Black swan wrote:meni je mjesec dana u omer masliću važilo ali sam kukavica pa nikad nisam izvadio krv:D
a nema kod mene neodlazak veze sa strahom od iglice već teško vrijeme pa se (svjesno) prespava. hvala na info
Moderator: anex
Black swan wrote:meni je mjesec dana u omer masliću važilo ali sam kukavica pa nikad nisam izvadio krv:D
Ne znam to, ali se čuvaj ovoga:mini2 wrote:ne znam gdje da pitam ovo pa evo ovdje. zna li neko ove elektronske uputnice npr. za vađenje krvi što doktor pošalje koliko važe?
nema kad te bude a o iglama nemojte.mini2 wrote:Black swan wrote:meni je mjesec dana u omer masliću važilo ali sam kukavica pa nikad nisam izvadio krv:D
a nema kod mene neodlazak veze sa strahom od iglice već teško vrijeme pa se (svjesno) prespava. hvala na info
nema kad te probude a o iglama nemojte.mini2 wrote:Black swan wrote:meni je mjesec dana u omer masliću važilo ali sam kukavica pa nikad nisam izvadio krv:D
a nema kod mene neodlazak veze sa strahom od iglice već teško vrijeme pa se (svjesno) prespava. hvala na info
mini2 wrote:
boc boc
Znači bivša žeće tražiti obdukciju tijela, što bi značilo da tijelo treba iskopati iz mezara i obducirati ga sad kad je već u procesu truljenja...baš će otkriti uzrok smrtivješalica wrote:http://www.avaz.ba/clanak/213798/novi-d ... je-16-sati
ovo sto avaz vrti je sve oko ove doktorice saric koja je bila ljubavnica cele, a treba da ide na kosovo da svjedoci u vezi keljmendija...nije sve bas kao sto avaz hoce da prikaze...julisiz es grant wrote:Znači bivša žeće tražiti obdukciju tijela, što bi značilo da tijelo treba iskopati iz mezara i obducirati ga sad kad je već u procesu truljenja...baš će otkriti uzrok smrtivješalica wrote:http://www.avaz.ba/clanak/213798/novi-d ... je-16-sati
Rahmetli Ismeta Ćele? A to je dakle ta za koju sam slušao da je kao studentica bila njegova ljubavnica...(to je bilo prije 12-13 godina).starii wrote:ovo sto avaz vrti je sve oko ove doktorice saric koja je bila ljubavnica cele, a treba da ide na kosovo da svjedoci u vezi keljmendija...nije sve bas kao sto avaz hoce da prikaze...julisiz es grant wrote:Znači bivša žeće tražiti obdukciju tijela, što bi značilo da tijelo treba iskopati iz mezara i obducirati ga sad kad je već u procesu truljenja...baš će otkriti uzrok smrtivješalica wrote:http://www.avaz.ba/clanak/213798/novi-d ... je-16-sati
Specijalizacija ba, nije stažiranje.vješalica wrote:Da,o njoj se radi.Perspektivna je.
Ujutro na posao u farmavitu,a poslijepodne može na klinički da stažira.
36 godina života,nije li malo joj se oteglo to stažiranje?
I za jedno i za drugo odgovor je: direktoru.Mentha_Piperita wrote:Zna li neko kako ide prebacivanje kartona iz jedne od ambulanti porodične medicine - kome se obratiti i kako.
Takođe, kome se može žaliti na rad medicinskog osoblja, u ovom slučaju mislim na rad medicinske sestre koja kad god smo došli razgovara privatno na telefonu, znalo se čekati i po pola sata da prekine, ni sitnicu - kao davanje uputnice neće da obave ako nemaš termin zakazan?
Radi se o Novom Gradu, Sarajevo.
Hvala.
Ovo pročitajte za ne daj Bože da vam zatreba imajte na umu da najbolje vi svoju djecu poznajete i nikad ne sumnjajte u sebe. Ni u njih.
Prikaz slučaja:
N.N. dječak dobi od 13 godina dolazi u pratnji roditelja.
Dg: LMR ili laka mentalna retardacija, pohađa nastavu po "prilagođenom planu i programu" ( 6 razred osnovne škole). Ovo prilagođenom je k'o biva, jer SBK nema prosvjetni pedagoški zavod, a planove prilagođavaju odokativno nastavnici i učitelji.
Razlog dolaska konsultacija zbog izraženih problema u pisanju i čitanju i odbijanja savladavanja nastavnog gradiva.
Kažem roditeljima znate ne radim sa djecom koja imaju ovu vrstu problema. Što se čitanja i pisanja tiče savladat će u okvirima intelektualnog deficita koliko može.
Majka lavica ipak ne odustaje, kaže molim Vas pogledajte ga ipak i procijenite. Pristanem nisam imala srca odbiti.
Na prvih par tretmana uopšte ne uspostavljam kontakt sa dječakom. 60 minuta provodim u uzaludnim pokušajima da ga animiram.
Postura tijela: sjedeći položaj i glava oborena, ramena savijena.
Nema kontakta, nema razgovora. Uradi diktat pokuša da čita, ali komunikacije nema.
Pitam ga šta voliš u školi slegne ramenima.
Voliš li engleski? Kaze: da. Razumiješ li engleski kaže: da. Zovnem kćerku jer moj je engleski priučeni i zamolim da porazgovara s njim rutinski. Emra započne razgovor i veli mi "mama on zna Engleski" i ja iz tretmana u tretman pridobijam dijete, dođemo do tačke u kojoj mi je povjerovao. Opustio se. Mada majci kaže prije polaska na tretmane: "Džaba me vodate kad mi nema pomoći". Zadam djetetu logički zadatak iz matematike i on bez problema dođe do rezultata. Meni se stomak okrene. Imam dijete sa dg. Mentalne retardacije i ocjenom komisije za kategorizaciju "LMR" sa sve stručnim članovima potpisanim, a moj "retardirani" pacijent rješava logičke zadatke.
Zovnem roditelje i sugerišem polako da bi možda bilo dobro da ga procijeni klinički psiholog. Oni izluđeni vele sve smo obilazili, kažem pa hajde još jednom, jer mislim da ovo nije mentalna retardacija. Pošaljem ih van tamnog vilajeta SBK jednoj carici od ljudskosti kliničkom psihologu u Sarajevo i dobijemo uskoro detaljan nalaz psihologa u kojem stoji da su kognitivne vjestine djeteta na nivou prosjeka u nekim zadacima iznad prosjeka ali ga nesposobnost čitanja i pisanja znatno ometa u postizanju rezultata. Roditelji u šoku, objasnimo im da njihov sin najvjerovatnije ima disleksiju i disgrafiju dg koja u potpunosti isključuje mogućnost dg intelektualne poteškoće. Odnosno mentalna retardacija kako se to kod nas u BiH popularno koristi. Uradim scrining test, dobijem potvrdne rezultate i na koncu moj mali pacijent dospije u ruke moje profesorice sa fakulteta. Doktora znanosti koja se izravno bavi područjem Disleksije i disgrafije. Da, i ona potvrdi kao vrhunska u tom području. Nakon njihovog susreta i pregleda kaže mi Mervana ovo dijete je izmasakrirano. To isto je izjavila i kl. psiholog.
Iznadprosječno je nadaren ali ima disleksiju.
Žene su plakale. Jer kako ne poluditi kad pred sobom vidite dječaka koji 6 jebenih godina ide u školu i svi ga tretiraju kao osobu sa retardacijom. Ubijen u pojam do te mjere da ne želi razgovarati, anksiozan, gotovo depresivan. Razoren.
Sljedeći je korak bio rekategorizacija odnosno da mu se ukine stigmatizirajuca pogresna dijagnoza. Tu je počela drama. Škola ne zna kako ce, komisija valja svoju bahatost da prikrije.
Ini "stručnjaci" koji su tvrdili on je uvijek bio čudan...
Epilog čekamo, a vi koji pročitate proguglajte imena disleksičara koji su stekli svjetski poznatu slavu i zamislite zločina kad vam 3 - 4 hohštaplera napišu da vam je dijete retardirano.
Zamislite ko kada i kako će da ispravi grešku i vrati ovom djetetu samopouzdanje? Ko će porodici nadoknaditi preživljeni stres?
I hoće li ikada doći dan da struka sjedi tamo gdje joj je mjesto?
Hoce li doći dan da se nesavjsni pristupi pacijentima sankcionišu?
Ne znam. Znam da "moje dijete" napreduje korak po korak iz krize.
HVALA "dobar osjecaj"! Bila sam na putu u mojoj Slavoniji i nisam stigla mnogo toga pregladati...dobar osjecaj wrote:Ovo pročitajte za ne daj Bože da vam zatreba imajte na umu da najbolje vi svoju djecu poznajete i nikad ne sumnjajte u sebe. Ni u njih.
Prikaz slučaja:
N.N. dječak dobi od 13 godina dolazi u pratnji roditelja.
Dg: LMR ili laka mentalna retardacija, pohađa nastavu po "prilagođenom planu i programu" ( 6 razred osnovne škole). Ovo prilagođenom je k'o biva, jer SBK nema prosvjetni pedagoški zavod, a planove prilagođavaju odokativno nastavnici i učitelji.
Razlog dolaska konsultacija zbog izraženih problema u pisanju i čitanju i odbijanja savladavanja nastavnog gradiva.
Kažem roditeljima znate ne radim sa djecom koja imaju ovu vrstu problema. Što se čitanja i pisanja tiče savladat će u okvirima intelektualnog deficita koliko može.
Majka lavica ipak ne odustaje, kaže molim Vas pogledajte ga ipak i procijenite. Pristanem nisam imala srca odbiti.
Na prvih par tretmana uopšte ne uspostavljam kontakt sa dječakom. 60 minuta provodim u uzaludnim pokušajima da ga animiram.
Postura tijela: sjedeći položaj i glava oborena, ramena savijena.
Nema kontakta, nema razgovora. Uradi diktat pokuša da čita, ali komunikacije nema.
Pitam ga šta voliš u školi slegne ramenima.
Voliš li engleski? Kaze: da. Razumiješ li engleski kaže: da. Zovnem kćerku jer moj je engleski priučeni i zamolim da porazgovara s njim rutinski. Emra započne razgovor i veli mi "mama on zna Engleski" i ja iz tretmana u tretman pridobijam dijete, dođemo do tačke u kojoj mi je povjerovao. Opustio se. Mada majci kaže prije polaska na tretmane: "Džaba me vodate kad mi nema pomoći". Zadam djetetu logički zadatak iz matematike i on bez problema dođe do rezultata. Meni se stomak okrene. Imam dijete sa dg. Mentalne retardacije i ocjenom komisije za kategorizaciju "LMR" sa sve stručnim članovima potpisanim, a moj "retardirani" pacijent rješava logičke zadatke.
Zovnem roditelje i sugerišem polako da bi možda bilo dobro da ga procijeni klinički psiholog. Oni izluđeni vele sve smo obilazili, kažem pa hajde još jednom, jer mislim da ovo nije mentalna retardacija. Pošaljem ih van tamnog vilajeta SBK jednoj carici od ljudskosti kliničkom psihologu u Sarajevo i dobijemo uskoro detaljan nalaz psihologa u kojem stoji da su kognitivne vjestine djeteta na nivou prosjeka u nekim zadacima iznad prosjeka ali ga nesposobnost čitanja i pisanja znatno ometa u postizanju rezultata. Roditelji u šoku, objasnimo im da njihov sin najvjerovatnije ima disleksiju i disgrafiju dg koja u potpunosti isključuje mogućnost dg intelektualne poteškoće. Odnosno mentalna retardacija kako se to kod nas u BiH popularno koristi. Uradim scrining test, dobijem potvrdne rezultate i na koncu moj mali pacijent dospije u ruke moje profesorice sa fakulteta. Doktora znanosti koja se izravno bavi područjem Disleksije i disgrafije. Da, i ona potvrdi kao vrhunska u tom području. Nakon njihovog susreta i pregleda kaže mi Mervana ovo dijete je izmasakrirano. To isto je izjavila i kl. psiholog.
Iznadprosječno je nadaren ali ima disleksiju.
Žene su plakale. Jer kako ne poluditi kad pred sobom vidite dječaka koji 6 jebenih godina ide u školu i svi ga tretiraju kao osobu sa retardacijom. Ubijen u pojam do te mjere da ne želi razgovarati, anksiozan, gotovo depresivan. Razoren.
Sljedeći je korak bio rekategorizacija odnosno da mu se ukine stigmatizirajuca pogresna dijagnoza. Tu je počela drama. Škola ne zna kako ce, komisija valja svoju bahatost da prikrije.
Ini "stručnjaci" koji su tvrdili on je uvijek bio čudan...
Epilog čekamo, a vi koji pročitate proguglajte imena disleksičara koji su stekli svjetski poznatu slavu i zamislite zločina kad vam 3 - 4 hohštaplera napišu da vam je dijete retardirano.
Zamislite ko kada i kako će da ispravi grešku i vrati ovom djetetu samopouzdanje? Ko će porodici nadoknaditi preživljeni stres?
I hoće li ikada doći dan da struka sjedi tamo gdje joj je mjesto?
Hoce li doći dan da se nesavjsni pristupi pacijentima sankcionišu?
Ne znam. Znam da "moje dijete" napreduje korak po korak iz krize.
Da nastavim ovu strasnu pricu...nevenkagaragic wrote:HVALA "dobar osjecaj"! Bila sam na putu u mojoj Slavoniji i nisam stigla mnogo toga pregladati...dobar osjecaj wrote:Ovo pročitajte za ne daj Bože da vam zatreba imajte na umu da najbolje vi svoju djecu poznajete i nikad ne sumnjajte u sebe. Ni u njih.
Prikaz slučaja:
N.N. dječak dobi od 13 godina dolazi u pratnji roditelja.
Dg: LMR ili laka mentalna retardacija, pohađa nastavu po "prilagođenom planu i programu" ( 6 razred osnovne škole). Ovo prilagođenom je k'o biva, jer SBK nema prosvjetni pedagoški zavod, a planove prilagođavaju odokativno nastavnici i učitelji.
Razlog dolaska konsultacija zbog izraženih problema u pisanju i čitanju i odbijanja savladavanja nastavnog gradiva.
Kažem roditeljima znate ne radim sa djecom koja imaju ovu vrstu problema. Što se čitanja i pisanja tiče savladat će u okvirima intelektualnog deficita koliko može.
Majka lavica ipak ne odustaje, kaže molim Vas pogledajte ga ipak i procijenite. Pristanem nisam imala srca odbiti.
Na prvih par tretmana uopšte ne uspostavljam kontakt sa dječakom. 60 minuta provodim u uzaludnim pokušajima da ga animiram.
Postura tijela: sjedeći položaj i glava oborena, ramena savijena.
Nema kontakta, nema razgovora. Uradi diktat pokuša da čita, ali komunikacije nema.
Pitam ga šta voliš u školi slegne ramenima.
Voliš li engleski? Kaze: da. Razumiješ li engleski kaže: da. Zovnem kćerku jer moj je engleski priučeni i zamolim da porazgovara s njim rutinski. Emra započne razgovor i veli mi "mama on zna Engleski" i ja iz tretmana u tretman pridobijam dijete, dođemo do tačke u kojoj mi je povjerovao. Opustio se. Mada majci kaže prije polaska na tretmane: "Džaba me vodate kad mi nema pomoći". Zadam djetetu logički zadatak iz matematike i on bez problema dođe do rezultata. Meni se stomak okrene. Imam dijete sa dg. Mentalne retardacije i ocjenom komisije za kategorizaciju "LMR" sa sve stručnim članovima potpisanim, a moj "retardirani" pacijent rješava logičke zadatke.
Zovnem roditelje i sugerišem polako da bi možda bilo dobro da ga procijeni klinički psiholog. Oni izluđeni vele sve smo obilazili, kažem pa hajde još jednom, jer mislim da ovo nije mentalna retardacija. Pošaljem ih van tamnog vilajeta SBK jednoj carici od ljudskosti kliničkom psihologu u Sarajevo i dobijemo uskoro detaljan nalaz psihologa u kojem stoji da su kognitivne vjestine djeteta na nivou prosjeka u nekim zadacima iznad prosjeka ali ga nesposobnost čitanja i pisanja znatno ometa u postizanju rezultata. Roditelji u šoku, objasnimo im da njihov sin najvjerovatnije ima disleksiju i disgrafiju dg koja u potpunosti isključuje mogućnost dg intelektualne poteškoće. Odnosno mentalna retardacija kako se to kod nas u BiH popularno koristi. Uradim scrining test, dobijem potvrdne rezultate i na koncu moj mali pacijent dospije u ruke moje profesorice sa fakulteta. Doktora znanosti koja se izravno bavi područjem Disleksije i disgrafije. Da, i ona potvrdi kao vrhunska u tom području. Nakon njihovog susreta i pregleda kaže mi Mervana ovo dijete je izmasakrirano. To isto je izjavila i kl. psiholog.
Iznadprosječno je nadaren ali ima disleksiju.
Žene su plakale. Jer kako ne poluditi kad pred sobom vidite dječaka koji 6 jebenih godina ide u školu i svi ga tretiraju kao osobu sa retardacijom. Ubijen u pojam do te mjere da ne želi razgovarati, anksiozan, gotovo depresivan. Razoren.
Sljedeći je korak bio rekategorizacija odnosno da mu se ukine stigmatizirajuca pogresna dijagnoza. Tu je počela drama. Škola ne zna kako ce, komisija valja svoju bahatost da prikrije.
Ini "stručnjaci" koji su tvrdili on je uvijek bio čudan...
Epilog čekamo, a vi koji pročitate proguglajte imena disleksičara koji su stekli svjetski poznatu slavu i zamislite zločina kad vam 3 - 4 hohštaplera napišu da vam je dijete retardirano.
Zamislite ko kada i kako će da ispravi grešku i vrati ovom djetetu samopouzdanje? Ko će porodici nadoknaditi preživljeni stres?
I hoće li ikada doći dan da struka sjedi tamo gdje joj je mjesto?
Hoce li doći dan da se nesavjsni pristupi pacijentima sankcionišu?
Ne znam. Znam da "moje dijete" napreduje korak po korak iz krize.
Imam obicaj prelistati par tema, pogotovo onih u kojima sam i sama ucestvovala i naleteh na ovaj tekst i meni poznatu pricu od neki dan kad mi je Mervana (Masa) bila u gostima u Tuzli. Inace je drugarica mog sina DENISA koja je studirala u Tuzli.
Iako mog sina nema vec 14 godina, Mervana i njena kcerka koje je tada imala 3 godine, redovno nas posecuju.
Izuzetno cenim njen rad, sve mi je poznato nazalost...
U ovoj BiH ima mnogo vise KUCA MRAKA (od ove pomenute)i diletanata (podobnih naravno) koji upropastavaju zivote gradjana i sto je najgore MLADIH!
Drago mi je sto je Mervanina FB objava ugledala svetlost dana u JAVNOSTI, osim FB-a! Nadam se da ce ga jos mnogi portali preneti:
Maša Aščić – dipl logoped i defektolog – vi najbolje poznajete svoju djecu
Disleksija nije mentalna retardacija!
Bravo moja Mervana - Maso! Znala sam da si pravi, iskreni i pozrtvovani profesionalac - tvoje vreme tek dolazi! Neka te i dalje vodi tvoja ljubav prema profesiji koju si izabrala, a na sitne duse iz tvoje zatucane sredine ne obracaj paznju. Sa srecom!
Vizionar 1985 wrote:...
Ima greski, neosporno. Zalosno da je se ovo desilo ovom djecaku. Meni je dijagnosticirana paranoidna sizofrenija i godinama sam na terapiji za psihozu i sad za ovu sizofreniju.
Ali kako mogu imati paranoidnu sizofreniju ako nikad nisam imao halucinacije i ostalo sto ona podrazumijeva.
Raspravljao sam o ovome s nekim ljudima i zakljucili smo da imam nespecificnu sizofreniju mozda, plus sumnjam dugo da imam i bipolarni poremecaj, ali ja cak sumnjam da imam asperger sindrom mozda a ne sizofreniju ili da sam imao asperger sindrom a sad da imam sizofreniju.
A lijekovi me ubise mozda a inace sam i bez lijekova u svom nekom svijetu skoro stalno. Spavam zbog njih po citav dan. 10-20 sati, kako kad. Jos kako sam naveo u svom sam svijetu skoro stalno. Zbog toga nista nemogu da radim, da se zaposlim i da radim a nikakvo primanje nemam na osnovu bolesti. Istina i nasom krivicom jer imamo drugih zivotnih problema pa nismo uradili sta treba da ostvarimo ova prava.
Na terapiji sa godinama antipsihotici za halucinacije iako njih kazem nikad nisam imao i benzodiazepami za spavanje iako pise da benzodiazepami kako sam razumio ne bi trebali da se uzimaju godinama, deceniju skoro, svaki dan tj., u mom slucaju noc. Spavam i bez njih previse.
Sad mi je stanje bolje jer sam na azolaru i on je za sizofreniju i bipolarni poremecaj kako sam shvatio i nemam vise ispada ali moguce je da ih nemam jer manje stresa sad imam, a i da pravo kazem oguglao sam na njega. A neke smo probleme rijesili koliko toliko.
Inace fizicki nisam dobro ali mi stavilo da imam odlike hipohondrije. Bio u bolnici davno na internom odjelu i napravio incident. Usao u raspravu sa osobljem. Tad sam trebao na pretrage detaljne od kolonoskopije pa nadalje.
Rekao im tad, osoblju, da me mozda pucaju hormoni, da vidim krvna svoja zrca, sto znam danas sta je, bluefield entoptic fenomen, fenomen plavog polja. Vidim i imam floatere, imao sam oboljelu jetru prije koja je se oporavila, tako mi internista rekao. Imam jos nekih fizickih smetnji, tegoba itd.
Psihijatrima sam nesto od ovoga govorio ali pod terapijom tesko je s njima razgovarati i inace je tesko jer nemaju vremena da se posvete pacijentu ponaosob duze. A slaba mi je verbalna komunikacija sa njima skroz. Inace mi je verbalna komunikacija sad slabija.
Sad od lijekova i svega nisam nikako bas dobro iako pokusavam da se iscupam. Poceo sam cak da cujem i glasove kad drijemam clanova svoje porodice ali vise su to kao flashback-ovi necega sta su mi prethodni dan govorili, a ne slusne halucinacije, jer mi vode da sam imao slusne halucinacije. Samo mi se to ponekad desi kad sam pravo pospan i nenaspavan. Ne na javi nego tokom drijemanja, kad zadrijemam.
Ne sporim da sam obolio ali sporim paranoidnu sizofreniju. Imam mozda nespecificnu sizofreniju, mozda bipolarni poremecaj, za asperger sindrom, ne znam, i moguce da imam neki poremecaj u vezi spavanja ali ne znam sta, koji i imam li ga uopste. S obzirom da spavam 10-20 sati dnevno moguce je da ga i imam. Jos fizicki nisam dobro ali nikad nije utvrdzeno sta tacno jer nalazi nisu uradzeni na internom odjelu bolnice.
Znaci greski ima, i znam jos slucajeva gdje su ljudi i umrli radi greski doktora i medicinskog osoblja.
Ali ipak imam s vecinom doktora i osobljem pozitivna iskustva.
Oprezno sa psihijatrima i psiholozima pogotovo. To je moj savjet. Da uvijek trazite drugo misljenje u vezi njihovih dijagnoza, pogotovo.
Ne znam za sta je dobro. Uzimao bi ga za vid ako pomaze u borbi protiv floatera i vidzenja bijelih krvnih zrnaca. Smanjio sam sto vise unos secera i ne znam koliko je pomoglo. Mozda se manje sire floateri. Sto se tice spavanja, ne bi mi pomoglo jer spavam previse godinama. Pola dana, nekad i vise i opet pospan i umoran stalno. Googl-ao o tome i izbacilo mi Narkolepsiju i jos par tih nekih poremecaja i bolesti spavanja.
Tako da ne znam koliko bi mi pomoglo u vezi ovoga svega. Plus imam bipolarni poremecaj mozda i sizofreniju ali upitno je imam li nju jer nikad nisam imao halucinacije i sve sto ide pod sizofreniju, pogotovo paranoidnu sizofreniju. Bipolarni poremecaj imam vjerovatno i nesto jos ali ne znam sta. Mozda sizofreniju simplex, nespecificnu, ili aspergerov poremecaj.
Kazem uzeo bi sve samo da se izlijecim, ozdravim ili zalijecim. A uzimam deceniju skoro psihofarmake i slabo su pomogli. Cak su mozda i odmogli. Istina Azolar sad pomaze tako sto mi izgleda otupljuje emocije, pa sam oguglao na probleme i nemam ispada emotivnih vise toliko. Emotivno sam otupio izgleda pod njegovim uticajem.
Ne znam sad koliko je to dobro. Ja mislim da jest, jer kazem drzi mi emocije pod kontrolom.
Tako i preparate da izbace medicinske ovoga ako bi mi pripisalo da ih uzimam, bi uzeo, sto da ne?
Govno bi kazem pojeo da je lijek.
Moj primjer.Nista. Kad sam se osoblju u bolnici izjadao i pukao poslali me na odjel psihijatrije. Istina morali su, i slazem se sa tim, ali trebali su sve odraditi nalaze koje sam trebao tada na internom uraditi. Zagubili su tada sva dokumenta i rendgenske slike neke mrlje na stomaku. Psihijatru sam nesto govorio ali covjek je star, ima puno pacijenata, nema vremena da se posveti svakome kako treba, nije ni on zdrastveno dobar, i bio me je uputio da vadim nalaze ali imali tad nekih velikih problema zivotnih pa ih nisam odradio.
Stalno pod dozom sam ovih psihofarmaka pa ni nemogu da im sve ispricam. Jos oslabila mi verbalna komunikacija s ljudima jer neizlazim cesto, nedruzim se cesto i slicno.
Misle lud, pa izmislja. Pukla mi psihologikinja sch. paranoidnu sa odlikama hipohondrije.
Ko da ja volim biti bolestan i ko da ne bi volio biti zdrav, i ko da nevidim floatere, krvna svoja bijela zrnca, ko da mi jetra nije bila bolesna itd., i ko da sve to ja izmisljam i umisljam.
Znam primjer isto da su uradili. Pukli sizofreniju pa se ispostavila da je osoba fizicki bolesna.
Citiram internistu koji mi je tada pokusao pomoci prije skoro deceniju: "momak nije dobro". Samo jb ga niko nije mogao pa ni ja pretpostaviti da cu incident u bolnici napraviti i zavrsiti na psihijatriji. S cim se slazem, morali su me se rijesiti i smjestiti me na psihijatriju ali trebali su sve nalaze uraditi od jetre pa nadalje i trebao me je neko saslusati nenakljukanog sa psihofarmacima.Ma osim psihijatra, treba i nalazi da se urade svi. Da se opet provjeri jerta, vid da se provjeri i utvrdi ovo u vezi floatera itd. Ima psihijatara ali kostaju privatno s njima seanse. U CZMZ bas i nema pojedinacnih seansi, kako znam, mozda i imaju da ne znam. Imaju grupne, nisam ih pokusavao.
Najgore pod dozom sam lijekova, psihofarmaka pa ni nemogu da pod uticajem njih razgovaram kako treba sa psihijatrima i psiholozima. A jos gore je da su me u bolnici nakljukanog s tim, sa psihofarmacima vodili na razgovore sa psihijatrima i na razgovor i test psihologa. Cak pod uticajem jos jacih psihofarmaka.
Tad sam bio na jos jacim od ovih i vise njih. Ne sporim ja da sam i psihicki bolestan ali sporim da imam paranoidnu sizofreniju, i ne znaju da sam i fizicki bolestan.
Misle da sam hipohondor.
Jučer smo sahranili još jednu osobu kojoj je skraćen život nemarom, neznanjem i opštom izluđenošću svih ljudi u BiH, pa i tog čemera što se pomiješao ili nataložio u našem javnom zdravstvu.nevenkagaragic wrote: I bas kako kaze latinska: "GRESITI JE LJUDSKI, ALI U GRESKAMA USTRAJATI OBELEZJE JE LUDAKA."
Svakodnevno se to potvrdjuje, nazalost ne samo u BiH! Ludaka je sve vise i vise na svim nivoima u svim strukturama drustva...[/size][/i]