sizifinho wrote:
vidi, nije stvar samo uspjeha... uspjeh je relativna stvar. Ako gledamo našu državu, uspjeh je -> završiti školu, naći posao, zaposliti se i živjeti život
Ti mladi ljud (svaka im čast) su izuzetak...jerbo budimo realni koliko ljudi se sami bore sa nezaposlenošću a koliko ih pasivno sjedi i parazitira na račun svojih roditelja?
Eh sad, da ne bih otišao u nešto drugo... sigurno da je uspjeh završit studij, naći posaoo i zaposliti se, živjeti...
Ali kod nas je fascinantno i svi se divimo kad tako mladi urade nešto što je u drugim zemljama normalno i očekivano od njih.
Sve je to zbog ove Crne rupe od države. Na fakultetu nemaš podršku profesora, meni je lično jedna profesorica rekla sljedeće: "Vi studenti mislite da ste nama primarna obaveza, a niste svjesni koliko mi imamo prečih stvari."
Meni je ovo baš ubilo želju za bilo čime, siguran sam da nije jedina koja tako misli i iiz ličnog iskustva znam da nije.
Neću ići dalje od školskih ustanova, jer ne bih na široko i na dugo... ali ja sam primjer nekog kog su čitav život sputavali. U osnovnoj školi me učiteljica uvijek držala u ćošku jer sam nemiran, govorila je da hoću da sam uvijek u centru pažnje, kažnjavala me jer sam se branio kad su me drugi izazivali (a izazivali su me mnogo).
Kasnije mi je razrednik lično rekao kako nikad u životu neću uspjeti jer sam kompleksaš.
U srednjoj sam imao drugačija iskustva s profesorima, oni su bili odlični, ali društvo nije. Igrom slučaja sam upisao Srednju Medicinsku školu gdje su me ismijavali što sam na času čitao knjigu. Kad sam strip ponio u školu počeli su me zvati bebom, bla bla bla
Na fakultetu te handri ko stigne, i kako stigne...
Nije sad da ja hoću da mene neko žali, ne želim to i nisam ovo sve napisao zbog tog... već jednostavno hoću da ti kažem da kroz čitav sistem obrazovanja doslovno te sputavaju sa svih strana i na kraju ti mentalitet bude oblikovan tako da ti je mantra: "Ću da radim za 1000 maraka."
Htjela sam ti u prvom postu napisati puno više, ali znam da je naš forumaš Havana puno inspirativniji u tom smislu, pa rekoh da to njemu ostavim. Potraži njegove postove na tu temu, mislim da ima koji i na temi Najbolji postovi.
U BiH ne samo da vlada, neko se epidemično proširila atmosfera beznadja, očaja i opšte negativnosti. Ne treba ovdje nikome objašnjavati razloge, svi ih znamo. Ono što je jako loše je da je taj osjećaj ogorčenosti i frustracije opipljiv u svakoj pori društva, od ovog foruma, pa nadalje. A, ipak, kad ugasiš TV, preskočiš cuku na ulici i zažmiriš na zapaljeno auto, pod uslovom da imaš za kafu; vidiš jednu prelijepu zemlju, punu potencijala, sa nevjerovatno jakim ljudima punim duha; ali ojadjenu, obeshrabrenu, zemlju ljudi koji su zaboravili da se od srca smiju.
Sistem tlači, no ničija nije do zore gorjela, pa neće ni ova. U medjuvremenu je napravio lešinarsku atmosferu normalnom čitavoj jednoj generaciji ljudi koji su se rodili od početka rata naovamo. No, i to se može i mora promijeniti. To što jedan mlad čovjek ovdje daje i dijagnozu i razmišlja o tome je fantastično, znači da je ta generacija i sposobna za promjene. O pedagozima s kojima si se susreo i djecom i školama u kojima je mobing normalan ne bih, to je posebna tema.
Nema ništa loše u odlivu mozgova. Ljudi danas idu tamo gdje ima posla, idu za boljom školom, za prilikama ... iz zemlje u zemlju, i usput uče i upoznaju svijet. Otići malo negdje drugdje, vidjeti kako funkcionišu druge kulture, ljudi, sistemi, naučiti nešto novo ... to je bogatstvo, nije nikakva katastrofa. Na kraju balade, svako prati svoju zvijezdu ... i ima samo jedan život. Imati hrabrosti za odluku, ma kakva ona bila, je velika stvar, ona je prvi korak iz paralize.
Uglavnom, ja to nekako ovako gledam:
1. Isključiti TV i sav negativni 'doliv' vijesti
2 Napraviti nekakvu listu o tome kako bi izgledao tvoj idealni život
3. Napraviti listu za i protiv odlaska ili ostanka i uporediti je sa listom broj 1
4. Ako ostaješ, naći načina da pokreneš nešto svoje i 100% se zadati u to - ko ne proba, neće ni pasti, ni uspjeti - samo će tapkati u mjestu
5. Kako naći šta raditi - nadji nešto što tebi lično nedostaje na tržistu, ili gdje vidiš mogućnost da se nešto radi bolje, ili gdje vidiš mogućnost da pomogneš nekome da nešto radi bolje ili nešto što ti je hobi, a ima sa sobom i nekakvo tržište - pa istraži mogućnosti
6. Smisli nešto što bi moglo biti interesantno nekome van BiH ili posjetiocu u BiH, pa istraži mogućnosti, nadji još koga koga interesuje napredak, pregledaj sve epizode Alhemije Balkana.
7. Ako, pak, misliš da ideš, napravi plan odlaska i odmah se baci na izvršenje
8. Ne pitaj nikoga za savjet - biće negativan (ili nećeš uspjeti, ili je nemoguće, ili to nikom ne treba, ili što ćeš ići, ili što ćeš ostati, itd)
9. Okruži se ljudima koji razmišljaju na sličan način i imaju pozitvniji pogled na svijet. Ili bar eliminiši iz svog okruženja one koji aktivno šire negativnost, negativna energija je zarazna - kao i pozitivna.
10. Svaka odluka koju doneseš (i da odeš i da ostaneš) može se naknadno promijeniti.
A, još jednom ću ponoviti ono što sam ti rekla u prvom postu - kakvu god odluku da doneseš - donesi je iz inata!
