Empatija

[crveni_makovi]

Draga @no_sikiriki
Ne mislim da si svjesno ni namjerno pisala bilo šta da mene povrijediš nego u kontekstu teme o empatiji smatram da je takav komentar odraz manjka empatije. Uopšte ne tvrdim da nisi suosjećajna i ne vjerujem da bi to ikome, pa ni meni, rekla u oči da si me srela i ja ti upravo ispričala o tom ružnom iskustvu. To je bio neki tvoj osvrt na tvoje iskustvo a meni došlo kao so na tek otvorenu ranu.
Ima sigurno ljudi kojima se ponekad ili često stvarno više ne živi pa je nakon njihove smrti možda razumljivo pomisliti u sebi eto neka se više ne pate. Za vitalnog čovjeka koji je do prije dva mjeseca obožavao život i toliko se radovao svaki dan jednostavno se ne može lako osjećati zahvalnost što je eto doživio i 68 kad saznaš da mu se prije godinu dana moglo pomoći i dati mogućnost da se bori da živi još, a nije.
Dakako, ja ovo sve pišem iz stanja duboke boli i neopisive bespomoćnosti pa me ne treba suviše ozbiljno shvatati. Vremenom ću valjda i ja doći do spoznaja da je to sve normalan tok života. Svejedno koliko je kod nas zdravstvo urušeno i koliko je običan pojedinac doveden u očaj i bespomoćnost, uvijek ću se truditi da to meni ne bude moje normalno i prihvatljivo ni uopšte, ni kao varijabla bilo koje relativizacije.

[no_sikiriki]

Draga @no_sikiriki
Ne mislim da si svjesno ni namjerno pisala bilo šta da mene povrijediš nego u kontekstu teme o empatiji smatram da je takav komentar odraz manjka empatije. Uopšte ne tvrdim da nisi suosjećajna i ne vjerujem da bi to ikome, pa ni meni, rekla u oči da si me srela i ja ti upravo ispričala o tom ružnom iskustvu. To je bio neki tvoj osvrt na tvoje iskustvo a meni došlo kao so na tek otvorenu ranu.
Ima sigurno ljudi kojima se ponekad ili često stvarno više ne živi pa je nakon njihove smrti možda razumljivo pomisliti u sebi eto neka se više ne pate. Za vitalnog čovjeka koji je do prije dva mjeseca obožavao život i toliko se radovao svaki dan jednostavno se ne može lako osjećati zahvalnost što je eto doživio i 68 kad saznaš da mu se prije godinu dana moglo pomoći i dati mogućnost da se bori da živi još, a nije.
Dakako, ja ovo sve pišem iz stanja duboke boli i neopisive bespomoćnosti pa me ne treba suviše ozbiljno shvatati. Vremenom ću valjda i ja doći do spoznaja da je to sve normalan tok života. Svejedno koliko je kod nas zdravstvo urušeno i koliko je običan pojedinac doveden u očaj i bespomoćnost, uvijek ću se truditi da to meni ne bude moje normalno i prihvatljivo ni uopšte, ni kao varijabla bilo koje relativizacije.

Razumijem sve, i o relativizaciji i nedostatku empatije. Nisam razmislila dovoljno prije nego sto sam to napisala, nije bilo ok. Mogu ti samo pozeliti da ti se otac sto manje pati u narednom periodu i da uspijete imati jos nekih lijepih trenutaka i da zivi sto je duze moguce bez patnje.

[hadzinicasa]

Draga @no_sikiriki
Ne mislim da si svjesno ni namjerno pisala bilo šta da mene povrijediš nego u kontekstu teme o empatiji smatram da je takav komentar odraz manjka empatije. Uopšte ne tvrdim da nisi suosjećajna i ne vjerujem da bi to ikome, pa ni meni, rekla u oči da si me srela i ja ti upravo ispričala o tom ružnom iskustvu. To je bio neki tvoj osvrt na tvoje iskustvo a meni došlo kao so na tek otvorenu ranu.
Ima sigurno ljudi kojima se ponekad ili često stvarno više ne živi pa je nakon njihove smrti možda razumljivo pomisliti u sebi eto neka se više ne pate. Za vitalnog čovjeka koji je do prije dva mjeseca obožavao život i toliko se radovao svaki dan jednostavno se ne može lako osjećati zahvalnost što je eto doživio i 68 kad saznaš da mu se prije godinu dana moglo pomoći i dati mogućnost da se bori da živi još, a nije.
Dakako, ja ovo sve pišem iz stanja duboke boli i neopisive bespomoćnosti pa me ne treba suviše ozbiljno shvatati. Vremenom ću valjda i ja doći do spoznaja da je to sve normalan tok života. Svejedno koliko je kod nas zdravstvo urušeno i koliko je običan pojedinac doveden u očaj i bespomoćnost, uvijek ću se truditi da to meni ne bude moje normalno i prihvatljivo ni uopšte, ni kao varijabla bilo koje relativizacije.

zao mi je.

[crveni_makovi]

Hvala @hadzinicasa
Moj otac je još živ uprkos tome što su ga svi osim mene, i par ljudi koji mi svakodnevno pomažu, sahranili, neki sredinom oktobra, neki zadnji put 5.12.
U stanju haosa, uništenog javnog zdravstva i činjenici da kvalitetnih ljekara i medicinskog osoblja skoro da više i nema u BiH kad ti šef onkologije kaže da ti je otac sretan što ima tebe i ičiju podršku a ne nudi i ne daje ti nikakvu konkretnu medicinsku pomoć sahraniš se i sam.
Ja ocu dajem psihološku, fizijatrijsku, fizioterapeutsku, nutritivnu, pa i medicinsku podršku iako sam laik u svim tim oblastima. 24 sata dnevno pratim svaki pokret, njegujem svaku kost koja ga bode i pazim da nešto ne pukne, ne probije kožu.
Prvi put kad mi se na braunilu vraćala krv kolabirala sam jer nisam znala da je to normalno pa me je tad već slabašno pokretan otac u groznim bolovima pokušavao umiriti. Ne bodem ga ja, ostavi mi medicinar braunilu ali i to se mora često mijenjati, redovno propirati, sanirati vene koje su opterećene.
Ponekad kad me moli da ga ubijem bude mi baš teško i žao mi što mu pomažem da živi a kako da mu ne pomažem da živi ili ne ublažavam bolove.
Prije bolesti mi je pričao o dragom poznaniku koji se objesio kad je saznao da ima rak. Tad mi je taj postupak bio baš nerazumljiv a danas nakon svih mojih obilazaka ljekara u današnjoj BiH razumijem i vješanje kao spas.

[hadzinicasa]

Hvala @hadzinicasa
Moj otac je još živ uprkos tome što su ga svi osim mene, i par ljudi koji mi svakodnevno pomažu, sahranili, neki sredinom oktobra, neki zadnji put 5.12.
U stanju haosa, uništenog javnog zdravstva i činjenici da kvalitetnih ljekara i medicinskog osoblja skoro da više i nema u BiH kad ti šef onkologije kaže da ti je otac sretan što ima tebe i ičiju podršku a ne nudi i ne daje ti nikakvu konkretnu medicinsku pomoć sahraniš se i sam.
Ja ocu dajem psihološku, fizijatrijsku, fizioterapeutsku, nutritivnu, pa i medicinsku podršku iako sam laik u svim tim oblastima. 24 sata dnevno pratim svaki pokret, njegujem svaku kost koja ga bode i pazim da nešto ne pukne, ne probije kožu.
Prvi put kad mi se na braunilu vraćala krv kolabirala sam jer nisam znala da je to normalno pa me je tad već slabašno pokretan otac u groznim bolovima pokušavao umiriti. Ne bodem ga ja, ostavi mi medicinar braunilu ali i to se mora često mijenjati, redovno propirati, sanirati vene koje su opterećene.
Ponekad kad me moli da ga ubijem bude mi baš teško i žao mi što mu pomažem da živi a kako da mu ne pomažem da živi ili ne ublažavam bolove.
Prije bolesti mi je pričao o dragom poznaniku koji se objesio kad je saznao da ima rak. Tad mi je taj postupak bio baš nerazumljiv a danas nakon svih mojih obilazaka ljekara u današnjoj BiH razumijem i vješanje kao spas.

bas mi je zao sto to prolazis. ne znam kome je gore (a i nije takmicenje nego samo vezano za situaciju) njemu koji to sve prolazi ili tebi koja gledas nekoga koga volis kako se pati, a ne mozes mu pomoci.
vezano za eutanaziju ili medicinsku pomoc pri umiranju.... razumijem te, a razumijem i potrebu da covjek dostojanstveno ode s ovog svijeta pod svojim uslovima.

[crveni_makovi]

Hvala.
Znam da je možda čudno i morbidno da uopšte dolazim na forum, čitam, komentarišem o drugim sad ubertrivijalnim temama a posebno o ovim zdravstvenim koje me se sad najviše tiču.
Treba mi izduvni ventil a ne mogu da razgovaram s ljudima oko sebe jer svi više cmizdre i smaraju me pričama od kojih ja i otac sad nemamo nikakve koristi.

Treba mi i da podijelim s ljudima dio stečene svijesti i o raku gušterače i o stanju u našem javnom i privatnom zdravstvu i kako se malo posvećuje značaju rane dijagnostike. To je oboljenje za koje savremena medicina nije napravila skoro nikakve pomake u proteklih 40 godina a kad se rano otkrije, a može se i moglo se ranije otkriti i kod mog oca, može se dosta (pokušati) uraditi i imati rezultate i za produženje (kvalitetnog) života i za kontrolisanje bolesti.
Ponavljam, moj otac je s prvim simptomima otišao ljekaru u oktobru 2020. i uprkos svim dostupnim aparatima a povišenom tumor markeru koji je relevantan za rak gušterače njega su samo uputili na pregled debelog crijeva, isprepadali mogućom dijagnozom raka debelog crijeva, pogledali malo na ultrazvuku i otpustili s dijagnozom "pacijent se subjektivno osjeća bolje i neka pazi na simptome i ishranu" a ocu rekli da se ne brine da je sve ok.

[hadzinicasa]

Hvala.
Znam da je možda čudno i morbidno da uopšte dolazim na forum, čitam, komentarišem o drugim sad ubertrivijalnim temama a posebno o ovim zdravstvenim koje me se sad najviše tiču.
Treba mi izduvni ventil a ne mogu da razgovaram s ljudima oko sebe jer svi više cmizdre i smaraju me pričama od kojih ja i otac sad nemamo nikakve koristi.

Treba mi i da podijelim s ljudima dio stečene svijesti i o raku gušterače i o stanju u našem javnom i privatnom zdravstvu i kako se malo posvećuje značaju rane dijagnostike. To je oboljenje za koje savremena medicina nije napravila skoro nikakve pomake u proteklih 40 godina a kad se rano otkrije, a može se i moglo se ranije otkriti i kod mog oca, može se dosta (pokušati) uraditi i imati rezultate i za produženje (kvalitetnog) života i za kontrolisanje bolesti.
Ponavljam, moj otac je s prvim simptomima otišao ljekaru u oktobru 2020. i uprkos svim dostupnim aparatima a povišenom tumor markeru koji je relevantan za rak gušterače njega su samo uputili na pregled debelog crijeva, isprepadali mogućom dijagnozom raka debelog crijeva, pogledali malo na ultrazvuku i otpustili s dijagnozom "pacijent se subjektivno osjeća bolje i neka pazi na simptome i ishranu" a ocu rekli da se ne brine da je sve ok.

kos nas se generalno jako malo polaze na dijagnostiku. mislim da je problem manjka stvarne brige za pacjente, za ljude opcenito, urusavanje plemenitosti ljekarskog poziva, skidanje odgovornosti sa sebe suhoparnim "check listama", nedostatak upornosti i prije svega posljedica za nesavjesno lijecenje.

samo ti pisi, vristi, placi, sta god ti pomaze da predeveras.

[Nocty]

sto mislis da su finci uvjek u vrhu formule 1 ?
nit emocije nit empatije

i da,sve se to moze iskoristiti i poznavanjem ljudske prirode i njihove "perspektive" koristi se njihova racionalna a i emotivna empatija i cucla se dok se nema vise sta iscuclat tu...a evo izgleda da uvjek ima i nikad nema da nema...Sad su u americi npr pustili onog tele evandjelistu coopelanda(sto je htio katrinu molitvama otjerat) pogledaj ga na copeland goes metal by andre antunes (zanimljiv lik) vidi kolko ima svojih pratioca punih empatije da su mu i avion i hangar kupili a vila se podrazumjeva normalno...pustili su mu blizu milion il vise na porezu jer je svoju vilu proglasio clergy house

Slažem se da se može i zloupotrijebiti, kao i bilo kakva vrsta znanja. Ali ne bih rekla da je nedostatak empatije razlog zašto su Finci u vrhu formule 1. Odnosno, ne znam, ne gledam formulu 1 ali trebalo bi da bude još razloga. Ovo za pratioce, ne znam je li empatija u pitanju ili ludost ili to tako funkcioniše, ne znam.

pa pratioci su upravo zato jer misle da imaju empatiju ili je stvarno imaju ali je na pogresnom mjestu ispoljavaju i u pogresne i polusvjesne ljude poput samih sebe...

[Hakiz]

Hm...

Hm u kojem smislu?

Eto, piše u posljednjih nekoliko postova u kojem smislu.

[Nierika]

Slažem se da se može i zloupotrijebiti, kao i bilo kakva vrsta znanja. Ali ne bih rekla da je nedostatak empatije razlog zašto su Finci u vrhu formule 1. Odnosno, ne znam, ne gledam formulu 1 ali trebalo bi da bude još razloga. Ovo za pratioce, ne znam je li empatija u pitanju ili ludost ili to tako funkcioniše, ne znam.

pa pratioci su upravo zato jer misle da imaju empatiju ili je stvarno imaju ali je na pogresnom mjestu ispoljavaju i u pogresne i polusvjesne ljude poput samih sebe...

Ne znam je li nužno empatija ili npr. vole gledati sadržaj kanala koji si pominjao. Za ovo boldirano, kako da provjerim imam li jedno ili drugo, tj. koja je razlika?

Eto, piše u posljednjih nekoliko postova u kojem smislu.

Ok, pročitala.

[no_sikiriki]

Ne znam da li ova slika pripada na ovoj temi, ali morala sam je negdje "metnuti"
Izlog Svjetlosti, kontam jesmo li stvarno kao društvo "dogurali" do toga da je ovo baš za izloga?

[Nierika]

Upoznala sam jednom online dijagnosticiranog psihopatu (valjda je dobio dijagnozu kao dijete) i bio je kulturan i umjeren i rijetko se svađao s ljudima, generalno mi je ostao u pozitivnom sjećanju (mada nije da sam ga dobro poznavala). Ne znam jesu li svi psihopati takvi. Ovo pod uvjetom da je iskren bio oko dijagnoze. Nisam čitala tu knjigu ali znam da je psihopatija rijetka, 1% ili tako nešto.

Za manipulaciju mi se jednim dijelom čini da se međuljudski odnosi baziraju na njoj, ali ima sigurno i toksične manipulacije.

[no_sikiriki]

Meni baš nekako užasno zvuči, čuj okruženi psihopatama. I ja se nadam da su prave brojke male.
Manipulatora sigurno ima, ali ne želim da vjerujem da je dotle došlo da moram čitati knjige o tome kako da ih hendliram

Ne znam kakvi smo kao ljudi u nekom generalnom kontekstu. Mislim da sam bila malo naivna osoba do prije nekih 5-10 godina, jer sam kontala da rijetko ko laže, vara i sl. Onda sam na poslu upoznala patološkog lažova, koji mi je bukvalno promijenio pogled na svijet. Što je najsmješnije nije meni ništa loše uradio, čak je bio dobar prema meni, ali meni se vjera u ljude skroz "srozala" nakon tog iskustva s njim. Nisu to bile neke bezvezne laži, nego ogromne. Onda počneš preispitivati sve i ni u šta više nisi siguran kad su drugi ljudi u pitanju

[Nierika]

Meni baš nekako užasno zvuči, čuj okruženi psihopatama. I ja se nadam da su prave brojke male.
Manipulatora sigurno ima, ali ne želim da vjerujem da je dotle došlo da moram čitati knjige o tome kako da ih hendliram

Ne znam kakvi smo kao ljudi u nekom generalnom kontekstu. Mislim da sam bila malo naivna osoba do prije nekih 5-10 godina, jer sam kontala da rijetko ko laže, vara i sl. Onda sam na poslu upoznala patološkog lažova, koji mi je bukvalno promijenio pogled na svijet. Što je najsmješnije nije meni ništa loše uradio, čak je bio dobar prema meni, ali meni se vjera u ljude skroz "srozala" nakon tog iskustva s njim. Nisu to bile neke bezvezne laži, nego ogromne. Onda počneš preispitivati sve i ni u šta više nisi siguran kad su drugi ljudi u pitanju

Mada se i patološko laganje može promatrati kao bolest/poremećaj, samo ne znam treba li se tako promatrati. Ovisno o tome koliko šteti drugima. Mislim da većina ljudi koristi te manje laži jer bez njih društvo ne bi moglo funkcionisati, a i generalno je teško biti iskren prema samom sebi, pa onda posljedično i prema drugima. Taj tvoj primjer je ekstrem doduše. Za ovo kakvi smo kao ljudi - jednom mi je neko rekao da se pod pritiskom (u teškoj/ekstremnoj situaciji) najbolje vidi kakva je ko osoba, ne znam jel to istina, mejbi.

[Hakiz]

Meni baš nekako užasno zvuči, čuj okruženi psihopatama. I ja se nadam da su prave brojke male.
Manipulatora sigurno ima, ali ne želim da vjerujem da je dotle došlo da moram čitati knjige o tome kako da ih hendliram

Ne znam kakvi smo kao ljudi u nekom generalnom kontekstu. Mislim da sam bila malo naivna osoba do prije nekih 5-10 godina, jer sam kontala da rijetko ko laže, vara i sl. Onda sam na poslu upoznala patološkog lažova, koji mi je bukvalno promijenio pogled na svijet. Što je najsmješnije nije meni ništa loše uradio, čak je bio dobar prema meni, ali meni se vjera u ljude skroz "srozala" nakon tog iskustva s njim. Nisu to bile neke bezvezne laži, nego ogromne. Onda počneš preispitivati sve i ni u šta više nisi siguran kad su drugi ljudi u pitanju

Psihopatija je poremećaj kojem je glavna karskteristika nedostatak empatije.

Bilo je neko istraživanje koje je rezultiralo zaključkom da menadžeri imaju psihopatske kakteristike.

Dođeš u situaciju da zbog poboljšanja profita firme zatvoriš neki pogon ili odjeljenje i ostaviš desetine, stotine, nekad i hiljade ljude bez egzistencije. Moraš isključiti empatiju, to jeste postati psihopat.

Ako je to tačno, onda psihopata ima više nego što nam se čini.

[no_sikiriki]

Meni baš nekako užasno zvuči, čuj okruženi psihopatama. I ja se nadam da su prave brojke male.
Manipulatora sigurno ima, ali ne želim da vjerujem da je dotle došlo da moram čitati knjige o tome kako da ih hendliram

Ne znam kakvi smo kao ljudi u nekom generalnom kontekstu. Mislim da sam bila malo naivna osoba do prije nekih 5-10 godina, jer sam kontala da rijetko ko laže, vara i sl. Onda sam na poslu upoznala patološkog lažova, koji mi je bukvalno promijenio pogled na svijet. Što je najsmješnije nije meni ništa loše uradio, čak je bio dobar prema meni, ali meni se vjera u ljude skroz "srozala" nakon tog iskustva s njim. Nisu to bile neke bezvezne laži, nego ogromne. Onda počneš preispitivati sve i ni u šta više nisi siguran kad su drugi ljudi u pitanju

Psihopatija je poremećaj kojem je glavna karskteristika nedostatak empatije.

Bilo je neko istraživanje koje je rezultiralo zaključkom da menadžeri imaju psihopatske kakteristike.

Dođeš u situaciju da zbog poboljšanja profita firme zatvoriš neki pogon ili odjeljenje i ostaviš desetine, stotine, nekad i hiljade ljude bez egzistencije. Moraš isključiti empatiju, to jeste postati psihopat.

Ako je to tačno, onda psihopata ima više nego što nam se čini.

Zapravo ovaj "moj" je upravo bio "glavni" u firmi. I prevario ljude na toliko načina da to ni u filmu ne bih mogla osmisliti. A prezentovao se kao ultra religiozna, poštena i poštovana osoba.
Znam da kod psihopata nema empatije, zato i jesu u stanju ubijati djecu, ljude, i svašta činiti. Ali nisu samo poneki menadžeri psihopate, i ti ljudi koji dobiju otkaz mogu biti psihopate, tj. postati to, da bi se osvetili onom koji im je dao otkaz. I sa tim imam iskustva, ali nejse...ipak ne bih baš rekla da smo "okruženi psihopatama."

[Nierika]

Ja sam negdje čitala i da su sadisti dosta empatični (da bi uživali u nečijoj boli moraju biti empatični tj. osjetiti tuđe emocije). U ludom svijetu živimo.

[no_sikiriki]

Ja sam negdje čitala i da su sadisti dosta empatični (da bi uživali u nečijoj boli moraju biti empatični tj. osjetiti tuđe emocije). U ludom svijetu živimo.

Insane in the membrane, fakat. Čini mi se da ih ima na forumu.

https://theconversation.com/from-psycho ... ess-144017

[Hakiz]

Psihopatija je poremećaj kojem je glavna karskteristika nedostatak empatije.

Bilo je neko istraživanje koje je rezultiralo zaključkom da menadžeri imaju psihopatske kakteristike.

Dođeš u situaciju da zbog poboljšanja profita firme zatvoriš neki pogon ili odjeljenje i ostaviš desetine, stotine, nekad i hiljade ljude bez egzistencije. Moraš isključiti empatiju, to jeste postati psihopat.

Ako je to tačno, onda psihopata ima više nego što nam se čini.

Zapravo ovaj "moj" je upravo bio "glavni" u firmi. I prevario ljude na toliko načina da to ni u filmu ne bih mogla osmisliti. A prezentovao se kao ultra religiozna, poštena i poštovana osoba.
Znam da kod psihopata nema empatije, zato i jesu u stanju ubijati djecu, ljude, i svašta činiti. Ali nisu samo poneki menadžeri psihopate, i ti ljudi koji dobiju otkaz mogu biti psihopate, tj. postati to, da bi se osvetili onom koji im je dao otkaz. I sa tim imam iskustva, ali nejse...ipak ne bih baš rekla da smo "okruženi psihopatama."

Ništa manje nema zločinaca koji su djelovali u afektu, ubili, mučili itd pod emocijama.

Boldirano nije česta karakteristika psihopata. "Lijepo" je tako misliti, ali... Psihopata nije nužno ni sadist niti osoba koja ima poriv da našteti drugome. Neće imati suosjećanje, neće razumjeti kada je nekome teško, neće shvatiti da nekome treba pomoć, svejedno mu je kada posmatra tužne situacije, neće biti tužan ako u njegovoj okolini neko pati, ako on sam dođe u situaciju u kojoj bi "normalna" osoba patila on neće patiti itd, sa druge strane neće ni osjećati sreću u situacijama kada bi je "normalni" osjećali, ali ne znači da će imati želju ili potrebu da aktivno djeluje da nekoga ošteti, učini mu nešto loše. Neće ti dati otkaz zato što te mrzi, ne mrzi te, ne osjeća ništa prema tebi, ali, čak i ako može, neće spriječiti da dobiješ otkaz a zna da hraniš 10 djece i sam radiš. Svejedno mu je, ne mrzi te, ne voli te, svejedno mu je. I tu ravnodušnost "osjeća" (to jeste ništa ne osjeća) prema svima.

A psihopate koji su svjesni da su psihopati, znaju da trebaju naučiti da se ponašaju društveno prihvatljivo, i kako izgleda da su uglavnom inteligentni, nauče i često su vroma šarmantni, prijatni. Moraju naučiti, nemaju izbor, da ne bi bili izolovani, da bi mogli raditi, napredovati, naprosto biti među ljudima. Pa tako, na primjer, nauče u kojim situacijama treba čestitati, izjaviti saučešće, i to znaju uraditi efektno jer ne govore "iz duše", napamet i iskreno, nego nauče fraze koje se u tim trrnucima koriste, iz knjiga, a te fraze su efektne, "diraju u srce", smišljaju ih pisci, manipulatori riječima. Pa psihopati ispadnu suosjećajniji od drugih, iako su potpuno ravnodušni.

[Hakiz]

Ja sam negdje čitala i da su sadisti dosta empatični (da bi uživali u nečijoj boli moraju biti empatični tj. osjetiti tuđe emocije). U ludom svijetu živimo.

Baš tako. Sadizam, kao i mazohizam se baziraju na emocijama. Psihopatija je odsustvo emocija.

[no_sikiriki]

@Hakiz Da, u pravu si. Sve ovo što si rekao se nalazi i u članku koji sam linkirala.
Baš mi naumpadnu oni snimci iz rata iz Srebrenice, gdje ubijaju hladnokrvno mlade momke. Što ti reče, "voljela" bih da su to uradili jer su psihopate, ali nažalost nisu...

[Hakiz]

I psihopat je neko ko je takav rođen. Naprosto mu se u mozgu nije razvio "gen empatije". Sociopat je sličan psihopati u tome da nema empatiju, ali je razlika u tome što sociopat nije takav rođen, nego je to postao pod uticajem okoline, neke traume itd.

Pa kažu da sociopati mogu biti izliječeni, psihopati ne mogu, samo mogu "kontrolisati" stanje, osvijestiti da su psihopati i naučiti glumiti suosjećanje.

[Nierika]

Insane in the membrane, fakat. Čini mi se da ih ima na forumu.

https://theconversation.com/from-psycho ... ess-144017

We need to know if we encounter a psychopath. We can make a good guess from simply looking at someone’s face or briefly interacting with them.

Life can be cruel, truth can be cruel, but we can choose not to be.

Vratiću se na ovo što sam izdvojila, čisto sad da zabilježim (ostatak teksta mi ima smisla).

Baš tako. Sadizam, kao i mazohizam se baziraju na emocijama. Psihopatija je odsustvo emocija.

Mada ne mislim ni da su svaki sadista ni psihopata opasni po društvo, dakle nije do toga nego do kombinacije faktora (ne znam doduše kojih )

[no_sikiriki]

Uvijek sam mislila da je psihopatija zapravo i mentalni poremećaj, ali čitajući sad vidim da ima dosta debate oko toga, neki izvori kažu da nije, a neki bukvalno definišu psihopatu kao mentalno nestabilnu osobu.

[Hakiz]

Mada ne mislim ni da su svaki sadista ni psihopata opasni po društvo, dakle nije do toga nego do kombinacije faktora (ne znam doduše kojih )

U suštini ništa nije opasno po društvo dok je "u glavi", dok se ne materijalizuje, dok se na taj način ne djeluje.

I sada dođemo u situaciju da one koji se ostvare možemo pokušati liječiti, a za one koji se ne ostvare i ne znamo kakvi su u glavi. I hoće li se ostvariti jednog dana.

Ima ona priča o dva brata, jednojajčana blizanca, koja su doživjela zajedno traumu. Jedan je kao posljedicu imao to da je počeo slikati, drugi je počeo ljude polijevati bojom. Drugog zatvore na psihijatriju i, na kraju, izliječe. Prvog, kako se ponašao društveno prihvatljivo, i čak postao slavan, ne diraju. I on cijeli život ostane pod traumom, neizliječen, bolestan.