Sanjarko wrote: ↑21/02/2020 14:45
Ko o tome govori. Ja vam fino rekoh i rece da je jezik i zivopisan i zivuci i zivlji i ziv sto znaci da se mijenja. Koliko smo imali knjiga do sada u vezi gramatike i pravopisa? Koliko su se puta te knjige mijenjale?
Kako se onda svi medzusobno sporazumijevamo i razumijemo uz sve ove tzv., greske. Gdje je tek ostalo, pa se i uz to sve ostalo mi ovdasnji narodi sporazumijevamo i razumijemo. Ne svi naravno ali na prostoru od HR-e do CG-e.
Čovječe Božiji, svi u klin ti u ploču
Prvo razluči da li diskutuješ o književnom ili narodnom jeziku.
Jezik jeste živa kategorija i mijenja se. Nekako je prirodno da do promjena prvo dođe u narodnom jeziku, a tek potom se, ako struka prihvati, te promjene standardizuju i u književnom jeziku, pravopisu, gramatici.
Npr. uvode se nove riječi jer stare nisu postojale, dolazi do nekih manjih izmjena gramatike, ali je većina stvari, kostur definisan.
Tako je recimo u novije vrijeme u naš jezik ušla riječ softver. Mi još uvijek nemamo dovoljno dobru riječ koja bi bila razumljiva i u potpunosti shvatljiva i istovremeno u duhu našeg slavenskog jezika koja bi riječ softver mogla zamijeniti. U nekom novijem izdanju će vjerovatno ući i u sam rječnik.
S druge strane, iz engleskog nismo uzeli riječ za keyboard, već imamo čak dvije svoje koje odlično opisuju pojam (tastatura/tipkovnica). Srpski standard prihvata jednu, hrvatski drugu.
Neprirodniji pristup promjene jezika je politički, gdje pod uticajem ideologija se na silu guraju neke riječi, pa imamo cirkus poput hrvatskog "udna tuljica" za kondom. Pojam je možda bio aktuelan u znanstvenim krugovima, ali nije zaživio. Neki drugi primjeri su zaživjeli, pa je tako "uspornik" ustvari ono što zovemo "ležeći policajac". I pojam je dobar, u duhu jezika i lijepo opisuje pojam.
Potom promjene u narodnom jeziku mogu biti uvjetovane i migracijama i uticajima drugih i drugačijih jezika i standarda. Pa one stvari koje postanu općeprihvaćene će nakon nekog vremena ući u standard.
U svakom slučaju, dok nešto ne uđe u standardni/književni jezik se smatra neispravnim, krivim, tj. u suprotnosti sa pravilima jezika. I da se nasadiš na glavu ne možeš zvati pismenim čovjeka koji tvrdi da je ispravno nešto što je suprotno propisanoj normi.