Penicilin wrote:
Rađena su i konkretna istraživanja porijekla Vlaha i to konkretno vlaških i cincarskih grupa u Albaniji, Grčkoj, Makedoniji i Rumuniji
http://www.carswell.com.au/wp-content/d ... alysis.pdf
te je utvrđeno da su iako imamo različite kombinacije dominantne hg J2 i E1b, te hg I* (M-170) koja je preteča I2 (M-438) koja je dominantna u našim područjima. Dakle potomci nekadašnjih zapadnobalkanskih Ilirskih plemena po mom mišljenju su dominantni nosioci hg I2 dok su srednjevijekovni migranti Vlasi potomci istočnobalkanskih plemena odnosno nosioci drugih hg uključujući E, J i I*. Dakle Vlaška I2 također ne stoji.
Analizom ovog genetskog istraživanja preživjele populacije Vlaha može se zaključiti nekoliko momenata:
-
kao prvo da su bili rasprostranjeni po cijelom Balkanu, dakle od Grčke i Albanije na jugu, pa do Rumunije na sjeveru, te da su kao starosjedioci uistinu bili po čitavom Balkanu, jer ako su čak i danas preživjele grupice raspoređene tako široko, onda se može zamisliti kako su bili prije dolaska drugih naroda koji su ih asimilirali
-drugo, da kod većine tih grupica, iako su bili izloženi dominaciji doseljenih naroda i djelomičnoj asimilaciji koja je morala uticati i na promjenu genetske strukture, je i dalje zadržana i dominantna haplogrupa I, naročito kod onih grupa koje su uspjele da se koliko-toliko izoluju. Od navedenih 10 grupacija koje se danas smatraju Vlasima, njih 4 su ostale sa dominantnom HG I
-treće, dok je kod onih grupica koje su bile više izložene dodiru i djelomičnoj asimilaciji sa susjednom jačom etničkom skupinom, donekle promjenjena genetička struktura, pa oni koji su npr.živjeli uz Albance su poprimili njihovu dominantnu E3b1,
ali je odmah na drugom mjestu ostala HG I, takođe je na području Albanije i Makedonije za vrijeme turaka bio jak uticaj i doseljevanje osmanlija, turaka i azijata sa HG J2 (i danas u Makedoniji i Kosovu) je jaka turska etnička manjina) što je takođe uticalo da djelomično asimilirani Vlasi poprime od njih i HG J2 (Aromuni iz Dukasija) koja je dominantna, ali je opet na drugom mjestu odmah HG I. Slično se desilo i onoj vlaškoj grupaciji koja je bila u Grčkoj, gdje im je dominantna R1a, što ne treba čuditi, jer je poznato da je u Grčkoj bila velika populacija doseljenih Slavena !! ( slavenska R1a danas kod Grka učestvuje sa 12%) ali je opet na drugom mjestu HG I.
Uglavnom kod svih preostalih 6 vlaških skupina (od 10 navedenih) dominiraju neke druge haplogrupe,
ali je odmah NA DRUGOM MJESTU HG I, osim samo jedne, Aromuna Štipa u Makedoniji.
Uglavnom, se
može zaključiti da je izvorna vla{ka HG I ostala prisutna u velikoj mjeri kod svih preživjelih vlaških skupina, kod nekih i dominirajuća, kod drugih (koji su očigledno bili više izloženi asimilaciji susjednih etnikuma) potisnuta na drugo mjesto.
--Onako kako je izvorna HG I kod gore navededenih malobrojnih preživjelih vlaških grupa, koje su ZADRŽALE svoje ime i jezik, zbog njihove asimilacije bila potisnuta, a tuđa HG postala dominantna, tako se slično desilo i drugim etničkim skupinama/narodima koji su DOSELILI na Balkan, koji su kao DOŠLJACI zadžali svoje ime i JEZIK, ali su poprimili HG od zatečenog stanovništva koje su asimlirali, ali su se kao očito malobrojniji doseljenici, utopili u domaću zatečenu masu, iako su kao vjerovatno jače, vojničko pleme uspjeli da nametnu svoju vlast, jezik i ime. Međutim, od “domćina” su morali poprimili genetsku strukturu.
Klasični primjeri za ove slučajeve su: Srbi, Hrvati, Bugari, Mađari !
Krenućemo od
Mađara koje je same a i zvaničnu nauku najviše frapirali rezultati genetskih istraživanja, jer je utvrđeno da kod njih
dominira SLAVENSKA R1a sa 32,5% dok je na drugom mjestu sa skoro duplo manjim procentom od 17% njihova IZVORNA R1b. Šta nam ovo govori ? Da su Mađari došli sa područja Azije kao jako ratničko mongolsko pleme (izvorno sa R1b) u Panoniju koje se uspjelo nametnuti velikoj masi Slavena koja je, dobro poznato, živjela u Panoniji prije njih, te im uspjela nametnuti vlast, ime I JEZIK, koji su sačuvali i dan danas. Ali su očigledno bili malobrojniji od zatečenih Slavena, te su se utopili i njihovu masu, te poprimili njihovu HG što dokazuje danas dominantna slavenskoj HG R1a kod Mađara !!
Isti slučaj sa malom razlikom se desio i sa Bugarima. I oni doseljavaju kao MONGOLSKO pleme na Balkan, vjerovatno sa izvornom R1b (koju da nas imaju sa 18%) nameću svoj vlast i IME, ali su asimilirani među zatečene Slavene (slavenska R1a je sa 18% u strukturi Bugara) i već slavenizirane starosjedioce (onih 20% HG I vlaških starosjedialaca u današnjoj strukturi Bugara) te od njih ipak primaju JEZIK (za razliku od Mađara koji su ga zadržali), što govori o dosta većoj brojnosti domaće mase koju su Bugari zatekli, te kao malobrojniji su morali primiti slavenski jezik.
Treći slučaj su Srbi. Smatra se da je prvobitno IRANSKO pleme sa Kavkaza (odakle vuku izvornih R1b sa današnjih samo 7%) doselilo najprije u područje današnje Poljske/Češke (Bijela Srbija) među MASU Slavena, tu se slaveniziralo !! ( imaju 15% R1a) primivši slavenski JEZIK ali zadržavši ime, te onda dolaze na Balkan, gdje se slično Mađarima kao očigledno malobrojniji , dovoljno je navesti izuzetnu opasku najznaćanjijeg sprskog historičara Relje Novakovića 1) utopili u zatečenu masu Balkanskih starosjedilaca, te vremenom ih vremenom asimilirali i POSRBILI, namećući im svoj jezik, ime i svetosavlje. Međutim, starosjedioci Balkana su očigledno bili brojniji jer su kao posrbljeni ipak sačuvali sovje izvorne HG koje se danas vide u strukturi srba ( vlaška HG I je čak dominantna sa 35%, a E1b1 sa 20%) što jasno dokazuje da u ustvari većinu današnjih nacionalno izjašnjenih srba, više eto od 50% čine posrbljeni starosjedioci Balkana, koji su asimilirani primili srpski jezik, ime i religiju. Kao dokaz ovome može se navesti činjenica o izuzetno visokom postotku R1a koji nalazimo kod Luižičkih Srba koji se smatraju potomci srpskih plemena koja su ostala na prostorima stare Bijele Srbije (prostor izmedu južne Poljske i istočne Njemačke) u vrijeme migracije Srba na Balkan u 7. vijeku. Zanimljivo je da su Lužički Srbi sačuvali oko 63% slavenskih gena dok je u Srbiji slavenski genotip zastupljen sa svega 15% kako smo gore naveli.
-------
RELJA NOVAKOVIĆ: Gde se nalazila Srbija od VII do XII veka, str.39
1)“Kazivanje o Srbima Porfinogenit počinje obavještenjem kako je car Iraklije navodnom vođi koji je doveo Srbe dozvolio da se nasele najprije u Solunskoj temi koja je, kaže, po njima dobila ime Servija” Poslije nekog vremena, produžava car, isti Srbi odluče da se vrate u svoje zemlje i car ih otpusti. Kad su prešli rijeku Dunav, pokaju se, i preko stratega koji je tada upravljao Beogradom, jave caru Irakliju da im dodjeli drugu zemlju za naseljevanje. I pošto sadašnja Srbija i Paganija i zemlja Zahumljana i Travunija i zemlja Konavljana behu pod vlašću cara Romeja, a te zemlje opuste od Avara (jer iz tamošnjih zemalja oni izgnaše Romane koji sada stanuju u Dalmaciji i Draču), to car u ovim zemljama naseli Srbe i behu oni potčinjeni caru Romeja…”
Ako se ovdje pitamo kako je bilo moguće da se Srbi iz svakako omanje solunske Servije nasele na velikom području sadašnje Srbije i navedenih primorskih oblasti, jer tu očigledno nešto nije u redu, …….
I najzad četvrta etnička skupina su Hrvati, za koje se takođe pretpostavlja da su kao i Srbi, došli kao iransko pleme sa Kavkaza (sa izvornom R1b) na područje današnje Poljske gdje su se u masi Slavena, slavinizirali, primivši jezik ali zadržavši ime, te se kao tako slavenizirani naselili u prvobitnu banovsku Hrvatsku od Cetine do Zrmanje, gdje zatiču romansko stanovništvo sa HG I, koji se u početku još uspjevaju oduprijeti asimilaciji, te opstaju kao Morovlasi po unutrašnjosti, odnosno kao Dalmatinci po primorskoj (Bizantski temat) oblasti i ostrvima. Jačanjem hrvatskog plemena, nastankom kneževine, a zatim kraljevine jača njihov uticaj na okolno romansko/vlaško stanovništvo te vremenom ih asimiliraju, nameću svoj jezik i ime , da bi svi oni danas bili nacionalno Hrvati, ali geni dokazuju da su uspjeli da zadrže svoju izvornu HG I, koja je dominantna u Dalmaciji i Hercegovini, dok je kod “pravih” Hrvata koji su se iz starobanske Hrvatske poslije prodora turaka, povukli ka sjeveru i dan danas dominantna slavenska HG R1a sa 34,3% (Oxfordsko istraživanje) iako su u dobroj mjeri dobili asimilacijom starosjedilaca i HG I (32,4%)
Zaključak: svi oni starosjedioci Balkana nazvani od doseljenih Slavena Vlasi, i koji su imali HG I su završili u neke 4 grupacije:
Prva grupa su oni koji su dobrim dijelom asimlirani i “ugrađeni” u pridošle narode na Balkanu: Bugare, Srbe, Hrvate izgubivši ime i jezik što pokazuje izuzetno visok ili čak dominanantan procenat u strukturi tih naroda (naročito današnjih Hercegovaca i Dalmatinaca koji su nacionalno Hrvati), na način i process gore opisan.
Druga grupacija su starosjedioci Vlasi sa HG I kojima dš{ljaci NISU nametnuli ime, ali jesu jezik, tj. bili su slavenizirani jezički, ali ne genetički jer su zadržali u velikoj mjeri svoju izvornu HG I.
Tu spadaju jedino Bošnjaci, koji su dakle jesu slavenizirani starosjedioci (teško je i bilo očekivati da se neki takav “otok”/Bosna odupre slavinizaciji u kojoj su bili potpuno okruženi) kojima nije neko pridošlo pleme nametnulo ime i vlast, nego su kao slavenizirani starosjedilački etnikum dobili ime, vjerovatno po zemlji koju su naseljavali od davnina, Bosni.
Treća grupacija su današnji narodi Balkana koji vode porijeklo od starosjedilaca Balkana koji su uspjeli odoljeti slavenizacij, i jezički, i imenom i genetski, te imaju neku vrstu preživjelog starobalkanskog romanskog jezika, kaoiI naziv i naravno dominantnu izvornu HG I. To su
Rumuni i Moldavci.
I četvrta grupa su pravi malobrojni Vlasi, koji su uspjeli kao malobrojne etničke skupine preživjeti asimilacije, slavenizacije i čak sačuvati i svoje izvorno i ime i jezik, i uglavnom svoju izvornu HG I, mada su kod nekih dominantne i druge HG, ali to ne čudi, jer smo i počeli s objašnjavanjem sluačjeva kako danas neki narodi imaju totalno drugu HG od jezika i imena koji bi se “očekivao” za tu HG, najupečatljiviji primjer Mađara, koji je bio frapantan za nauku, kod kojih dominira “tuđa” HG, slavenska R1a, iako imaju azijatsko-mongolsko ime i jezik, te stoga ne treba da čudi što i pojedine vlaške grupe sa svojim imenom i jezikom (kao navedeni Mađari) imaju “tuđe” HG.