tovarish wrote: ↑10/05/2021 08:59
megaribi1 wrote: ↑10/05/2021 01:40
Ali, zašto samo političari i vladari na ovoj listi? Srbi bi vjerovatno na prva dva mjesta stavili Teslu i Vuka, pa tek onda poredali kraljeve i političare, Slovenci su za najznačajnijeg odabrali prevodioca Primoža Trubara, a Crnogorci Njegoša (mada je on bio all-in-one) . Na listi nema recimo Kemala Hanjalića (naučnika sa 12500 citata) Skendera Kulenovića, Maka Dizdara, Hajrudina Krvavca, Safveta Bašagića, Mersada Berbera, Zaima Imamovića, Safeta Sušića, ...
Pa vjerovatno što Slovenci imaju državu i riješeno nacionalno pitanje, dok to u BiH nije slučaj. Mada se slažem s tobom, jedino bih dodao i Hamdiju Kreševljakovića, prvog bošnjačkog akademika.
Dodao bih i Enisa Basa, profesora na ETH Cirih (do penzionisanja 1984. iako je jos naredne 3 godine bio predavac) i sefa Odsjeka za tehnicku fiziku, visoko-vakuumska tehnologija i elektronska optika, pri Odjelu za industrijsko istrazivanje (1951 - 1984). Turci ga (zbog njegovog mjesta rodjenja i sto je bio stipendista Hajdarpasine gimnazije) svojataju i uvrstili su ga u svojih 50 najznacajnijih svjetskih fizicara. Bosna ga, nazalost, nije prepoznavala ni u SFRJ, kada se, kao strucnjak svjetskog glasa i jedan od onih ciji potpis je garantovao Fulbrigtovu stipendiju, besplatno nudio nasim univerzitetima. Slovenci su to saznali i sebi ga vrbovali. Evo sta o njemu u "in memoriamu" u strucnom caspopisu Vakuumist pise jedan od najpoznatijih i najstarijih slovenackih atomskih fizicara svjetskog glasa prof. dr. Alojz Paulin (posto si ti tovaris, nema potrebe za prevodjenjem
) :
Jedino bih ovdje ispravio/dodao da je elektrotehniku i fiziku studirao u Berlinu a doktorirao u Cirihu (ETH).
A ovako o njemu pise prof.dr. Mehmet Erbudak (koji je, takodjer bio njegov student) u izdanju posvecenom 50 najpoznatijih turskih fizicara (prijevod s turskog):
Prof.dr. Enis Behic* Bas (1919 – 2005)
Enis Behic Bas , sin veterinara Ibrahim Hakije i gospođe Fatime koji su iz Anadolije odselili u Bosnu i Hercegovinu, rođen je 30. maja 1919 u Istanbulu. U Duvnu je 1930 okončao osnovno-školsko obrazovanje. Dalje školovanje je nastavio na Hajdarpaša gimnaziji u Istanbulu. Kao devetnaestogodišnjak završava maturu i biva primljen na Univerzitet Humboldt u Berlinu. Nakon studija fizike 1940 studirao je elektrotehniku na Visokoj tehničkoj školi Charlottenburg u Berlinu. U to vrijeme Berlin je bio rasadnik kako naučnika tako i mjesto okupljanja poznatih pronalazača. Primjera radi, profesor Ernst Ruska je tih godina radio na razvoju elektronskog mikroskopa, za koji je kasnije nagradjen Nobelovom nagradom. Osnovna načela mnogih elektronskih uređaja, koji se danas primjenjuju u tehnici, je razvijen, ili je njihov razvoj započet, istraživanjima i radovima naučnika koji su tada djelovali u Berlinu.
Uticaj Prvog svjetskog rata i nacionalsocijalizma, koji se je tih godina etablirao, primorao je mnoge naučnike da napuste Njemačku. Tradicionalni istraživački duh, kojeg su razvili, je i dalje bio prisutan u Berlinu. U tom okruženju se, nakon završene Hajdarpaša gimnazije, obreo i mladi Enis Bas, koji je i sam, sve do odlaska u penziju 1984, održavao taj duh brojnim pronalascima na polju elektronske fizike, čime je bio primjer mladim naraštajima.
Enis Bas je 1945, nakon okončanja radnog angažmana u Berlinu, otišao u Cirih gdje započinje profesionalnu karijeru kao asistent na Federalnoj tehničkoj visokoj školi/visokoškolskoj ustanovi (ETH). Prvi rad mu je bilo istraživanje sekundarnih elektrona emitiranih iz tečnih materijala. Svoje pronalaske na ovom polju je iskoristio u televizijskom projektoru „Eidophor“ na čemu je 1949 i doktorirao. 1951 pristupa Odjelu za industrijsko istraživanje (AFIF) pri ETH, gdje rukovodi Odjelom za vakuumsku tehniku i elektronsku optiku. Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća Enis Bas usmjerava svoje interesovanje na područje fizike površina, koja je tek bila u razvoju, načinivši pionirska istraživanja na polju svojstava emisije elektrona, udarivši temelje pomenutoj oblasti u Švicarskoj.
Pored toga što je Bas često citiran u naučnim člancima, njegovi pronalasci su našli praktičnu primjenu i u raznim oblastima. Basove LaB6 (Lantanheksaborid) katode, sačinjene od monokristala, su zbog svoje dugotrajnosti i visokih amplituda pri niskim temperaturama, te sposobnosti energetske distribucije, zahvaljujući svojstvima uske emisje elektrona, našle široku primjenu u preciznom varenju minijaturnih dijelova elektronskim zavarivačem, koji je razvijen primjenom elektrona sa visokim elektronskim sadržajem, čime je fokusiranje elektrona moglo biti svedeno na minimum. Isti uređaj je promjenom režima rada omogućavao pravljenje jako malih procjepa/rupa u različitim materijalima. Time je, recimo, omogućeno bušenje ležajeva točkića sa safirnim kristalima u industriji satova. Na isti način je Enis Bas realizirao i uređaj koji je lokaliziranjem i usmjeravanjem topljenja omogućavao izuzetno čist monokristalni rast metala kod materijala s visokom tačkom topljenja, kao što su Mo (Molibden) i W (Volfram). Također, barium-aluminatske katode, na čijem razvoju je radio, korištene su u betatronima kao elekronski injektori. Panoramix – rentgenski uređaj, kojim je omogućen prikaz svih zuba u ustima vrlo kratkim zračenjem, te akcelerator 1,5 milionskog elektronskog mikroskopa u gradu Tuluzu su Bašovi izumi.
Izumi prof.dr. Enisa Basa na polju elektronske optike su dovela do razvoja mnogih uređaja upotrebljavanih za osnove istraživačkog rada. Sve do odlaska u mirovinu (1984) prof.dr. Enis Bas je obavljao obje funkcije – šefa odjela (Vakuumistika i elektronska optika) AFIF-a i profesora-predavača na polju elektronske optike pri odjelu za fiziku ETH, gdje je vodio postdiplomske i doktorske studije. Asim Orhan Barut, koji je doktorirao 1951 na tezi istraživanja osobina elektronskih multiplikatora je jedan od njegovih najpoznatijih studenata. (Prilog sastavio Prof.dr. Mehmet Erbudak)