sehohari wrote: ↑02/04/2023 01:01
Smiješno je isto tako govoriti da je razlog taj što su Bošnjaci neobrazovani.
Hrvati su narod sa najruralnijim stanovništvom u BiH, a upravo to područje oko Širokog, odakle je gotovo 70% čimbenika vladajuće kaste, je bilo među najzaostalijim područjima u gotovo svim sferama.
Moja nena rahmetli je imala komsinicu Hrvaticu, koja je bila starija od nje barem deset godina. Nena je umrla nepismena, dok joj je komsinica bila pismena, a obe su zivjele na selu. Osjeticemo mi strah Bosnjaka od skole u 20. stoljecu jos neko vrijeme. Sreca pa su komunisti dosli, pa instalirali skole i u najvecim zabitima, te prijetili kaznama ko dijete ne posalje u skolu, jer ko zna sta bi se desilo da nisu.
U BiH je stanovnistvo, velikom vecinom, dugo vremena bilo ruralno i fakticki bilo odvojeno od gradskog staleza. Seljak bi se povremeno spustao u grad da obavi sta ima i vracao u selo. S vremenom se ta razlika smanjila, ali i dalje vecina stanovnika zivi u provincijama, s tim sto su sela danas mnogo sredjenija i bolje povezana, tako da se raskorak lakse prati. Sela pored magistralnih cesta, npr. po Tuzlanskom kantonu su mahom razvijenija od nekih gradica po Istocnoj Bosni, sve imaju, od supermarketa do proizvoidnih pogona.
Sto se tice Zapadne Hercegovine, sva primarno "ustaska" mjesta u SFRJ su bila kaznjena djelimicnom izolacijom. Ono sto je bila kazna tada, dobro im je doslo poslije rata, jer su bili okrenuti sami sebi, pa su se lahko snasli u novom sistemu, jer svakako nisu navikli da im se nesto servira. To se ne odnosi samo na Hercegovinu, vec i druga mjesta. Tesanj je bio golemo ustasko leglo, Gracanica je takodjer kotirala kao ustasko mjesto, Kresevo, Odzak itd ...
Samo naslijedje takve ideologije, donekle je eliminisano, ali eto izolacija je napravila od tih sredina, malo zilavije ekonomije koje su dale ogroman broj privrednih subjekata, ali i nekih mutnijih likova u kasnijem establismentu.
To Tuzlu i zeza mahom, taj grad je bio veliki regionalni centar u tom periodu, dok su mjesta okolo bila poprilicna provincija i po sve se haman islo u Tuzlu. Iako to nije nikakav dokaz, u filmu "Ovo malo duse", ima ona scena kada djevojcica sanja da je babo povede u Tuzlu, jer im to dodje ko New York tog doba. I onda kad naviknes da si regionalni centar i da prvi sve dobijes, nekako i naviknes stanovnike na to. U ratu se ipak pokazalo da Tuzlaci nisu teski gotovani, jer su pokazali da imaju stav itekako, a poslije rata, Tuzla i sira okolina su pokazali merhamet, tako sto su primili ko zna koliko stanovnika Podrinja.
S tim sto nisu uspjeli da odgoje jednu generaciju lokalnih politicara koji ce znati gurati dalje, pa ako nista samo da odrzavaju postojece. U medjuvremenu, haman svi gradovi oko Tuzle su se ekonomski dobro razvili, meni stvarno ne naumpada neki nerazvijen kraj ovog kantona, ali upravo zato sto nisu navikli da prvi dobivaju sve, pa su izgradili sebi ono sto im je potrebno. Sve haman osim putne infrastrukture, sto realno nisu ni mogli.
Ne mora se čak ni po državi vozat, Tuzlaci konkretno mogu otići do Par Sela (naseljeno isključivo katoličkim, hrvatskim stanovništvom) i već se tu primjeti razlika između tamošnjih i kuća i okućnica u susjednim Dubravama. Žalosno je ali je tako.
