Osmanlije su ............

[Sanjarko]

Za osvajanje Bosne se komotno moze reci da je trajalo decenijama, i da je 1463. bila samo jedna (ne posljednja) faza.

Ono je pocelo mnogo prije toga, jer potpuno nezavisne drzave ne placaju danak tudjim vladarima i ne dopustaju tudja utvrdjenja na svojoj teritoriji. Takodjer se zavrsilo mnogo kasnije, jer su Madjari potisnuli Osmanlije sa sjevera zemlje i tamo ustanovili svoju vlast sa lokalnim plemstvom, a znamo i da je Hercegovina jos dvije decenije bila nezavisna. Nakon Stjepana Tomasevica su i Madjari i Osmanlije imali svoje "bosanske kraljeve" kao vazale jedno vrijeme (Madjari Nikolu Ilockog, a Osmanlije Matiju Kotromanica).

Ako se za pocetak osvajanja Bosne uzme bitka kod Bilece, a za zavrsetak konacni pad Jajca i Usore oko 1530., moze se reci da je osvajanje Bosne trajalo 140 godina, i da je ona odolijevala puno duze od npr. Srbije.

Ja to nekad nekom nekad spomenuo i rece mi ma sta ti znas, nije istina itd.

[Dangubic]

Ne. Ovaj izvor kaže da su se samo Bošnjaci zvali muslimanima, što samo potvrđuje ono što je pisao E. Čelebija 200 godina prije.

Da ali Bošnjak mi ne izgleda turski naziv,(Njemci isto kažu Bosnjak) što i pokazuje Tvrtkova rodica. Elizabeta Bosnjacka. Ugarska kraljica 14 vijek. Ugari je nazivaju Bošnjacka prije Turaka.

Muslimani su bili nosioci kulturno socijalnog života u osmanskoj Bosni, sa izuzetkom od 50 godina nakon 1830-te, odnosno serije reformi tzv. Tanzimat, kada se polahko i kršćani počinju afirmisati. Kršćani su do tada bili ljudi trećeg reda koji nisu ni postojali kao subjekt. Imaš li ikakvog pomena nekog katolilka ili pravoslavca od 1500-te do 1830 -te koji se na bilo kakav način istakao. Ja ti mogu nabrojati stotine Bošnjaka muslimana od Ahmeda Hercegovića. Nasruha iz Visokog, Uskufije preko Umihane Čuvidine i Bašeskije. Sasvim je prirodno da su se samo muslimani nazivali Bošnjacima jer su oni bili vladajuća kasta iz Srednjovjekovne Bosne koja je samo promjenila sistem a zadržala privilegije. Zato su se ti Bošnjaci koje spominješ iz srednjovjekovne Bosne i nastavili nazivati tako, ali samo zavhaljujući miletskom sistemu segregacije. Bošnjak jeste etnonim koji potiče, kako J.A. Fine najveći medievalista za Balkan kaže, od najranije 9-tog vijeka, ali taj etnonim je kasnije imao svoj zaseban razvoj. Kao i svi drugi etnonimi. Ni Srba muslimana više nema iako imamo masu Srba konvertita. Jedan dio je zbjegao u Bosnu, drugi u druge države a treći je pokršten i uništen. Srbi su samo uništili taj dio svoj bića, jer su smatrali da kao muslimani ne mogu biti dio srpskog korpusa. Dakle ovaj fenomen nije vezan isključivo za Bošnjake.

Nisi ti to nešto dobro razumio, drago mi je da ga nazivaš najveći medievalista za Balkan što i jeste.

John Fine tvrdi da Srbi u Bosni tek u 19 vijeku postaju Srbi i da je dobar dio današnjih Srba nastao od Bosanskih katolika i članova Crkve Bosanske u ranom periodu Turske vlasti u Bosni prelaskom u Pravoslavlje. I na taj način objašnjava kako je naziv Srbin ili Hrvat u Bosni potpuna besmislica upravo zbog ogromne mješavine stanovništva u Bosni. Kao i što tvrdi da Srbi i Hrvati nemaju ozbiljni dokaza da je Bosna njihova zemlja niti ih mogu imati jer su bili veoma kratko u Bosni.

[Dangubic]

Ipak, tema bi trebala da ide daleko daleko više u prošlost, najmanje do 1461. u vrijeme kada se vrše pripreme za odbranu Bosne od Osmanlija i Ugara. Konkretno u maju iste godine kada iznenada umire bosanski kralj Stjepan Tomaš Kotromanić. Za njega bi mogli reći komotno da je bio veliki katil za sopstveni narod, ne znam kako drugačije da ga nazovem ako su tačna saznanja da je 1459. pogubio preko 40.000 svojih podanika pripadnika Crkve bosanske.

Znam da je dao izbor da predju na katolicanstvo ili napuste zemlju, te da je veliki broj krstjana presao u Hercegovinu pod zastitu Stjepana Kosace, a takodjer veliki broj presao na katolicanstvo. Bio bih ti zahvalan ako bi me uputio na izvore koji govore o masovnom ubijanju, pogotovo o ubijanju 40 000 ljudi.

Veliki broj pripadnika crkve Bosanske su tad postali pravoslavci kao i veliki broj katolika. Turci su dozvolili pravoslavnoj crkvi da naplaćuje porez i od katolika tako da su katolici placali porez u dvije crkve. Zbog veliki nameta je dobar dio katolika prešao u Pravoslavce. Dolaskom Turaka se kompletna slika mijenja u Bosni. Jedan dio prihvata islam a jedan dio pravoslavnu vjeru. Turci su imali uticaja na pravoslavnu crkvu jer je bila ne njihovoj teritoriji a na Rimo katoličku nisu imali nikakvog uticaja i iz tog razloga su protjerivali katolike, crkve u dzamije pretvarali i na sve načine pokušavali da oslabe uticaj katoličke crkve u Bosni.

[Dangubic]

Ipak, tema bi trebala da ide daleko daleko više u prošlost, najmanje do 1461. u vrijeme kada se vrše pripreme za odbranu Bosne od Osmanlija i Ugara. Konkretno u maju iste godine kada iznenada umire bosanski kralj Stjepan Tomaš Kotromanić. Za njega bi mogli reći komotno da je bio veliki katil za sopstveni narod, ne znam kako drugačije da ga nazovem ako su tačna saznanja da je 1459. pogubio preko 40.000 svojih podanika pripadnika Crkve bosanske.

Znam da je dao izbor da predju na katolicanstvo ili napuste zemlju, te da je veliki broj krstjana presao u Hercegovinu pod zastitu Stjepana Kosace, a takodjer veliki broj presao na katolicanstvo. Bio bih ti zahvalan ako bi me uputio na izvore koji govore o masovnom ubijanju, pogotovo o ubijanju 40 000 ljudi.

Veliki broj pripadnika crkve Bosanske su tad postali pravoslavci kao i djed Crkve Bosanske Ubrzo nakon toga dolaze Turci i dozvoljavaju pravoslavnoj crkvi da naplaćuje porez i od katolika tako da su katolici placali porez u dvije crkve. Zbog veliki nameta je dobar dio katolika prešao u Pravoslavce. Dolaskom Turaka se kompletna slika mijenja u Bosni. Jedan dio prihvata islam a jedan dio pravoslavnu vjeru. Turci su imali uticaja na pravoslavnu crkvu jer je bila ne njihovoj teritoriji a na Rimo katoličku nisu imali nikakvog uticaja i iz tog razloga su protjerivali katolike, crkve u dzamije pretvarali i na sve načine pokušavali da oslabe uticaj katoličke crkve u Bosni.

[Tromblon]

@Nekako s proljeća Čini mi se najveći katil je bio Tomašov brat Radivoj Ostojić koji je decenijama sarađivao sa Osmanlijama i želio kraljevsku krunu. Vjerovatno je tačna teorija kako je on otrovao svog brata.

[Nekako s proljeća]

Malo se povukoh sa teme, da je i drugi učesnici usmjeravaju prema svojim zanimanjima. A pročitaj u nekom od skorijih komentara ako ti nije mrsko, mađarsko mišljenje o ''uzroku'' pada Bosne pod osmansku vlast, vezano je za to tvoje izneseno mišljenje. Iskreno, nikada do sada nisam našao relevantan izvor u vezi ubistva/trovanja brata, pa ne zamjeri što ne bih da naprđujem o tome. Mislim da je korisnije razmijeniti koju pametnu i relevantnu o ženi posljednjeg bosanskog kralja, kao i o daljnojoj sudbini nje i njene djece. Iako se kotrljaju dvije verzije, obje su itekako blizu događaja tj tvoga zanimanja u zadnjem komentaru. Eto stari, javim se u vezi Katarine čim prije. I dalje sam pri mišljenju da je najveći katil onaj koji je pobio na desetine hiljada pripadnika Crkve bosanske, pa je tim zulumom ostao bez podrške najžilavijeg elementa bosanskog kraljevstva. To je za mene kao Omer paša Latas. Zapamtih i jedan ''manji'' primjer kada su Ugari posjekli oko 150 mladića ili plemića u području tvrđave Samobor, naletih na to kada sam istraživao Sandalja Hranića Kosaču ...provjerim pa javim.

P.S.
Nedavno sam isčitavao neku relevantnu materiju iz dubrovačkih vrela, neposredno pred pad Bosne i nakon pada, kada u strahu za vlastite guzove donose razne odluke kao preventivne mjere u slučaju da budu meta daljnjih osvajanja osmanlija. Čatrnje sa vodim zatrpavali da osvajači nemaju vodu, šume sjekli da nemaju hlada, bruku ljetnikovaca i sličnih građevina srušili oko dubrovačke utvrde, pojačavali bedeme kamenom sa tri crkve koje su za tu namjenu srušili, puteve evakuacije stanovništva razrađivali, topove izlijevali ... a paralelno plaćali harač i nastojali sačuvati trgovačke veze, ugovore, interese sa osmanlijama. Tu sam našao i par relevantnih dokumenata o Katarini, dok je bila kod njih u gostima prije nego je otišla u Italiju. Vrlo jasno se da zaključiti da, bar što se dubrovčana tiče, i prije i nakon pada Bosne pod osmansku vlast su isključivo svoje ineterese gledali. Kao i Papa i Ugari, koji su Bosnu u to vrijeme gledali kao isturenu odbranu svojih interesnih sfera. A Bosna iznutra razjedinjena samovoljom bosanskih velikaša... niđe veze što bi rekli. Najlakše je vojvodu Radaka proglasiti Judom da se ne zapitamo-a di se i zbog čega kralj ispalio ka Jajcu i Ključu. Sram ga bilo.

[stubrijez]

Navodno okupljao vojsku za obranu....
Puno izvora, samo treba biti covjek pa pokusati sagledati to sto se cita sa razumijevanjem a ne kako citatelju odgovara. Nego sve kad saberes, ako je Sigismund u Modrici poklo onoliku vlastelu i Mehmed Andjelic u Jajcu jos 200 glava bacio u Vrbas vracamo se opet na temu lagano pa da se zapitamo ko smo prije svega mi i ko su nam begovi bili narednih 500 i kusur godina???

[Nekako s proljeća]

Svi smo mi prije svega ljudi, ljudi ovog vremena i događaja u njemu. I naravno, potomci ljudi iz davno prošlih vremena.

[asurbanipal]

Krajem 16. i početkom 17. vijeka tačnije od (1596. - 1610.) centralnom Anadolijom harale su bande i razbojnici. Pobuna se vremenom širila i prema prijestolnici. Vođe bandi su nerijetko bili pobunjeni pokrajinski dužnosnici, poznati i kao "Dželalije". Shodno tome ovaj ustanak ili pobuna koja je potresla Osmansko carstvo poznata je i kao Dželalijski revolt (Celalî ayaklanmaları). Kao ljubitelju meteorologije i istorije posebnu pažnju privlači rad Sam White-a "The Climate of Rebellion in the Early Modern Ottoman Empire". Kao jedan od glavnih uzroka ovih pobuna on vidi Malo ledeno doba.

Pobune nisu bile pokušaj svrgavanja osmanske vlasti i autoriteta sultana, već reakcija na socijalnu i ekonomsku krizu koja proizlazi iz niza faktora: demografskog pritiska nakon perioda neviđenog rasta stanovništva tokom 16. vijeka, klimatskih poteškoća povezanih s Malim ledenim dobom, zatim gubitkom vrijednosti tj. deprecijacijom valute, i mobilizacijom na hiljade sekbana za osmansku vojsku tokom ratova protiv Habsburgovaca i perzijskih Safavida, što je dovelo do dezertiranja i okretanja razbojništvu. Udarnu pesnicu ustanka su činili spahije (konjanici) i sekbani tj. plaćenici i neregularne vojne jedinice Osmanskog carstva. Sekbani nisu bili lojalni samo osmanskoj državi, već su mogli postati lojalni svakome ko im je isplatio dovoljnu plaću. Te su se trupe održavale podizanjem poreza nazvanog sekban aqçesi. Korištenje tih odreda u konačnici je dovelo do ozbiljnih posljedica, jer kraj ratova protiv Perzije 1590. i Austrije 1606. ostavio je velik broj sekbana bez zaposlenja ili sredstava za život. Vođe Dželalija često nisu tražili više nego da budu imenovani za provincijske namjesnike unutar carstva, dok su se drugi borili za određene političke ciljeve.

Malo ledeno doba bio je period hlađenja koji se dogodio nakon srednjovjekovnog toplog razdoblja. Konvencionalno je definisan kao period koje se proteže od 16. do 19. vijeka. Mnoge farme i sela u švicarskim Alpama su uništena porastom ledenjaka tokom 17. vijeka. U Portugalu snježne su oluje bile mnogo češće nego danas. Smrzavanje Zlatnog roga i južnog dijela Bosfora dogodilo se 1620. i 1622. godine. Prema James Burkeu, taj je period nadahnuo takve novine u svakodnevnom životu kao što je široka upotreba dugmadi i rupa za dugmad, te pletenje rublja po mjeri kako bi se tijelo bolje pokrivalo i izoliralo. Dimnjaci su izumljeni kako bi zamijenili otvorena ognjišta u središtu dvorova i domova, što je omogućilo kuće s više soba, odvajanje gospodara od posluge, a time i razvoj društvenih klasa. Antroplog Brian Fagan ističe kako je posebno bi težak život evropskih seljaka u Malom ledenom dobu. Krajem 17. vijeka poljoprivreda je dramatično opala: "Alpski su seljaci živjeli od hljeba od mljevenih ljuski oraha pomiješanih sa ječmenim i zobenim brašnom. Istorčar Wolfgang Behringer povezao je intenzivne epizode lova na vještice u Evropi s poljoprivrednim neuspjesima tokom Malog ledenog doba. Istoričari tvrde da su se kulturni odgovori na posljedice Malog ledenog doba u Evropi sastojali od nasilja i žrtvovanja. Produženi hladni i sušni peridi donijeli su sušu mnogim evropskim zajednicama, što je rezultiralo slabim rastom usjeva, lošim preživljavanjem stoke i povećanom aktivnošću patogena i vektora bolesti. Bolest se intenzivira pod istim uslovima u kojima se javljaju nezaposlenost i ekonomske poteškoće. Oba ova ishoda - bolest i nezaposlenost - međusobno se poboljšavaju, stvarajući smrtonosnu pozitivnu povratnu spregu. Zajednice su često napadane nasiljem, uključujući pljačku i ubistva; povećale su se i optužbe za seksualni prijestup. Evropljani su tražili objašnjenja za glad, bolesti i socijalne nemire koje su proživjeli, a krivili su nevine. Dokazi iz nekoliko studija pokazuju da se porast nasilnih akcija protiv marginaliziranih grupa koje su smatrane odgovornima za Malo ledeno doba preklapaju s godinama posebno hladnog i suhog vremena. Eric Hobsbawm je krizu 17. vijeka u Evropi vidio kao refleksiju sloma feudalnog društva i začetka formi kapitalističke proizvodnje.

Krajem 1580-ih Osmansko carstvo se suočilo sa stalnim prijetnjama stabilnosti i funkcionisanju svojih sistema opskrbe. Krajem 16. vijeka osmanska carska ekologija počela je postajati žrtvom vlastitog uspjeha. Nakon što se generacijama radilo na naseljavanju zemlje razorene stoljećima ratova i kuge i na izgradnji svog vojnog i glavnog grada, Carstvo se počelo suočavati s problemima pritiska stanovništva i oskudice u resursima. Kako su ekološke, socijalne i tehnološke barijere ostavile seljaštvo nesposobnim da ide u korak s rastućom potražnjom, proizvodnja hrane nailazila je na pad smanjenog graničnog povrata.

Nije samo pritisak stanovništva, već pritisak stanovništva u kombinaciji s prirodnom katastrofom i imperijalnim pogrešnim potezima odveo carstvo u pobunu i krizu. Kriza i pobuna koja će zahvatiti osmanske zemlje u sljedećem desetljeću također su bili ukorijenjeni u problemima jedne određene regije: provincije Karaman u južnoj centralnoj Anadoliji, posebno njezinog jugoistočnog okruga Larende. U generaciji koja je dovela do krize 1590-ih, Osmanlije su prebrodile brojne silovite oluje, i doslovne i metaforične. Ti su događaji testirali snagu carske vlasti i njezinog sistema upravljanja stanovništvom i resursima protiv hirovitosti čovjeka i prirode. Prijetnje su dolazile od uobičajenih osumnjičenih: glad, kuga, smrt te rat - klasična Četiri jahača apokalipse. Osnovni uzroci katastrofe, međutim, često su bili meteorološki. U februaru 1621. hroničar İbrahim Peçevi primijetio je "vrlo rijedak događaj". Nakon nekoliko dana stvaranja leda, istanbulski Bosfor se potpuno smrznuo. Stvorio se vremenski prizor, most od leda prekrivao je uski pojas vode koji je razdvajao Evropu i Aziju, ujedinjujući dva kontinenta i dvije polovice carstva. U znak sjećanja na taj događaj, Peçevi je citirao pjesmu nastalu te godine:
"Voljom Božjom, zima u Istanbulu ove je godine hladnija od bilo koje zime otkad je svijeta. Između Üsküdara i Istanbula zaledilo se, more je presušilo ... Ko je vidio toliko ljudi kako hodaju po ledu po moru neustrašivo kao da je suha zemlja?"
Oba faktora - lokalne snage koje djeluju u bliskoistočnoj klimi i globalne snage koje su stvorile Malo ledeno doba - odigrale su ključnu ulogu u atmosferskoj i ljudskoj drami osmanske krize.

I nakon velike suše koja se povukla krajem 1596. godine, uslovi u carstvu su se pogoršavali. Razbojničke bande postajale su sve veće i drskije u svojim napadima, uzimajući sve veći danak na provincijske gradove i sela. S vremenom su se ove grupe spojile u pobunjeničke vojske zvane Dželalije, vođene šarolikim spektrom lokalnih zapovjednika. U međuvremenu su ratovi u Mađarskoj, a zatim i Perziji, zajedno s novom pobunom u Siriji, osmanske snage ostavile nesposobne da se nose s pobunom. Nasilje je pokrenulo poplavu izbjeglica, dovodeći do začarang kruga očaja, bezakonja i bijega. Uporno vrijeme iz malog ledenog doba potaknulo je krizu, donoseći glad čak i goru od velike suše. Tek nakon mira s Habsburgovcima 1606. godine, carstvo je moglo imati posla s Dželalijama i donijeti privid reda u Anadoliji.

Posebno nakon 1584. godine, janjičari su počeli oduzimati zemlju seljacima da bi iznuđivali novac, a posuđivali su i novac s visokim kamatama, uzrokujući tako ozbiljan pad poreznih prihoda države. Godine 1598. čelnik sekbana Karayazıcı Abdülhalim ujedinio je nezadovoljne grupe u Anadolskom ejaletu i uspostavio bazu moći u Sivasu i Dulkadiru, gdje je mogao prisiliti gradove da mu odaju počast. Ponuđeno mu je namjesništvo Coruma, ali odbio je mjesto i kad su osmanske snage poslane protiv njega, povukao se sa svojim snagama u Urfu, tražeći utočište u utvrđenom dvorcu, koji je postao središte otpora na 18 mjeseci. Iz straha da će se njegove snage pobuniti protiv njega, napustio je dvorac, vladine su ga snage porazile, a on je umro nešto kasnije 1602. godine prirodnom smrću. Dželalijska pobuna nastavila se pod vodstvom Janbuladoglua u Halepu i Yusuf-paše i Kalenderoğlua u zapadnoj Anadoliji.
Pobunu Dželalija krvavo je ugušio Veliki vezir Murat paša Kujudžić (Kuyucu) (oko 1520 - 1611.), porijeklom iz Bosne. Zbog okrutnosti s kojom je postupao s ustanicima, nazvan je "kujudži" (tur. koji kopa jame): desetine hiljada ljudskih leševa bacio je u jame i masovne grobnice po Anadoliji.

[stubrijez]

[nihadns]

Reko da malo skrenem sa svakodnevnice.
a bas o njoj razmisljajuci pitam se kad se ovo sve ovdje pocelo dijeliti, pa nekako dodoh do dolaska Osmanlija na ove prostore.
Zanima me sta ljudi kod nas o njima misle i sta su nam ti za neke 'osvajaci' za neke 'braca' donijeli.
hvala.

bespotrebno je vracati se stalno unazad.
Osvajaca je bilo i pre njih, takodje su sa njima dolazile i religije.
Kad samo pomislim na one krstaške ratove, gde se u tudje ime išlo ubijati. To je problem u ljudima tog doba, neobrazovanim lakim za manipulaciju. Danasnja vremena koja su donela obrazovanje ljudima i napredak u svetu kulture i obrazovanja uce coveka da postuje tudju razlicitost, pa i odluku coveka da veruje u neku od religija. Ne raspravljajuci se koja je ispravna i ne deleci ljude po religiji. Jedan je Bog. A to sto su ljudi u njegovo ime ubijali se medjusobno je do ljudi, samo do ljudi , onih koji su masu zarad svog interesa vodili u krvoprolica.

[stubrijez]

Reko da malo skrenem sa svakodnevnice.
a bas o njoj razmisljajuci pitam se kad se ovo sve ovdje pocelo dijeliti, pa nekako dodoh do dolaska Osmanlija na ove prostore.
Zanima me sta ljudi kod nas o njima misle i sta su nam ti za neke 'osvajaci' za neke 'braca' donijeli.
hvala.

bespotrebno je vracati se stalno unazad.
Osvajaca je bilo i pre njih, takodje su sa njima dolazile i religije.
Kad samo pomislim na one krstaške ratove, gde se u tudje ime išlo ubijati. To je problem u ljudima tog doba, neobrazovanim lakim za manipulaciju. Danasnja vremena koja su donela obrazovanje ljudima i napredak u svetu kulture i obrazovanja uce coveka da postuje tudju razlicitost, pa i odluku coveka da veruje u neku od religija. Ne raspravljajuci se koja je ispravna i ne deleci ljude po religiji. Jedan je Bog. A to sto su ljudi u njegovo ime ubijali se medjusobno je do ljudi, samo do ljudi , onih koji su masu zarad svog interesa vodili u krvoprolica.

I danas je sve isto samo sto smo "obrazovani".

[Nekako s proljeća]

Pa sad' ... nije isto davati ondašnjih 10% poreza ili harača kako ko voli (desetinu ) u odnosu na današnjih 17% pdv-a. Ondašnje vrijeme i sve u njemu što se dešavalo valja gledati očima tog vremena odnosno kroz tadašnju arhivsku građu i izvore saznanja.

[stubrijez]

Ma ja... ne znam jesam li shvacen, mislio sam sve je isto po pitanju manipulacije i nepismenosti...

[User987]

Jedan je Bog. A to sto su ljudi u njegovo ime ubijali se medjusobno je do ljudi, samo do ljudi , onih koji su masu zarad svog interesa vodili u krvoprolica.

Znači, Bog nije kriv. On je nanijetio da sve bude dobro, ali ljudi ne valjaju? Pa ako je tako kroz cijelu istoriju, zašto Bog nije cijeli ljudski rod uklonio? Zašto je uopšte stvorio takav ljudski rod koji nije dobar? Bog je svemoguć. Ne kontam?

[swanfilter]

Pa, da li bi bilo zanimljivo da je od svijeta i covjeka Diznilend napravio ...

[Van Halen]

Osmanlije su ..... prodale Bosnu nakon sto su generacije Bosnjaka ostavile kosti po Rusiji,Iraku,Alziru i ostalim dijelovima njihovog carstva. Malo ljudi zna da je Eugen Savojski tako lahko usao i popalio svo Sarajevo jer je velika vecina vojno sposobnih muskaraca bila na ratistu u Iraku gdje je Osmansko carstvo ratovalo protiv Perzije. Za paljenje Sarajeva saznali su tek po povratku kuci nakon 10 godina.

[drogon2]

Osmanlije su ..... prodale Bosnu nakon sto su generacije Bosnjaka ostavile kosti po Rusiji,Iraku,Alziru i ostalim dijelovima njihovog carstva. Malo ljudi zna da je Eugen Savojski tako lahko usao i popalio svo Sarajevo jer je velika vecina vojno sposobnih muskaraca bila na ratistu u Iraku gdje je Osmansko carstvo ratovalo protiv Perzije. Za paljenje Sarajeva saznali su tek po povratku kuci nakon 10 godina.

Ti si tad bio dio imperije i ljude je bolila briga za tebe. Tj nije ih bilo briga u toj mjeri da su od tebe uzimali dobra, ljude i sl.

[stubrijez]

Osmanlije su ..... prodale Bosnu nakon sto su generacije Bosnjaka ostavile kosti po Rusiji,Iraku,Alziru i ostalim dijelovima njihovog carstva. Malo ljudi zna da je Eugen Savojski tako lahko usao i popalio svo Sarajevo jer je velika vecina vojno sposobnih muskaraca bila na ratistu u Iraku gdje je Osmansko carstvo ratovalo protiv Perzije. Za paljenje Sarajeva saznali su tek po povratku kuci nakon 10 godina.

Ti si tad bio dio imperije i ljude je bolila briga za tebe. Tj nije ih bilo briga u toj mjeri da su od tebe uzimali dobra, ljude i sl.

[Bosanac sa dna kace]

Pa sad' ... nije isto davati ondašnjih 10% poreza ili harača kako ko voli (desetinu ) u odnosu na današnjih 17% pdv-a. Ondašnje vrijeme i sve u njemu što se dešavalo valja gledati očima tog vremena odnosno kroz tadašnju arhivsku građu i izvore saznanja.

Nije, nije.
Ušur ili kako ti reče desetina (od arapske riječi العشر=desetin), tj. 10% poreza na poljoprivredne proizvode uzimalo se na kraju žetve uzimajuću u obzir uslove na kojima su plodovi uzgajani, mogućnost navodnjavanja , je'l sunčana strana ili ne ovo ono...
Davalo se po domaćinstvu odnosno po posjedu, a ne po glavi člana svake porodice...
Trgovci, zanatlije, nomadi i polunomadi imali su drugačije vrste nameta i poreza.
Ponekad su imali izbor da dadnu ili samo u jednom proizvodu ili samo za jedan proizvod a ne za sve, recimo ako je neko imao i ovce i pšenicu, onda je mogao da dadne samo pšenicu.

[Dozer]

Bas su ti okupatori bili merhametli...

[pici]

ihhh kako bi legnuo spomemik mehmedu II osvajaču u sred šeHera pa na dzumu puna srca...

[irac300]

ihhh kako bi legnuo spomemik mehmedu II osvajaču u sred šeHera pa na dzumu puna srca...

Odgledah prosle sedmice seriju na Viasat History o njegovom osvajanju Carigrada. Prva mu Mara maceha otrcala da cestita. Nabijem ih oboje.

[Bosanac sa dna kace]

ihhh kako bi legnuo spomemik mehmedu II osvajaču u sred šeHera pa na dzumu puna srca...

Odgledah prosle sedmice seriju na Viasat History o njegovom osvajanju Carigrada. Prva mu Mara maceha otrcala da cestita. Nabijem ih oboje.

Neki tvrde da ga ona odgojila jer je navodno njegova prava mati umrla na porodu ili nekad dok je on bio skroz mali.
Sve u svemu imali su dobar odnos i on je u nekim pismima oslovljava ''majka'.
Ona je dobila manastir Jezevo gdje je na kraju umrla kao monahinja, imajuci samog sultana u zaledjni trazila je neke pare od Dubrovcana itd...itd...itd...
Interesantno da ni Mara, a ni Olvirea ranije, kao i jos neke zene sa ovih prostora, iako mlade udate za sultana, nisu rodile i nisu presle na islam za razliku od nekih drugih iz sultanskog harema.

[Tempo]

gori ste od srba.