKOJ POVIJESTI

Piše: Hamza RIDŽAL

Od kad je sultan Fatih osvojio Bosnu i Hercegovinu, islam se na ovim prostorima razumijevao i prakticirao u skladu s učenjem maturidijske škole u akaidu (vjerovanju, dogmi) i hanefijskog mezheba u fikhu (obredoslovlju, pravu). Tradicija sedimentirana u vremenskom rasponu dužem od pet stotina godina oblikovala je prepoznatljivu sliku ispovijedanja islamskog vjerovanja u Bosni i Hercegovini, pa se nerijetko čuje sintagma “bosanski islam”. Tariq Ramadan, jedan od vodećih islamskih mislilaca danas, objašnjava da je islam jedan i monolitan kada su u pitanju temeljna načela njegovog nauka, ali da su lokalne tradicije i običaji također važni u oblikovanju njegovih kulturoloških paradigmi, pa se može govoriti o egipatskom, iranskom, somalijskom ili bosanskom islamu.

Koliko je islam inkluzivan spram različitih kulturnih podneblja govori i podatak da je imam Šafija, jedan od osnivača četiri velika mezheba, potpuno promijenio većinu svojih stavova kada je doselio iz Iraka u Egipat. U Egiptu je susreo drugačije geografsko-kulturne prilike te je revidirao većinu svojih mišljenja iz ove oblasti, ostavljajući nepromijenjenim svega dvadeset fetvi koje je ranije donio. Primjer imama Šafije, kojeg svi ehli-sunnijski učenjaci – pripadali njegovom mezhebu ili ne – smatraju nesumnjivim autoritetom u oblasti fikha, dovoljan je pokazatelj širine islamskog učenja. Blagodarna mogućnost islama da svoje sjeme posije u različitim klimatskim podnebljima, njegova inkluzivnost prema različitim kulturnim tradicijama, učinila ga je prisutnim na skoro svakom predjelu zemaljske kugle. Ipak, pojedini savremeni učenjaci koji su o islamu učili u Saudijskoj Arabiji insistiraju ne samo na monolitnoj interpretaciji kur'anskih poruka u oblasti vjerovanja (što samo po sebi negira mezhebe) već i na doslovnom kulturološkom podražavanju arapske kulture iz VII vijeka. Takve učenjake nazivamo vehabijama.

Osobe naklonjene vehabijskom učenju vole se nazivati selefijama, smatrajući termin “vehabija” pogrdnim. Naziv selefija označava vjernika koji nastoji živjeti na način na koji su živjele prve i najbolje generacije muslimana. Stoga je selefizam krajnji ideal i konačni cilj svakog čovjeka koji sebe smatra muslimanom i prakticira islamske propise. Ipak, vehabije nastoje ostvariti ekskluzivno pravo na ovaj naziv, ističući sebe kao najbolje među svim drugim muslimanima. Nema razloga da prihvatimo to svojatanje, a budući da je taj pokret djelo jednog čovjeka, Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, razumno je i prikladno govoriti o vehabijama kao njegovim sljedbenicima. Prije nego se pozabavimo biografijom Abdul-Vehhaba, potrebno je naglasiti dvije važne činjenice koje u knjizi Vehabizam: kritički osvrt ističe Hamid Algar. Prvo, u izuzetno dugoj i bogatoj povijesti islamske misli vehabizam ne zauzima posebno važno mjesto. Intelektualno beznačajan, vehabijski pokret imao je sreću pojaviti se na Arabijskom poluotoku, u geografskom žarištu muslimanskog svijeta, što je utjecalo na njegovu percepciju u očima muslimana širom svijeta. Drugo, njegovi saudijski zaštitnici u XX stoljeću stekli su ogromno naftno bogatstvo koje su dijelom koristili za širenje vehabizma u svijetu. Bez ova dva čimbenika, primjećuje Algar, vehabizam je mogao lahko ostati u povijesti kao sporedno i kratkotrajno sektaško gibanje.

Iz pustoši Nedžda

Postoji mnoštvo izvora za rekonstruiranje biografije Muhammeda b. Abdul-Vehhaba i njegovog nauka. Među njima je Usman b. Abdullah b. Bišr, autor klasične saudijske hronike i djela ‘Unvan al-Madžd fi Tarih Nedžd, koji se smatra najpriznatijim hroničarem (historiografom) u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, a njegova djela predstavljaju zvaničnu interpretaciju historije ove zemlje. Možda je Abdul-Vehhabovu biografiju najbolje napisati na osnovu Bišrovog djela, jer on spada u red nekolicine autora kojeg vehabije poštuju. Bišr piše da je Abdul-Vehhab rođen 1703. godine u gradiću Al-Ujajna u Nedždu, istočnom dijelu onog što se danas naziva Kraljevina Saudijska Arabija. Nedžd nije imao značajnu ulogu u islamskoj tradiciji učenosti, a topografska pustoš ovog prostora odražavala se u njegovoj intelektualnoj povijesti. Štaviše, u hadisima Muhammeda, a.s., postoje nagovještaji da je Nedžd po stupnju Božijeg blagoslova u nepovoljnijem položaju od Sirije i Jemena te da će se u njemu pojaviti “poremećaji, nered i šejtansko pokoljenje”. U šest velikih hadiskih zbirki (Kutubu Sitte) zabilježeno je nekoliko vjerodostojnih predaja koje govore o tome.

Buharija, najpriznatiji sakupljač vjerodostojnih hadisa, zabilježio je i sljedeću predaju: “Ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ‘Allahu moj, podari bereket Šamu i Jemenu!’ Pa su rekli: ‘I Nedždu, o Božiji Poslaniče?’ Pa je rekao: ‘Allahu, daj bereket Šamu i Jemenu!’ Pa su rekli: ‘I Nedždu, o Poslaniče?’ Pa je rekao: ‘Allahu moj, podari bereket Šamu i Jemenu!’ Pa su rekli: ‘I Nedždu, o Božiji Poslaniče?’ Pa je rekao: ‘U Nedždu su zemljotresi i smutnje, a iz njega će se pojaviti šejtanski rog/šejtansko pokoljenje.'”

Povezivanje ovog i sličnih hadisa s vehabizmom smion je postupak u koji se najbolje ne upuštati. Ipak, ovaj nas hadis upozorava da se prema svakom pokretu koji nastane u Nedždu mora odnositi s velikim oprezom. Rani vehabijski kritičari navode da su Abdul-Vehhabov otac i brat Sulejman u njemu još u ranom djetinjstvu prepoznali znakove krajnje misaone izopačenosti. Sigurno je samo da je Sulejman kasnije doista istupio protiv svog brata i napisao prvo opširno djelo u kojem se pobija vehabizam. Abdul-Vehhab je, kako navodi saudijski historičar Bišr, još u ranoj mladosti pokušavao ispraviti “sklonosti njegovih sugrađana mnogoboštvu, prije nego je došao do zaključka da su same riječi uzaludne”. Stoga je otišao na školovanje u Medinu, gdje je proveo četiri godine.

Ibn Tejmijje – šejh kadirijskog tarikata

U Medini se upoznaje s djelom Ibn Tejmijje (umro 1328. godine), doista značajne ličnosti u intelektualnoj povijesti islama. Zajedničke su im bile polemike u kojima se obrušavalo na kršćanstvo, devijacije u šiizmu i sufizmu, kao i polemike u kojima se raspravljalo s mutezilijama (racionalistima), što je svakako bilo bespotrebno trošenje snage, jer mutezilije odavno nisu postojale. Zbog zanimanja koje je Abdul-Vehhab pokazao za djelo Ibn Tejmijje, nerijetko se tvrdi kako vehabizam predstavlja zakašnjelu obnovu njegove baštine. Ipak, Ibn Tejmijje bio je daleko oprezniji mislilac od Abdul-Vehhaba. Ključna razlika između njih dvojice jeste u tome što Ibn Tejmijje, čija opsežna djela nisu pročitali ni njegovi žestoki zagovornici, nikada nije u potpunosti odbacivao sufizam, iako se oštro protivio nekim devijacijama u sufizmu s kojim se, poput imama Gazalija, obračunao u svojim djelima, jasno naglasivši razliku između ispravnog i iskrivljenog tesavvufa.

Štaviše, Ibn Tejmijje bio je primljen u kadirijski tarikat, o čemu svjedoče njegova djela (opširnije u djelu Ibn Taymiya: a Sufi of the Qadiriya Order Georga Makdisija). U svojim je knjigama stao u odbranu poznatih sufijskih šejhova, poput Džunejda el-Bagdadija, Ahmeda el-Rifa’ija i drugih, dok je za šejha Abdu-l-Kadira Gejlanija, osnivača prvog sufijskog tarikata, govorio: “Naš šejh” (“šejhuna”). Ovu činjenicu vehabije veoma vješto prikrivaju, a iz Ibn Tejmijjinih dijela izvlače samo one dijelove o sufizmu u kojima on kritizira neke njegove devijantne manifestacije. Za razliku od njega, Abdul-Vehhab se u potpunosti protivio tesavvufu, a ne nekim od njegovih očitovanja. Stoga je pogrešno percipirati Ibn Tejmijju kao duhovnog predvodnika vehabizma. “Vehabizam je u suštini pokret bez rodoslovlja; došao je niotkud, ne samo zato što se pojavio iz pustoši Nedžda, nego i zbog nedostatka prethodnog uporišta u islamskoj povijesti”, objašnjava Algar. Zanimljivo je da savremene vehabije u Bosni i Hercegovini uporište za svoje tvrdnje pronalaze u djelu jednog od rijetkih sufijskih šejhova koji se obračunao s devijacijama u tesavvufu svog vremena. Možda bi upravo njegovo djelo moglo poslužiti kao most za spajanje sukobljenih svjetonazora sufija i vehabija, ali bi vehabije prije toga morale početi čitati njegova djela. Naravno, Ibn Tejmijje nije jedini alim čije su djelo vehabije reinterpretirale u skladu s vlastitim svjetonazorom. U knjizi Vehabizam, najopasnija novotarija, protiv koje su vehabije napisale stotine tekstova, a koja predstavlja jednu od najboljih odbrana tradicionalnog islama u Bosni i Sandžaku, Sami Džeko piše:

– Poigravanje sa tekstovima, kako hadisa, tako i stavova učenjaka je jedno od njihovih oružja. Spremni su lažirati i izbrisati čitave pasuse, kako su učinili sa djelom El-Ezkar od imama Nevevija. Imam Nevevi, r.a., u spomenutom djelu posvećuje čitavo poglavlje posjeti kabura Božijeg Poslanika, a.s. U originalnoj verziji stoji: Faslun fi zijareti kabri Resulillah ve ezkaruha, međutim, u lažiranoj verziji koju je štampala Darul-Huda iz Rijada, drugo izdanje 1409./1988. godine, uz odobrenje Opšte uprave za štampanje mushafa i kontrolu štampe, na čelu sa Upravom za naučna istraživanja, fetve i misionarstvo pod kontrolom šejh Abdul Kadir Arnauta, čitav ovaj pasus je modifikovan i prepravljan pa je umjesto kabura stavljena riječ mesdžid, a zikrovi kod kabura su potpuno izbačeni. Ni izmišljanje knjiga i njihovo pripisivanje nekim imamima nije im strano. Često su u stanju da negiraju neke citate iz Buharijinog Sahiha koji im ne odgovaraju a u isto vrijeme uzimaju akidu iz knjiga koje su pripisane imamima senedom punim lažova, koji, po njima, ipak ne predstavljaju smetnju da se ta knjiga pripiše imamu – navodi Džeko.

Džihad protiv drugih muslimana

Abdul-Vehhab se iz Medine vratio u Hurajmilu, gdje je “nastavio osuđivati neznanje, širk i novotarije”, navodi Bišr. Tad je napisao i svoje prvo djelo Kitab al-Tavhid (Knjigu o Božijem jedinstvu). Unatoč tome što njen naslov obećava tumačenje tevhida, najvažnijeg od svih islamskih postulata, ova se knjižica sastoji isključivo od neobjašnjenih hadisa raspoređenih u 67 poglavlja. Stoga se i ne može nazvati djelom, nego zbirkom izabranih hadisa. Sva njegova djela veoma su slična ovom prvijencu. Grubo razbacani hadisi bez ikakvih bilješki ostavljaju dojam da je Abdul-Vehhab bio sakupljač hadisa, a ne reformator – kako ga nazivaju njegove pristaše. Ipak, taj je posao bio krajnje nepotreban, jer su znameniti sakupljači hadisa sakupili izreke Muhammeda, a.s., stotinama godina prije njegovog rođenja. Tako Abdul-Vehhabova djela ostavljaju dojam da je on i na pisanje gledao kao na jednu nedozvoljenu novotariju koja je stoljećima zamračivala muslimanski um. Očeva ga je smrt 1740. godine oslobodila svih zapreka u pokušajima da iskorijeni navodne pojave širka na Arabijskom poluotoku.

Nakon što je okupio nekoliko sljedbenika, vratio se u rodno mjesto gdje mu je vladar Al-Ujajne, Usman Ibn Muammer, pružio zaštitu. Čim je dobio zaštitu jednog vladara, Abdul-Vehhab je pokrenuo rušilački rat koji će ostati trajna karakteristika njegovog “reformizma”. Odmah je uništio turbe Zejda b. el-Hattaba, Poslanikovog, a.s., druga koji je poginuo u bici na Jemami boreći se protiv lažnog poslanika Musejleme el-Kezzaba. Nakon što je sa svojim pristašama kamenovao jednu preljubnicu, vladar Usman Ibn Muammer popustio je pritisku plemenskog poglavara te regije i protjerao Abdul-Vehhaba, koji se nastanjuje u Al-Dir'ijju i sklapa savez s Muhammedom b. Saudom. Ovaj se savez pokazao trajnim rezultirajući pojavom političkog entiteta koje se niz godina borio za prevlast na Saudijskom poluostrvu.

Upravo je Saud pružio podršku Abdul-Vehhabovom vođenju džihada (borbe na Božijem putu) protiv svih onih koji su odstupali od njegovog razumijevanja tevhida i islama, uz obećanje da će ratni plijen dijeliti na podjednake dijelove. Time je sve bilo spremno za ubilačke i pljačkaške pohode širom Arabije. Vehabijsko-saudijska država proglasila je 1746. godine službeno džihad protiv svih koji nisu dijelili njihovo shvaćanje tevhida, ubrajajući ih u nevjernike i okrivljujući ih za širk (mnogoboštvo) i otpadništvo, navodi saudijski hroničar Bišr. Znakovito je da, kad god se pojam “muslimani” spomene u Bišrovom djelu, misli se na vehabije. U petnaest godina nakon proglašenja džihada protiv drugih muslimana osvojena su velika područja Arabije: najveći dio Nedžda, plemena središnje Arabije, kao i dio Jemena. Nakon smrti Muhammeda b. Sauda 1766. godine, naslijedio ga je njegov sin ‘Abd al-‘Aziz, koji je još žustrije radio na promociji vehabizma. I u ovom se aspektu može primijetiti načelno odstupanje od temeljnih poruka islama. Naime, nakon preseljenja Muhammeda, a.s., muslimani su dogovorom birali njegovog nasljednika za kormilom islamske države. Murad Hoffman objašnjava da je odabir hazreti Ebu Bekra, r.a., a ne hazreti Alije, r.a., jasna poruka da islamska država ne smije biti monarhija – što je Kraljevina Saudijska Arabija danas – već parlamentarna republika.

Uprkos tome, u Saudijskoj Arabiji i danas se vlast nasljeđuje po uzoru na nemuslimanske kraljevine kakve su postojale u Evropi u vrijeme nastanka vehabijsko-saudijske koalicije. Upravo je veza sa zapadnim ideolozima znakovita. Britanski agent Hempher u svojim Memoarima, publiciranim na engleskom jeziku sredinom 19. stoljeća, otkriva ulogu vehabijsko-saudijske države potpomognute Velikom Britanijom u rušenju Osmanskog carstva. On piše kako je dobio instrukcije “da se drugima predstavi kao musliman” te da pomogne organizaciji reformističkog pokreta koji će potpuno protjerati Osmanlije s Arabijskog poluotoka. Međutim, tretiranje odnosa vehabizma s politikom kolonijalizma zapadnih sila zahtijevalo bi zaseban tekst, pa ćemo taj fenomen samo nagovijestiti.

Uspon vehabija – kraj povijesti

Nakon što je Abdul-Vehhab skupa s ‘Abd al-‘Azizom osvojio Rijad, jedno vrijeme radio je na učvršćivanju vlasti na novoosvojenim područjima, da bi koncem XVIII stoljeća odlučio napasti sveti prostor Hidžaza. Ipak, Abdul-Vehhab je umro 1791. godine, nedugo nakon što su počeli ‘Abd al-‘Azizovi oružani sukobi s vladarima Hidžaza. Prije konačnog zauzimanja Mekke, vehabije su 1802. godine napale Kerbelu, prema šiijskim autorima na dan 10. muharrema (prema Bišru, to se desilo u mjesecu zul-ka'de) i pritom sravnili sa zemljom turbe hazreti Husejna, Poslanikovog, a.s., unuka, pobili sve stanovnike koje su zatekli na tržnici, opljačkali njihove kuće i odnijeli sve što su našli u gradu, kako, ne skrivajući divljenje, navodi hroničar Bišr. Već 1803. godine osvojili su grad Taif, gdje su također napravili pokolj, zapalili sve knjige osim Kur'ana i srušili sve grobnice ashaba koje su u tom gradu pronašli. Rušenje grobnica, naročito turbeta (mauzoleja) podignutih na kaburovima znamenitih ličnosti iz historije islama, opravdavali su spašavanjem muslimana od navodnog širka (pripisivanja Bogu druga) kojeg čine obilazeći ta mezarja. Iste godine osvojena je i Mekka, a dvije godine kasnije i Medina.

Vehabije su u Mekki uništile rodne kuće Poslanika, a.s., Hatidže el-Kubre, hazreti Alije i hazreti Ebu Bekra es-Sid-dika, kao i grobnice i turbeta na povije-snom groblju Al-Ma’la, u kojem su bili ukopani brojni ashabi. U Medini je opljač-kano blago Poslanikove, a.s., džamije, ali se od pokušaja uništavanja kupole koja se uzdizala iznad Poslanikovog mezara odustalo, nakon što je nekolicinu najgorlji-vijih kojima je bila povjerena ta zadaća, voljom providnosti, zadesila smrt. Međutim, svi spomenici na groblju poznatom kao Dženntu-l-Baki’, u kojem su ukopa-ni najznamenitiji ashabi, bili su poruše-ni. Uspostavom vlasti na prostoru gotovo cijelog Arabijskog poluotoka, vehabije su uništile povijesne i kulturne tragove postojanja jedne grandiozne civilizacije, izbrisavši kulturno pamćenje povezano s počecima islamske civilizacije. Pritom su zabranili tespih, obilježavanje mevluda, posebno kroz recitiranje pjesništva, po-sjedovanje i pušenje duhana te ispijanje kahve. Iako su u par navrata bili protjera-ni iz Hidžaza, vehabije su iznova osvaja-le sveti teritorij, sve do XX stoljeća kada su konačno učvrstili svoju vlast i poubijali sve neistomišljenike. Algar navodi da su u konačnom osvajanju Arabijskog poluotoka vehabije ubile 400.000 neisto-mišljenika, a 350.000 osoba unakaženo je odsijecanjem udova. Proglašenje drugih muslimana nevjernicima ostala je kon-stanta njihovog djelovanja. Od spomena riječi turbe, tespih i mevlud i danas im se dižu dlake na bradi.

Dvije glave, jedan um

Činjenica je da su vehabije kao zajednica u Bosni i Hercegovini ekstremna manjina. Prema nekim procjenama, ima ih oko 5.000. Ipak, jedna tako mala zajednica itekako je vidljiva u javnom prostoru. Ne treba proći puno vremena pa da neki vehabija napravi novi incident, poreme-ti javni red i mir ili učini neko krivično djelo. Naravno, među njima postoje ljudi koji su iskreno prihvatili vjeru, ali od pogrešnih učitelja, i na njih se ne odnosi ova kvalifikacija. Nadati se da će takvi shvatiti pošasti vehabizma i krenuti putem istin-skih selefija, sljedbenika Muhammeda, a.s., i njegovih odanih ashaba. Posljednjih mjeseci u javnom prostoru oblikuje se mišljenje o dvjema grupama vehabija: dobrim i lošim.

Zaista, u Bosni i Hercegovini postoje dvije grupe vehabija. Jedna od njih dje-luje u nelegalnim mesdžidima mimo nadležnosti Islamske zajednice te jasno i nedvosmisleno tekfiri (potvara za nevjerstvo) sve druge koji sebe nazivaju muslimanima. Druga se grupa nastoji adaptirati u Islamsku zajednicu djelujući kroz zvanične džemate ove institucije. No čini se da su to i jedine razlike između ovih dviju grupa. I jedna i dru-ga grupa smatra da su tevhidi, mevludi, zajednički zikrovi, tekije i turbeta novo-tarije koje nemaju veze s islamskim uče-njem. Spomenute fenomene, svojstvene bosanskom islamu, nastoje prikazati kao nešto što se u Bosni pojavilo tek u posljednjih pedesetak godina. Tako govori Bilal Bosnić u hutbi o šiijama i sufijama koju je moguće pronaći na YouTubeu. U toj istoj hutbi Bosnić objašnjava kako je reis Džemaludin Čaušević 1963. godine obukao farmerke i tako uveo novotariju koju bosanska ulema i danas prakticira. Bosnić očito iznosi neistine, jer je Čaušević ovaj svijet napustio 25 godina prije nego je obukao sporne farmerke, tj. 1938. godine. Nije Bosnić jedini koji namjerno falsificira povijesne činjenice. Hafiz Adnan Mrkonjić, koji je nedavnim nastupom na televiziji FACE doprinio mišljenju o dobrim i lošim vehabijama, u razgovoru za Source.ba naveo je primjer svog sela, u kojem je 1968. godine prvi put održana sedmina i četeresnica za umrle osobe. Mrkonjić tvrdi da su Bošnjaci običaj učenja za umrle preuzeli od Srba, ističući da se vjera u Bosni nikada nije na taj način ispoljavala. Mrkonjić iz primjera svog sela zaključuje da je učenje Kur’ana pred dušu umrlih osoba novotarija nastala u posljednjih pedesetak godina, što naprosto nije tačno. Ta je tradicija stara koliko i islam na ovim prostorima. Postojali su i drugi slični običaji, poput devri-iskata kojeg opisuje Bašeskija u svom Ljetopisu, ali su odavno izumrli na ovim prostorima.

Druga zajednička karakteristika dvaju suprotstavljenih grupa vehabija jeste odnos prema njihovom duhovnom ocu, Muhammedu b. Abdul-Vehhabu. O zločincu koji je ugasio hiljade muslimanskih života, što potvrđuju i autori poput spomenutog Bišra, kojeg vehabije smatraju vjerodostojnim historičarem, oni imaju itekako pozitivno mišljenje. U nastavku donosimo citat iz intervjua hafiza Mrkonjića, kojeg je u februaru 2015. godine dao portalu Source.ba:

“Termin vehabija je uvreda koju su izmislili neprijatelji Muhammeda b. Ab-dul-Vehhaba, čovjeka koji je bio reformator u Saudijskoj Arabiji i koji je imao za cilj u svom životu da očisti Arabijski po-luotok od turbeta, kaburova, mauzoleja i kipova kojima su se obraćali Saudijci koji su bili zastranili i udaljili se od izvornog islama”, kazuje Mrkonjić. Potrebno se zapitati: da li bi hafiz Mrkonjić, ukoliko bude u mogućnosti, uradio isto ono što je uradio Abdul-Vehhab? Bi li porušio kulturnu historiju Bosne? Konačno, bi li sa svojim sljedbenicima dovršio posao kojeg nisu dovršili četnici tokom posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu? Dopustimo li širenje vehabijskih ideja, možemo zaboraviti na bezvremenu ljepotu bosanskih džamija, orijentalnu ornamentiku i levhe na njihovim zidovima, jer bi rastom vehabijske moći sve džamije mogle biti pretvorene u unificiranu gomilu betona odjevenu u bljedilo bolničke atmosfere. Dopustimo li širenje vehabijskih ideja, možemo očekivati da će turbeta naših velikana, poput Gazi Husrev-bega, biti sravnjena sa zemljom. Dopustimo li širenje vehabijskih ideja, možemo zaboraviti na istinske vrijednosti koje islam promovira..."


Tekst preuzet iz magazina STAV, broj 46...
(vec ga je ranije neko od kolega forumasa postao na ovoj temi, mislim kolega moustafa, ali nebitno bitno je da je opisana srz tzv "selefizma". )











To bi bilo ukratko a desetine knjiga su napisane o velikim greskama wehabizma, pa ko hoce da cita, neka uci neka
cuva svoj din. Bolje se cuvati sigurne staze srednjeg puta, nego marginalnih/vrlo upitnih , vise politickih nego fikski uopce zaokruzenih pravaca u islamu...


P.S .
Duznost je muslimana ukazivati na zablude i greske drugih muslimana, pogotovu kada se pozivaju na autoritete koji nisu bili ni ashabi, ni tabiini, ni tabitabiini,
a sav taj pokret , nazivaju pogresno , "selefizmom"...

Pogotovo je katastrofa kada jedan pr dr/alim, ili vise njih u BKC, Skenderiji na Bistriku, popularizuju marginalne i veoma upitne pravce u islamu, umjesto da se drze ehlisunnijskoga ucenja i domicilnoga pravca u akidi i mezhebi, jednog od najrasirenijih ili najrasireniji u islamskom svijetu !

Ako to cini obican dzematlija, i nije toliki problem, a ako to cine pr islamskih nauka, duznost je da ih kao muslimane upouzirimo, da cine veliki grijeh !

[Rugafet]

Potpis i pecat na cijeli tekst!

Prosto, jednostavno i tacno

[rika]

Subhanallah ! Da li je ovaj covjek normalan?
Da li je normalno da novinar radija "BIR", konkretno gospodin Becar, ugoscava u udarnim terminima na zvanicnom glasilu RIZ BIH, ovog gospodina profesora , sa ovako nakaradnim i ekstremnim stavovima?


Zasto gospodin profesor dr, klanja terawiju u dzematu, novotarija, halife hz Omera? Zasto koristi mob, novotarija, zasto slijedi stavove, tzv " selefija" , kada je to sama novotarija?

Allah selamet, da ga Allah Uzviseni uputi, a da zvanicna
glasila nase IZ, pa i sam Rijaset i gospodin Reis osobno, malo povedu racuna o ovim "daijjama" i
konacno se ograde od njihovih nakaradnih stavova, a ne promovisu iste preko gosp. Becara na Radio "BIR" u !

Konacno , zadatak im je zastita ehlisunnijske tradicije, maturidijjske akide i hanefijskog mezheba a ne promocija wehabizma !

Zato sto doticni slijede sve ono sto je nefsu lahko ali pod uslovom da je "u okovirima serijata"..
Pa tako se takmice u duzini brade, pravdaju kako je ona "vjerski propis" ali zato je "dusa" izostaviti sunnete i to vise kao pravilo nego izuzetak.
Cesto sam bio svjedok kako se , i u Ramazanu i van Ramazana, doticni "sljedbenici selefa" odmah dignu poslije otklanjanih aksamskih farza i onda odose za igrom i zabavom.
Satrase se pricom o tome sta je halal jesti a sta nije, (morske skoljke i slicno) a NIKO ne govori kako je od sunneta prestati jesti cim se utoli glad.. To se bas i ne spominje jer ne bi bas bilo popularno medju sirokim narodnim masama i nadje se odmah isprika kako "nije pouzdan lanac prenosilaca i slicno" ,ali zato mnogima slaufovi sa 15-20 kg viska.. To je znak teskog zivota, punog odricanja i sekiracije za ahiret..
Nego da je odnekud kakvih Eura,Rijala, Dolara, hanumu da pokrije i lice da svi vide kakav je on dobar musliman, i onda ako se ima eura i rijala ,eventualno jos jednu dovesti, da on bude jos veci musliman.
Bilal Bosnic im je uzor, ali on je eto bio u Svabe pa zaradio i moze mu se..

[Rugafet]

Sve si odlicno napisao, ali sto quota post sa kuduzovicem zivota ti. A taman mi je pobjegao iz vidokruga...Dobijem nekakav stvarno neprijatan osjecaj u predjelu cmara kad mu vidim lice. Bojim se da mi hemoroidi ne prorade, pa ako ikako moze da vas zamolim da se doticni sto manje 'kaca' na temu.

[aldinjo]

Sve si odlicno napisao, ali sto quota post sa kuduzovicem zivota ti. A taman mi je pobjegao iz vidokruga...Dobijem nekakav stvarno neprijatan osjecaj u predjelu cmara kad mu vidim lice. Bojim se da mi hemoroidi ne prorade, pa ako ikako moze da vas zamolim da se doticni sto manje 'kaca' na temu.

Pa njegov nokat je vrijedniji od komplet tvoje pokretne i nepokretne imovine. A ti pazi na hemoroide i dalje.

[Rugafet]

[Gojeni H]

Prilicno star clanak New York Times-a o uticajima vehabizma na Kosovu.


https://www.nytimes.com/2016/05/22/worl ... -isis.html

[arzuhal]

oplakah...

http://www.atvbl.com/banjaluka-prodaje- ... -u-panici/

[mousstapha]

[rika]

Tesko nama,evo jos jedne novotarije.
Sta li ce sada Kuduzovi i Pecini profesori, kralj naredio da se ukine zabrana, oni se poklopili

http://edition.cnn.com/2017/09/27/middl ... index.html

[Ramzess Veliki]

Cim nestane saudijskih para I donacija, nestat ce i vehabije.
Sramota kako se nasi ljudi prodaju za pare, u stanju su da preziru zemlju koja ih je iznjedrila, a pojeli bi govno saudijsko da mogu, I tad bi bili najsretniji. A od Sauda nema veceg smeca na planeti ... kozojebi, kako ih nazivaju Katarani.
Gledao sam ove nase kako se ulaguju saudima, kako je to sramno ponasanje ...

[Fudo Bosna]

Nazalost, nisam bas neki optimista, po pitanju dalje buducnosti tog pokreta u BIH...
Itekako je , nazalost jak i ima sve uslove za dalje sirenje...

Wehabizam, kao vrlo "plitka" kvaziverzija vjerovanja, jer ga niposto be smatram ravopravnim meshebom, mada su "selefije", kako se sami zovu , ipak u okviru islama, muslimani su, ali najlakse je danasnjoj omladini ponuditi instant rjesenja: ne slijedi autoritet, sta ce ti fikhska djela kad imas internet, malo bildanja i samo klanjaj farze, sve plitko i na brzaka, a to je mnogo lakse slijediti , nego se drzati strogo definisanih pravila za muslimane kroz sunnet Poslanika saws , pojasnjen kroz mezhebe...

Ali i to nebi bio problem da nije ideologije, iza koje pocesto ne stoje ljudi sa casnim namjerama, a upitno je da li su oni, ti koji stoje iza kulisa, uopce dobronamjerni ...

[Fudo Bosna]

Tesko nama,evo jos jedne novotarije.
Sta li ce sada Kuduzovi i Pecini profesori, kralj naredio da se ukine zabrana, oni se poklopili

http://edition.cnn.com/2017/09/27/middl ... index.html

Nazalost, cesto su ucenici, ekstremniji i "pametniji" od profesora...

[rika]

Cim nestane saudijskih para I donacija, nestat ce i vehabije.
Sramota kako se nasi ljudi prodaju za pare, u stanju su da preziru zemlju koja ih je iznjedrila, a pojeli bi govno saudijsko da mogu, I tad bi bili najsretniji. A od Sauda nema veceg smeca na planeti ... kozojebi, kako ih nazivaju Katarani.
Gledao sam ove nase kako se ulaguju saudima, kako je to sramno ponasanje ...

"100 vira za 100 lira"

Bolje biti dai'ja na youtubeu pa nekad cak i gostovati u Saraj'vu , nego u rodnom selu svako jutro musti krave a onda ici raditi u polju

[rika]

Nazalost, nisam bas neki optimista, po pitanju dalje buducnosti tog pokreta u BIH...
Itekako je , nazalost jak i ima sve uslove za dalje sirenje...

Wehabizam, kao vrlo "plitka" kvaziverzija vjerovanja, jer ga niposto be smatram ravopravnim meshebom, mada su "selefije", kako se sami zovu , ipak u okviru islama, muslimani su, ali najlakse je danasnjoj omladini ponuditi instant rjesenja: ne slijedi autoritet, sta ce ti fikhska djela kad imas internet, malo bildanja i samo klanjaj farze, sve plitko i na brzaka, a to je mnogo lakse slijediti , nego se drzati strogo definisanih pravila za muslimane kroz sunnet Poslanika saws , pojasnjen kroz mezhebe...

Ali i to nebi bio problem da nije ideologije, iza koje pocesto ne stoje ljudi sa casnim namjerama, a upitno je da li su oni, ti koji stoje iza kulisa, uopce dobronamjerni ...

Na zalost nisam ni ja..
Opca letargija koja odavno vlada medju omladinom, zestoki talas neimastine koji je zahvatio mnoge ruralne ali i gradske sredine , kao i velika kolicina nagomilanih frustracija i neispunjenih dunjaluckih ceznji su samo jedan od razloga koji mnoge tjeraju u njedra selefizma.
Tema je malo off-topic ali prije nekih godinu dana citam analizu jednog njemackog novinara o razlozima izbijanja rata u Siriji.. Izmedju ostalog je naveo vrlo interesantnu cinjenicu a tice se klimatskih promjena i ekonomskih migracija.
Naime Siriju je par godina prije izbijanja "arapskog proljeca" zahvatio talas suse koji je doveo do propadanja mnogih poljoprivrednih imanja i odlaska u gradove..
Arapske porodice su brojne, u BiH se za par koji ima vise od 2 djece kaze "MasAllah" svaka cast. Kod Arapa se svi pitaju je li sve u redu sa vama ako imate manje od cetvero djece. . I sva ta "vojska" mladih sinova , punih testosterona i ideala dosla je u gradove , gdje su vidjeli mnoge nepravde i "novotarije" i odlucili da uzmu oruzje u ruke i da ih isprave, nesebicno potpomognuti od onih "koji zele da zive Islam kakav on jeste"..
A ako se usput rijesi stambeno pitanje i nadje kakva mlada "sestra", dobro jeste.. dopusteno je

[Blue1]

Prošao ramazan, šejtani slobodni a jezici se razvezali...

... Da citiram sebe, opet...

[mousstapha]

Nekako mi se cini da saudijske vlasti prave zaokret u politici zbog vanjskog pritiska, a djelom i sto sami uvidjaju negativne posljedice slijepog slijedjenja ideologije i religije. Nadam se da ce ovo na dobro izaci i da ce se posljedice osjetiti i kod nas. Sta god mislili o vehabizmu, cinjenica je da je njegov izvor u Saudiji. Sve mora poceti od glave.

Ovih dana iz Saudijske Arabije stigla je vijest bez presedana. Prema dekretu kralja Salmana u Medini, gradu poslanika Muhammeda, ima se uspostaviti globalno tijelo elitnih islamskih učenjaka sa zadatkom da "iskorijene" i "eliminiraju lažne i ekstremističke tekstove". Kako je saopćilo saudijsko ministarstvo za kulturu i informiranje Kompleks "Kralj Selman" će postati "povjerljivi izvor ispravnih i autentičnih hadisa" – a hadisi, izreke poslanika Muhammeda, uz Kur'an su drugi temeljni izvor islama. Prema kraljevskom dekretu za predsjedavajućeg ovog Kompleksa imenovan je šejh Muhammed bin Hassan Alu Šejh, član vijeća visokih učenjaka, a kraljevu inicijativu pozdravio je i aktuelni vrhovni muftija šejh Abdul Aziz bin Abdullah Alu Šejh.

Kolikogod ovaj potez Kraljevine kasnio, on je hrabar, ali za bilo kakve njegove efekte biće potrebno uložiti daleko više i truda i novca da se muslimanski svijet, a posebno onaj njegov sunnitski dio koji je (bio) pod izravnim utjecajem Saudijske Arabije, vrati na kolosjek s kojeg je skliznuo prije četrdesetak godina. Jer, za mir i bilo kakvu smislenu budućnost islama u njegovom središnjem prostoru potrebno je uz obuzdavanje redukcionističkog vehabitskog nauka Saudijske Arabije zaustaviti i ši'itski revolucionarni prozelitizam Irana. Muslimanski svijet će doći do daha tek onda kada se zaustavi ovaj dugotrajni sektaški hladni rat koji već četvrtu deceniju haotično razara Bliski istok, a čije posljedice se vide širom planete.

Međunarodni pritisak
Još nije jasno šta će taj novi korak Saudijske Arabije obuhvatiti, osim što je očevidno da je on rezultat kako međunarodnog pritiska tako i suočenja sa posljedicama otrovne ideologije u čijem je spravljanju učestvovala i sama Kraljevina, ali i druge zaljevske zemlje koje su tradicionalno inklinirale saudijskom obrascu... Kroz povijest, a posebno u drugoj polovici 20. stoljeća do danas, svi oni politički akteri koji su škorpion religijskog ekstremizma pokušali mobilizirati za svoje političke ciljeve našli su se na kraju ubodeni njegovom otrovnom žaokom.

Za početak Saudijski projekat bi trebao krenuti od nekih ključnih ličnosti i učenjaka čiji se autoritet nepotrebno izdigao na pijedastal nepogrešivosti, koji su smatrani reformatorima i obnoviteljima a paradoksalno su sami postali autoriteti koji se slijepo slijede (taqlid) što je rezultiralo u jednom rigidnom svjetonazoru čiji je glavni modus operandi bilo "etiketiranje nevjerstvom" (tekfir).

Etiketiranje nevjerstvom je prema dr. Muhammedu Habešu, sirijskom profesoru tumačenja Kur'ana, reformistički orijentiranom učenjaku, ishodište "kulture mržnje" koja danas pustoši muslimanska društva, ishodište anarhičnog prolijevanja krvi pod čijim opravdanjem se danas u muslimanskim zemljama čine najužasnije stvari. Dr. Habeš je u ovom kontekstu sagledao Ahmeda ibn Tejmijju (1263. – 1328.), koji je među prvima etiketirao nevjernicima ili "protekfirio" jednu grupu muslimana koji su izjavljivali da su vjernici. Naime, Ibn Tejmijja je u doba mongolske invazije izdao pravnu odluku (fetvu) izjavljujući da su, unatoč njihovom preobraćenju na islam, Mongoli nevjernici, zato što se pridržavaju svog vlastitog vojnog kodeksa Jasa, umjesto šerijata, te da im se njihovi muslimanski podanici nisu obavezni pokoravati. Muslimani su tradicionalno bili veoma oprezni oko osuđivanja braće muslimana kao otpadnika, jer su vjerovali da samo Bog može znati ono što je u čovjekovom srcu. Praksa tekfira, proglašavanja da je neki čovjek musliman počinio apostaziju ili otpadništvo, zaživjet će nanovo u našem vlastitom dobu. Praksa tekfira će postati izrazito smrtonosna posebno kada se upotrijebi u političke svrhe i kada se politički protivnik nastoji osporiti njegovim vjerskim delegitimiziranjem.

U svom eseju objavljenom prošle godine "Ibn Tejmijje i 428 fetvi s naznakom "zatražit će se da se pokaje, u protivnom će biti pogubljen" dr. Muhammed Habeš je hrabro pozvao na sučeljavanje s prošlošću i prekid šutnje o temama i tumačenjima koja su dovela da danas imamo anarhično prolijevanje krvi i etiketiranje nevjerstvom, rezanje vratova, odsijecanje glava, a sve shodno fetvama o otpadništvu od vjere i etiketiranju nevjerstvom koje danas čitaju okrutni "Božiji ljudi" pod crnim zastavama dopuštajući time ubijanje ljudi i atakovanje na njihovu čast i imovinu.

Dr. Habeš je napravio jedan eksperimentalni pregled fetvi Ibn Tejmijje, kojeg je vehabitski prozelitizam izdigao na nivo konačnog redaktora sveukupne islamske tradicije, a koji je postao vrhovni autoritet džihadističkih selefijskih pokreta. "Desetine miliona muslimana smatraju ga najznačajnijim vjerskim autoritetom u islamu titulirajući ga "šejhu-l-islamom", titulom kojom niko drugi nije tituliran ni prije ni poslije njega," ističe dr. Habeš napominjući da je on za sobom ostavio veliku pisanu ostavštinu koja je bila rasuta po žutim ćitabima sve dok Saudijska Arabija i njene zvanične vjerske ustanove nisu pristupile publikovanju njegove misli i knjiga u kojima se mogu pronaći ove fetve. "Nije nam cilj suditi Ibn Tejmijji već na optuženičku klupu staviti odgojno-obrazovni um koji ovu kulturu zatrovanu etiketiranjem nevjerstvom današnjim ljudima nudi kao islam - Allahovu vjeru" ističe u svome eseju ovaj sirijski učenjak.

Dr. Habeš je na online biblioteci (kojih danas ima veoma mnogo) ukucao odrednicu "djela Ibn Tejmijje" te ustanovio da se sintagma "zatražit će se da se pokaje, u protivnom će biti pogubljen"u Ibn Tejmijjinim knjigama pojavljuje 428 puta, od čega 200 puta samo u Zbirci njegovih fetvi (Medžmū'u fetāvā Ibn Tejmijje). Po dr. Habešu nesreća je u tome što se većina etiketiranja nevjerstvom (tekfir) ne dovodi u vezu ni sa kakvim lošim ponašanjem, već s uvjerenjima i tumačenjima koje su imanencije slobodnog uma.

Ovo je samo mali dio od velikog broja spornih fetvi Ibn Tejmijje:

- Od onog ko ne govori da se Allah na svome Prijestolju nalazi iznad svojih sedam nebesa, zatražit će se da se pokaje, u protivnom će se pogubiti;

- Od onog ko nekome rekne: „Oslonio sam se na tebe“, ili: „Ti si mi dovoljan“, ili: „Prepušten sam tebi“ – zatražit će se da se pokaje, u protivnom će se pogubiti;

- Od onog ko vjeruje da je bilo koji Božiji miljenik (evlija) bio s Muhammedom onako kako je Hidr bio s Musaom zatražit će se da se pokaje, u protivnom će mu se presjeći vrat;

- Od punoljetna čovjeka koji izostavi samo jedan namaz od pet propisanih namaza, ili ispusti neku od strogo propisanih radnji u namazu oko kojih nema sporenja među muslimanima zatražit će se da se pokaje, u protivnom će se pogubiti;

- Onaj ko ne tvrdi da se Allah nalazi iznad svojih sedam nebesa, taj i ne vjeruje u Nj i dozvoljeno je proliti njegovu krv: zatražit će se da se pokaje, pa ako to ne učini ima mu se presjeći vrat a on se baciti na smetljište;

- Ko kaže da je Kur'an stvoren on je po mom sudu džehmija: treba od njega zatražiti da se pokaje, u protivnom će mu se prerezati vrat;

- Onaj ko kaže da je ijedan ashab, tabi'in ili neko iz reda slijedeće generacije ratovao s nevjernicima taj je zabludio i skrenuo s Pravoga puta; štaviše nevjernik je i od njega će se zatražiti da se pokaje za to, u protivnom će se pogubiti;

- Onaj ko vjeruje da su svi ovi hadisi vjerodostojni taj je nevjernik, obaveza je da se od njega zatraži da se pokaje, u protivnom će se pogubiti;

- Onaj ko poriče dozvoljenost nekih od očevidno dopuštenih stvari, čija je dozvoljenost prenesena na potpuno vjerodostojan način, poput hljeba, mesa i braka on je nevjernik, otpadnik od vjere, i od njega će se zatražiti da se pokaje, u protivnom će biti pogubljen;

- Ako bi, pak, neko to tajio u sebi (tj. da su meso, hljeb ili brak zabranjene stvari) taj bi bio nevjernik i licemjer i, prema mišljenju većine učenjaka, od njega se ne treba tražiti da se pokaje, već ga treba pogubiti bez toga, ukoliko nešto takvo iznese u javnost;

- Onaj ko se ne pridržava ovog vjerozakona ili iznese negativan stav o njemu, ili nekome dopusti da iziđe iz njega, od njega će se zatražiti da se pokaje za to, u protivnom će biti pogubljen;

- Ko ustvrdi da ima neki drugi put koji ga dovodi do Allahova zadovoljstva, počasti i nagrade, mimo vjerozakona s kojim je Bog poslao svoga Poslanika, i on je, takođe, nevjernik: od njega će se zatražiti da se pokaje, u protivnom će mu se prerezati vrat;

- Jedenje zmija i akrepa je strogo zabranjeno, prema jedinstvenom stavu muslimana, pa ako bi ih neko jeo držeći to dozvoljenim, od njega bi se zatražilo pokajanje, u protivnom bi se imao pogubiti;

- Ko kaže: „Kur'an je stvoren“, bit će od njega zatraženo da se pokaje, u protivnom će biti pogubljen;

- Ko bi rekao da Allah nije neposredno razgovarao s Musaom, od njega bi se zatražilo pokajanje, pa ako se ne bi pokajao, bio bi pogubljen;

- Ko bi vjerovao da je tekbir sastavni dio Kur'ana, od njega bi se zatražilo pokajanje, pa ako se ne bi htio pokajati, bio bi pogubljen;

- Ko bi odgodio namaz zbog neke proizvodnje, lova ili služenja učitelju i sl., sve dok Sunce ne bi zašlo, morao bi biti kažnjen, odnosno pogubljen – prema mišljenju većine učenjaka – i to nakon što bi se od njega zatražilo da se pokaje;

- Ko bi rekao da je putnik dužan postiti mjesec ramazan, obojica bi bili u zabludi, postupali bi suprotno jedinstvenom stavu muslimana, te bi se takav pozvao da se pokaje, a ako se ne bi pokajao, imao bi biti ubijen!

Nakon ovog kratkog pregleda nekih od spornih fetvi Ibn Tejmijje kakvog smisla ima uopće poimanje kur'anskog načela: "U vjeru nema prisiljavanja!" Upravo zbog ovog paradoksa, a koji je samo jedan u nizu primjera (ličnosti, tema, pitanja) na kojima će se morati poraditi, posljednji potez Saudijske Arabije zaslužuje podršku. Jer, kurikulumi na vjerskim univerzitetima širom muslimanskog svijeta trebaju jedno krajnje ozbiljno i kontekstualizirano kritičko sagledavanje. Neka Saudijska Arabija krene od Ibn Tejmijje - to je samo početak dugog puta suočavanja sa greškama iz prošlosti, a sličnih primjera ima za sve! Tek onda ćemo moći govoriti o slobodnom umu kao preudvjetu kako islama, tako i svake vjere općenito.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/sa ... n-tejmijje

[staje]

[славянин]

Citiram “onda dolazi ona knjiga od one dvojice otpadnika od Vehabizma, oni vise nisu u nasim redovima”

staje idi pomazi braci u Siriju sevap ti je nemoj ovde da lupas.Da aBd nam sehidis pa te sacekaju hurije