Agorafobija

[tasa65]

Vec par godina borim se sa agorafobijom.Mladost mi prolazi u kuci,zeljna sam izaci medju ljude,druziti se....Isla sam kod ljekara,pila neke lijekove i nista.Pokusavam sama izaci iz kuce ali tesko.Molim vas ako neko ima neki savjet neka mi javi ili slicno iskustvo.Pozz

[mo-girl]

ja sam se dugo mucila sa tim i neznam jednostavno sam uporno pokusavala izaci makar ispred zgrade i jednostavno se smanjilo vremenom.meni je dosta pomogao bioenergicar imam osjecaj da mi se pocelo smanjivati nakon tretmana.meni se i sad jave periodi kad trebam ici negdje da mi se manta,znojim se itd,imam dosta ogranicenja npr.trzni centri pogotovo sama nebi nikad usla u njega.onaj ko to nije dozivio nezna kakva je to patnja kad svijet gledas kroz prozor al isto znam dosta ljudi koji se muce sa tim u tezem il blazem obliku

[tasa65]

Ma znam...i ja se bojim jako tih trznih centara ili tramvaja,recimo,ako je guzva.Pokusavam i ja sama nekako da se izborim sa strahom,nekada uspjesnije a nekada ni do prodavnice nesmijem da odem.Kada sam sa nekim u drustvu u koga imam povjerenje sve je lako.U pravu si,tesko je gledati svijet kroz prozor pogotovo ako si mlad.Kakve su meni sanse da izadjem i upoznam nekoga a pakleno tesko je zivjeti sam.Probala sam sa psihologom i psihijatrom i nije uspjelo.Ne znam vise sta da radim.

[mo-girl]

ja nisam smjela ni sa nekim drugim izaci onda ti makar to mozes.ma ni meni nije psiholog pomogao a za lijekove se nisam htjela nesto vezivati tako neznam ni ja kako sam se izborila sa tim.evo da te utjesim na samom pocetku te moje faze upoznala sam sadasnjeg muza i najvise mi je pomogla njegova podrska tako da ipak ima nade vjeruj mi.sad sam u sretnom braku i cekako bebu tako da nemoj dozvoliti da te ovo savlada.meni je i sad tesko hodati pogotovo ljeti jedino se sa muzem osjecam sigurno kad izadjem,al zimi je sasvim druga prica oslobodjena sam svih strahova kao da to skroz nestane.ako ti treba neko za saslusati javi se slobodno tu sam

[Wind]

A cega vas je zapravo strah? Sta je to sto vam izaziva nelagodu?

[tasa65]

mo girl hvala ti puno mi pomaze to sto si mi rekla.I ja se zimi osjecam puno bolje,ne znam pravi razlog ali zimi bude sve lakse.


Nicega posebno se ne bojim konkretno.Jednostavno sve je dobro dok ne dodjem do vrata kada trebam izaci.Pocne me hvatati nervoza,ruke mi se zoje,nestaje vazduha,srce ubrzano lupa i imam osjecaj kao da cu se onesvijestiti.Najgori su mi veliki otvoreni prostori kao recimo trgovi,trzni centri koji su veliki a ima puno ljudi.Najsigurnije se osjecam kada hodam pored zgrade ili nekog zida.Smijem izaci samo sa osobob u koju imam povjerenje da me nece ostaviti samu na ulici i otici.

[Wind]

ah....nezgodno...znaci u principu nelagoda je kada se nalazis na otvorenom prostoru....sto manji prostor to se sigurnije osjecas...

a kakav je osjecaj i da li mozes ici na planinu, sume, more...ili je vezano za ljude, mislim da li je bitno ima li ljudi na recimo, nekom trgu ili je trg prazan?

Da li ste imali neko traumacno iskustvo u djetinjstvu pa je to sada posljedica?

[tasa65]

ah....nezgodno...znaci u principu nelagoda je kada se nalazis na otvorenom prostoru....sto manji prostor to se sigurnije osjecas...

a kakav je osjecaj i da li mozes ici na planinu, sume, more...ili je vezano za ljude, mislim da li je bitno ima li ljudi na recimo, nekom trgu ili je trg prazan?

Da li ste imali neko traumacno iskustvo u djetinjstvu pa je to sada posljedica?

Mogu ici i na more i na planine samo ako je neko od povjerenja uz mene.Bitno mi je da ima ljudi oko mene npr. na trgovima semaforima.Recimo cekanje da se upali zeleno na semaforu za mene je vjecnost.Uvijek izlazim sa ljudima od "povjerenja"za koje znam da me razumiju i da me nece ostaviti na ulici.Sto je vise zgrada oko mene to se sigurnije osjecam nego recimo u nekom parku i sl.

Za djetinjstvo me ne vezu lose uspomene osim sto me je u petoj god.ujeo pas (tako da se i psa bojim).Ali moji problemi su poceli kada mi je majka umrla a otac se tesko razbolio.Od tada osjecam strah i nesigurnost.

Kada se npr.udaljavam od zgrade sve mi je teze,simptomi se pojacavaju medzutim kada se vracam,idem prema zgradi pogotovo ako je vidim iz daleka sve mi je lakse i kada dodjem pred zgradu sve nestaje.

[jasenka1]

S agorafobijom se borim 30 godina, prošla sam puno faza svih tih godina, od one da nisam smjela izaći iz kuće do skoro potpunog ozdravljenja. Ali ona je uvijek prisutna ili u vrlo malom obliku ili težem. Jako mi je žao kada čitam o mladim ljudima koje ona muči jer sam i sama to prolazila kao mlada osoba. Udala sam se u toj fazi, rodila dvoje djece, radila i borila se stalno s njom.
Kad je počela pila sam 4 godine ljekove, ništa mi nije pomoglo, prestala sam s ljekovima jer sam ostala trudna. Nakon 10-ak godina mučenja i odlaska raznim bioenergičarima samo jedan mi je pomogao, u Sloveniji. Nakon 10-ak tretmana počela sam polako osjećati sigurnost, drugačije sam se osjećala, puno bolje.
O tome što sam prolazili svih tih godina i kako sam se borila s njom mogla bi napisati knjigu, ali borila sam se, pa vama svima koje ona muči savjetujem da se borite s njom, da ne dozvolite da vam uništi mladost (kao što je meni). Samo budite uporni, znam da je teško jer srce lupa, tresete se, i svi ti simptomi su grozni, ali nađite način kako da to prebrodite.
Ako imate kakvih pitanja rado ću vam odgovoriti

[P.Starck]

S agorafobijom se borim 30 godina, prošla sam puno faza svih tih godina, od one da nisam smjela izaći iz kuće do skoro potpunog ozdravljenja. Ali ona je uvijek prisutna ili u vrlo malom obliku ili težem. Jako mi je žao kada čitam o mladim ljudima koje ona muči jer sam i sama to prolazila kao mlada osoba. Udala sam se u toj fazi, rodila dvoje djece, radila i borila se stalno s njom.
Kad je počela pila sam 4 godine ljekove, ništa mi nije pomoglo, prestala sam s ljekovima jer sam ostala trudna. Nakon 10-ak godina mučenja i odlaska raznim bioenergičarima samo jedan mi je pomogao, u Sloveniji. Nakon 10-ak tretmana počela sam polako osjećati sigurnost, drugačije sam se osjećala, puno bolje.
O tome što sam prolazili svih tih godina i kako sam se borila s njom mogla bi napisati knjigu, ali borila sam se, pa vama svima koje ona muči savjetujem da se borite s njom, da ne dozvolite da vam uništi mladost (kao što je meni). Samo budite uporni, znam da je teško jer srce lupa, tresete se, i svi ti simptomi su grozni, ali nađite način kako da to prebrodite.
Ako imate kakvih pitanja rado ću vam odgovoriti

Pretpostavljam da je osjećaj najbliži ansioznosti i napadima panike. Uzrok može biti različit.
Mozes se boriti i izboriti s tim. Vjerovatno da ce se vracati, jer je mozak naucen nekom obrascu. Ovo sve pisem a da nisam nikakav ljekar i sl., medjutim slične "napade panike" sam i sam imao. Moras biti prije svega svjesna, da se tvoj mozak igra s tobom, da tako kazem, i da se nista strasno nece desiti. To je i prvi i najtezi dio. Mozda bi ti pomoglo da na trenutak zažmiriš, skloniš se, čučneš ili šta ti bude odgovaralo i da pri tome pokusas na sebe da gledas sa strane, kao na nekog ko misli da mu se dogadja nesto strasno. Da se uvjeris ili neprestano uvjeravas da sljedece minute se nece desiti nista, sve ce ostati kao sto je i bilo i da je smijesno se bojati.

Lako je pisati, dok ne dodjes u takvu situaciju, noge se tresu, srce lupa i td. ali moras se uvijeriti da i u sljedecoj minuti se nista nece desiti, pa i u onoj poslije i td.

Zelim vam svima srecu, i nedajte se.

[jasenka1]

Slažem se s tobom, i dobro si to opisao. Mislim da si svatko trebao naći način da to pobjedi, samo nikako se ne smije prepustiti da taj strah upravlja tobom. Kad je to počelo ni ja nisam mogla izaći iz kuće, otići normalno do dućana, a kamoli dalje, ali išla sam uporno i bila sam ljuta na samu sebe da takvo stanje upravlja sa mnom. Radila sam, studirala uz taj strah od ljudi, okoline. Tresla sam se dok sam hodala ulicom, i stalno razmišljala da će mi se nešto desiti, ali sam išla. Nisam pričala o tome nikome jer sam se bojala da će netko reći da sam luda. Položila sam i vozački u tom stanju, i dugo mi je trebalo da u autu osjetim sigurnost. Bilo je perioda kad sam taj strah osjećala i za volanom.
Hoću vam samo reći da borbom i uponošću ćete vi koje to mući uspjeti prebroditi strah. Idite van među ljude, u dućan, na zabave pa makar imali sve simptome agorafobije, ali vjerujte da nakon par puta ti simptomi će postajati manji, a vi ćete se u toj sredini osjećati sve sigurnije i bolje.Tako sam ja to radila i sada imam posao, prijatelje, izlazim, putujem i ponekad dolaze napadaji straha ali našla sam način kako ih pobjediti.

[tasa65]

Sve je lakse kada imas nekoga pored sebe.Ja sam sama i desi mi se ponekad da ne smijem otici do prodavnice pa cijeli dan ostanem bez hljeba.Tesko mi je moliti nekoga da me vodi doktoru,na biro isl.
Ne radim mada bih jako voljela da sam zaposlena,bilo bi sve lakse.Borim se i ja da prevladam strah ali zavisi od dana koliko cu to uspjesno savladati.
Tesko je zivot gledati kroz prozor,ne otici sa prijateljicama na kafu......

[jasenka1]

Jako mi je žao zbog tvoje situacije. Vjeruj mi da te jako dobro razumijem, ali probaj izaći iz kuće, probaj ne dozvoliti strahu da život gledaš kroz prozor. Nadam se da ćeš naći prijateljicu ili prijatelja koji će te razumjeti i pomoći ti. Probaj samu sebe natjerati da ti to želiš i možeš, a kada uspiješ bit ćeš ponosna na samu sebe.
Znam da je lako govoriti ali sve je na tebi .
Ja sam u tom očaju tražila pomoć bioenergičara, i godinama išla od jednog do drugog dok nisam došla k jednome koji mi je puno pomogao. I dan danas se ponekad nađemo i popričamo. On me naučio kako da si i sama pomognem.
Ti si vjerojatno puna negativne energije jer razmišljaš o lošim stvarima, kad svoju energiju okreneš na pozitivna razmišljanja sve će biti puno lakše.
Stvarno mi je teško kad tako nešto pročitam kao što si ti napisla, od srca ti želim da ozdraviš.

[tasa65]

Jako mi je žao zbog tvoje situacije. Vjeruj mi da te jako dobro razumijem, ali probaj izaći iz kuće, probaj ne dozvoliti strahu da život gledaš kroz prozor. Nadam se da ćeš naći prijateljicu ili prijatelja koji će te razumjeti i pomoći ti. Probaj samu sebe natjerati da ti to želiš i možeš, a kada uspiješ bit ćeš ponosna na samu sebe.
Znam da je lako govoriti ali sve je na tebi .
Ja sam u tom očaju tražila pomoć bioenergičara, i godinama išla od jednog do drugog dok nisam došla k jednome koji mi je puno pomogao. I dan danas se ponekad nađemo i popričamo. On me naučio kako da si i sama pomognem.
Ti si vjerojatno puna negativne energije jer razmišljaš o lošim stvarima, kad svoju energiju okreneš na pozitivna razmišljanja sve će biti puno lakše.
Stvarno mi je teško kad tako nešto pročitam kao što si ti napisla, od srca ti želim da ozdraviš.

Hvala ti na lijepim rijecima i podrsci.Znam da me razumijes jer si kroz sve to i sama prosla ali puno ljudi ne razumije,misle da sam razmazena ili da necu.Sve to nije istina,zivot me nije ni malo mazio a hocu i te kako.Ne mislim puno na negativne stvari,imam par hobija trudim se sama sebi da uljepsam dan raznim sitnicama ili druzenjem sa dragim ljudima.
Valjda ce proci,iskreno se nadam.
Jos jednom hvala na lijepim rijecima,puno mi znaci to razumjevanje.