Ne znam šta si mislio, znam samo šta si rekao, a to je da su u vrhu po platama. Uostalom, odakle crpiš podatak da su u vrhu po platama u sektoru trgovine? Nisu trgovina samo Bingo, Merkator, i Konzum.belfy wrote: ↑13/12/2021 21:24ja nisam rekao nigdje da je u vrhu sa platama generalno, nego u sferi trgovine, dakle sektora u koji spada. plate menadzmenta ulaze u prosjek i svih drugih trgovina, tako da to nije nikakav argument. kao sto nije ni ovo oko prosjeka sto zaradi radnik u BiH, sto sam vec naveo. i po recenom od strane one direktorice iz Binga razlika nije 300 KM od prosjecne (na generalnom nivou, a sto sam vec rekao da je pogresno mjerenje, ali uzmimo i njega u obzir kada si vec poceo sa istim) nego 150 - 200 KM (u zavisnosti od uracunatog prevoza za koji ista tvrdi da skoro svi imaju).ExNihilo wrote: ↑12/12/2021 22:51
Ali on nije u vrhu s platama ovdje. Prosjek plate njegovog radnika (u koji ulaze i plate menadžmenta) manji je za 300+ KM od PROSJEKA onoga što zaradi radnik u FBiH. Ili da ti ovako postavim stvari: gdje god se zaposliš u FBiH, možeš prosječno očekivati da ćeš zarađivati barem 300 KM više od prosječnog radnika Binga, i 500+ KM više od trgovca u Bingu. Pri tome uopće ne uzimamo u obzir da većina preduzeća tutne kovertu ispod stola, što Bingo ne radi, čime je razlika zapravo još veća.
Svjetskim retail lancima ne mora plata biti iznadprosječna, kako kažeš, da bi osporila tvoju inicijalnu tvrdnju, onu kako ni radnici vani u retail sektoru ne zarađuju bolje. Dovoljno je da nije ispodprosječna, odnosno bliža minimalnoj plati nego prosječnoj, a to svakako nije. Dakle, da sumiramo. Zasnivaš argument na tezama da je Bingo u vrhu s platama, i da radnici istog profila ni vani ne zarađuju bolje. Oboje je matematički netačno.
I konačno, sva relevatna istraživanja iz ekonomije rada pokazuju da su bolje plaćeni radnici produktivniji, a produktivniji radnici po definiciji produktivnosti zarađuju više vlasnicima kapitala. Dakle, odgovor na tvoje pitanje šta bi dobio jeste: veću produktivnost svog najvažnijeg resursa.
I zamolit ću te da se suzdržiš komentara šta bih ja kao ekonomista uradio. Barem dok ti, kao neekonomista, ne naučiš šta pojmovi poput diminishing returns zapravo znače, ako već imaš namjeru da ulaziš na taj teren i koristiš iste.
ako cemo se dotaci koverti i prosjecne plate moram te podsjetiti da koverte ne ulaze u proracun iste, kao da ih i, zapravo, vecina zaposlenika i ne dobija. veliki dio zaposlenih spada u djabojede ili njihove srodne duse javnih preduzeca. dakle, cijeli drzavni, entitetski, kantonalni i opstinski nivo zajedno sa vojskom, policijom, zdravstvom, obrazovanjem, elektroenergetskim sektorom, telekomunikacionim, vatrogascima i agencijama za nuklearnu energiju i ini... dakle, niko od njih ne dobija nista u koverti. kao ni kod jacih firmi kao sto su Mittal, Messer i drugi... da ne pominjem banke, farmaciju i osiguranja, a svi oni ulaze u obracun prosjecne plate i bez koverti.
mislim da je lako zakljuciti da koverta ne pravi neku bitnu razliku od prosjecne plate (mislim kod primanja, a ne kod proracuna prosjeka iste), jer istu dobija, zapravo, manji broj zaposlenih i to, opet, mahom u sektorima koji su dobrano ispod te iste prosjecne plate. sve i kada bi gledali sa nivoa radnika i drzave, onda je koverta opet nepozeljnija. ista sprecava i radnika da ima bolju penziju, kao sto i drzavi umanjuje sredstva. osim ako ne zelis reci da je koverta bolji nacin poslovanja... mada to nema previse veze sa temom o kojoj ovdje pricamo, jer Bingo ne daje istu...
da li ti tvrdis da je zaposlenje u svjetskim retail lancima pozeljno jer imaju iznadprosjecnu platu? ne rezumijem sta ti znaci ovo:ja sam rekao da je Bingo u vrhu sa platama u svom sektoru. ne znam sta ti znaci ovo sto sam podvukao. ako si mislio na to da dobijaju u nekoj razvijenijoj zemlji platu kao u Bingu, onda je jasno da to nisam mislio. ako si mislio reci da radnici vani u firmama kao Bingo zaradjuju vise od prosjecne plate za to bih volio vidjeti neku potvrdu. ja ti mogu uslikati jednu sutra... tako dok ne ustanovim sta si zelio reci ne mogu ni da ti odgovorim na ovo o "matematickoj tacnosti".Zasnivaš argument na tezama da je Bingo u vrhu s platama, i da radnici istog profila ni vani ne zarađuju bolje. Oboje je matematički netačno.
naravno da su bolje placeni radnici produktivniji, ali i to ima svoje granice u kojima vrijedi. vjerujem da ih i ti dobro znas. isto tako istrazivanja pokazuju i da su radnici sa kracim radnim vremenom produktivniji, ali i to u granicama za koje isto vrijedi. uvijek se tu sjetim one "matematike" da ako jedna zena rodi jedno dijete za 9 mjeseci onda ce 9 zena roditi dijete za mjesec... dakle, o produktivnosti u odnosu na platu mozemo pricati, ali treba znati da ista ima svoje granice. i one su dobrano odredjene sektorom i radnom pozicijom. rudar koji za 1k plate iskopa 10 tona nece za 10k plate iskopati 100 tona. onaj koji slaze proizvode na police isto tako. a tu je naravno i element nezaposlenosti. koliko ljudi ce pristati raditi odredjeni posao za odredjenu platu. ako su plate koje su pomenute istinite, kao i ovi bonusi, a Bingu ne nedostaje radne snage, onda o cemu pricamo? elem da ne trunim dalje na ovaj dio...
ok, ajde da ja onda ne govorim sta bi ti. reci ti iz prve ruke sta bi uradio da si prvi do Dzambica. a pojam ne bih ni koristio da ne znam sta znaci. ne znam ni sto ti je potrebno da pokusavas neko sukanje da pravis povodom istog. jako dobro upoznat sa pojmom vjerovatno prije nego si ti postao ekonomista. osim ako nisi diplomirao prije 2000/2001. naravno da mozemo i o njemu, ali on je na periferiji teme o kojoj pricamo. ali sta ti bude draze - svakako...
Već sam pisao gore drugom forumašu: plata trgovca u Bingu (sa prevozom i toplim) 770 KM, prosječna plata u Bingu (sa prevozom i toplim) 900+ KM, prosječna plata u FBiH (sa prevozom i toplim) 1200+ KM. Izvori podataka: hipi gospođa u dnevniku kod Senada i Federalni zavod za statistiku. Razliku izračunaj sam. Hint: nije 150 - 200 KM.
Realni sektor broji više zaposlenih od javnog. Tako da to što javni ne dobiva koverte još uvijek ne znači kako “većina zaposlenika ne dobiva koverte”. Ne znaš da li je to slučaj, ne znam ni ja, ali ja nisam ni tvrdio da većina zaposlenih dobiva koverte, nego da većina preduzeća to radi. Javne institucije nisu preduzeća, dok su javna preduzeća manjina. No, suštinski je nebitno. Prosječan radnik FBiH zaradi 300 KM više od prosječnog radnika Binga - bez koverti.
Što se tiče ovoga o radnicima u sektoru trgovine vani, nigdje nisam rekao kako im je plata vani iznadprosječna, nego da nije uporediva sa platom u Bingu. Ne u apsolutnim iznosima, nego gledano u relativnom smislu: prema prosječnoj plati ekonomije, prema medijan plati, prema kupovnoj moći, i drugim parametrima.
Koje su granice produktivnosti, o kojima govoriš? Ne znam na šta misliš, ako ne kažeš na šta misliš. Analgorija sa rudarom nije adekvatna, jer je riječ o proizvodnom sektoru, a produktivnost proizvodnog i retail sektora ne znači iste stvari.
Što se tiče pitanja šta bih ja. Postoji stara debata u ekonomiji (ili korporativnim finansijama, da budem precizniji): kome menadžment zapravo odgovara i čije ciljeve maksimizira? Vlasničke (shareholders) ili svih zainteresovanih strana (stakeholders), što podrazumijeva vlasnike, zaposlene, i širu društvenu zajednicu.
Nekada davno, 70tih godina prošlog vijeka, čika Milton Friedman, tada planetarno najveća ekonomska zvijezda, izjavio je da menadžment maksimizira isključivo interese vlasnika, koristeći sva raspoloživa sredstva koja mu tržište dopušta. Ako to znači da će plaćati radnike $1, plaćat će ih $1, jer više ne mora. Ukratko, neoklasična laissez-faire priča s kojom si ti uletio na ovu temu, a koja je u širem dijelu javnosti postala poznata pod kolokvijalnim pojmom - neoliberalizam. Friedmanova doktrina se našla u udžbenicima. Kada otvoriš bilo koji stariji ekonomski udžbenik, tamo ćeš naći da je cilj i svrha firme - maksimizacija dobiti. Tačka.
Danas su manje-više svi ozbiljni ekonomisti odustali od takve doktrine. Ne iz kojekavkih moralnih i SJW razloga. Nego zato što smo od Friedmana do danas shvatili da firme koje imaju hronično nezadovoljne radnike dugoročno ne opstaju, baš kao što ne opstaju firme koje su nemarne prema društvenoj zajednici.
Recimo, ekonomski modeli lijepo pokazuju da radnici koji smatraju da su potplaćeni, “kompenziraju” svoju platu tako što minimiziraju rad (tj. slackaju), a nerijetko i potkradaju poslodavca. Sjećam se jednog nezadovoljnog kolege, koji je radio u računovodstvu, a imao je običaj reći: “Da me hoće konkurencija kontaktirati, dao bih im sve poslovne tajne koje traže”. Firme čiji su radnici ogorčeni na samu firmu, nisu firme koje opstaju.
Ili, ako govorimo o radnicima na višem hijerarhijskom nivou, zamisli ekonomistu koji vidi potencijal za optimizaciju retail prodaje kroz prediktivnu analitiku. Mogućnosti su neograničene, od optimiziranja lokacija za supermarkete, preko utvrđivanja artikala koji donose najveću dobit kroz promociju, preko sezonalnosti cijena, itd. Ali zašto bi se neko jebavao time za hiljadu maraka? Nek' ti mama pravi prediktivne modele. To je slack. I oportunitetni trošak za Bingo.
S druge strane, jedini razlog zašto javnost još uvijek ima relativno blagonaklono mišljenje o Bingu jeste ekonomski nacionalizam. Neka ga, naš je, da ne kupujemo kod anamo onih. Međutim, promijeni li se percepcija javnosti, Bingu se ne piše dobro. Kao što rekoh gore, firme koje ne mare za društvenu zajednicu, nisu firme koje dugoročno opstaju. Možda je najaktualniji globalni primjer Facebook. Od tehnološkog superstara i čeda, kroz niz skandala, sentiment ogorčenosti prema Facebooku preselio se u američki Kongres, i sada je pitanje vremena kada će djelatnost istog biti žestoko regulisana ili će firma biti raskomadana na više dijelova.
Bingo sada jaše na jeftinoj radnoj snazi i time maksimizira Džambićev interes. Ali šta kada se nezaposlenost dodatno smanji, bilo širenjem ekonomije (eto, dolazi Lidl) ili odseljavanjem stanovništva, šta kada standard poraste, i Bingo bude prinuđen dizati cijenu koju plaća za rad, te izgubi jedinu konkurentsku prednost koju ima? Uzdat će se u lojalnost ogorčenih radnika kojima je davao 700 maraka? Uzdat će se da će ekonomski nacionalizam prosječnom građaninu biti važniji od nižih cijena Lidla? To je glupava i kratkovidna seljoberska politika.
Stoga, da sam prvi do Džambića, radio bih ono što Džambić kaže, ili ne bih bio prvi do njega. Samim tim, nije pitanje šta bih uradio da sam prvi do njega, nego šta bih uradio da sam Džambić. A odgovor je da bih maksimizirao interes svih stakeholdera. Zato što više nije 1970. I zato što želim vjerovati da nisam kratkovid.
