Anksioznost

[staradis]

1korisnik Ne mozes tako generalizovati, nas sistem medinske pomoci sve vise propada ali ima dobrih ljekara. Cinjenica je da sve treba uzeti sa dozom rezerve i nekim ljudima je potrebna dozivotna terapija, boze moj.

[Beauty01]

Evo me s nadom da cu pronaci nekoga slicnog meni da me utjesi...
Nakon svih mogucih fizickih pretraga ne ostaje mi nista nego da sam anksiozna...ali kod mene anksioznost nastane kao posljedica fizičkih stvari..kao npr. žiganja oko srca, probadanja, preskakanja srca, ubrzano lupanje, titranje oko srca..šta sve ne..izluđuje me a odradila sams ve moguće pretrage oko srca..imam prolaps mitralnog zaliska dr kaze da je hvala Bogu uredu..Prepadnem se pa osjecam tjeskobu, znojenje, uzas jednom rjecju..borim se i borim evo vec skoro godinu dana..ne ponasam se normalno u drustvu kad me uhvati..pocelo je sve cesce...Koji je izlaz? Šta kako? Dobijam mnoge savjete-smiri se, reci sebi sta bude neka bude..ok ali..

[Beauty01]

Ja imam zelju da se bavim sportom redovno, jer sam uvijek bila taj tip, trenirala kosarku 5 godina..Međutim ovo me baš dovelo u neko bezizlazno stanje, kad počnem nešto kao da vježbam, prepadnem se jer mi razne crne misli oko srca ulaze u glavu i sve tako u krug...Ne znam odakle da počnem..Da li si ti imala nešto slično kao ja, i kako si počela sa vraćanjem u normalu?

[lavorpunvode]

Evo me s nadom da cu pronaci nekoga slicnog meni da me utjesi...
Nakon svih mogucih fizickih pretraga ne ostaje mi nista nego da sam anksiozna...ali kod mene anksioznost nastane kao posljedica fizičkih stvari..kao npr. žiganja oko srca, probadanja, preskakanja srca, ubrzano lupanje, titranje oko srca..šta sve ne..izluđuje me a odradila sams ve moguće pretrage oko srca..imam prolaps mitralnog zaliska dr kaze da je hvala Bogu uredu..Prepadnem se pa osjecam tjeskobu, znojenje, uzas jednom rjecju..borim se i borim evo vec skoro godinu dana..ne ponasam se normalno u drustvu kad me uhvati..pocelo je sve cesce...Koji je izlaz? Šta kako? Dobijam mnoge savjete-smiri se, reci sebi sta bude neka bude..ok ali..

cula sam za te slucajeve kod ljudi sa prolapsom a jednim dijelom moze se reci da sam i ja medju njima.
nisam anksiozna u pravom smislu rijeci, ali dosta mi smeta kada osjetim da mi srce jace ili brze lupa, ili ako osjetim neke neravnomjerne otkucaje, preskakanje i sl., sto mi se desava najvjerovatnije upravo zbog prolapsa. onda se nekako sva pretvorim u uho i samo to osluskujem, pa me uhvati neka nervoza pa mi tek onda pocne pravo lupati od te nervoze.. najcesce mi se to desi u javnom prevozu kad su velike guzve, pred ispite, neke stresne situacije i sl. al nije sad da mi to nesto ometa zivot..
u tvom slucaju vjerujem da bi ti dosta pomogao razgovor sa nekom jako bliskom osobom, ili na kraju krajeva psihologom.

[Salah ad-Din]

cula sam za te slucajeve kod ljudi sa prolapsom a jednim dijelom moze se reci da sam i ja medju njima.
nisam anksiozna u pravom smislu rijeci, ali dosta mi smeta kada osjetim da mi srce jace ili brze lupa, ili ako osjetim neke neravnomjerne otkucaje, preskakanje i sl., sto mi se desava najvjerovatnije upravo zbog prolapsa. onda se nekako sva pretvorim u uho i samo to osluskujem, pa me uhvati neka nervoza pa mi tek onda pocne pravo lupati od te nervoze.. najcesce mi se to desi u javnom prevozu kad su velike guzve, pred ispite, neke stresne situacije i sl. al nije sad da mi to nesto ometa zivot..
u tvom slucaju vjerujem da bi ti dosta pomogao razgovor sa nekom jako bliskom osobom, ili na kraju krajeva psihologom.

To je već anksioznost, samo se čuvaj, ne daj se, nemoj dozovliti da se to pretvori u panične napade, to je katastrofa, borim se sa tim i znam

[dječak sa šibicama]

Evo me s nadom da cu pronaci nekoga slicnog meni da me utjesi...
Nakon svih mogucih fizickih pretraga ne ostaje mi nista nego da sam anksiozna...ali kod mene anksioznost nastane kao posljedica fizičkih stvari..kao npr. žiganja oko srca, probadanja, preskakanja srca, ubrzano lupanje, titranje oko srca..šta sve ne..izluđuje me a odradila sams ve moguće pretrage oko srca..imam prolaps mitralnog zaliska dr kaze da je hvala Bogu uredu..Prepadnem se pa osjecam tjeskobu, znojenje, uzas jednom rjecju..borim se i borim evo vec skoro godinu dana..ne ponasam se normalno u drustvu kad me uhvati..pocelo je sve cesce...Koji je izlaz? Šta kako? Dobijam mnoge savjete-smiri se, reci sebi sta bude neka bude..ok ali..

Ja pretpostavljam da ti se i ova misao "ali kod mene anksioznost nastane kao posljedica fizičkih stvari" ustvari samo uvrtila u glavu.

To i jeste "carolija" anksioznosti, sto vrlo brzo ne znas sta je istina, sta nije, sta je simptom, sta posljedica, i sta je izazvalo sta. Jel srce preskace zbog nervoze, ili si nervozan sto ti prskace srce.

Izlaz ti je kod psihijatra u svakom slucaju, niko se sa anksioznoscu nije sam izborio. Nema sanse, bjezanje od terapije je samo odgadjanje neizbjeznog.

Ja sam "uspjevao" laganu temperaturu dobiti od negativnih misli i osluskivanja srca, osluskivanja simptoma. To je nevjerovatno, stres je cudo, psiha je cudo, sa tim se ne mozes nositi sam. Ti savjeti tipa "smiri se proci ce" to su savjeti laika, odnosno ljudi koji to nisu prosli.

Idi ljekaru, moj savjet.

Najgore je kad se simptomi vrate, u pm taman pomislis izborio si se sa tim, dozivis novi shok u zivotu bilo kojeg tipa, i onda sve jovo nanovo. A simptomi uvijek drugaciji, pa se ti misli sta ti je

[lavorpunvode]

Evo me s nadom da cu pronaci nekoga slicnog meni da me utjesi...
Nakon svih mogucih fizickih pretraga ne ostaje mi nista nego da sam anksiozna...ali kod mene anksioznost nastane kao posljedica fizičkih stvari..kao npr. žiganja oko srca, probadanja, preskakanja srca, ubrzano lupanje, titranje oko srca..šta sve ne..izluđuje me a odradila sams ve moguće pretrage oko srca..imam prolaps mitralnog zaliska dr kaze da je hvala Bogu uredu..Prepadnem se pa osjecam tjeskobu, znojenje, uzas jednom rjecju..borim se i borim evo vec skoro godinu dana..ne ponasam se normalno u drustvu kad me uhvati..pocelo je sve cesce...Koji je izlaz? Šta kako? Dobijam mnoge savjete-smiri se, reci sebi sta bude neka bude..ok ali..

cula sam za te slucajeve kod ljudi sa prolapsom a jednim dijelom moze se reci da sam i ja medju njima.
nisam anksiozna u pravom smislu rijeci, ali dosta mi smeta kada osjetim da mi srce jace ili brze lupa, ili ako osjetim neke neravnomjerne otkucaje, preskakanje i sl., sto mi se desava najvjerovatnije upravo zbog prolapsa. onda se nekako sva pretvorim u uho i samo to osluskujem, pa me uhvati neka nervoza pa mi tek onda pocne pravo lupati od te nervoze.. najcesce mi se to desi u javnom prevozu kad su velike guzve, pred ispite, neke stresne situacije i sl. al nije sad da mi to nesto ometa zivot..
u tvom slucaju vjerujem da bi ti dosta pomogao razgovor sa nekom jako bliskom osobom, ili na kraju krajeva psihologom.

EDIT: Meni je doktorica propisala da pred tako neke malo stresnije situacije uzmem 1,5mg leksiliuma ili neki slican sedativ, u minimalnim dozama. srecom, do sad nisam imala potrebu za tim.

[pronto5u1]

Cao svima!

Sve se tjesim da mi nije nista, ali cim sam dosao do ovdje nesto ocito ne stima...
Neku lijecnicku dijagnozu nemam, nisam je ni trazio ali ovo neko glupavo stanje traje vec ... nekoliko godina.
Kada citam sta vi pisete, tu sam negdje sa simptomima ... svega po malo ali nije nista previse izrazeno...
Sociofobija ... ponekad, anksioznost ... ponekad, panika ... ponekad. Nista od toga nije toliko izrazeno da bi rekao to je to jer sve to uspjevam iskulirati ali koliko toliko ta neka stanja su prisutna.
Tipa ponekad srce nekontrolisano jako pocne kucati, malo me zabrine ali uvijek znam da ce brzo da se smiri.
Takodjer ponekad nicim izazvan osjecam nelagodu u prisustvu ljudi (koji mi i nisu stranci tipa radne kolege na pauzi, komsije i slicno) ne uvijek ali ne mogu reci da se to ne desava...
Jos od osnovne skole svi me znaju kao veselu osobu uvijek spremnu na sve sa puno prijatelja ... ali sve to je polako izbljedilo. Prije par godiina sam se razisao sa djevojkom nakon duge veze i nakon toga, malo sta je ostalo isto.
To me nekako docekalo na lijevoj nozi. Kada si dugo u vezi malo po malo gubis kontakte sa drustvom, koji kao i ti imaju svoje veze, pa sada uglavnom i djecu, svoje brige i obaveze, naravno ne zamjeram im.
Uglavnom malo po malo osjecaj usamljenosti i tejskobe od tada nisu nestali nego je sve to pocelo da se vrti u krug. Manje vise i nemam neki posebam razlog ni da se brinem niti da budem usamljen ali ... jesam.

Sve nesto razmisljam da je mozda ta neka usamljenost razlog ili mozda hrana svemu tome, i ako tu ima jos neko sa slicinm problemom mozda ... bi druzenjem mogli pomoci jedni drugima ...
Neznam, mozda je lakse tako nekome se povjeriti, nego ispast "ludak" ispred "prijatelja"

[Beauty01]

Evo me s nadom da cu pronaci nekoga slicnog meni da me utjesi...
Nakon svih mogucih fizickih pretraga ne ostaje mi nista nego da sam anksiozna...ali kod mene anksioznost nastane kao posljedica fizičkih stvari..kao npr. žiganja oko srca, probadanja, preskakanja srca, ubrzano lupanje, titranje oko srca..šta sve ne..izluđuje me a odradila sams ve moguće pretrage oko srca..imam prolaps mitralnog zaliska dr kaze da je hvala Bogu uredu..Prepadnem se pa osjecam tjeskobu, znojenje, uzas jednom rjecju..borim se i borim evo vec skoro godinu dana..ne ponasam se normalno u drustvu kad me uhvati..pocelo je sve cesce...Koji je izlaz? Šta kako? Dobijam mnoge savjete-smiri se, reci sebi sta bude neka bude..ok ali..

Ja pretpostavljam da ti se i ova misao "ali kod mene anksioznost nastane kao posljedica fizičkih stvari" ustvari samo uvrtila u glavu.

To i jeste "carolija" anksioznosti, sto vrlo brzo ne znas sta je istina, sta nije, sta je simptom, sta posljedica, i sta je izazvalo sta. Jel srce preskace zbog nervoze, ili si nervozan sto ti prskace srce.

Izlaz ti je kod psihijatra u svakom slucaju, niko se sa anksioznoscu nije sam izborio. Nema sanse, bjezanje od terapije je samo odgadjanje neizbjeznog.

Ja sam "uspjevao" laganu temperaturu dobiti od negativnih misli i osluskivanja srca, osluskivanja simptoma. To je nevjerovatno, stres je cudo, psiha je cudo, sa tim se ne mozes nositi sam. Ti savjeti tipa "smiri se proci ce" to su savjeti laika, odnosno ljudi koji to nisu prosli.

Idi ljekaru, moj savjet.

Najgore je kad se simptomi vrate, u pm taman pomislis izborio si se sa tim, dozivis novi shok u zivotu bilo kojeg tipa, i onda sve jovo nanovo. A simptomi uvijek drugaciji, pa se ti misli sta ti je

Da, to je najveci problem, sto vise ne znam sta je sta, dal simptom neceg fizickog ili psihickog ili ovo ili ono, sve u svemu u glavi mi je opsti haos s mislima, ne mogu to opisati..Evo veceras pred prijateljicom, u Titovoj sam imala napad. Dogovorile se da pjeske dodjemo do Hrasnog, i mene tu uhvati i sjednemo na taxi. Bas me stid bilo, ne znas kako to opisati nekad, sve sto znam je da mi je tesko, ali i to nekad smatram neopravdanim, pomislim da umisljam al onda opet skontam da me fakat ziga i preskace i lupa.. Fakultet nastradao, veza jednim dijelom nastradala, moj zivot los, u strahu sam, ukocena, non stop.. Koji psiholog? Ili ipak neuropsihijatar? Koja je razlika uopste?

[Beauty01]

Vec sam pisala ranije, imala sam sve skoro isto kao ti.
Puno mi je pomogla prijateljica koja me pozvala kod sebe da razgovaramo o svemu, citamo o anksioznosti i skupa smo se pocele baviti sportom, lagana gimnastika, 15-20 minuta trcanja ujutro nakon kojeg bi se stvarno osjecala jace i stabilnije.
Kasnije sam se upisala u teretanu gdje sam isla dugo vremena svaki dan po sat vremena i stvarno sada rijetko ikada imam i najmanje tegobe.
Nakon tog odvratnog iskustva i pakla, trudim se da se sto manje zamaram bilo cime na sta objektivno ne mogu uticati, odj... sve ljude koji me i najmanje smaraju i radim samo ono sto meni prija koliko god je to moguce.

Odusevljena sam tvojom pricom! Svaka cast!

[Beauty01]

Evo me s nadom da cu pronaci nekoga slicnog meni da me utjesi...
Nakon svih mogucih fizickih pretraga ne ostaje mi nista nego da sam anksiozna...ali kod mene anksioznost nastane kao posljedica fizičkih stvari..kao npr. žiganja oko srca, probadanja, preskakanja srca, ubrzano lupanje, titranje oko srca..šta sve ne..izluđuje me a odradila sams ve moguće pretrage oko srca..imam prolaps mitralnog zaliska dr kaze da je hvala Bogu uredu..Prepadnem se pa osjecam tjeskobu, znojenje, uzas jednom rjecju..borim se i borim evo vec skoro godinu dana..ne ponasam se normalno u drustvu kad me uhvati..pocelo je sve cesce...Koji je izlaz? Šta kako? Dobijam mnoge savjete-smiri se, reci sebi sta bude neka bude..ok ali..

cula sam za te slucajeve kod ljudi sa prolapsom a jednim dijelom moze se reci da sam i ja medju njima.
nisam anksiozna u pravom smislu rijeci, ali dosta mi smeta kada osjetim da mi srce jace ili brze lupa, ili ako osjetim neke neravnomjerne otkucaje, preskakanje i sl., sto mi se desava najvjerovatnije upravo zbog prolapsa. onda se nekako sva pretvorim u uho i samo to osluskujem, pa me uhvati neka nervoza pa mi tek onda pocne pravo lupati od te nervoze.. najcesce mi se to desi u javnom prevozu kad su velike guzve, pred ispite, neke stresne situacije i sl. al nije sad da mi to nesto ometa zivot..
u tvom slucaju vjerujem da bi ti dosta pomogao razgovor sa nekom jako bliskom osobom, ili na kraju krajeva psihologom.

Meni isto tako pocelo. Gledam sebe dok ovo citam. I evo sve mi je gore i gore, u zadnjih mjesec-dva pogotovo! Preporucujem da se ne obazires na to jer si zdrava, molim te se ne obaziri. Prosla sam 5 kardiologa, da mi je nesto do sad bi mi fakat nesto i bilo, ali dzaba ovo se sad bas pretvorilo u prave panicne napade i anksioznost. Olaksaj sebi, moras naci neki ispusni ventil i to sto prije, a ne kao ja. Sretno! I da, i meni su doktori rekli za Lexilium i nazalost imala sam potrebe uzeti ga..

[Beauty01]

@pronto5u1
Ne znam sta bih ti rekla, jednostavno sto prije sebi moras pomoci..sportom, razgovorom itd., jer ovo je rupa bez dna u koju sam ja nazalost upala..

[dječak sa šibicama]

Preskace preskace, oni koji imaju ove simptome, neka stave prst na vratno bilo i osjetice... kad srce pocne lupati, panicni napad jelte, i kad se u grudima cuje ono tup, preskoci jedan otkucaj. Oblije te hladan znoj kad to prvi put osjetis, kasnije se naviknes

Cudno ali, ukoliko nema drugih simptoma ali samo ukoliko nema naglasavam, visokog tlaka, bola u prsima, kratkotrajnog gubitka svijesti, to ce vecina kardiologa pripisati stresu i reci da je to prakticki normalno. Mislim nije normalno, ali je toliko cesta pojava, usljed sve veceg broja anksioznih ljudi, da postaje "normalna" pojava.

Mislim, danas covjek pa slobodno moze sam sebi vec postaviti dijagnozu anksioznosti, simptomi su kod svih skoro pa isti. Lupanje i preskakanje srca pod jedan, nedostatak zraka, valovi vrucine, tjeskoba u prsima ne bol unutra vec tjeskova i trnci po povrsini prsa, knedla u grlu, vrtoglavice, cudne glavobolje koje nisu glavobolje vec takodje povrsinski osjecaj, nervi ukratko, oko sljepocnica uglavnom ili "kapa" oko glave odnosno osjecaj da na glavi imas nesto trnci u rukama, nervoza zelca i mekana stolica, prekomjerno znojenje, o napetosti, kronicnoj nervozi, crnim mislima, losim snom, ruznim snovima, ruznim i cudnim snovima da ne govorim, meteoropatija i tako dalje. Neki od simptoma mogu govoriti o bolesti stitnjace recimo, ili o slaboj prokrvljenosti vratnih zila mozda i problemi vratne kraljeznice ako govorimo o vrtoglavicama i cudnim osjecanjima u glavi, ali ako su svi nalazi ok, onda je to jednostavno anskioznost.

Posavjetuj se sa bilo kojim psihologom ili psihijatrom, ja sad ne znam ovako na prvu koga preporuciti. Onaj koji pomaze je najbolji ali definitivno, kad sam prvi put imao problema sa tim prije 3 i pol godine, nakon sto sam sam sebi "dijagnosticirao" jedno 27 tumora i "prezivio" 8 infarkta i 12 mozdanih udara, sa sve odlicnim nalazima krvi, vratne kraljeznice, UZV vrata, stitnjace itd itd. kad sam se konacno obratio psihicu, dosao sam do one prave dijagnoze

[lavorpunvode]

Preskace preskace, oni koji imaju ove simptome, neka stave prst na vratno bilo i osjetice... kad srce pocne lupati, panicni napad jelte, i kad se u grudima cuje ono tup, preskoci jedan otkucaj. Oblije te hladan znoj kad to prvi put osjetis, kasnije se naviknes

upravo ti tuppp-preskoci mi stvaraju neku nervozu, strah, ne znam ni sama kako to opisati, ali zaista nije ugodno osjetiti ih..
bio je jedan period kad sam to osjecala nakon sto se smirim i legnem spavati... tek tada ti ne preostaje nista drugo nego na to obratiti paznju i osluskivati... meni tek sad slijede neke pretrage, holter EKG, jer ga nisam radila a imam preporuku doktorice, pa vidjet cemo. mada se trudim ne misliti na to i ne praviti stvari jos gorima. rekla bih da mi uspijeva poprilicno.

[Great Cornholio]

Anksiozni mogu biti samo previše savjesni ljudi, koji su još i uz to i skloni detaljnim analizama, svega i svačega, zamišljanju djela i posljedica tih djela, i nije takvim ljudima dovoljno samo reći "Opusti se, nemoj svijet shvatati preozbiljno".

"Prokletstvo" je i kad Bog nekome, u svijetu u kojem ništa nije kako bi trebalo da bude, da sposobnost da pokušava da to sve nekako "posloži", jer to je nemoguće, nemoguće je zaštiti se od haosa i opasnosti koje iz tog haosa vrebaju, jedino je rješenje naći način kako da čovjek malo oglupi, i da kaže sebi " Ma idem pa šta bude, pa tamam me hitna pokupila kad izađem iz stana, ili me cijeli amfitetar izvrgao ruglu ako zamucam na ispitu, ili me cura ostavila radi budbuljice na čelu"

Šalim se, ali fakat se čovjek može rješiti straha samo ako se sa strahom suoči, znam to, nekad u svojim studenstkim danima sam i ja imao panične napade, ali nisam se povlačio, govorio sam sebi " To je samo anksioznost, lupa mi srce, znojim se i imam osjećaj da ću umrijeti zbog toga, ali neću stvarno umrijeti taj ružni osjećaj će proći". I tako sam se i riješio tih paničnih napada, bez lijekova i ljekara, pa kad sam mogao ja, mogu svi

[kojeime]

Posavjetuj se sa bilo kojim psihologom ili psihijatrom, ja sad ne znam ovako na prvu koga preporuciti. Onaj koji pomaze je najbolji ali definitivno, kad sam prvi put imao problema sa tim prije 3 i pol godine, nakon sto sam sam sebi "dijagnosticirao" jedno 27 tumora i "prezivio" 8 infarkta i 12 mozdanih udara, sa sve odlicnim nalazima krvi, vratne kraljeznice, UZV vrata, stitnjace itd itd. kad sam se konacno obratio psihicu, dosao sam do one prave dijagnoze

Kao da sebe citam Samo, ja sam vec bio kod psihologa i obavljanje svih tih pregleda mi je bio dio terapije.

[lavorpunvode]

Anksiozni mogu biti samo previše savjesni ljudi, koji su još i uz to i skloni detaljnim analizama, svega i svačega, zamišljanju djela i posljedica tih djela, i nije takvim ljudima dovoljno samo reći "Opusti se, nemoj svijet shvatati preozbiljno".

"Prokletstvo" je i kad Bog nekome, u svijetu u kojem ništa nije kako bi trebalo da bude, da sposobnost da pokušava da to sve nekako "posloži", jer to je nemoguće, nemoguće je zaštiti se od haosa i opasnosti koje iz tog haosa vrebaju, jedino je rješenje naći način kako da čovjek malo oglupi, i da kaže sebi " Ma idem pa šta bude, pa tamam me hitna pokupila kad izađem iz stana, ili me cijeli amfitetar izvrgao ruglu ako zamucam na ispitu, ili me cura ostavila radi budbuljice na čelu"

Šalim se, ali fakat se čovjek može rješiti straha samo ako se sa strahom suoči, znam to, nekad u svojim studenstkim danima sam i ja imao panične napade, ali nisam se povlačio, govorio sam sebi " To je samo anksioznost, lupa mi srce, znojim se i imam osjećaj da ću umrijeti zbog toga, ali neću stvarno umrijeti taj ružni osjećaj će proći". I tako sam se i riješio tih paničnih napada, bez lijekova i ljekara, pa kad sam mogao ja, mogu svi

[alkimia]

ljudi pomagajte...ovako,sve je poocelo nakon jednog napada panike (prvi napad u mom zivotu)...od tada se borim sa anksioznost evo vec 4 mjeseca....na pocetku sam imao simptome najstrasnije,od zujanja u usima,pa drhtavice,nesanice,bacalo me u stranu ma usro se ja od straha ...sad je situacija bolja,obzirom da nisam smio iz kuce da izadjem sad stalno izlazim na kafe i tako to,medjutim problemi sa vidom me zezaju a to su kao neki bljeskovi pa kao da gledam kroz maglu,nekada kada gledam uneki predmet imam osjecaj kao da vidim duplu sliku i jako sam osjetljiv na svjetlost,prije uopste nisam suncane naocakle koristio sad bez njih nema sanse da mogu ici,a sumrak mi je pogotovo tezak....osim toga muci me i mantanje,nije to ono klasicno mantanje ko kad naglo ustanes nego kao kada popijete 4-5 piva pa nit pijan nit trijezan ...od lijekova samo pijem bromapezan i to po potrebi kad me anksioznost bas uhvati,jeste li vi imali slicne simptome i da li ce se oni povuci,najgore sto sam se ja usro od straha i onda umislio da imam bolest kakvu ne daj Boze pa cim me nesta uhvati odmah joj sta je ovo,joj sta je ono,utrni mi ruka ja se strunim,zaboli me stomak "d li je sta na crijevima" itd... najbolje mi je kad izadjem sa drustvom i bas se opustim ovako je haos totalni,a napominjem da sam sad zlata kako je bilo prije 2-3 mjeseca

....sta mi predlazete da radim????

[Rolo]

ljudi pomagajte...ovako,sve je poocelo nakon jednog napada panike (prvi napad u mom zivotu)...od tada se borim sa anksioznost evo vec 4 mjeseca....na pocetku sam imao simptome najstrasnije,od zujanja u usima,pa drhtavice,nesanice,bacalo me u stranu ma usro se ja od straha ...sad je situacija bolja,obzirom da nisam smio iz kuce da izadjem sad stalno izlazim na kafe i tako to,medjutim problemi sa vidom me zezaju a to su kao neki bljeskovi pa kao da gledam kroz maglu,nekada kada gledam uneki predmet imam osjecaj kao da vidim duplu sliku i jako sam osjetljiv na svjetlost,prije uopste nisam suncane naocakle koristio sad bez njih nema sanse da mogu ici,a sumrak mi je pogotovo tezak....osim toga muci me i mantanje,nije to ono klasicno mantanje ko kad naglo ustanes nego kao kada popijete 4-5 piva pa nit pijan nit trijezan ...od lijekova samo pijem bromapezan i to po potrebi kad me anksioznost bas uhvati,jeste li vi imali slicne simptome i da li ce se oni povuci,najgore sto sam se ja usro od straha i onda umislio da imam bolest kakvu ne daj Boze pa cim me nesta uhvati odmah joj sta je ovo,joj sta je ono,utrni mi ruka ja se strunim,zaboli me stomak "d li je sta na crijevima" itd... najbolje mi je kad izadjem sa drustvom i bas se opustim ovako je haos totalni,a napominjem da sam sad zlata kako je bilo prije 2-3 mjeseca

....sta mi predlazete da radim????

Vidiš da panike nema kad si u društvu?
Bit kod kuće sam i bavit se sobom, to još nikome nije pomoglo.
Jedino kroz osjećaj da si povezan s ljudima, da nećeš sutra nestati, možeš se riješiti anksioznosti i panike.

Znam da je strah i panika užasan osjećaj, ozbiljno te shvatam, a imam i slična iskustva.
Hajde, nemoj se osamjlivati i uvijek traži društvo, pogotovo kad se ne osjećaš dobro. Izleti, kino, trčanje, ili bilo koja druga zajednička aktivnost i problemi nestaju...

[alkimia]

ej hvala na odgovoru....da bas tako nekako...ali jesu li moguci ti simptomi a ta mutnoca u glavi kao mantanje a opet i nije mantanje,ti neki bljeskovi i to,.....jeli to od ove anksioznosti ili sta drugo???? nemas pojma kako sam se prepao kad me napad uhvatio prvi put pa prestrasio sam se....najgore mi je nekako pred mrak,ma ne vidim nista,pa stalno nosim suncane naocale,nekako mi lakse (ili ja umisljam da mi je lakse) pa steze me oko potiljka,ma haos zivi...poceo sam sa vjezbama jutarnjim pa cemo vidjeti hoce li pomoci

[Rolo]

Vjerujem da je napad panike možda najgore iskustvo koje čovjek može imati.
Taj strašan osjećaj da nestaješ sa lica zemlja, da više nisi ljudsko biće, kao da propadaš u hladan mrak u kojem nigdje nikog nema i više te niko ne može ni čuti ni vidjeti, zaboravljen od svih. Ko se ne bi prestravio od toga?

Međutim, ja vjerujem da je od same panike možda još gore to što se taj osjećaj nema s kim podijeliti. Ljudi iz dobre namjere govore kako to nije ništa, da se sve može objasniti, kako za sve ima lijek, ali to baš i ne pomaže. Više bi pomoglo kad bi nam neko pokazao da razumije šta proživljavamo i s nama o tome razgovarao.

Mantanje i preosjetljivost na svjetlost jesu znak anksioznosti. Neki to zovu i "predpanična stanja", pa ako takvo stanje potraje duže i ništa se ne poduzima, onda je moguće da nas panika opet uhvati.
Tako da je anksioznost nagovještaj da čovjek, svjesno ili nesvjesno, strahuje od neke moguće katastrofe (gubitak posla, partnera, važne osobe, godine na faxu, prekida prijateljstva i sl.)
Možda čudno zvuči, ali kroz tjelesne simptome u anksioznosti mi se borimo da ne nestanemo potpuno. Pa tako JA imam mantanje, MENI smeta jaka svjetlost, to "ja i meni" služi kao dokaz da još postojim.

Anksioznost nije uzrok problema, ona je posljedica duboke izolacije i besmisla, tako da simptome nema smisla ni liječiti.

Ono što je možda najvažnije od svega je da kad osjetiš da se osjećaš loše, ne bi se smio fokusirati na sebe i na svoje tjelesne senzacije, moraš se fokusirati na nešto izvan sebe. Sjetit se drugih ljudi, produbljivati svoje odnose s njima. U međuvremenu ne bi bilo loše razmisliti imaš li neki interes, neku inspiraciju da se nečim baviš duži niz godina, da ti to bude poziv gdje bi našao pravog sebe?

[alkimia]

imam ja zelju medjutim jako mi je tesko da to sve uradim,a da mozda je najgore sto sam godinama trpio stres pa je to prekipilo,dovoljno cu reci da mi je 26 god a vec sam oba roditelja izgubio i to ne bas davno,ma haos....uglavnom stvarno se trudim i to ali sto ti kazes lako je reci nekome ma nece ti biti nista,ovo je sve mnogo teze...isto mi smeta sto me te tjelesne senzacije i moje prisluskivanje istih tolikop izmore da imam nekada osjecaj kada ustanem ujutru kao da sam kopao citav dan,nekad se super navece osjecam i kontam evo mene starog opet i ujutru kad ustanem razocarenje totalno....opet napominjem uradio sam sve nalaze i sve ok,a opet mene kad ta luda uhvati nema koja mi bolest neprodje kroz glavu...valjda ce proci i ovo sve...

[dječak sa šibicama]

ej hvala na odgovoru....da bas tako nekako...ali jesu li moguci ti simptomi a ta mutnoca u glavi kao mantanje a opet i nije mantanje,ti neki bljeskovi i to,.....jeli to od ove anksioznosti ili sta drugo???? nemas pojma kako sam se prepao kad me napad uhvatio prvi put pa prestrasio sam se....najgore mi je nekako pred mrak,ma ne vidim nista,pa stalno nosim suncane naocale,nekako mi lakse (ili ja umisljam da mi je lakse) pa steze me oko potiljka,ma haos zivi...poceo sam sa vjezbama jutarnjim pa cemo vidjeti hoce li pomoci

To u glavi je "normalno", mene je mucilo mjesecima, nije vrtoglavica nego nekakvo "bacanje" kao da sam malo popio, pa neki osjecaj "prstena" oko glave, pa trnci po sljepocnicama, o cestim glavoboljama da ne govorim, ja sam bio ubjedjen da je od vratne kicme odnosno da imam problem ili sa kicmom ili sa prokrvljenoscu, medjutim na kraju je sve bilo ok sto se toga tice. I danas mi se cesto jave ti simptomi, ali ignorisem ih pa sami od sebe prestanu. Prihvatis to kao nesto "normalno".

Te dvoslike i padanje mraka na oci, to bi vec trebao vidjeti sa neurologom, to licno nisam imao. A citao sam da to mogu biti simptomi neke druge bolesti, pa provjeri ti to za svaki slucaj.
Osjetljivost na svjetlo je takodje cesta pojava, jedna od brojnih fobija koja se razvija sa bolescu.

Anksioznost izaziva citav niz nevjerovatnih i cudnih simptoma, od vrtoglavica i srcanih problema, do cak porasta tjelesne temperature i do 38, bez ikakvog razloga, cisto na nervnoj bazi. Tako da, lud je ko se ne prepadne svega toga.

[lavorpunvode]

Anksioznost izaziva citav niz nevjerovatnih i cudnih simptoma, od vrtoglavica i srcanih problema, do cak porasta tjelesne temperature i do 38, bez ikakvog razloga, cisto na nervnoj bazi. Tako da, lud je ko se ne prepadne svega toga.

podsjeti me na nesto sto mi se desilo davno, prije 10tak godina, nakon prozivljenog jednog veceg stresa, upravo ovo sam dozivjela, kada sam pala u krevet sa temperaturom koja je isla do 42, danima. na nervnoj bazi. tada sam prvi put osjetila sta je to stres i sta moze uciniti covjeku ako mu se samo prepustis. kod tih nekih vecih tragedija u zivotu tek se osjete neke stvarne posljedice, ali nas nazalost i kroz sitne zivotne nedace i probleme polako izjeda, svakog na drugaciji nacin.

[Indigont]

....sta mi predlazete da radim????

http://depresija101.com/lijecenje-anksioznosti/

jesi bio kod psihologa/psihijatra?

i meni to sto si napisao cak vise lici na panicni poremecaj nego anksioznost.