Malo na temu, za razliku od vas
Razlog zasto neki ljudi smatraju evoluciju netacnom je iz jednostavnog razloga jer zanemaruju primarnu karakteristiku zivota – njegovu
interakciju sa svojom okolinom, tj. sa prirodom.
Adaptivni problem je problem cije rjesavanje moze pospjesiti reproduktivnost organizma. Izbjegavanje predatora, odabir nutrinima bogate hrane i efikasna probava, pronalazenje partnera i komunikacija sa drugima su samo neki od adaptivnih problema sa kojima su se nasi preci susretali.
Na primjer, zamislimo da se kod jedne ili nekoliko jedinki vrste pojavi novi funkcionalni otklon nekog organa sasvim slucajno, putem genetske mutacije – recimo, poboljsana osjetljivost retine, sasvim novi enzim u probavnom sistemu ili neki novi mehanizam ucenja. E sada zamislimo da ovaj otklon koji mozemo zamisliti kao novi vid
dizajna odredjenog organa rjesava adaptivni problem bolje nego sto je to bio slucaj sa originalnim dizajnom kojeg posjeduju sve ostale jedinke u vrsti: osjetljivija ocna retina ima za posljedicu brze uocavanje predatora, novi probavni enzim se pokaze kao efikasniji za probavu (vise energije), novi mehanizam ucenja pospjesuje laksi i efikasniji pronalazak hrane. Biti nosilac novodizajniranog organa definitivno ce uticati na
reproduktivnost jedinke koja ga nosi u smislu da ce ista imati u prosjeku brojnije potomstvo od ostatka vrste koja posjeduje stari dizajn. Ako novi dizajn bude prenesen sa roditelja na potomstvo onda je logicno da ce isti postepeno postajati sve brojniji i u samoj vrsti, tj. sve vise jedinki ce vremenom posjedovati novu modifikaciju – jedinke koje imaju novi dizajn ce konsekventno imati vise potomaka od onih koji ga nemaju, njihovi potomci ako ga naslijede ce takodjer imati vise potomaka i tako dalje jel’, nakon odredjenog broja generacija kada ce svaka jedinka vrste imati novi dizajn. Dakle, osjetljivija retina, bolja probava ili efikasniji mahanizam ucenja ce vremenom postati
univerzalan za tu vrstu, tj. svaka jedinka ce ga posjedovati.
Ovaj proces se naziva
prirodna selekcija ili
odabir, kako ga je Darwin prvi i nazvao. Interakcija organizma sa svojom okolinom (prirodom) uspostavlja proces koji se zaniva na
povratnoj informaciji gdje priroda odabire jedan odredjeni dizajn u odnosu na drugi u zavisnosti na koji nacin je sposoban rijesiti odredjeni adaptivni problem, dakle problem koji utice na reproduktivnost.
U sustini, razlog zasto prirodna selekcija moze stvarati kompleksne oblike koji su ujedno i funkcionalni, tj.
funkcionalno organizovani – organizovani na taj nacin da su u stanju rijesiti adaptivni problem – jeste jer je primarni kriterij samog odabira pojedinacnog dizajna zapravo
funkcionalne prirode. Recimo, odredjeni dizajn ce se rasiriti samo ako rjesava odredjeni adaptivni problem bolje od vec postojecih alternativa. Vremenom, ovaj
kauzalni povratno-informacijski proces ce kreirati nove dizajne koji ce efikasno rjesavati adaptivne probleme, dakle dizajne/oblike koji ce se, moze se reci,
uklopiti u okolinu u kojoj je vrsta evoluirala. S druge strane,
nasumicni procesi, kao sto su
mutacije ili
genetski drift, jednstavno nisu u stanju sami kreirati kompleksnosti koje su ujedno i funkcionalne iz razloga jer je vjerovatnoca jako mala da se ovi procesi odvijaju svaki put pukom slucajnoscu. Po definiciji, nasumicni procesi ne posjeduju mehanizam za odabir jednog dizajna/oblika u odnosu na drugi, iskljucivo zasnovanom na njegovoj funkcionalnosti. S druge strane, trenutno, evolucija putem prirodnog odabira je zapravo jedino provjereno objasnjenje koje predocava i pojasnjava akumulativnu prirodu funkcionalnog dizajna kroz genracije.
Eto malo za razmisljanje.
