Post
by geralt » 14/12/2018 14:07
Inace je Aprilski rat dosta sturo opisan u jugoslovenskoj literaturi, pretpostavljam zato sto su srpski historicari nerado pisali o svojoj bruci. O tome je najdetaljnije pisao Terzic kao direktni ucesnik dogadjaja, no on je kao pisac prilicno pristrasan i antihrvatski nastrojen, i pokusava svaliti krivicu za poraz na ustasku i folksdojcersku izdaju.
Tadasnja jugoslovenska vojska je imala, iz danasnje perspektive, prilicno glup plan odbrane. Skoro citava vojska je bila poredana uz granicu, ostavljene su vrlo slabe rezerve u pozadini, nije predvidjena nikakva rezervna linija odbrane, a plan u slucaju poraza je bio da se izvrsi povlacenje u Grcku (odnosno Solunski front 2). Osim toga, mobilizacija nije bila zavrsena iako se ocekivao napad Njemacke.
Nijemci su napravili odlican plan napada i prakticno su ostvarili pobjedu prvog dana. Bombardovanjem Beograda, osim sto je nanesen ogroman udarac na moral, su prekinute telefonske veze vlade i generalstaba sa frontom. Tokom citavog kratkotrajnog rata svaka jedinica bila prakticno izolovana, jer su se skoro sve informacije i naredjenja prenosila kuririma. Dalje, glavni pravac prvog udara je bio iz Bugarske prema Skoplju i Nisu, i nakon sto je prva linija probijena, Nijemci vise nisu imali realne protivnike i mogli su prodirati u pozadinu kako su htjeli. Time je ujedno i presjecen put za povlacenje u Grcku.
Drugi udar je bio iz Austrije i Madjarske u pravcu Ljubljane i Zagreba. Kad je pao Zagreb, Kvaternik je proglasio NDH, a Macek je pozvao na "mir i pokornost novoj vlasti". Time je rat prakticno bio zavrsen jer su skoro sve jedinice sa zapadnog fronta polozile oruzje i prestale da se bore, a HSS-ove "seljacke straze" i ustaski simpatizeri su digli bunu u pozadini.
Jedini poluuspjeh koji je jugoslovenska vojska tada ostvarila je bio na granici sa Albanijom protiv Italijana, gdje su uspjeli uci nekoliko kilometara na albansku teritoriju gdje su i docekali kraj rata. Ovo je bilo bitno za kasniji NOB, jer je skoro citava Zetska divizija (sacinjena od Crnogoraca) izbjegla zarobljavanje i vojnici su vratili kucama sa oruzjem i municijom, sto je bio kljucni faktor za uspjeh julskog ustanka u Crnoj Gori.
Na teritoriji BiH, izuzev bombardovanja Sarajeva i borbi zapadno od Mostara izmedju ustasa i jugoslovenskih rezervista, tada skoro da i nije bilo borbenih dejstava.