Doktori ,sestre.... banda nezainteresovana i bahata....

[mini2]

meni je mjesec dana u omer masliću važilo ali sam kukavica pa nikad nisam izvadio krv:D

a nema kod mene neodlazak veze sa strahom od iglice već teško vrijeme pa se (svjesno) prespava. hvala na info

[Drinski]

ne znam gdje da pitam ovo pa evo ovdje. zna li neko ove elektronske uputnice npr. za vađenje krvi što doktor pošalje koliko važe?

Ne znam to, ali se čuvaj ovoga:
http://www.avaz.ba/clanak/211073/skanda ... denja-zuba

[tagomago]

meni je mjesec dana u omer masliću važilo ali sam kukavica pa nikad nisam izvadio krv:D

a nema kod mene neodlazak veze sa strahom od iglice već teško vrijeme pa se (svjesno) prespava. hvala na info

nema kad te bude a o iglama nemojte.

[tagomago]

meni je mjesec dana u omer masliću važilo ali sam kukavica pa nikad nisam izvadio krv:D

a nema kod mene neodlazak veze sa strahom od iglice već teško vrijeme pa se (svjesno) prespava. hvala na info

nema kad te probude a o iglama nemojte.

[mini2]

nema kad te probude a o iglama nemojte. [/quote]

boc boc

[tagomago]

boc boc

vidi što provocira, pa joj razbit ću te

[vješalica]

http://www.avaz.ba/clanak/213798/novi-d ... je-16-sati

[julisiz es grant]

http://www.avaz.ba/clanak/213798/novi-d ... je-16-sati

Znači bivša žeće tražiti obdukciju tijela, što bi značilo da tijelo treba iskopati iz mezara i obducirati ga sad kad je već u procesu truljenja...baš će otkriti uzrok smrti

[starii]

http://www.avaz.ba/clanak/213798/novi-d ... je-16-sati

Znači bivša žeće tražiti obdukciju tijela, što bi značilo da tijelo treba iskopati iz mezara i obducirati ga sad kad je već u procesu truljenja...baš će otkriti uzrok smrti

ovo sto avaz vrti je sve oko ove doktorice saric koja je bila ljubavnica cele, a treba da ide na kosovo da svjedoci u vezi keljmendija...nije sve bas kao sto avaz hoce da prikaze...

[julisiz es grant]

http://www.avaz.ba/clanak/213798/novi-d ... je-16-sati

Znači bivša žeće tražiti obdukciju tijela, što bi značilo da tijelo treba iskopati iz mezara i obducirati ga sad kad je već u procesu truljenja...baš će otkriti uzrok smrti

ovo sto avaz vrti je sve oko ove doktorice saric koja je bila ljubavnica cele, a treba da ide na kosovo da svjedoci u vezi keljmendija...nije sve bas kao sto avaz hoce da prikaze...

Rahmetli Ismeta Ćele? A to je dakle ta za koju sam slušao da je kao studentica bila njegova ljubavnica...(to je bilo prije 12-13 godina).

[vješalica]

Da,o njoj se radi.Perspektivna je.
Ujutro na posao u farmavitu,a poslijepodne može na klinički da stažira.
36 godina života,nije li malo joj se oteglo to stažiranje?

[stihija]

Da,o njoj se radi.Perspektivna je.
Ujutro na posao u farmavitu,a poslijepodne može na klinički da stažira.
36 godina života,nije li malo joj se oteglo to stažiranje?

Specijalizacija ba, nije stažiranje.

[Truba]

doktori cijeli život uče

[Mentha_Piperita]

Zna li neko kako ide prebacivanje kartona iz jedne od ambulanti porodične medicine - kome se obratiti i kako.
Takođe, kome se može žaliti na rad medicinskog osoblja, u ovom slučaju mislim na rad medicinske sestre koja kad god smo došli razgovara privatno na telefonu, znalo se čekati i po pola sata da prekine, ni sitnicu - kao davanje uputnice neće da obave ako nemaš termin zakazan?

Radi se o Novom Gradu, Sarajevo.

Hvala.

[julisiz es grant]

Zna li neko kako ide prebacivanje kartona iz jedne od ambulanti porodične medicine - kome se obratiti i kako.
Takođe, kome se može žaliti na rad medicinskog osoblja, u ovom slučaju mislim na rad medicinske sestre koja kad god smo došli razgovara privatno na telefonu, znalo se čekati i po pola sata da prekine, ni sitnicu - kao davanje uputnice neće da obave ako nemaš termin zakazan?

Radi se o Novom Gradu, Sarajevo.

Hvala.

I za jedno i za drugo odgovor je: direktoru.

[Mentha_Piperita]

Zna li iko kakvo je stanje u Općoj bolnici - je li rade obzirom na ovaj štrajk?
Imamo termin CT glave sad u petak, u maju se naručili. Ne znam kako oni odlučuju je li hitno ili nije, previše smo i čekali obzirom da je glava u pitanju.

Hvala.

[nepass1]

Ja cuo da su cak i operacije odlozili

[Cherry-Cherry]

Koja je procedura za promjenu ljekara opšte prakse i koliko traje? Riječ je o istom domu zdravlja, samo bih drugu doktoricu. Da li trebam uzeti formular u Zavodu za zdravstveno osiguranje ili u Domu zdravlja?

[dobar osjecaj]

Ovo pročitajte za ne daj Bože da vam zatreba imajte na umu da najbolje vi svoju djecu poznajete i nikad ne sumnjajte u sebe. Ni u njih.
Prikaz slučaja:
N.N. dječak dobi od 13 godina dolazi u pratnji roditelja.
Dg: LMR ili laka mentalna retardacija, pohađa nastavu po "prilagođenom planu i programu" ( 6 razred osnovne škole). Ovo prilagođenom je k'o biva, jer SBK nema prosvjetni pedagoški zavod, a planove prilagođavaju odokativno nastavnici i učitelji.
Razlog dolaska konsultacija zbog izraženih problema u pisanju i čitanju i odbijanja savladavanja nastavnog gradiva.
Kažem roditeljima znate ne radim sa djecom koja imaju ovu vrstu problema. Što se čitanja i pisanja tiče savladat će u okvirima intelektualnog deficita koliko može.
Majka lavica ipak ne odustaje, kaže molim Vas pogledajte ga ipak i procijenite. Pristanem nisam imala srca odbiti.
Na prvih par tretmana uopšte ne uspostavljam kontakt sa dječakom. 60 minuta provodim u uzaludnim pokušajima da ga animiram.
Postura tijela: sjedeći položaj i glava oborena, ramena savijena.
Nema kontakta, nema razgovora. Uradi diktat pokuša da čita, ali komunikacije nema.
Pitam ga šta voliš u školi slegne ramenima.
Voliš li engleski? Kaze: da. Razumiješ li engleski kaže: da. Zovnem kćerku jer moj je engleski priučeni i zamolim da porazgovara s njim rutinski. Emra započne razgovor i veli mi "mama on zna Engleski" i ja iz tretmana u tretman pridobijam dijete, dođemo do tačke u kojoj mi je povjerovao. Opustio se. Mada majci kaže prije polaska na tretmane: "Džaba me vodate kad mi nema pomoći". Zadam djetetu logički zadatak iz matematike i on bez problema dođe do rezultata. Meni se stomak okrene. Imam dijete sa dg. Mentalne retardacije i ocjenom komisije za kategorizaciju "LMR" sa sve stručnim članovima potpisanim, a moj "retardirani" pacijent rješava logičke zadatke.
Zovnem roditelje i sugerišem polako da bi možda bilo dobro da ga procijeni klinički psiholog. Oni izluđeni vele sve smo obilazili, kažem pa hajde još jednom, jer mislim da ovo nije mentalna retardacija. Pošaljem ih van tamnog vilajeta SBK jednoj carici od ljudskosti kliničkom psihologu u Sarajevo i dobijemo uskoro detaljan nalaz psihologa u kojem stoji da su kognitivne vjestine djeteta na nivou prosjeka u nekim zadacima iznad prosjeka ali ga nesposobnost čitanja i pisanja znatno ometa u postizanju rezultata. Roditelji u šoku, objasnimo im da njihov sin najvjerovatnije ima disleksiju i disgrafiju dg koja u potpunosti isključuje mogućnost dg intelektualne poteškoće. Odnosno mentalna retardacija kako se to kod nas u BiH popularno koristi. Uradim scrining test, dobijem potvrdne rezultate i na koncu moj mali pacijent dospije u ruke moje profesorice sa fakulteta. Doktora znanosti koja se izravno bavi područjem Disleksije i disgrafije. Da, i ona potvrdi kao vrhunska u tom području. Nakon njihovog susreta i pregleda kaže mi Mervana ovo dijete je izmasakrirano. To isto je izjavila i kl. psiholog.
Iznadprosječno je nadaren ali ima disleksiju.
Žene su plakale. Jer kako ne poluditi kad pred sobom vidite dječaka koji 6 jebenih godina ide u školu i svi ga tretiraju kao osobu sa retardacijom. Ubijen u pojam do te mjere da ne želi razgovarati, anksiozan, gotovo depresivan. Razoren.
Sljedeći je korak bio rekategorizacija odnosno da mu se ukine stigmatizirajuca pogresna dijagnoza. Tu je počela drama. Škola ne zna kako ce, komisija valja svoju bahatost da prikrije.
Ini "stručnjaci" koji su tvrdili on je uvijek bio čudan...
Epilog čekamo, a vi koji pročitate proguglajte imena disleksičara koji su stekli svjetski poznatu slavu i zamislite zločina kad vam 3 - 4 hohštaplera napišu da vam je dijete retardirano.
Zamislite ko kada i kako će da ispravi grešku i vrati ovom djetetu samopouzdanje? Ko će porodici nadoknaditi preživljeni stres?
I hoće li ikada doći dan da struka sjedi tamo gdje joj je mjesto?
Hoce li doći dan da se nesavjsni pristupi pacijentima sankcionišu?
Ne znam. Znam da "moje dijete" napreduje korak po korak iz krize.

[nevenkagaragic]

Ovo pročitajte za ne daj Bože da vam zatreba imajte na umu da najbolje vi svoju djecu poznajete i nikad ne sumnjajte u sebe. Ni u njih.
Prikaz slučaja:
N.N. dječak dobi od 13 godina dolazi u pratnji roditelja.
Dg: LMR ili laka mentalna retardacija, pohađa nastavu po "prilagođenom planu i programu" ( 6 razred osnovne škole). Ovo prilagođenom je k'o biva, jer SBK nema prosvjetni pedagoški zavod, a planove prilagođavaju odokativno nastavnici i učitelji.
Razlog dolaska konsultacija zbog izraženih problema u pisanju i čitanju i odbijanja savladavanja nastavnog gradiva.
Kažem roditeljima znate ne radim sa djecom koja imaju ovu vrstu problema. Što se čitanja i pisanja tiče savladat će u okvirima intelektualnog deficita koliko može.
Majka lavica ipak ne odustaje, kaže molim Vas pogledajte ga ipak i procijenite. Pristanem nisam imala srca odbiti.
Na prvih par tretmana uopšte ne uspostavljam kontakt sa dječakom. 60 minuta provodim u uzaludnim pokušajima da ga animiram.
Postura tijela: sjedeći položaj i glava oborena, ramena savijena.
Nema kontakta, nema razgovora. Uradi diktat pokuša da čita, ali komunikacije nema.
Pitam ga šta voliš u školi slegne ramenima.
Voliš li engleski? Kaze: da. Razumiješ li engleski kaže: da. Zovnem kćerku jer moj je engleski priučeni i zamolim da porazgovara s njim rutinski. Emra započne razgovor i veli mi "mama on zna Engleski" i ja iz tretmana u tretman pridobijam dijete, dođemo do tačke u kojoj mi je povjerovao. Opustio se. Mada majci kaže prije polaska na tretmane: "Džaba me vodate kad mi nema pomoći". Zadam djetetu logički zadatak iz matematike i on bez problema dođe do rezultata. Meni se stomak okrene. Imam dijete sa dg. Mentalne retardacije i ocjenom komisije za kategorizaciju "LMR" sa sve stručnim članovima potpisanim, a moj "retardirani" pacijent rješava logičke zadatke.
Zovnem roditelje i sugerišem polako da bi možda bilo dobro da ga procijeni klinički psiholog. Oni izluđeni vele sve smo obilazili, kažem pa hajde još jednom, jer mislim da ovo nije mentalna retardacija. Pošaljem ih van tamnog vilajeta SBK jednoj carici od ljudskosti kliničkom psihologu u Sarajevo i dobijemo uskoro detaljan nalaz psihologa u kojem stoji da su kognitivne vjestine djeteta na nivou prosjeka u nekim zadacima iznad prosjeka ali ga nesposobnost čitanja i pisanja znatno ometa u postizanju rezultata. Roditelji u šoku, objasnimo im da njihov sin najvjerovatnije ima disleksiju i disgrafiju dg koja u potpunosti isključuje mogućnost dg intelektualne poteškoće. Odnosno mentalna retardacija kako se to kod nas u BiH popularno koristi. Uradim scrining test, dobijem potvrdne rezultate i na koncu moj mali pacijent dospije u ruke moje profesorice sa fakulteta. Doktora znanosti koja se izravno bavi područjem Disleksije i disgrafije. Da, i ona potvrdi kao vrhunska u tom području. Nakon njihovog susreta i pregleda kaže mi Mervana ovo dijete je izmasakrirano. To isto je izjavila i kl. psiholog.
Iznadprosječno je nadaren ali ima disleksiju.
Žene su plakale. Jer kako ne poluditi kad pred sobom vidite dječaka koji 6 jebenih godina ide u školu i svi ga tretiraju kao osobu sa retardacijom. Ubijen u pojam do te mjere da ne želi razgovarati, anksiozan, gotovo depresivan. Razoren.
Sljedeći je korak bio rekategorizacija odnosno da mu se ukine stigmatizirajuca pogresna dijagnoza. Tu je počela drama. Škola ne zna kako ce, komisija valja svoju bahatost da prikrije.
Ini "stručnjaci" koji su tvrdili on je uvijek bio čudan...
Epilog čekamo, a vi koji pročitate proguglajte imena disleksičara koji su stekli svjetski poznatu slavu i zamislite zločina kad vam 3 - 4 hohštaplera napišu da vam je dijete retardirano.
Zamislite ko kada i kako će da ispravi grešku i vrati ovom djetetu samopouzdanje? Ko će porodici nadoknaditi preživljeni stres?
I hoće li ikada doći dan da struka sjedi tamo gdje joj je mjesto?
Hoce li doći dan da se nesavjsni pristupi pacijentima sankcionišu?
Ne znam. Znam da "moje dijete" napreduje korak po korak iz krize.

HVALA "dobar osjecaj"! Bila sam na putu u mojoj Slavoniji i nisam stigla mnogo toga pregladati...
Imam obicaj prelistati par tema, pogotovo onih u kojima sam i sama ucestvovala i naleteh na ovaj tekst i meni poznatu pricu od neki dan kad mi je Mervana (Masa) bila u gostima u Tuzli. Inace je drugarica mog sina DENISA koja je studirala u Tuzli.
Iako mog sina nema vec 14 godina, Mervana i njena kcerka koje je tada imala 3 godine, redovno nas posecuju.
Izuzetno cenim njen rad, sve mi je poznato nazalost...
U ovoj BiH ima mnogo vise KUCA MRAKA (od ove pomenute)i diletanata (podobnih naravno) koji upropastavaju zivote gradjana i sto je najgore MLADIH!
Drago mi je sto je Mervanina FB objava ugledala svetlost dana u JAVNOSTI, osim FB-a! Nadam se da ce ga jos mnogi portali preneti:

Maša Aščić – dipl logoped i defektolog – vi najbolje poznajete svoju djecu

Disleksija nije mentalna retardacija!

Bravo moja Mervana - Maso! Znala sam da si pravi, iskreni i pozrtvovani profesionalac - tvoje vreme tek dolazi! Neka te i dalje vodi tvoja ljubav prema profesiji koju si izabrala, a na sitne duse iz tvoje zatucane sredine ne obracaj paznju. Sa srecom!

[Sanjarko]

Ima greski, neosporno. Zalosno da je se ovo desilo ovom djecaku. Meni je dijagnosticirana paranoidna sizofrenija i godinama sam na terapiji za psihozu i sad za ovu sizofreniju.

Ali kako mogu imati paranoidnu sizofreniju ako nikad nisam imao halucinacije i ostalo sto ona podrazumijeva.

Raspravljao sam o ovome s nekim ljudima i zakljucili smo da imam nespecificnu sizofreniju mozda, plus sumnjam dugo da imam i bipolarni poremecaj, ali ja cak sumnjam da imam asperger sindrom mozda a ne sizofreniju ili da sam imao asperger sindrom a sad da imam sizofreniju.

A lijekovi me ubise mozda a inace sam i bez lijekova u svom nekom svijetu skoro stalno. Spavam zbog njih po citav dan. 10-20 sati, kako kad. Jos kako sam naveo u svom sam svijetu skoro stalno. Zbog toga nista nemogu da radim, da se zaposlim i da radim a nikakvo primanje nemam na osnovu bolesti. Istina i nasom krivicom jer imamo drugih zivotnih problema pa nismo uradili sta treba da ostvarimo ova prava.

Na terapiji sa godinama antipsihotici za halucinacije iako njih kazem nikad nisam imao i benzodiazepami za spavanje iako pise da benzodiazepami kako sam razumio ne bi trebali da se uzimaju godinama, deceniju skoro, svaki dan tj., u mom slucaju noc. Spavam i bez njih previse.

Sad mi je stanje bolje jer sam na azolaru i on je za sizofreniju i bipolarni poremecaj kako sam shvatio i nemam vise ispada ali moguce je da ih nemam jer manje stresa sad imam, a i da pravo kazem oguglao sam na njega. A neke smo probleme rijesili koliko toliko.

Inace fizicki nisam dobro ali mi stavilo da imam odlike hipohondrije. Bio u bolnici davno na internom odjelu i napravio incident. Usao u raspravu sa osobljem. Tad sam trebao na pretrage detaljne od kolonoskopije pa nadalje.

Rekao im tad, osoblju, da me mozda pucaju hormoni, da vidim krvna svoja zrca, sto znam danas sta je, bluefield entoptic fenomen, fenomen plavog polja. Vidim i imam floatere, imao sam oboljelu jetru prije koja je se oporavila, tako mi internista rekao. Imam jos nekih fizickih smetnji, tegoba itd.

Psihijatrima sam nesto od ovoga govorio ali pod terapijom tesko je s njima razgovarati i inace je tesko jer nemaju vremena da se posvete pacijentu ponaosob duze. A slaba mi je verbalna komunikacija sa njima skroz. Inace mi je verbalna komunikacija sad slabija.

Sad od lijekova i svega nisam nikako bas dobro iako pokusavam da se iscupam. Poceo sam cak da cujem i glasove kad drijemam clanova svoje porodice ali vise su to kao flashback-ovi necega sta su mi prethodni dan govorili, a ne slusne halucinacije, jer mi vode da sam imao slusne halucinacije. Samo mi se to ponekad desi kad sam pravo pospan i nenaspavan. Ne na javi nego tokom drijemanja, kad zadrijemam.

Ne sporim da sam obolio ali sporim paranoidnu sizofreniju. Imam mozda nespecificnu sizofreniju, mozda bipolarni poremecaj, za asperger sindrom, ne znam, i moguce da imam neki poremecaj u vezi spavanja ali ne znam sta, koji i imam li ga uopste. S obzirom da spavam 10-20 sati dnevno moguce je da ga i imam. Jos fizicki nisam dobro ali nikad nije utvrdzeno sta tacno jer nalazi nisu uradzeni na internom odjelu bolnice.

Znaci greski ima, i znam jos slucajeva gdje su ljudi i umrli radi greski doktora i medicinskog osoblja.

Ali ipak imam s vecinom doktora i osobljem pozitivna iskustva.

Oprezno sa psihijatrima i psiholozima pogotovo. To je moj savjet. Da uvijek trazite drugo misljenje u vezi njihovih dijagnoza, pogotovo.

[nevenkagaragic]

Ovo pročitajte za ne daj Bože da vam zatreba imajte na umu da najbolje vi svoju djecu poznajete i nikad ne sumnjajte u sebe. Ni u njih.
Prikaz slučaja:
N.N. dječak dobi od 13 godina dolazi u pratnji roditelja.
Dg: LMR ili laka mentalna retardacija, pohađa nastavu po "prilagođenom planu i programu" ( 6 razred osnovne škole). Ovo prilagođenom je k'o biva, jer SBK nema prosvjetni pedagoški zavod, a planove prilagođavaju odokativno nastavnici i učitelji.
Razlog dolaska konsultacija zbog izraženih problema u pisanju i čitanju i odbijanja savladavanja nastavnog gradiva.
Kažem roditeljima znate ne radim sa djecom koja imaju ovu vrstu problema. Što se čitanja i pisanja tiče savladat će u okvirima intelektualnog deficita koliko može.
Majka lavica ipak ne odustaje, kaže molim Vas pogledajte ga ipak i procijenite. Pristanem nisam imala srca odbiti.
Na prvih par tretmana uopšte ne uspostavljam kontakt sa dječakom. 60 minuta provodim u uzaludnim pokušajima da ga animiram.
Postura tijela: sjedeći položaj i glava oborena, ramena savijena.
Nema kontakta, nema razgovora. Uradi diktat pokuša da čita, ali komunikacije nema.
Pitam ga šta voliš u školi slegne ramenima.
Voliš li engleski? Kaze: da. Razumiješ li engleski kaže: da. Zovnem kćerku jer moj je engleski priučeni i zamolim da porazgovara s njim rutinski. Emra započne razgovor i veli mi "mama on zna Engleski" i ja iz tretmana u tretman pridobijam dijete, dođemo do tačke u kojoj mi je povjerovao. Opustio se. Mada majci kaže prije polaska na tretmane: "Džaba me vodate kad mi nema pomoći". Zadam djetetu logički zadatak iz matematike i on bez problema dođe do rezultata. Meni se stomak okrene. Imam dijete sa dg. Mentalne retardacije i ocjenom komisije za kategorizaciju "LMR" sa sve stručnim članovima potpisanim, a moj "retardirani" pacijent rješava logičke zadatke.
Zovnem roditelje i sugerišem polako da bi možda bilo dobro da ga procijeni klinički psiholog. Oni izluđeni vele sve smo obilazili, kažem pa hajde još jednom, jer mislim da ovo nije mentalna retardacija. Pošaljem ih van tamnog vilajeta SBK jednoj carici od ljudskosti kliničkom psihologu u Sarajevo i dobijemo uskoro detaljan nalaz psihologa u kojem stoji da su kognitivne vjestine djeteta na nivou prosjeka u nekim zadacima iznad prosjeka ali ga nesposobnost čitanja i pisanja znatno ometa u postizanju rezultata. Roditelji u šoku, objasnimo im da njihov sin najvjerovatnije ima disleksiju i disgrafiju dg koja u potpunosti isključuje mogućnost dg intelektualne poteškoće. Odnosno mentalna retardacija kako se to kod nas u BiH popularno koristi. Uradim scrining test, dobijem potvrdne rezultate i na koncu moj mali pacijent dospije u ruke moje profesorice sa fakulteta. Doktora znanosti koja se izravno bavi područjem Disleksije i disgrafije. Da, i ona potvrdi kao vrhunska u tom području. Nakon njihovog susreta i pregleda kaže mi Mervana ovo dijete je izmasakrirano. To isto je izjavila i kl. psiholog.
Iznadprosječno je nadaren ali ima disleksiju.
Žene su plakale. Jer kako ne poluditi kad pred sobom vidite dječaka koji 6 jebenih godina ide u školu i svi ga tretiraju kao osobu sa retardacijom. Ubijen u pojam do te mjere da ne želi razgovarati, anksiozan, gotovo depresivan. Razoren.
Sljedeći je korak bio rekategorizacija odnosno da mu se ukine stigmatizirajuca pogresna dijagnoza. Tu je počela drama. Škola ne zna kako ce, komisija valja svoju bahatost da prikrije.
Ini "stručnjaci" koji su tvrdili on je uvijek bio čudan...
Epilog čekamo, a vi koji pročitate proguglajte imena disleksičara koji su stekli svjetski poznatu slavu i zamislite zločina kad vam 3 - 4 hohštaplera napišu da vam je dijete retardirano.
Zamislite ko kada i kako će da ispravi grešku i vrati ovom djetetu samopouzdanje? Ko će porodici nadoknaditi preživljeni stres?
I hoće li ikada doći dan da struka sjedi tamo gdje joj je mjesto?
Hoce li doći dan da se nesavjsni pristupi pacijentima sankcionišu?
Ne znam. Znam da "moje dijete" napreduje korak po korak iz krize.

HVALA "dobar osjecaj"! Bila sam na putu u mojoj Slavoniji i nisam stigla mnogo toga pregladati...
Imam obicaj prelistati par tema, pogotovo onih u kojima sam i sama ucestvovala i naleteh na ovaj tekst i meni poznatu pricu od neki dan kad mi je Mervana (Masa) bila u gostima u Tuzli. Inace je drugarica mog sina DENISA koja je studirala u Tuzli.
Iako mog sina nema vec 14 godina, Mervana i njena kcerka koje je tada imala 3 godine, redovno nas posecuju.
Izuzetno cenim njen rad, sve mi je poznato nazalost...
U ovoj BiH ima mnogo vise KUCA MRAKA (od ove pomenute)i diletanata (podobnih naravno) koji upropastavaju zivote gradjana i sto je najgore MLADIH!
Drago mi je sto je Mervanina FB objava ugledala svetlost dana u JAVNOSTI, osim FB-a! Nadam se da ce ga jos mnogi portali preneti:

Maša Aščić – dipl logoped i defektolog – vi najbolje poznajete svoju djecu

Disleksija nije mentalna retardacija!

Bravo moja Mervana - Maso! Znala sam da si pravi, iskreni i pozrtvovani profesionalac - tvoje vreme tek dolazi! Neka te i dalje vodi tvoja ljubav prema profesiji koju si izabrala, a na sitne duse iz tvoje zatucane sredine ne obracaj paznju. Sa srecom!

Da nastavim ovu strasnu pricu...
I opet kazem - Bravo, bravo Denisova i moja draga Mervana - Maša!Tako se to radi - neka ceo svet zna sta nam rade diletanti, podobna banda - dzelati u belom! Koliko su, posebno mladih, ubili ili osakatili pogresnom dijagnozom! I moj Denis je tragican primer, ali nazalost mnogi od njih nikad nisu adekvatno kaznjeni...

! / Pogrešna dijagnoza: Dječaka iz Viteza šest godina u školi vodili kao "retardiranog"

15. 08. 2019. u 07:50:00


Foto: Privatni album/Djecak D.Z. iz Viteza

Četrnaestogodišnji D. Z iz Viteza je, baš kao i ostala djeca njegove generacije, krenuo u osnovnu školu prije osam godina. Tokom prve godine školovanja nije pokazao očekivane rezultate, odnosno prema procjeni razrednog nastavnika kasnio je s usvajanjem školskog gradiva, posebno s ovladavanjem početne tehnike čitanja i pisanja, što je dovelo do toga da kasni i s usvajanjem ostalih nastavnih sadržaja.

Također je, i opet prema procjeni razrednog nastavnika, pokazao teškoće u prilagođavanju prilikom boravka u razredu s ostalom djecom (odbijao razgovor, ustajao tokom časa, zavlačio se pod klupu - odnosno pokazao određena odstupanja na planu socijalnih kompetencija).

"S aspekta struke (psihologija, pedagogija, neuropedijatrija, neuropsihologija razvojne dobi, logopedija) ovi oblici ponašanja ukazuju da postoji mogućnost prisustva određene specifične poteškoće kod djeteta, međutim nikada se ishitreno temeljem samo ovako subjektivnih pokazatelja ne smije po automatizmu sumnjati na intelektualni deficit kao primarni uzrok pojave pomenutih poteškoća i neželjenih oblika ponašanja", rekla je za Radiosarajevo.ba logoped-defektolog Mervana Mujić.

U drugom razredu osnovna škola koju dječak pohađa upućuje Centru za socijalni rad zahtjev da se dječak uputi na kategorizaciju nadležnoj Stručnoj komisiji za ocjenjivanje sposobnosti i razvrstavanje djece i omladine ometene u tjelesnom i psihičkom razvoju radi utvrđivanja njegovih psihofizičkih sposobnosti.

"Roditelji su imajući puno povjerenje u sistem krenuli u potrebnu proceduru koja je trebala podrazumijevati detaljnu procjenu djeteta sa svih aspekata struke, a koja je konkretno izostala", rekla nam je Muhić navodeći kako je nakon toga uslijedila po dijete kobna pogreška.

Komisija za kategorizaciju koja je sastavljena od pedijatra, neuropsihijatra, defektologa, psihologa i socijalnog radnika, je u svojoj ocjeni utvrdila da dječak spada u kategoriju lica lake mentalne retardacije , te preporučila nastavak školovanja po prilagođenom planu i programu uz pojačan pedagoško - psihološki nadzor.

"Srednjebosanski kanton nema prosvjetno-pedagoški zavod, i ne postoji zvanični prilagođeni plan i program. Dakle kada dijete pohađa nastavu po tom principu, plan i program prilagođavaju učitelji, ili nastavnici koji niti moraju niti imaju znanje i kompetencije da to urade", prokomentirala je Mujić.

Muhić nam je otkrila kada su roditelji primijetili da je dijagnoza koju ima D. vjerovatno pogrešna, te da je učinjena greška i nepravda, te nam je otkrila kako su reagirali, kako su utvrdili pogrešnu dijagnozu...

"Vođena nepogrešivim roditeljskim instinktom majka je u momentu od postavljanja dijagnoze, prateći dječiji razvoj, počela sumnjati u ispravnost procjene, odnosno postavljene dijagnoze. Naime, dječak je u okviru porodice funkcionisao po potpuno tipičnom principu razvoja. Osim izražene odbojnosti prema učenju čitanja i pisanja, te vrlo teškog napredovanju na ovom planu, dijete nije pokazivalo ostale osobine koje se očekuju kada se govori o deficitu intelektualnog funkcionisanja", otkrila je Mujić navodeći kako osnovna karakteristika djece sa smanjenim intelektualnim sposobnostima je da ovisno o stepenu poteškoće usporeno teče i njihov kognitivni (spoznajni) razvoj.

"U slučaju konkretnog dječaka majka je upravo primjetila da se sve poteškoće njenog djeteta svode na govornojezičke kompetencije (čitanje, pisanje, te oskudniji riječnik, povremeno agramatičan govor). Engleski jezik je savladao, rad na računaru također i postepeno počeo da gradi svoj svijet. Osjećao se drukčijim od ostalih, te polako počeo razvijati primjetan osjećaj nesigurnosti u vanjskom okruženju. Na njeno insistiranje da odu na još neke procjene dijete je odgovaralo 'Džaba će te me voditi, meni jednostavno nema pomoći'", ispričala nam je Mujić dodajući kako je ovakvo ponašanje bilo u potpunosti očekivano s obzirom na to da se radi o djetetu koje je nepravedno stigmatizirano u dobi od sedam godina, te do svoje trinaeste godine obitavalo u socijalnoj sredini, odlazilo u školu, kretalo se među vršnjacima potpuno svjesno nepravde koja mu je nanesena, ali i bespomoćno da bilo šta po tom pitanju promijeni.

Kako je Mujić imala priliku upoznati dječaka i raditi s njim, tražili smo da nam pojasni kako je tekao njen rad s njim, šta je primijetila kod njega...

Dijete je pri prvom susretu sa mnom odbijalo saradnju, odnosno ponašalo se kao potpuno pasivan sudionik događanja. Sjedilo je snuždeno, s posturom (položajem) tijela u kojem je bilo izuzetno pogrbljeno, oborene glave, pogleda usmjerenog prema podu, izbjegavajući kontakt očima. Zbog izražene nervoze čupalo je kosu s prednjeg dijela glave, ispričala je Mujić za Radiosarajevo.ba dodajući kako je dijalog koji je pokušavala započeti s njim završavao se njegovim kratkim odgovorima, bez volje da sudjeluje.

"Iz tretmana u tretman i meni kao terapeutu bilo je neopisivo teško gledati dijete za koje je bilo jasno da pati. Ponekad su se pokušaji da razgovara sa mnom završavali tako što bi počinjalo da plače, što me dovodilo pred zid. Prvi pomak smo napravili kada sam mu rekla da zaboravi na čitanje i pisanje, upalila računar i rekla da nađe nešto o čemu ćemo pričati. Postepeno smo ulazili u dijalog iz kojeg sam vrlo brzo zaključila da ima prilično širok fond općeg znanja za dijete sa dijagnozom mentalna retardacija", ispričala je Mujić navodeći kako se u međuvremenu uvjerila da mu je znanje engleskog jezika bolje nego njeno.

"Najveći problem je predstavljala izražena nesigurnost čim bi ga suočila s pitanjem na koje eventualno nema pravilan odgovor. Tada bi nastupilo ponovno povlačenje i tuga. Logičke zadatke je, nakon što smo prošli proces desenzibilizacije, radio sve radije. Nakon što sam se uvjerila da pokazuje sve simptome disleksije preporučila sam roditeljima ponovnu detaljnu obradu ovog puta kliničkog psihologa, ali po mojoj preporuci, a preporučila sam kolegicu za čije sam se ekspertize ranije uvjerila koliko su detaljne, objektivne i iscrpne jer je ključna bila procjena stanja intelektualnog funkcionisanja djeteta", pojasnila je Mujić.

Mujić je pojasnila kako je za svakog praktičara terapeutska jedinica porodica.

"To znači da ne utječemo samo na oporavak djeteta, nego istovremeno pravimo od roditelja partnere u tom procesu, educiramo ih kako da pristupe poteškoći s kojom se suočavaju i dijete i oni. Bez takvog pristupa upitan je uspjeh svakog tretmana. Na ovaj način sarađujem i sa roditeljima iz ovog slučaja uz maksimalno uzajamno povjerenje", rekla je za naš portal.

Zanimalo nas je i šta se dešavalo dalje kada su utvrdili da jedječakova dijagnoza pogrešna, kako su reagirali roditelji, te kako je reagirala škola koju dječak pohađa...

"Nakon opservacije, i ponovo urađene detaljne procjene klinički psiholog koji je utvrdio da dječak nema poteškoće na nivou intelektualnog funkcionisanja, što konkretno, kada upotrijebimo pežorativni i stigmatizirajući termin koji se Bosni i Hercegovini na žalost i dalje koristi, znači da nije mentalno retardirana osoba. To isto je potvrdio i ordinirajući neuropedijatar. Konačnu dijagnozu disleksije je potvrdila prof. dr. sc. Mirela Duranović sa Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli", otkrila nam je Mujić.

"Saznati da vam je dijete bilo žrtva brutalne površnosti struke i sistema koji tu istu struku štiti od odgovornosti je šokantno i bolno buđenje za roditelja. Prvo sa čime se nose je osjećaj krivice jer su se na taj sistem oslonili, potom slijedi preispitivanje roditelja gdje su pogriješili. I je li moglo drugačije?
Škola, koju dječak pohađa, odnosno stručno osoblje, je novu dijagnozu uzelo s rezervom dok ne dođe konačno novo mišljenje komisije nakon obavljene rekategorizacije.


Mervana Mujić, defektolog-logoped

Nalaz sa dijagnozom disleksija profesorice Duranović, i uputama koje se odnose na pristup u radu sa djetetom, priložen je u dnevnik , i ovisno o osviještenosti koriste ga ili ne koriste nastavnici uključeni u obrazovni proces ovog djeteta", rekla je Mujić za Radiosarajevo.ba.

No, agonija porodice se i dalje nastavlja.

Naime, stručna komisija za ocjenjivanje sposobnosti i razvrstavanje djece i omladine ometene u tjelesnom i psihičkom razvoju je, prema informacijama koje je dala majka, zasjedala 17. juna ove godine i tada je dječak imao ponovnu „procjenu“, sada uz priloženu novu dokumentaciju.

"Jedan od pregleda pred navedenom komisijom je izgledao doslovce ovako. S jedne strane sjedi 'stručnjak' , s druge strane dijete iscrpljeno od čekanja kao optuženik, a majku se u prisustvu pita doslovno sljedeće: 'Majko, jeste li Vi sigurni da Vaše dijete nema intelektualne poteškoće – jer, evo vidite, nije znao tablicu množenja'?", ispričala je Mujić.

Jedan od signifikatora disleksije je, kako nam je pojasnila, upravo nemogućnost da se savlada tablica množenja.

"Ovo kažem kao logoped, ali i kao disleksičar koji je u djetinjstvu prolazio bezbroj poteškoća zbog nerazumijevanja okoline. No, prije 36 godina, u vrijeme kada sam ja bila disleksično dijete, o tome se ništa nije znalo. Poražavajuće je, međutim, da danas, u vremenu napredne dijagnostike, u komisijama i na ključnim mjestima za detekciju ranih razvojnih poremećaja i dalje sjede ljudi koji o tome nemaju pojma ili neće da imaju jer ih sistem štiti od odgovornosti", prokomentirala je Mujić.

"Dječak koji je predmet ove priče je u ranom djetinstvu prije razvoja disleksije po prirodi poteškoće morao pokazati znake razvojne disfazije, te određena odstupanja pri upisu u školu. Međutim, to u Srednjebosanskom kantonu prođe uglavnom nezapaženo, ili se ovim pojavama sistemski pristupa vrlo neozbiljno", prokomentirala je Mujić navodeći kako do danas još uvijek nije stigao nikakav odgovor od strane komisije, te je prema tome dječak za sistem još uvijek u kategoriji lica lake mentalne retardacije.

U zavisnosti od odgovora Komisije dječaku treba da se zvanično ukine dijagnoza Laka mentalna retardacija, te u dokumentaciju unese dijagnoza Disleksija.

"To u konačnici znači da će se i zvanično skinuti stigma sa djeteta, te da će u školi koju pohađa naći način da isprave nepravdu koja mu je učinjena . Ukoliko izostane pravedan epilog, onda postoje i drugi zakonski mehanizmi koji se u ovom slučaju mogu konkretno aktivirati u svrhu zaštite i ostvarenja njegovih prava", prokomentirala je.

Kako je kazala, najteži period za ovo dijete i njegovu porodicu je završen.

"Ono što je predstavljalo najveći problem je bio izostanak odgovarajućeg tretmana zbog pogrešne dijagnoze, što je u konačnici i dovelo do najozbiljnijih komplikacija vezanih za napredovanje djeteta u obrazovnom smislu. Od momenta uključenja djeteta u odgovarajući logopedski tretman svakako su ostvareni pomaci. Sve ovo što je dječak prošao ne može da ne ostavi traga na njegovu ličnost. Međutim, o pretrpljenoj traumi ne bit detaljizirala jer su za to područje kompetentni sugovornici psiholozi, odnosno psihoterapeuti", rekla je Mujić dodajući kako se od disleksije ne ozdravi, sa njom se živi, ali se adekvatnim radom postignu na kraju i čitalačke kompetencije i ostale sposobnosti koje su kod osoba sa disleksijom kompromitovane.

"Konkretni dječak pokazuje mnoge sklonosti zbog kojih, nakon što odabere odgovarajuće zanimanje, nema potrebe za strah od neuspjeha", dodala je.

Mujić je otkrila i kako ima još ovakvih slučajeva u praksi - u Srednjobosanskom kantonu.

"Dječak iz ove priče, na veliku žalost, nije jedini slučaj u kojem kao žrtve neuređenog sistema stradaju djeca koja po prirodi poteškoće pripadaju vulnerabilnoj populaciji. Spomenut ću samo jedan, slučaj djevojčice A. G., u dobi od 12 godina, nastanjenoj u Busovači, koja ima dijagnozu epilepsija. Po mišljenje logopeda dolazi po preporuci psihologa, radi kompletne logopedske obrade. Djevojčica dolazi u pratnji roditelja, od kojih saznajem da škola vrši pritisak na roditelje da pristanu na kategorizaciju djevojčice. Kako bi taj pritisak urodio plodom, pojedini nastavnici djevojčici snižavaju ocjene kako bi postigla lošiji uspjeh u školi", otkrila nam je Mujić navodeći kako je djevojčica u razgovoru sa njom pokazala visok stepen anksioznosti i jasne znake da u školi doživljava mjere represije od strane pojedinih nastavnika.

"Sve ovo se negativno odražava na njeno zdravstveno stanje, dovodeći je pri tom u opasnost da zbog konstantnog stresa ponovo doživi epileptički napad. Nakon obrade napišem preporuke za nastavnike", rekla nam je navodeći kako o epilogu ove priče nema više informacija.

"Na koncu,u ovom momentu na kontinuiranom logopedskom tretmanu, koji uključuje savjetodavni i suportivni rad sa roditeljima, imam sedmero djece u dobi 3,5-5 godina, koja su također zbog nedostataka u sistemu, te bahatosti i nemara vodećih ljudi, osjetila diskriminaciju u raznim predškolskim odgojno obrazovnim ustanovama, ili zakasnila s ranim uključenjem u logopedsko-defektološki tretman, mada su se roditelji na vrijeme javljali nadležnim ustanovama tipa dispanzera i centara za mentalno zdravlje", rekla nam je dodajući i kako smatra da je konačno vrijeme prekinuti šutnju i nazvati stvari pravim imenom.

"Jer, odgovornost je na nama ljudima iz struke, u čijim rukama leže sudbine puta i načina na koji će se razvoj djece sa detektovanim poteškoćama odvijati. Sasvim je dovoljan balast i za dijete i za roditelje suočiti se sa razvojnim problemima, ne treba im na to tovariti još i sistem koji ih čini kažnjenicima", rekla je logoped-defektolog Mervana Mujić za Radiosarajevo.ba.

radiosarajevo.ba

I jos... samo PRENOSITE!

Zbog pogrešne dijagnoze dječaka iz Viteza šest godina vodili kao mentalno zaostalog

Pogrešna dijagnoza: Dječaka iz Viteza šest godina u školi vodili kao "retardiranog"

I tako dalje... i nemo ko jos nije preneo pricu (videce se do kraja dana i sutra) i pitanje: HOCE LI BITI IKAKVE KORISTI? Bojim se samo da je narod ipak u pravu: "Uzdaj se u se i u svoje kljuse"! Zasto? Jasno nam je da u BiH kao i na celom Balkanu NEMA ni "D" od drzave a kamoli nekog uredjenog sistema u tome "D" sto ni ne lici na drzavu...

I bas kako kaze latinska: "GRESITI JE LJUDSKI, ALI U GRESKAMA USTRAJATI OBELEZJE JE LUDAKA."
Svakodnevno se to potvrdjuje, nazalost ne samo u BiH! Ludaka je sve vise i vise na svim nivoima u svim strukturama drustva...

[Sanjarko]

...

Ima greski, neosporno. Zalosno da je se ovo desilo ovom djecaku. Meni je dijagnosticirana paranoidna sizofrenija i godinama sam na terapiji za psihozu i sad za ovu sizofreniju.

Ali kako mogu imati paranoidnu sizofreniju ako nikad nisam imao halucinacije i ostalo sto ona podrazumijeva.

Raspravljao sam o ovome s nekim ljudima i zakljucili smo da imam nespecificnu sizofreniju mozda, plus sumnjam dugo da imam i bipolarni poremecaj, ali ja cak sumnjam da imam asperger sindrom mozda a ne sizofreniju ili da sam imao asperger sindrom a sad da imam sizofreniju.

A lijekovi me ubise mozda a inace sam i bez lijekova u svom nekom svijetu skoro stalno. Spavam zbog njih po citav dan. 10-20 sati, kako kad. Jos kako sam naveo u svom sam svijetu skoro stalno. Zbog toga nista nemogu da radim, da se zaposlim i da radim a nikakvo primanje nemam na osnovu bolesti. Istina i nasom krivicom jer imamo drugih zivotnih problema pa nismo uradili sta treba da ostvarimo ova prava.

Na terapiji sa godinama antipsihotici za halucinacije iako njih kazem nikad nisam imao i benzodiazepami za spavanje iako pise da benzodiazepami kako sam razumio ne bi trebali da se uzimaju godinama, deceniju skoro, svaki dan tj., u mom slucaju noc. Spavam i bez njih previse.

Sad mi je stanje bolje jer sam na azolaru i on je za sizofreniju i bipolarni poremecaj kako sam shvatio i nemam vise ispada ali moguce je da ih nemam jer manje stresa sad imam, a i da pravo kazem oguglao sam na njega. A neke smo probleme rijesili koliko toliko.

Inace fizicki nisam dobro ali mi stavilo da imam odlike hipohondrije. Bio u bolnici davno na internom odjelu i napravio incident. Usao u raspravu sa osobljem. Tad sam trebao na pretrage detaljne od kolonoskopije pa nadalje.

Rekao im tad, osoblju, da me mozda pucaju hormoni, da vidim krvna svoja zrca, sto znam danas sta je, bluefield entoptic fenomen, fenomen plavog polja. Vidim i imam floatere, imao sam oboljelu jetru prije koja je se oporavila, tako mi internista rekao. Imam jos nekih fizickih smetnji, tegoba itd.

Psihijatrima sam nesto od ovoga govorio ali pod terapijom tesko je s njima razgovarati i inace je tesko jer nemaju vremena da se posvete pacijentu ponaosob duze. A slaba mi je verbalna komunikacija sa njima skroz. Inace mi je verbalna komunikacija sad slabija.

Sad od lijekova i svega nisam nikako bas dobro iako pokusavam da se iscupam. Poceo sam cak da cujem i glasove kad drijemam clanova svoje porodice ali vise su to kao flashback-ovi necega sta su mi prethodni dan govorili, a ne slusne halucinacije, jer mi vode da sam imao slusne halucinacije. Samo mi se to ponekad desi kad sam pravo pospan i nenaspavan. Ne na javi nego tokom drijemanja, kad zadrijemam.

Ne sporim da sam obolio ali sporim paranoidnu sizofreniju. Imam mozda nespecificnu sizofreniju, mozda bipolarni poremecaj, za asperger sindrom, ne znam, i moguce da imam neki poremecaj u vezi spavanja ali ne znam sta, koji i imam li ga uopste. S obzirom da spavam 10-20 sati dnevno moguce je da ga i imam. Jos fizicki nisam dobro ali nikad nije utvrdzeno sta tacno jer nalazi nisu uradzeni na internom odjelu bolnice.

Znaci greski ima, i znam jos slucajeva gdje su ljudi i umrli radi greski doktora i medicinskog osoblja.

Ali ipak imam s vecinom doktora i osobljem pozitivna iskustva.

Oprezno sa psihijatrima i psiholozima pogotovo. To je moj savjet. Da uvijek trazite drugo misljenje u vezi njihovih dijagnoza, pogotovo.

Ne znam za sta je dobro. Uzimao bi ga za vid ako pomaze u borbi protiv floatera i vidzenja bijelih krvnih zrnaca. Smanjio sam sto vise unos secera i ne znam koliko je pomoglo. Mozda se manje sire floateri. Sto se tice spavanja, ne bi mi pomoglo jer spavam previse godinama. Pola dana, nekad i vise i opet pospan i umoran stalno. Googl-ao o tome i izbacilo mi Narkolepsiju i jos par tih nekih poremecaja i bolesti spavanja.

Tako da ne znam koliko bi mi pomoglo u vezi ovoga svega. Plus imam bipolarni poremecaj mozda i sizofreniju ali upitno je imam li nju jer nikad nisam imao halucinacije i sve sto ide pod sizofreniju, pogotovo paranoidnu sizofreniju. Bipolarni poremecaj imam vjerovatno i nesto jos ali ne znam sta. Mozda sizofreniju simplex, nespecificnu, ili aspergerov poremecaj.

Kazem uzeo bi sve samo da se izlijecim, ozdravim ili zalijecim. A uzimam deceniju skoro psihofarmake i slabo su pomogli. Cak su mozda i odmogli. Istina Azolar sad pomaze tako sto mi izgleda otupljuje emocije, pa sam oguglao na probleme i nemam ispada emotivnih vise toliko. Emotivno sam otupio izgleda pod njegovim uticajem.

Ne znam sad koliko je to dobro. Ja mislim da jest, jer kazem drzi mi emocije pod kontrolom.

Tako i preparate da izbace medicinske ovoga ako bi mi pripisalo da ih uzimam, bi uzeo, sto da ne?

Govno bi kazem pojeo da je lijek.

Nista. Kad sam se osoblju u bolnici izjadao i pukao poslali me na odjel psihijatrije. Istina morali su, i slazem se sa tim, ali trebali su sve odraditi nalaze koje sam trebao tada na internom uraditi. Zagubili su tada sva dokumenta i rendgenske slike neke mrlje na stomaku. Psihijatru sam nesto govorio ali covjek je star, ima puno pacijenata, nema vremena da se posveti svakome kako treba, nije ni on zdrastveno dobar, i bio me je uputio da vadim nalaze ali imali tad nekih velikih problema zivotnih pa ih nisam odradio.

Stalno pod dozom sam ovih psihofarmaka pa ni nemogu da im sve ispricam. Jos oslabila mi verbalna komunikacija s ljudima jer neizlazim cesto, nedruzim se cesto i slicno.

Misle lud, pa izmislja. Pukla mi psihologikinja sch. paranoidnu sa odlikama hipohondrije.

Ko da ja volim biti bolestan i ko da ne bi volio biti zdrav, i ko da nevidim floatere, krvna svoja bijela zrnca, ko da mi jetra nije bila bolesna itd., i ko da sve to ja izmisljam i umisljam.

Znam primjer isto da su uradili. Pukli sizofreniju pa se ispostavila da je osoba fizicki bolesna.

Moj primjer.

Znam nekoherentno je ovo dosta sto kucam i sto je sa vise tema preuzeto. Sa ove i sa teme o kanabisu. Najgore ne znam kome da se i obratim u vezi ovoga. Mozda psihologu i psihijatru sudske medicine.

Kad sam rekao psihijatrici da imam mozda bipolarni poremecaj, zena rekla sta je to. Poslije ne znam je li trazila i upoznala se s tim jer mi je u terapiju ubacila Azolar koji kako sam shvatio on je za bipolarni poremecaj i sizofreniju.

Znam jos kazem primjer jedan gdje je kako sam naveo data toj osobi sizofrenija kao dijagnoza a ispostavilo se poslije da je osoba fizicki bolesna.

Ne kazem ja da nisam i psihicki obolio i da nemam neko psihicko oboljenje ali sam i fizicki bolestan, jos spadam u socijalno ugrozena lica pa nije ni cudo da sam i psihicki obolio.

[Sanjarko]

Ma osim psihijatra, treba i nalazi da se urade svi. Da se opet provjeri jerta, vid da se provjeri i utvrdi ovo u vezi floatera itd. Ima psihijatara ali kostaju privatno s njima seanse. U CZMZ bas i nema pojedinacnih seansi, kako znam, mozda i imaju da ne znam. Imaju grupne, nisam ih pokusavao.

Najgore pod dozom sam lijekova, psihofarmaka pa ni nemogu da pod uticajem njih razgovaram kako treba sa psihijatrima i psiholozima. A jos gore je da su me u bolnici nakljukanog s tim, sa psihofarmacima vodili na razgovore sa psihijatrima i na razgovor i test psihologa. Cak pod uticajem jos jacih psihofarmaka.

Tad sam bio na jos jacim od ovih i vise njih. Ne sporim ja da sam i psihicki bolestan ali sporim da imam paranoidnu sizofreniju, i ne znaju da sam i fizicki bolestan.

Misle da sam hipohondor.

Citiram internistu koji mi je tada pokusao pomoci prije skoro deceniju: "momak nije dobro". Samo jb ga niko nije mogao pa ni ja pretpostaviti da cu incident u bolnici napraviti i zavrsiti na psihijatriji. S cim se slazem, morali su me se rijesiti i smjestiti me na psihijatriju ali trebali su sve nalaze uraditi od jetre pa nadalje i trebao me je neko saslusati nenakljukanog sa psihofarmacima.

Jednostavno pitanje postaviti. Sta te muci?

[dobar osjecaj]

I bas kako kaze latinska: "GRESITI JE LJUDSKI, ALI U GRESKAMA USTRAJATI OBELEZJE JE LUDAKA."
Svakodnevno se to potvrdjuje, nazalost ne samo u BiH! Ludaka je sve vise i vise na svim nivoima u svim strukturama drustva...[/size][/i]

Jučer smo sahranili još jednu osobu kojoj je skraćen život nemarom, neznanjem i opštom izluđenošću svih ljudi u BiH, pa i tog čemera što se pomiješao ili nataložio u našem javnom zdravstvu.
Dva puta je vraćena iz hitne s užasnim bolovima. Snimalo se nešto na nečemu. Da li od nemara ili neznanja nije se znalo ili marilo vidjeti da je osobi pukao čir. Izmrcvarena u užasnim bolovima, osoba se vraćala kući kao pašče sa "nije ti ništa, starost, mora i da boli". Pri trećem očajnom jurišu na drugu medicinsku ustanovu osobi biva rečeno "pa kako nisu vidjeli već nekoliko dana je očito šta se dešava, sve je u Njegovim rukama tj. sad je kasno".
Dvadeset dana postepenog odumiranja jednog dobrodušnog bića. Otpis bezznačajnog paščeta naše svakodnevnice.