Bizantsko carstvo

[Truba]

[breuer]

jak je naš Bizant i dalje u našim glavama

[_BataZiv_0809]

Cuj Burboni

Jap, španjolski kralj je direktni potomak Alexiosa Komnena. Komneni su, doduse, izgubili krunu 1185. godine, al od svih veza sa bizantskim carskim porodicama, ova je mozda najpouzdanija i najjasnija

Dudee

P.S. Znas li bez guglanja ciji je potomak svedski kralj?

[Mate_Miso_Kovac]

Jap, španjolski kralj je direktni potomak Alexiosa Komnena. Komneni su, doduse, izgubili krunu 1185. godine, al od svih veza sa bizantskim carskim porodicama, ova je mozda najpouzdanija i najjasnija

Dudee

P.S. Znas li bez guglanja ciji je potomak svedski kralj?

Napoleonovog đenerala ako se ne varam, al bez gugla nemam pojma kako se zvao covjek

[Truba]

logično

[_BataZiv_0809]

Dudee

P.S. Znas li bez guglanja ciji je potomak svedski kralj?

Napoleonovog đenerala ako se ne varam, al bez gugla nemam pojma kako se zvao covjek

Kakav si ti goshpar

Bernadot

[Truba]

napali na današnji dan Solun
https://povijest.hr/nadanasnjidan/musli ... -grka-904/

Arapski su osvajači uspjeli osvojili grad Solun u današnjoj Grčkoj 29. srpnja 904. godine. Grad Solun nalazio se u to doba pod vlašću Bizantskog Carstva i bio je drugi po veličini grad u Carstvu (odmah iza Carigrada).

[Spit_fire]

Zbog cega Srbi koriste Bizantijski grb uzeli ga radi furke ono braca nasa ili ima neki bitniji razlog

[Mate_Miso_Kovac]

Zbog cega Srbi koriste Bizantijski grb uzeli ga radi furke ono braca nasa ili ima neki bitniji razlog

Istocno rimsko carstvo nije imalo "zvanicnu" zastavu. Ako mislis na krst sa "četiri s", tj. tetragramatski kriz, to je bio simbol Palaiologos familije i nisu slova "s" na njemu nego četiri grčka slova beta, tj B, kao skracenica za Basileùs basiléon basileúon basileúousin - Kralj Kraljeva kraljuje kraljevima (mozda, izvor za ovo nije stoposto pouzdan). Srbi su usvojili emblem vjerovatno u vrijeme oko Dušana Silnog, kada su postojale ozbiljne srpske i bugarske pretenzije na duhovnu i zemaljsku bizantiju...
Drugi simbol IRC je bio orao, tekovina iz starog rima. Dvoglavi orao se pojavio kasnije, usvojen vjerovatno iz predhelenskih anatolijskih kultura...

[Spit_fire]

Zbog cega Srbi koriste Bizantijski grb uzeli ga radi furke ono braca nasa ili ima neki bitniji razlog

Istocno rimsko carstvo nije imalo "zvanicnu" zastavu. Ako mislis na krst sa "četiri s", tj. tetragramatski kriz, to je bio simbol Palaiologos familije i nisu slova "s" na njemu nego četiri grčka slova beta, tj B, kao skracenica za Basileùs basiléon basileúon basileúousin - Kralj Kraljeva kraljuje kraljevima (mozda, izvor za ovo nije stoposto pouzdan). Srbi su usvojili emblem vjerovatno u vrijeme oko Dušana Silnog, kada su postojale ozbiljne srpske i bugarske pretenzije na duhovnu i zemaljsku bizantiju...
Drugi simbol IRC je bio orao, tekovina iz starog rima. Dvoglavi orao se pojavio kasnije, usvojen vjerovatno iz predhelenskih anatolijskih kultura...

Znam da nisu 4S odnosno C, hvala puno na pojasnjenju, a mi ovdje kontamo to nesto srpsko

[tovarish]

Zbog cega Srbi koriste Bizantijski grb uzeli ga radi furke ono braca nasa ili ima neki bitniji razlog

Zato što su dobili krunu od bizanta. Mislim carsku, jer im je kraljevsku dao papa.

[Van Halen]

Ma sve su to Srbi,kakva Vizantija to nikad nije postojalo

[tovarish]

Po meni, BC je najnesposobnije carstvo u historiji. Kajmak su pokupili na račun Rima i činjenicu da su im pripale najbogatije provincije. I opet ih skršili slavenski seljaci, arapski pustinjaci i turski divljaci. Jedini respektabilan protivnik im je bila Perzija.

[geralt]

Po meni, BC je najnesposobnije carstvo u historiji. Kajmak su pokupili na račun Rima i činjenicu da su im pripale najbogatije provincije. I opet ih skršili slavenski seljaci, arapski pustinjaci i turski divljaci. Jedini respektabilan protivnik im je bila Perzija.

Dobro, imali su oni svojih uspjesnih vladara i vojskovodja (Justinian, Basil II, Belisarius, Narses, par careva iz dinastije Komnena).

Najveci porazi su im se desili zbog okolnosti van njihove kontrole: kuga, glad i zemljotresi koji su sprijecili Justinijanovo obnavljanje Rimskog carstva, konstantna vjerska netrpeljivost izmedju raznih pravaca krscanstva prisutnih u carstvu, 30-godisnji rat sa Perzijom koji ih je oslabio bas pred napad Arapa, i konacno neocekivani napad krstasa na grad koji im je unistio carstvo.

[tovarish]

Po meni, BC je najnesposobnije carstvo u historiji. Kajmak su pokupili na račun Rima i činjenicu da su im pripale najbogatije provincije. I opet ih skršili slavenski seljaci, arapski pustinjaci i turski divljaci. Jedini respektabilan protivnik im je bila Perzija.

Dobro, imali su oni svojih uspjesnih vladara i vojskovodja (Justinian, Basil II, Belisarius, Narses, par careva iz dinastije Komnena).

Najveci porazi su im se desili zbog okolnosti van njihove kontrole: kuga, glad i zemljotresi koji su sprijecili Justinijanovo obnavljanje Rimskog carstva, konstantna vjerska netrpeljivost izmedju raznih pravaca krscanstva prisutnih u carstvu, 30-godisnji rat sa Perzijom koji ih je oslabio bas pred napad Arapa, i konacno neocekivani napad krstasa na grad koji im je unistio carstvo.

Ne kažem da nisu imali uspjeha, pogotovo prva dva stoljeća. Ali je to sve bilo na račun rimske slave i organizacije. Tu i spada Justinijanovo doba, sa kojim po meni i završava zlatno doba BC-a. Sve nakon toga je vodilo ka propasti i samo povremeni bljeskovi i strateški položaj je sprijecio raniju propast. Jednostavno rečeno, zlatno doba im je servirano na pladnju.

Meni su blago rečeno mrljavi i nikakvo poštovanje nemam prema njima. Tolika carevina i toliko bogatstvo, a skoro ništa nisu doprinijeli modernoj civilizaciji. Izuzetak je par građevina u Konstantinopolisu.

A ako ćemo gledati vanjske faktore i mnoga druga carstva su propadala zbog njih.

[Truba]

Pises gluposti
Vizantija ce uvijek biti velika u nasim srcima

[ANamelessGhoul]

Manuel I Komnen je vrhunski vladar bio, a vladao u 12. stoljeću. Mnogi historičari smatraju da je vrhunac Bizanta bio za vrijeme Vasilija II Bugaroubice. On je ujedno i najduze vladao

[Truba]

neka strepi forum i ova tema
uskoro kreće detaljnija analiza nego prošli put

spremiću tablete i aparate za sebe
nema više naše vizantije
mada vizantija živi u svima nama

[Truba]

općenito lošije... valjda što su izvori stariji 1000 godina od onih u Osmanskim sultanima istog autora

[breuer]

https://www.youtube.com/watch?v=5oBnGKkpyd0

[Truba]

vratiće se vizantija samo da srušimo europu i nato

[Truba]

U Vizantiji su ruzne zene slali u manastire

Ljepota se cijenila
Ovo je drzava

[Benjaminsky]

Lijepo je vidjeti kako se neki trude, međutim većina ovu temu simplificira iako mnogi vjeruju da je povijest učiteljica života.
Želim nešto reći što možda većina ne zna, a možda bi željela znati
Naime, skoro svi znaju kako se imenovao bizantski car; basileus.
Ali kojim su titulama bizantski carevi označavali strane vladare?

S vremenom je varirao. U ranijim vremenima bilo je manje naslova, s imperatorom [caesar augustus] (ili, na grčkom, autokrator [kaisar sebastos]) rezerviranim za rimskog cara, i rex (ili, na grčkom, basileus) korištenim i za vazalne i za neovisne kraljeve, uključujući one (najznačajnije one iz Perzije) koji su zapravo bili titulirani kao kralj kraljeva (što bi trebalo biti rex regum ili basileus basileon), ali Rimljani ih kao takve nisu naveli. U nekim slučajevima nalazimo izraz subregulus (podkralj) za manje germanske kraljeve. Niži vladari titulirani su grčkim izrazima dynastes (vladar), satrapes (satrap), ethnarkhos (vladar naroda), tetrarkhos (vladar oblasti [veće su se provincije dijelile na četvero, te otud grčki tetra]), toparkhos (vladar mjesta) i phylarkhos (vladar plemena).
Grčki izraz basileus, koji je prethodno bio ekvivalent za kralja, latinski rex, ali se dugo neformalno koristio za označavanje romejskog (bizantskog cara; budući su oni sami sebe zvali Romejima jer su shvaćali da su nastavak Rimskog carstva) cara, počeo se koristiti formalno i sve više isključivo (potpunije basileus kai autokrator ton Romaion). Kao rezultat toga, „manji“ monarsi koji bi prije bili označeni kao basileus na grčkom sada su se morali zvati nekako drugačije, obično ili generičkim arkhon (vladar) ili rex (grčki prepis latinske riječi za kralja, rex).
U Knjizi ceremonija koju je naručio istočnorimski car Konstantinos VII Porphyrogennetos (to je onaj koji je prvi spomenuo geopolitički pojam Bosna), postoji poglavlje u kojem se navodi dugačak popis epiteta i raznih naslova korištenih za strane vladare, od kojih se čini da su neki književne varijante i malo je vjerojatno da su korišteni na najslužbenijoj razini. Naslovi uključuju:
• exousiaokrator, exousiarkhes, exousiastes (sva tri nastala s exousia, posuđenica iz latinskog, a odnosi se na moć i vojnu vlast);
• arkhon ton arkhonton (vladar vladara, ali prijevod prethodnog kralja kraljeva, basileus basileon), arkhegos, arkhegetes, arkhon, exarhhon (svi se također temelje na naslovu za vladara, najčešće arkhon);
• proegemon, hegemonarhes, hegemon, kathegemon (svi ovi temeljeni na riječi za vođu, najčešće hegemon);
• dynastes, proegetor, hegetor, protos, eforos, hyperekhon, diataktor, panypertatos, hypertatos, koiranos, megalodoxos ;
• rex (od latinskog za kralja, rex); prinkips (od latinskog za princa, princeps), doux (od latinskog za vojvodu, dux), synkletikos (senator);
• ethnarkhos, toparkhos, satrapes, phylarkhos (kao gore);
• i druge titule koje su označavale zapovjednike i upravitelje.
•
U daljnjem popisu oblika razmjene sa stranim izaslanicima i stranim dvorovima nalazimo korištene naslove:
• arkhon (vladar) od Boga, kojeg je zamijenio basileus (car) Bugarske za monarha Bugarske (uočava se sličnost po zvučnosti između pojmova država B-Ugarska, to je stoga jer su istog, azijskog, tj. turkijskog porijekla);
• protosymboulos (glavni vijećnik) i amermoumnes (amir al-muʾminin, zapovjednik vjernika) za kalifa;
• amer (amir) za emire, bilo kalifove namjesnike ili njegove teoretski vazalne kraljeve, uključujući i rivalskog faṭimidskog kalifa u sjevernoj Africi;
• arkhon ton arkhonton (vladar vladara, zamjenjujući ranijeg kralja kraljeva, basileus basileon) za glavne kraljeve Armenije;
• arkhon (vladar) za manje armenske, gruzijske, albanske (tko ne zna postoji Albania na Kavkazu) kraljeve i prinčeve, za vladare Amalfija i Gaete, i za vladara Sardinije (koja je zapravo imala četiri iudicesa), i za vladare Kijevskog Rusa (adekvatni izraz za Kijevsku Rusiju), Tourkoi (tj. Mađari), Patzinakoi (Pečenezi), Hrvatske, Srbije, Zahumlja, Konavala, Trebinja, Duklje, Moravske. Nažalost u to doba Bosne nema kao političke cjeline.
• kouropalates za gruzijske vladare počašćene ovom rimskom dvorskom titulom;
• exousiarkhes i exousiastes za vladare Alana i Abasgije;
• rex (kralj) za vladare Saske, Bavarske, Germanije (sva troje je Njemačka u ovom kontekstu), Galije (tada Burgundije) i Franačke (Francuske);
• prinkips (knez) za vladare Rima (u doba Alberike II.), Capue i Salerna;
• doux (vojvoda) za vladare Venecije i Napulja;
• kagan za vladara Huna, Avara i Hazara;
• hyperekhon kyrios (gospodar) Indije;
• kyrieuos (gospodar) Arabije (zastarjela titula)
•
Zahtjevi za carskim naslovom od strane monarha Franaka i Bugara postupali su na isti način – s eventualnim priznavanjem istih kao careva (basileis) vlastitog naroda; kada je franački car inzistirao da bude romejski (bizantski) car, carigradski dvor ga je potpuno prestao priznavati kao cara; bugarski je pak car, prestavši zahtijevati carstvo nad Romejima (Bizantincima), nastavio biti priznat za cara. U oba slučaja, službena je upotreba bila tačnija od neslužbenih, književnih izvora koji su često radije koristili starije, tradicionalne (tj. „prikladnije“) naslove.
Do XII. stoljeća, monarh Tourkije (tj. Ugarske [po obliku ovog pojma uočljivo je da su već Bizantinci znali da su Ugari, kao i Bugari turkijskog porijekla]), sada kralj (rex), označen je kao krales, koristeći grčki prijevod nove slavenske riječi za kralja, kralj. Isto se koristilo, naravno, i za vladara Srbije nakon što je stekao titulu kralja u XIII. stoljeću, te za razne druge srednjoeuropske monarhe. Srpsko carstvo bizantski dvor nikada nije priznao kao carstvo. Jer, Romeji su smatrali da je moguće samo jedno carstvo (zato nisu priznavali dugo ni Franačko carstvo). Iako su se raniji vladari Rusije zvali arkhon (slavenska titula bila je knjaz, jednako generička za „vladar“), do XIV. stoljeća označavani su rex, pa čak i megas rex (za velikij knjaz, što se prevodi kao veliki knez). Uobičajeni sinonim za arkhon kao „vladara“ u kasnijem razdoblju bio je authentes.

A one koje zanima nešto više o Bizantu ili Vizantiji, Bugarskoj i Ugarskoj, a i o Osmanlijama može pogledati na mojoj temi RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA na stranici 5.

[Benjaminsky]

A znate li kako su se titulirali bizantski carevi?
Terminološki, nije bilo bizantskih careva, bilo samo rimskih careva. Njihov uobičajeni naslov mijenjao se s vremenom. Ne računajući razne laskave epitete i pobjedničke titule, vrlo općenito postoje sljedeće faze, nakon što su carska titulatura i nomenklatura postali više ili manje stabilni pod Flavijevcima:

“Imperator Caesar [lično ime] Augustus” na latinskom = “Autokrator Kaisar [lično ime] Sebastos ” (rjeđa varijanta: Augoustos ) na grčkom.
Generička grčka titula za monarha, Basileus , neformalno se koristila za cara na grčkom od I. stoljeća. Godine 629., novi zakon koji su izdali carevi Herakleios i Herakleios Neos Konstantinos (koji se sada obično naziva Konstantinos III.) koristio je izraz "u Kristu vjerni basileis " (pistoi en Khristo basileis ) u formalnom okruženju. To je brzo postalo uobičajena formalna uporaba, zasjenjujući starije naslove, iako oni tehnički nisu posebno napušteni. Kako je odredio Constantine Zuckerman, basileusje u biti dodan postojećim titulama za označavanje višeg vladajućeg cara u onome što je obično bio kolegij careva. Ali to je također dovelo do uobičajenog napuštanja drugih titula i, sukladno tome, počelo se koristiti više isključivo za rimskog cara, a ne za druge monarhe- osim naravno za biblijske i klasične književne ličnosti.

Čak i ako mu je prvotno bila namjera označiti starijeg cara, titula basileus je gotovo odmah proširena na sucareve (suvladar cara) punog ranga, pa je stariji car često oglašavao svoj senioritet nazivajući se "velikim carem" – (megas basileus ) i "carem i autokratom" – (basileus kai autokrator). Od ovih sredstava, prvi je postao besmislen kao rezultat njegove primjene na više od jednog člana carskog kolegija kroz laskanje; potonji je neko vrijeme bio nešto ekskluzivniji za starijeg cara. Ali čak ni to nije bilo apsolutno, čak ni od početka, jer su Herakleios i njegov najstariji sin dijelili titulu.

Formalna intitulacija carskih poslanica u vrijeme vladavine Konstantina VII., na primjer, daje formulu: "Konstantinos i Romanos, u Kristu Bogu vjerni autokrat Augusti veliki carevi Rimljana " (Konstantinos kai Romanos, pistoi en Khristo to theo autokratores augoustoi megaloi basileis Romaion ).
Dugo su se vremena kvalifikatori Autokrator i "od Rimljana" (ton Romaion ) koristili povremeno i nedosljedno - na primjer u kasnoj vladavini Konstasa II. njegova sina Konstantina IV. Još jedna prilično uobičajena formula bila je "od Boga car(ovi) Rimljana" (ek Theou basileus/basileis Romaion). Kvalifikator "Rimljana" postao je dosljedniji sastavni dio carske titule nakon što je papa Leo III. okrunio franačkog kralja Karla I. Velikog za cara (također Rimljana) na Božić 800. Čini se da je, u kao odgovor, (istočno)rimski carevi imali su naviku dosljedno se titulirati kao "car Rimljana". Također se čini da postoji korelacija s time što je Autokrator postao dosljedniji sastavni dio carske titule nakon 912.–913., kada se bugarski kralj Simeon I. proglasio carem (Rimljana). Temeljna formula od ranog X. stoljeća do kraja 1453. bila je dakle:

“u Kristu Bogu vjerni car Rimljana” (en Khristo to theo pistos basileus kai autokrator ton Romaion ), kako se nalazi u naljepnici mozaika Ivana / Jovana / Ioannesa II. Komnena u katedrali Aja Sofija u Konstantinopolu.

Neke bivše carske titule postale su obezvrijeđene i podijeljene ili prepuštene visokim članovima carske obitelji ili carskog dvora. Prvi koji je to pretrpio bio je Cezar = Kaisar , koji je, sam po sebi, dugo označavao mlađe sucareve, ali je sada postao kvazi-carski naslov drugog reda od VIII. stoljeća, koji se na kraju više nije davao sinovima careva (posljednja prilika za to bila je sredinom VIII. stoljeća). Sebastos (iako ne njegov transliterirani ekvivalent Augoustos ) također je izgubio svoju isključivo carsku primjenu, kao i Dominus = Despotes , pod Komnenima (samo od 1081.-1185.). Do kraja ovog razdoblja, Kaisar je zauzimao treći rang ispod careva, slijedeći Sebastokrator (drugi rang, spoj Sebastosa i Autokrator ) i Despotes (prvi rang). Sebastoi su slijedili ispod Kaisara , podijeljeni na različite reda (uključujući Panypersebastos , Sebastoypertatos , Protosebastos i Pansebastos Sebastos ), ovisno o njihovom odnosu ili blizini carske kuće. Kasnije je obični Sebastoj potonuo niže u hijerarhiji.

Titula Caesar = Kaisar ušla je u strane jezike (germanski i preko njega slavenski; perzijski i preko njega arapski i turski) davno prije nego što je izgubio svoje potpuno imperijalno značenje, stvarajući riječi Kaiser , “Car” (Car u pravilnoj transliteraciji, < Cesar ), te Qaysar i Kayser. Latinska se upotreba naravno zadržala u zapadnoj Europi za ono što je kasnije postalo Sveto Rimsko Carstvo, ali čak i neokrunjeni carevi, tehnički "kraljevi Rimljana" dodavali su sufiks "uvijek August" (semper Augustus) tom naslovu, iako u njemačkom prijevodu iz nekog razloga se transformirao u "vječnog proširitelja Carstva" (zur aller Zeit Mehrer des Reichs ). U slavenskim zemljama (Bugarska, Srbija, Rusija), carska titula “car” je proširena doslovnim prijevodom Autokrator s grčkog kao samodržac (sam/jedini vladar).

[Truba]

Ublehasi
Zaklali papinog legata i glavu mu vezali za rep od psa