Niti cu ja odgovarati za reisa niti ce reis odgovarati za mene , mozda za druge hoce koji ga slijede u njegovim postupcima . Tako i kardawi isti onaj koji je rekao da samoubice u Palestini nisu haram . Zbov ovakvih i jeste situacija kod muslimana kakva je danas .
http://muslimanka.net/sajt/index.php?op ... unc=fb_pdf
http://num.n-um.com/?q=node/511
a evo sta kaze i rahm uvazeni alim Handzic
Mehmed Handžić: MUSLIMAN JE DUŽAN ČUVATI MUSLIMANSKE OBIČAJE I OSOBINE, A KLONITI SE NEMUSLIMANSKIH
Jedna od važnih dužnosti svakog muslimana je, da čuva muslimanske običaje i da ih se uvijek pridržava, a da se kloni i izbjegava svaki nemuslimanski običaj, koje bilo vrste on bio. Muslimanski običaji su nekada i vjerski propisi, a nekada su jaka ograda koja čuva vjerske propise, i neda da se počnu osipati. Naša vjera od nas traži da ne primamo nikakve običaje koji služe kao obilježje druge vjere.
Alejhisselam kaže: "Razlikujte se od nevjernika!" U ovome hadisu Alejhisselam od nas zahtjeva da ne primamo nikakve nemuslimanske običaje koji služe kao isključivo obilježje nemuslimana, i od nas traži da se razlikujemo od nemuslimana. To je za zajednicu vrlo važna stvar. To joj čuva cjelinu od raspadanja i njenu samostalnost. Napustivši to, zajednica se počne rasipati, a cjelina raspadati. U obrnutom slučaju, držeći se strogo toga, čuvamo i jačamo svoju zajednicu i cjelinu. Da je ovo vrlo važno, vidi se iz toga, što i svaka druga zajednica polaže ovome veliku pažnju i nastoji da se njezini običaji ne samo čuvaju, nego ponekad pokušava svoje običaje i drugima naturiti, želeći time broj svoje zajednice uvećati.
Stoga je baš Alejhisselam i nastojao da zapriječi put uvođenju tuđih običaja i osobina drugih vjera, pa je rekao: "Ko oponaša neki narod, on pripada njemu!" U ovoj oštroj osudi Alejhisselam kaže, da onaj, koji bi želio kao članovi neke druge zajednice, da primi njihove običaje, njihove osobine, on ispada iz islamske zajednice, a pripada onoj koju oponaša. Kao da samo napuštanje islamskih običaja, simpatisanje tuđih osobina, znači da u srcu nema pravog čvrstog islamskog vjerovanja, što je, uistinu, i uzrok da se tuđe osobine simpatišu. Kao da onaj, koji gazi islamske običaje, a prima tuđe gazi i islamsku vjeru. Zaista je u ovom hadisu izrečena vrlo oštra osuda za one koji na ovu stvar ne paze.
Pa kada je ovako stroga osuda izrečena za onoga, koji prihvaća samo običaje i osobine druge vjerske zajednice, možete pomisliti, kakva će osuda biti za one, koji prihvaćaju čisto vjerske stvari druge vjere. Kao npr.: proslavljaju svetkovine drugih vjera, prisustvuju raznim nemuslimanskim vjerskim ceremonijama itd. I kod nas se iz našeg džahilijjeta-predislamskog doba, radi našeg džehaleta-neznanja, ponegdje zadržalo po koje takvo djelo. Npr. svetkovanje Jurjeva, Aliđuna, i sličnih dana. To se naročito održalo među neukim seljaštvom, a naročito u onim mjestima, gdje nije bilo vrijednih i agilnih ljudi-učitelja vjere. Na nekim mjestima seljaci svetkuju i neke druge dane baš na sličan nacin kao i nemuslimani. Oni npr. u taj dan na polju ne rade, sijeno ne kupe i slične poslove ne vrše. Sve ovo, bez i najmanje sumnje, vjerom je strogo zabranjeno. Ovakve naše džehalete neki danas podupiru, a često puta ih upotrebljavaju i za dokaze, da i muslimani poštivaju toga i toga svetog covjeka druge vjere. Takav ima dokaz u protuvjerskom postupku neznalica, koji ne poznaje ustanovu svoje uzvišene vjere?!
Eto, braćo vidite koliko nam štete donosi neznanje i nepoznavanje svoje vjere, koliko nam najtežeg zla pribavljaju glupi postupci neznalica u vjeri! Islam ne trpi da se u njega uvlaci bilo šta iz druge vjere. Ne trpi da se obavljaju kakve svetkovine koje nisu islamskog porijekla. Evo šta stoji u "Sunenu" Ebu Davudovom.
Priča Enes ibn Malik r.a., Alejhisselamov drug: "Kada je Alejhisselam došao u Medinu, zatekao je kod stanovnika Medine dva dana u kojima su se igrali i veselili. Pitao ih je Alejhisselam o tim danima, a oni mu odgovore da datiraju još iz džahilijjeta (predislamskog doba). Na to im je Alejhisselam rekao: "Allah vam ih je zamijenio dvama boljim danima, dvama bajramima: adha i fitr." Iz ovog hadisa se jasno vidi, da je Alejhisselam nastojao dokinuti sve svetkovine nemuslimanske, pa makar one bile i narodne arapske.
Muslimani imaju svoje vjerske svetkovine: petak, bajrame itd. Njih treba da se drže, a odbace sve drugo. Iz našeg džahilijjeta postoje među neznalicama i neukim neki tragovi, koji se moraju odbaciti i suzbiti, jer nam sasvim štete. Takoder, stoji u "Sunenu" Ebu Davudovom: "Jedan se čovjek za vremena Alejhisselamova zavjetovao da zakolje nekoliko deva na mjestu zvanom Buvane, pa je došao Alejhisselamu da ga pita može li to izvršiti. Alejhisselam ga je na prvom mjestu upitao, da li je tu u predislamsko doba bio kakav kip, a kada mu je odgovorio da nije, pitao je, da li je tu bila kakva nemuslimanska svetkovina, a kada mu je i na to odgovorio da nije bila, on reče: "Ispuni svoj zavjet, a znaj da ne treba ispunjavati onog zavjeta kojim bi covjek zgrješio, a niti onoga kada se zavjetuje što nije moguce izvršiti!"
U ovom hadisu Alejhisselam naziva svako oživljavanje uspomene na nemuslimanske svetkovine grjehom, koji bi bio u stanju oboriti i dužnost ispunjavanja zavjeta.Oživljavanje uspomene na nemuslimanske svetkovine i učestvovanje u raznim nemuslimanskim vjerskim proslavama znači udaljavanje od pravog puta, a približavanje putu onih, na "koje se je Allah rasrdio i zamrzio ih, i puta onih, koji su u očitu zabludu zapali." Onaj, koji bi to činio, on bi zaludu u namazu, vec ako ga klanja, ponavljao: Allahu, uputi nas na pravi put, put onih, koje si Ti obasuo blagodatima, a ne na put onih, na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali! Uzalud je da ti tako od Allaha tražiš, kad sam sebe bacaš u Allahovu srdžbu i očitu zabludu.
da te nema , trebalo bi te izmisliti 
