Post
by salik79 » 04/12/2016 10:35
Red je ispricati pricu do kraja!
Nakon sto je Osman cuo Salihov odgovor poce istrazivati kako i zasto. Posto Osman nije bio dovoljno ucen raspitivao se po carsiji ko bi mu mogao dati odgovor o ispravnosti Salihovih virdova. Na carsiji naleti na svog komsiju Alana, koji je, doduse, odskora poceo klanjati, ali se trudio, kako veli, da ispunjava sve sunete, tako da je pustio bradu, potkresao brkove, potkratio 'tole, a ponekad bi navukao galabiju. Misvak je nosio u dzepu. Alan ga odmah pozva na vecernju tribinu, na koju se bijase zaputio, na kojoj bi Osman mogao postaviti sva pitanja koja ga interesiraju pravom daiji i sejhu, svrseniku islamskih nauka u Medini, dr. Safetu Kuduzovicu. Osman rado prihvati poziv i krenu s Alanom. Na predavanju Osman cu dosta novih stvari koje su ga iznenadile i koje su bile nove za njega, posto kod svoga hodze, kao dijete u mektebu, nije nista slicno cuo. Zainteresovao se Osman, jer je smatrao da dobiva nove informacije iz kolijevke Islama, koje su, kao takve, bile neupitne. Nakon predavanja se zapricao s bracom i zaboravi zbog cega je, ustvari, dosao...Ali, ne mari, braca rekose da su predavanja redovna, a i da sami imaju svoja druzenja i muhabete. Od tada poce Osman izlaziti s bracom, odusevljeno posjecivati sejhova predavanja, upotuni svoj vizualni sunet, odbaci zablude koje je do tada praktikovao, te u neka doba dobi priliku i da u uzem krugu brace upita sejha ono zbog cega je i krenuo na predavanja. Od sejha dobi odgovor da je to sto Salih radi novotarija, da novotari prljaju akidu i da zasluzuju da budu ubijeni. Osmanu se u momentu sokira, ali nakon prvog soka i sejhovog razlaganja shvati da je to jedino ispravno rjesenje, s kojim je Uzviseni Gospodar zadovoljan. Odluci Osman ne odugovlaciti s time, te se cijelu noc pripremase za dzihad. Promatrao je Salihovu bascu i pogledom trazio najtamniji kutak, odakle bi neprimjecen mogao zaskociti Saliha. U glavi mu se svo vrijeme motao ajet:"I ubijajte ih gdje god stignete...", koji bi propracen sejhovim nasihatom. Imao je noz, kojim mu je babo klao kurbane, te ga zgrabi izlazeci iz kuce nekoliko minuta prije uobicajenog Salihovog rituala. Sakrivsi se u tamu saceka Saliha. Ovaj, kao svicarski sat tacno, u isto vrijeme izadje iz kuce, stade na prvi cosak, preda salavat, podize ruke, a iz tame, kao sjena, s prigusenim tekbirom na usnama, prileti Osmo i zakla ga na kucnom pragu. U tom momentu, dok mu je jos vrela krv oblivala ruke, sjeti se izvora zla sa kojeg se Salih napio. Sav odlucan i sretan zbog Bozije milosti, koja je bas njemu ukazana, odluci otici do dzamije u kojoj je sejh dalaleta i kufra, Kalbi baba, sa svojim sljedbenicima klanjao sabah. Zelivsi zaraditi sto veci sevab, a znajuci da je i brojcano inferioran, odluci ponijeti PROM koji je birvaktile pronasao na njivi u selu odakle su njegovi porijeklom. Znao je Osmo da ne postoji drugi nacin aktiviranja ove mine i da ce morati i sebi zivot oduzeti, ali kada je Islam, i cistoca akide u pitanju, nijedna cijena nije previsoka. Uostalom, znao je da ga tamo ocekuju hurije, ociju krupnih i mednih usta, cija pljuvacka je sladja od secerne vode. Zato pohita nas Osmo u zagrljaj hurija...