Dugo me nije bilo.
Nisam se smjela javiti jer se zivot normalizovao koliko je to moguce sa nasim stanjem, pa me sve strah da ne ureknem.
Ugl. nakon silnih ffiikalnih i injekcija koje su pomogle doslo ljeto, brate sto toplina godi, i ja se ispravila i urijetko je sta zazigalo.
Sad kako je zimska odjeca i obuca in i kako je hladnije budim se ukocena, uradim staticke vjezbe i onda mogu ustati iz kreveta. U toku dana se razradim i budem ok. Ako ne preforsiram, puno stajanja i usisavanja i saginjanja, budem ok kolio se ovo moze nazvati ok. Ako ipak malo vise radim osjetim bolove, ali stisnem zube i kazem proci ce.
Sad me boli i lijeva strana. Bol udara u lijevu nogu.
Sta da kazem. Ne znam sta da radim osim ovog sto vec radim, kantarionovo ulje ujutro i uvece utrljam u ledja i staticke vjezbe jos u krevetu prije ustajanja (tvrd mi je krevet pa to moze proci).
Mozda sam uspjela skinuti nekih 5kg, ali to je nedovoljno, treba jos tri puta toliko, no u silnim problemima koje zivot namece na nasa ledja extruzija diska je posljednje o cemu razmisljam a dijete, iako stvarno vodim racuna sta jedem i da se ne prenajedam, takodje.
Vratila sam se i cigarama i ne znam da li je to samo moje umisljanje ili ima neke istine u tom ali od kad pusim tako nekako se i bol u ledjima vratila, kao da su to dvoje usko povezani.
Ljetos na sistematskom pozalim se psihicu na ovu bolest i kako nikoga nije briga sto covjek i psihicki krahira. On veli takav nam sistem, mentalno zdravlje je na zadnjem mjestu, ali mi doda uz osmijeh da sam terminator
Mislim se terminator sam samo zato sto me malo dijete tjera da ustanem i da se borim, a da sam neunistiva nisam. No eto uspio me nasmijati.
Moj moto sad: "I'll be back".
Vidimo se raja. Uzivajte u svakom danu, ma kakav bio. Dok god vidimo sunce trebamo se smijati!
Odoh sad na temu djeca. Mala mi skroz slabo jede, nije na mamu nikako, pa me skrsi briga za njom, mozda bude kakav dobar savjet tamo.
Velika pusa!
Zakasnit ću na fizikalne! 
