sva presretna u zelji da isporobam novi voz, a i tako dam doprinos nasim zeljeznicama, odlucih ostaviti autic doma i uputih se na more vozom.
Dodojem na zeljeznicku stanicu i pitam za novi voz, kaze ne saobraca jos uvjek...hajd ok...kad sam se vec spakovala mogu ici i starim, jer se sjecam vremena kada je voznja tim isitm vozom bila i vise nego ugodna. Kazem, ok, dajte mi povratnu do ploca. Cijena mnogo skuplja nego proteklih godina, 37 KM. Hajd kontam, mozda su uslovi voznje mnogo bolji nego ranije.
VOz kasi, stajah na peronu, koji je prljav, pun smeca i uzasno smrdi. Jedva ga docekasmo.
Udjoh u voz....nadjoh slobodan kupe...sjedoh...gledam sve prljavo, iz b lizine se siri smrad wc -au vozu, pokusam otvoriti prozor, nemoguce, zabreko, speko, staklo na prozoru prljavo od silnih naslaga nikotina i vjerovatno kamenca ( taj kamenac mi nije bio jasan, al postat ce mi jasan u povratku). i tako nista od moje ugodne voznje, nisam se mogla ni nagledati lijepog krajolika nase Be i Ha.
U po voznje konobar pronosi na tacni pice, iz "bogate" ponude alkohola i jeftinih sokova izabrah kafu. Platih 1 KM za splacinu punu toza.
I hajd dolazak na more prodje,manje vise onak, podnosljivo.
E sad povratak je sasvim druga prica. Voz krece u 17 h, po najvecoj zegi. Isti vagoni kao i u dolasku, ista prljavstina i smrad. U vozu temperatura ni manje ni vise nego +50 stepeni. Razmisljam, sigurno ce se voz rashladiti kada krenemo, ali prozori se ne mogu otvoriti, ventilacija nikakva ne postoji. Do Metkovica sam mislila da necu prezivjeti, pocelo me bacati od nedostatka kiseonika. Kao u pretis loncu. I tad shvatih odakle kamenac po prozorima. U vozu je sve mokro, sa prozora curi kondenz. Uzas. Sreca kad predjosom u Bosnu,pade malo kise i donese blago osvjezenje....
U vozu se nagledah svega i svacega...hercegovci pomalo nacionalisticki nastrojeni udjose u capljini....u konjcu udje tipicna bosanska porodica, majka ne tako stara pokrivena punija zenica, muz onak mlakonja i uzasno razmazeno dijete...do hadzica, gdje su izasli svi ostali putnici su bili izlozeni teroru te porodice,njihovih porodicnih problemima injihove ogromne prtljage koja je uredno parkirana na sred hodnika. Kad su izasli, za njima ostala je hrpetina smeca, razbacanog po hodniku voza i sjedistima.
Tu je bio i jedan cigo, onako sve je sunjo po kupeima i zagledao gdje sta moze zavrt.
Al da vidis rahatluka kad izadjoh...trebalo je to sve prezivjeti i shvatiti koji je rahatluk ne voziti se zeljeznicama federacije.
Novi voz je samo jos jedna reklama i pranje necijeg novca...