Vlaisavljevići - ALL ABOUT

TV i novinske vijesti, vaši komentari, vaše teme...
nikad_izvini
Posts: 1828
Joined: 16/01/2008 02:44
Location: ma nije ni narod glup...vidi narod sve to

#676 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by nikad_izvini » 12/02/2010 19:12

hamdija wrote:
nikad_izvini wrote:
hamdija wrote:Meni nije jasno kako neko moze reci da je senad pozitivan lik u toj emisiji kad sam on kaze pa dobro ja mozda pisem neukusne stvari ali avaz je avaz.Sve je to isto sranje samo drugo pakovanje.Pisanje senada se ni po cemu ne razlikuje od gadosti u avazu.
Zato si ti "kapacitet" pa ćeš nam objasniti u kratkim crtama da nema razlike između pisanja da neko ima kratke ruke i da je neko silovatelj, Arkanov prijatelj, ubica romkinja :skoljka:
odjebi u skokovima
Mandale, jes to ti :shock: :D

Meni se čini da si fulio forum, ovo nije dernek tačka ba a ni PDF hortikultura :skoljka:


User avatar
JThomas
Posts: 67993
Joined: 24/05/2008 15:01
Location: Sic semper tyrannis

#677 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by JThomas » 12/02/2010 19:15

skolarac wrote:Naprotiv,covjek objektivno pise tekstove,u kojima vrsi analize,procjene,zakljucke.
pa što nekad ne izvede i neki zaključak o novini u kojoj piše, ako već "nije ideološki obojen" a piše o kulturi izražavanja i dijaloga?

budući da ista, realno, koliko god i senad a. i senad p. i bakir h. nekad znali biti nekulturni, u nekulturi izražavanja ubjedljivo prednjači...

User avatar
lala_sa
Posts: 272
Joined: 24/05/2008 12:00

#678 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by lala_sa » 12/02/2010 19:56

dr.Gonzo wrote:Zar nije vaznije ono sto je napisano, od onoga gdje je napisano? Ima li mozda neko kritiku na sadrzaj?
rekoh da citiram, ne bih li na taj nacin smanjila 99%- tnu vjerovatnocu da ti niko ne odgovori na pitanje :D

User avatar
cyprus
Posts: 38239
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#679 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by cyprus » 12/02/2010 19:59

lala_sa wrote:
dr.Gonzo wrote:Zar nije vaznije ono sto je napisano, od onoga gdje je napisano? Ima li mozda neko kritiku na sadrzaj?
rekoh da citiram, ne bih li na taj nacin smanjila 99%- tnu vjerovatnocu da ti niko ne odgovori na pitanje :D
Ja već ranije postavio haman isto pitanje i NIŠTA :D . Da li ga i dalje mogu ignorisat? :D

User avatar
lala_sa
Posts: 272
Joined: 24/05/2008 12:00

#680 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by lala_sa » 12/02/2010 20:03

uh, vjerovatnoca je vec spala na 97% :)

User avatar
arzuhal
Posts: 20811
Joined: 03/06/2008 11:26
Location: u čajdžinici "Kod nefsu-l-levvame"

#681 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by arzuhal » 12/02/2010 20:04

lala_sa wrote:
dr.Gonzo wrote:Zar nije vaznije ono sto je napisano, od onoga gdje je napisano? Ima li mozda neko kritiku na sadrzaj?
rekoh da citiram, ne bih li na taj nacin smanjila 99%- tnu vjerovatnocu da ti niko ne odgovori na pitanje :D
Citirati Ugu, pa ga onda tumačit, eeeee... Pronicljivi znaju vrlo dobro da je to isuviše opasan posao..Zato je lakše samo pljucnuti iz sigurne daljine, ne zbog samog pisanja, već mjesta objavljivanja...
Senad Avdić je sinoć jasno demonstrirao kako se povlači ručna navakat...
Nije važan grafit...nego zid na kojem je napisan. Inače je grafit sasvim bezvrijedan, kukavički...

User avatar
JThomas
Posts: 67993
Joined: 24/05/2008 15:01
Location: Sic semper tyrannis

#682 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by JThomas » 12/02/2010 20:14

evo recimo šta sam mogao u cjelosti naći ovako na brzinu:
Ima jedno važno političko pitanje koje se u našem poslijeratnom političkom životu neprekidno pojavljuje, ali uvijek kao problem (kojeg napokon treba skinuti s dnevnog reda) a goto­vo nikada kao dilema (kojom bi se trebalo makar početi baviti). To je pitanje učešća vjerskih zajednica u političkom životu. Posebna zasluga zašto je politički angažman vjerskih poglavara već godina­ma u žiži javnosti, i to često kao stalni povod i meta političkih obračuna različitih stranaka i njihovih simpatizera, zasigurno pripa­da reisu-l-ulemi Mustafi ef. Ceriću.

Prije nego što bi se i počelo odmjeravati koje tu više ili manje u pr­avu u svojoj kritici ili pohvali neumornog i očito prilično kontroverznog javnog djelovanja reisa, treba primijetiti da njegova javna riječ gotovo nikoga ne ostavlja ravnodušnim, da se čuje daleko izvan kruga vjernika kojima se obraća i da stavlja na kušnju i dovodi u sukob teme­ljna ideološka opredjeljenja dominantnih političkih snaga. Upravo to treba naglasiti: reisov nesumnjivo politički angažman postavlja ga u lo­kalni politički kontekst u formi važnog političkog faktora koji stalno iznova pobuđuje ideološki spor koji se, kao rijetka iznimka, ne prevo­di direktno u međunacionalni spor. U temelju tog spora je postavljanje granice ili mjere odnosa vjere i politike. Izuzetno politički aktivan i za cjelokupnu bh javnost provokativan vjerski poglavar muslimana ne stvara ovaj problem nego ga čini nezaobilaznim, pa i urgentnim.

Prelazak iz poretka komunističke ideologije ka liberalnoj demokr­aciji (o čijim normama uzoritog političkog života kod nas jedva da se išta zna) ostavio je uzdrmanim i sasvim neosiguranim položaj vjerskih zajednica u odnosu na šire društvo i državu (definiranu kao višenaci­onalna, multikonfesionalna i sekularna). Propao je jedan poredak u kojem je vjerski život imao osigurane i čvrste granice svoga odvijanja. Te granice su bile uglavnom učvršćene debelim zidovima bogomolja i agenti moćnog državnog aparata su danonoćno bdjeli nad njihovom neprekoračivošću. Poput zatvora i klinika, vjerske ustanove su bile po­dvrgnute režimu zatvaranja prema javnosti: kao azili vjerskog života. Krah ideološke državne stege otvorio je vjeri pristup sferama društve­nog života izvan zidina, ali, čini se, i ponovo ugrozio tek izvojevanu ideološku neutralnost države: umjesto u zagrljaju jedne moderne poli­tičke ideologije, država se našla u opasnosti svoga potčinjavanja dre­vnom vjerskom svjetonazoru. Jedno od najvažnijih političkih pitanja postalo je da li je vjerska sloboda istovjetna s političkom slobodom. Ili pak vjerska sloboda ima političke granice? Nedoumica je ustvari oko ovih granica: dokle vjera može ići u politiku? Postoji li jedna pouzda­na crta koja se ne smije preći?

Problem ustanovljavanja prave mjere ovog odnosa, na što se svodi čitav ideološki spor vjera/politika, ne bi bio toliko težak i toliko žučljivo raspredan da ulje na njegovu vatru neprekidno ne dolijevaju polemičari koji unaprijed znaju tu mjeru i od nje ni po koju cijenu ne žele odstupiti. Malo je onih čiji glas se čuje u javnosti a ko­ji smatraju da bi tek trebalo otvoriti javnu debatu u kojoj bi se razbori­to odmjerili svi argumenti koji se u vezi s ovim pitanjem mogu pre­dložiti. Nedavno je to na stranicama Dnevnog avaza učinio Ivo Komšić u svom članku pod nazivom Vjera i država. Rado se pridružujem ovom zalaganju koje je po sudu ovog uglednog političara motivirano „rastućim utjecajem vjerskih zajednica na politiku i državu u BiH".

Međutim, ako se uistinu želi pokrenuti ova debata, ona se nipošto ne smije odmah prevesti i skratiti u pitanje odnosa vjere i države. Upr­avo to je kod nas već odavno uobičajen način da se razmjena argume­nata pojeftini i zapravo osujeti. Jer u tom slučaju mjera ovog odnosa je prilično jasna i nedvosmislena: u sekularnoj državi vjera je odvoje­na od države (i državne politike). Polazeći od ove norme koja je u te­melju političke modemosti i ne može se dovesti u pitanje, na javnoj sceni nastupaju ideolozi i političari koji zauzimaju posve rigidan, do­gmatski stav: kada je riječ o politici, oni vjeri nameću zabranu i šutnju. Njihovi komentari političkih istupa vjerskih velikodostojnika načelno završavaju u omalovažavanju i ušutkivanju. Nije teško pogoditi da je riječ o glasnogovornicima (u lokalnom kontekstu profilirane) ljevice, jer s takvim gledištem ne može se uočiti nikakav načelni nedostatak u političkoj nijemosti vjerskih zajednica u prethodnom poretku. Kao i u nekim drugim važnim političkim pitanjima, domaće snage ljevice se pojavljuju kao posve reakcionarne: u doba tranzicije one najradije ne bi da društvo igdje „pređe", jer one zaziru od onih vrijednosti i teko­vina koje predstavljaju stupove liberalne demokracije. Međutim, nji­hov je otpor nijem i skriven (svoju reakcionarnost moraju skrivati kao zmija noge), što čini da one nikako ne bi prihvatile spomenutu debatu u njenom istinskom smislu poziva na stjecanje zajedničkog uvida i pr­odubljenje svijesti o političkoj stvarnosti vjere.

Uspješna javna debata, a time i liberalno-demokratsko ure­đivanje političkog prostora, može početi samo ako se pre­thodno usvoji i jedna druga, ništa manje važna norma poli­tičke modernosti (od odvojenosti crkve i države), a to je da je istinsko mjesto političkog angažmana građana i njihovih udruga civilno društvo, a to znači da politika ne smije biti zatvorena unutar zidina državnih političkih ustanova. Vjerske zajednice pripadaju civilnom društvu i u ovoj zemlji predstavljaju njegove najaktivnije i najmasovnije segmente (kolektivna volja građana nigdje nije snažnija i jasni­je opredijeljena). Politika se ne smije svesti na profesionalnu obave­zu političara, nego mora napokon postati sam smisao društvenosti građana. Svaka javna riječ predstavlja politički akt, a u slobodnom društvu upravo politička sloboda te riječi mora biti zajamčena. Dru­gim riječima, naša država mora jamčiti vjerskim liderima slobodu njihovog političkog angažmana. Oni se mogu miješati u državnu politiku onoliko koliko je to u načelu civilnom društvu dopušteno (a su­deći po dobro uređenim liberalnim demokracijama, ta mjera je izuze­tno visoka). Umjesto da se o javnim istupima vjerskih velikodostojni­ka sudi po mjeri civilnog društva (politički aktivnih građana), kod nas se sudi isključivo po mjeri načela odvojenosti vjere i države (tj. pre­tpostavljene apolitičnosti građana), pa nije onda iznenađujuće da se to završi u vrijeđanju, izrugivanju i ušutkivanju poglavara, kako se to neprekidno dešava reisu u krilu „liberalnih" antinacionalista.
ako je ovo za vas ideološki neobojeno, i ako ne vidite na čiji ovo mlin ide...onda, eto, smatrajte me boljševikom.

makar je ljepše upakovano nego kod supruge mu, ali sve je to na jednu adresu, i voda na jedan mlin...žali bože jednog velikog intelektualca.

User avatar
kamen spoticanja
Posts: 13122
Joined: 08/11/2009 15:29
Location: na tragu za Istinom

#683 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by kamen spoticanja » 12/02/2010 20:30

skolarac wrote:
arzuhal wrote:Evo kako to ide u slobodarskom, demokratski nastrojenom, dijelu javnog mnijenja:

Ugo Vlaisavljević, ugledni profesor Univerziteta u Sarajevu, piše za ''Slobodnu Bosnu''... - :thumbup: :bih:

Ugo Vlaisavljević, profesor ontologije, filozof, sociolog, autor više vrijednih knjiga, prevodilac, predsjednik PEN-a, piše za ''BH Dane'' - :thumbup: :bih:

Ugo Vlaisavljević, sarajevski intelektualac, piše za ''Nezavisne novine'' - :-?

JUGOSLAV Vlaisavljević (iskompleksiran imenom koje su mu dali roditelji kasnije ga skraćuje u - Ugo), kurva (šta kurva? kurvetina!), prodana duša, kešolovac, tariguz, piše za ''Global'' - :x :x :x fuj...

:thumbup:
i ko god kaze da su i "slobodarski" mediji slobodni ko velika kladusa 93.e namah je ni manje ni vise radoncicev placenik :-)
a matrica ista,i kod jednih i kod dugih...samo imena drugacije koriste...nisam li upravu @nikad izvini?
:-)

User avatar
JThomas
Posts: 67993
Joined: 24/05/2008 15:01
Location: Sic semper tyrannis

#684 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by JThomas » 12/02/2010 20:32

a možeš li ti meni objasniti kako je ovo nepristrano i "ideološki neobojeno"?

budući da se iz aviona vidi da se pravda cerićev sveprisutni politički angažman, a napadaju eto, "rigidni", "dogmatski" ljevičari koji se usude reći da vjerski vođa možda i ne bi trebao gurati nos u baš SVE političke stvari...a reis i fahro, zna se...jako kulturno upakovano, ali svejedno u službi jedne političke opcije - fahrine.

no, možda će za koji mjesec pući tikva, kao što je bilo sa svim fahrinim favoritima, pa i reis zaplati...i zlaja i hare i suljo su bili ličnosti godine i jedine bošnjačke nade...a onda najveći neprijatelji bošnjačkog nacionalnog bića. kako vjetar duva, jedina fahrina ideologija.

User avatar
JThomas
Posts: 67993
Joined: 24/05/2008 15:01
Location: Sic semper tyrannis

#685 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by JThomas » 12/02/2010 20:53

aha, nije, nikako :lol:

to je koincidencija što su dotični politički JAKO angažovani vjerski poglavar u bošnjaka i vlasnik novine, odnedavno i gazda političke stranke, u ovom trenutku na istoj strani :lol:

User avatar
softly
Posts: 446
Joined: 16/09/2009 21:20

#686 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by softly » 12/02/2010 21:10

JThomas wrote:...no, možda će za koji mjesec pući tikva, kao što je bilo sa svim fahrinim...
Ja sam u to sasvim siguran. Vec vidim na naslovnoj stranici Avaza, tamo negdje u novembru ( :D )

"Bivsi kolumnista Globala i propali profesor (sh)Ugo VLAHisavljevic, sada pise za Selimovicevo Oslobodjenje..."

supetar
Posts: 20
Joined: 09/02/2010 19:35

#687 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by supetar » 12/02/2010 22:35

Pare, pare daaajuuu ti sveee,

pare pare i svi vole te... :D :D :D

Ljudi, čitajte Areteja od M. Krleže. Šta se dešava kada profesori, pravnici, liječnici, filozofi, jednom riječju krema društva, oni najodgovorniji za njegov napredak ili nazadak, prihvate biti marionete moćnika... A može i ona: "Pristao sam biću sve što hoće....."

Možda smo previše od njih i očekivali... A za neupućenije, u sarajevskim intelektualnim krugovima, a i u onim svjetskim, ne postoje lijevi i desni- već oni koji će se držati istine i biti moralna vertikala u svim okolnostima i onih koji će odlučiti da to ne rade. Naročito se to odnosi na filozofe- tj. one koji gaje ljubav prema mudrosti. Stoga, nezavisni intelektualci koji inkliniraju prema SDP-u, njima na sramotu, no intelektualci koji će, za šaku dolara, stati na stranu primitivne huškačke euforije, e to se baš teško da opravdati... No, nije tu samo šaka dolara u pitanju, ima tu i nešto više, karijerizam, koji se u ovakvom društvu može gajiti samo ako si na strani "pravih", koji ti uvijek čuvaju leđa i poziciju.

VjecitiStudent
Posts: 18950
Joined: 14/08/2008 13:42
Location: Životinjska farma

#688 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by VjecitiStudent » 12/02/2010 23:24

skolarac wrote:Pa on argumentima kaze da je dozvoljeno vjerskim poglavarima da se mjesaju u politiku,posto je to dozvoljeno u zapadnim zemljama sa dobro uređenim liberalnim demokracijama.U cemu je onda problem?
Kojim argumentima? Argumenti bi, ako je ovo gore zaista akademski tekst, morali biti podrzani referencama na naucne radove.
No, pustimo reference na strani, pokusajmo upotrijebiti nase poznavanje zapadnih demokratija i probajmo naci odgovor na sljedece pitanje: Gdje jos vjerski lideri daju preporuku biracima za odredjenu politicku opciju ili izadju npr. sa nalogom tipa "George, napravi nam novi Ustav"?
Ako su primjeri relevantni i brojni, Ugo je u pravu, ako nisu, gore je upravo upotrijebio svoj autoritet naucnika da lansira jos jednu politicku ublehu u ublehama zasicen politicki prostor Bosne i Hercegovine.

sarlo
Posts: 1164
Joined: 31/07/2006 21:57

#689 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by sarlo » 12/02/2010 23:26

Problem je u medijima.
Kad citas ili slusas sarajevske medije isto kao da gledas porno film. Ne znam koje je prvi poceo, ali su sada svi u pet deka. U Sarajevu postoje dvije vrste medija: Dnevni Avaz i svi ostali.
Dnevni Avaz je najjaci sa informacijama. Pocevsi od osmrtnica pa do insajderskih informacija iz medjunarodnih institucija, unutrasnjih politickih krugova. Mali problem je sto ima dosta neistina. Tesko je nekda razluciti sta je istina a sta laz cak i informisanim ljudima. Druga mana mu je ocrnjivanje i blacenje ljudi. Posebno mi se zgadilo kad su objavili privatno Brankovicevo pismo i vrijedjanje Senke (vrijedjati jednu zenu onako...)
Kod ovih lijevih, kod njih vlada opsti neprofesionalizam i kocijaska terminologija. Jednostavno novinari na ftv-u su konobari, bravari, frizerke i sl. i sta ocekivati. To je jak i uhodan sistem ali se urusava sve brze i brze. Losa strana je pristrasno komunjarsko stvaranje negativne slike o Bosni i obicnom svijetu koji zivi tu. Dobra osobina im je hrabrost prilikom raskrinkavanja korupcije, kriminala, nepotizma. I kod njih ima dosta ocrnjivanja obicnih poslovnih ljudi (pa i onih neposlovnih).
Ugo Vlaisavljevic je jedan od rijetkih bosanskih intelektualca koji ima svoj nezavisan stav. Nikad nisam citao Global (nisam ni znao da je to Avazov sedmicnjak). Sinoc je rasturio polusvijet koji se skupio da ga napadne. Sve izuzev Avdica. U zadnje vrijeme Senad je mnogo odmjereniji u javnim nastupima stvari posmatra iz vise uglova. On je ipak novinar za sve njih. U zadnje vrijeme sam poceo citati Slobodnu Bosnu. Iako im je forma, papir, prelom teksta odbojan, ali..
Bio sam presao sa citanja Avaza na Oslobodjenje. Kad vidim ko sve i kako napda Avaz Imam zelju da ga opet pocnem citati.
I ja sam cuo pricu o novcu koji je dat Avazu i Slobodnoj Bosni ali je Senad sve propio a Berluskoni napravio nebodere. Sta ces Senad je takav, novinar, ulicni borac.

User avatar
piupiu
Posts: 13244
Joined: 05/01/2008 05:08

#690 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by piupiu » 13/02/2010 05:56

skolarac wrote:Pa on argumentima kaze da je dozvoljeno vjerskim poglavarima da se mjesaju u politiku,posto je to dozvoljeno u zapadnim zemljama sa dobro uređenim liberalnim demokracijama.U cemu je onda problem?
Uspješna javna debata, a time i liberalno-demokratsko ure­đivanje političkog prostora, može početi samo ako se pre­thodno usvoji i jedna druga, ništa manje važna norma poli­tičke modernosti (od odvojenosti crkve i države), a to je da je istinsko mjesto političkog angažmana građana i njihovih udruga civilno društvo, a to znači da politika ne smije biti zatvorena unutar zidina državnih političkih ustanova. Vjerske zajednice pripadaju civilnom društvu i u ovoj zemlji predstavljaju njegove najaktivnije i najmasovnije segmente (kolektivna volja građana nigdje nije snažnija i jasni­je opredijeljena). Politika se ne smije svesti na profesionalnu obave­zu političara, nego mora napokon postati sam smisao društvenosti građana. Svaka javna riječ predstavlja politički akt, a u slobodnom društvu upravo politička sloboda te riječi mora biti zajamčena. Dru­gim riječima, naša država mora jamčiti vjerskim liderima slobodu njihovog političkog angažmana. Oni se mogu miješati u državnu politiku onoliko koliko je to u načelu civilnom društvu dopušteno (a su­deći po dobro uređenim liberalnim demokracijama, ta mjera je izuze­tno visoka). Umjesto da se o javnim istupima vjerskih velikodostojni­ka sudi po mjeri civilnog društva (politički aktivnih građana), kod nas se sudi isključivo po mjeri načela odvojenosti vjere i države (tj. pre­tpostavljene apolitičnosti građana), pa nije onda iznenađujuće da se to završi u vrijeđanju, izrugivanju i ušutkivanju poglavara, kako se to neprekidno dešava reisu u krilu „liberalnih" antinacionalista.
Hm. Ne znam u kojoj je to liberalnoj demokratiji dozvoljeno vjerskim poglavarima da se mijesaju u politiku? Pitanje ucesca u javnoj debati i pitanje mijesanja u politiku su dva vrlo razlicita pojma. Gledano iz perspektive naseg prethodnog sistema iz kojeg je ucesce religijskih poglavara u javnoj debati (dakle, u formiranju javnog misljenja i aktivnom propagiranju odredjenih opcija) bio eliminisan, moze se tvrditi da je sadasnji 'politicki angazman' istih sasma prihvatljiv za 'civilno drustvo politickih aktivnih gradjana'. Dakle, sa teoretskog stanovista, jasan i prihvatljiv argument.

U nastavku debate na istu temu, susrecemo se s dva problema, po jedan na svakoj strani tabora. Prvi je nakradno poimanje liberalne demokratije iz ugla drustva koje ima totalno autoritarnu kulturlosku i istorijsku osnovu (nase drustvo, iliti nasa drustva). Nase vidjenje liberalne demokratije je da je bivsa 'opozicija' u ideoloskom smislu (u ovom slucaju, nekadasnja 'reakcionarna, anti-revolucionarna, nacionalisticka' desnica) samim cinom svog 'oslobadjanja' iz okova usutkane i 'proganjane' (s ovim se ne slazem, ali hajde) manjine konacno prodisala punim plucima i svoj izraz nasla u legitimnoj i moralno superiornoj klero-politickoj sprezi.

Problem ovog argumenta je sto takva sprega ne postoji u liberalnim demokratskim drustvima. Religijski poglavari imaju pravo ucesca i glasa u javnom zivotu i prostoru, ali im se u vecini liberalno deomokratskih drustava ucesce u politickom zivotu tu zavrsava. Religijski poglavari nisu u sprezi sa jednom ili drugom politickom opcijom, nisu njeni aktivni zagovornici, i ne pretpostavljaju religijski aspekt drustvenog bica politickom, ekonomskom, itd. Vremena kardinala Riseljea su davno zavrsena.

Drugo, mi nismo 'civilno drustvo politicki aktivnih gradjana', nego kolektivisticko drustvo primarno religijskih identiteta. Dakle, radi se o sukobu dviju drustvenih filozofija -- kojih bi Profesor Ugo morao biti itekako svjestan. Osnova liberalno demokratskog drustva je gradjanin, osnova naseg su kolektivi sa religisjkim predznakom.

Neise, mozemo ovako u krug do sudnjeg dana. Demokratija na djelu. :D :lol:

User avatar
Soul_Sista
Posts: 3750
Joined: 29/01/2003 00:00
Location: anybody seen my baby?

#691 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by Soul_Sista » 13/02/2010 10:27

Kojim se on temama bavi u Avazu? Mislim o cemu su mu tekstovi koje Avaz objavljuje?
Ja sam mislila da je ovaj prof. filozofije ozbiljniji co`ek :D koristila sam njegovu literaturu kad sam pisala diplomski pa je bas onako cudno da je otisao u tom pravcu :roll:

User avatar
Altsa
Posts: 5696
Joined: 19/03/2004 18:31

#692 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by Altsa » 13/02/2010 10:37

do emitovanja emisije nisam bio upoznat sa time kakva je osoba taj (Š)ugo ali mi se tokom emisije sve ukazalo. klasicni moron, dno dna i septicka jama nase intelektualne "elite. sramno je da jedan covjek sa takvim (ne)moralnim osobinama ima toliko prostora u javnosti. fuj

User avatar
softly
Posts: 446
Joined: 16/09/2009 21:20

#693 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by softly » 13/02/2010 10:59

Bitno je kazati i sljedece.

Tokom ove emisije Ugo je u vise navrata pitao - "a jeste li vi citali o cemu ja pisem?"

Ali me cudi kako niko nije insistirao na kontrapitanju - cita li on novinu za koju pise ?!

Abacija
Posts: 4493
Joined: 11/01/2008 05:06
Location: Haustor

#694 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by Abacija » 13/02/2010 11:07

Soul_Sista wrote:Kojim se on temama bavi u Avazu? Mislim o cemu su mu tekstovi koje Avaz objavljuje?
Ja sam mislila da je ovaj prof. filozofije ozbiljniji co`ek :D koristila sam njegovu literaturu kad sam pisala diplomski pa je bas onako cudno da je otisao u tom pravcu :roll:
Samo da se tuspasim. Nisam stigao na vrijeme procitati temu od pocetka pa cu (kao i obicno :oops: ) krenuti odozada.

I mene je zainteresovalo o cemu (J)ugo pise. Potrazih malo po internetu i evo sta google izbaci - http://www.vreme.com/cms/view.php?id=416848

Rat kao kulturni događaj

ivan milenković


Sarajevski filozof Ugo Vlaisavljević, profesor ontologije na sarajevskom Filozofskom fakultetu, prevodilac sa nemačkog i francuskog jezika, autor je nekoliko knjiga i više desetina tekstova u kojima pokušava da pronikne u uzroke poslednjih balkanskih ratova. Kada je za opsade Sarajeva u hodnicima Filozofskog fakulteta nailazio na razbacane knjige klasika jugoslovenskog socijalizma (koje niko nije hteo da nosi kući), shvatio je, kaže, da tu nešto nije u redu, da te knjige, zapravo, nisu pročitane. Onda je počeo da ih čita, ozbiljno. Opremljen strogom fenomenološkom metodom, poznavalac psihoanalize i deridijanske dekonstrukcije, on u tekstovima koji su prosvećenoj socijalističkoj inteligenciji služili uglavnom za zavitlavanje pronalazi zlatnu filozofsku žicu. Briljantna knjiga Lepoglava i univerzitet neposredan je učinak tog i takvog čitanja. Njegova tumačenja rata i više su nego provokativna, kritika ideologije „čistog" građanstva svakako ne doprinosi njegovoj popularnosti u politički korektnim krugovima, a kao zagovornik radikalnog liberalnog pluralizma Ugo Vlaisavljević ne može da računa na preveliko razumevanje među onima koji su doskora razmenjivali samo uvrede i kuršume.

Sredinom maja Vlaisavljević je bio gost Narodne biblioteke Srbije.

"VREME": Izvestan broj vaših tekstova problematizuje rat i to na jedan vrlo problematičan način, bar kada je reč o recepciji tih tekstova. Veliku prašinu podigao je tekst „Rat kao najvažniji kulturni događaj". Stizale su optužbe da ste čak zagovornik rata.

UGO VLAISAVljEVIĆ: Taj je tekst objavljen na nekoliko jezika i smatram da on otprilike sažima sve ove ideje kojima se bavim posljednjih desetak godina u analizama etnonacionalizma i titoizma. Nesporazumi ili otpori su tu vrlo dragocjeni. Smatram da je analiza proizvodne uloge rata slijepa mrlja u lokalnoj kolektivnoj svijesti. Živjeti u režimu modernosti praktično znači živjeti sa sviješću da je rat najveće zlo. I uistinu ja govorim o ratu samo zato da bih pokazao da je on najveće zlo. Ja potpisujem nešto što je, tako da kažem, moralna vrijednost modernosti. Više ne vjerujemo da postoji pravedan rat. Ili: i pravedan rat se pokazuje kao neizbježno i najveće neizbježno zlo. Međutim, da bi se uistinu provela pacifikacija u kojoj bi svijest o ratu postala negativna svijest, treba govoriti o pozitivnoj ulozi rata u novijoj istoriji ovih naroda. I to je ono potpuno obratno od uobičajenog načina na koji se pristupa ratu. Uobičajeno je – tome smo skloni, to je gotovo naš tjelesni refleks – da u ratu vidimo nešto negativno i da u njemu vidimo samo sredstvo kada nam ne preostaje ništa drugo. Međutim, treba pokazati upravo obratno, da rat nije sredstvo kada nam ne preostaje ništa drugo, zato što se on stalno pojavljuje ovdje kao jedno veliko izvorište kulturnih vrijednosti, identifikacija, itd. Naravno, takvo preokretanje mora izazivati reakcije.

Šta bi bila produktivna strana rata?

Živimo na takvom tlu u kojem je svaka ideologija, svaka promjena političkog režima, svaka nova književnost, svaka nova istorija, pisana počevši od prelomnog događaja posljednjeg rata. Sve promjene, ono što bi se moglo nazvati kulturnim mijenama u dubljem smislu, tzv. epistemološki rezovi, ovdje su u stvari obilježeni ratovima. Ne postoji krupniji događaj u društvenoj transformaciji a da on, u stvari, nije bio obilježen ratom. Naprosto, pogledajte posljednji veliki rat, on je u isto vrijeme bio imenovan kao narodno-oslobodilačka borba i proleterska revolucija. Danas u tome svi vidimo narodno-oslobodilačku borbu, ali niko više ne vjeruje u proletersku revoluciju. Tu, međutim, postoji duboka istina koju upravo treba pokazati, da se ovdje ratovi uvijek dešavaju kao velike revolucije. Današnji etno-nacionalizam sav živi od posljednjih lokalnih ratova i sve promjene režima, kulturne promjene, promjene u književnom smislu, u žanrovima koji pripadaju sasvim sublimnim segmentima kulture, svi počivaju na ovom prijelazu, na ovoj promjeni koja je obilježena ratom. Upravo taj problem valja osvijetliti: kakva je to kulturna produktivnost rata da on u stvari obilježava ove promjene i da li smo spremni da sutra napravimo nekakav veliki preokret koji neće biti obilježen ratom?

Da li, lokalno, „naše" ratno iskustvo u tom pogledu ima specifičnosti?

Specifično u lokalnom ratnom iskustvu jeste da poslijeratna politika živi od ratnog događaja. U kom smislu? Ona sva na njemu počiva, jer je on za nju izvor legitimiteta. To znači da je ovdje svaka politika na neki vrlo važan, suštinski način, poslijeratna politika, zato što stalno referira na rat. Njoj je rat izvor opravdanja svih njenih ciljeva, kao i sredstava koje koristi. Politika svoj realizam nalazi upravo u realnosti rata. Ona je zato uvijek hiperrealna. Mi živimo u režimu hiperrealnih politika u kojima se kaže: „Vidite, ako ne slijedite ovu politiku, imat ćete iskustvo novoga rata. A mi smo ovu politiku izvukli iz iskustva prethodnog rata. Prema tome mi smo politički realisti, jer se stalno pozivamo na najvažnije iskustvo." To je slično onome što se u filozofiji nauke zove krucijalni eksperiment. Šta je neka politika, koliko je ona važna, vidi se kada se ona izmjeri prema ratnom događaju. Dakle, politika koja je dobila najveći broj pristalica u ratu i neposredno poslije rata, u stvari je najlegitimnija politika. Zato kažem da smo stalno u režimu ratnih politika. Onda one neprekidno proizvode neprijatelje i nikada ne mogu da donesu pacifikaciju. I još gore, koristeći iskustva psihoanalize, smatram da su svi kolektivi, svi akteri politike – ratni subjekti. Kada se danas, recimo u Bosni i Hercegovini, govori o neophodnosti pomirenja, zaboravlja se da su oni koji treba da se pomire konstituirani kao ratni subjekti. To znači da oni danas svoju politiku, svoj identitet, svoje shvaćanje stvarnosti, grade na iskustvu rata. Za njih pomiriti se, značilo bi doslovno samouništenje.

Sve vreme opsade Sarajeva bili ste u gradu. U kojoj meri je ratno iskustvo uticalo na vašu filozofiju?

Mislim da je to iskustvo suštinski obilježilo moj sadašnji identitet i ono čime se danas bavim. Mogu reći da sam iz područja takozvane čiste filozofije – ja sam naprosto neko ko se bavio fenomenologijom, jezičkom filozofijom, predavao sam ontologiju – krenuo u nešto što se može zvati etnologija i politička filozofija. Očito je postojala duboka potreba, proizvedena iskustvom rata, da vlastito mišljenje bude povezano sa političkom stvarnošću i da intervenira u tu političku stvarnost. Dakle, smatram da bi sve što pišem na neki način trebalo da doprinese drugačijoj zajedničkoj svijesti i pacifikaciji. Zato mislim da je veoma važno govoriti o ratu, a ne naprosto o miru. Da je važnije govoriti o sukobu i konfliktu nego naprosto o pomirenju. Naime, treba vidjeti šta je to što je učinilo da dođe do rata. Jako me zanimaju uzroci rata, ali uzroci koji se ne vide, koje u stvari niko ne vidi. Veoma me zanima ono što niko ne uspijeva vidjeti.

Moj politički angažman suprotstavlja se političkoj stvarnosti koja je izgrađena na ratu. On je opredijeljen sasvim drugim vrijednostima, dakle mogućnošću politike koja ne bi bila politika rata, koja ne bi bila politika ratne stvarnosti. Riječ je o tome da se denuncira vladajuća politika u ime nekih vrijednosti koje su sasvim drukčije. U tom smislu građanstvo, pojam koji je za nas sasvim neprevodiv (citizenship, citoyenneté) može biti vrijednost koja predstavlja na neki način ideju vodilju moga djelovanja.

U svojim kolumnama iz banjalučkih "Nezavisnih" vi naizgled ne zauzimate poziciju građanskog.

U shvaćanju građanskog postoji samorazumljivost koja je vezana i za neprevodivost tog termina. Ona se sastoji u tome da se iskustvo građanskog, ili vrijednost građanskog kao instance prosuđivanja, preuzima naprosto iz titoizma. U BiH je to razumljivo zato što se može reći da smo živjeli u jednom režimu u kojem se nije previše gledalo ko je koje nacije, nego su neke druge društvene vrijednosti tu bile važnije. Taj model građanskog koji se preuzima iz prethodnog režima u stvari je vrlo štetan i on podrazumijeva etničke obrasce. On podrazumijeva opet jedan kolektivizam koji apsolutno ne ide uz građansko. Zato smatram da je veoma važno uvesti koncept i stvarnost civilnog društva, što je opet neprevodiv termin. Mislim da bi naši političari imali velike koristi kada bi raspolagali izvjesnim pojmovima, izvjesnim instrumentima, kojima inače ne raspolažu. Naime, oni treba da uđu u drugu političku stvarnost, a ostaju zarobljenici nekadašnje stvarnosti, uglavnom bez svog znanja. Kao neko ko radi u teorijskom polju, mogu biti praktičan tako što ću ponuditi takva sredstva. Ako se to ne uradi, kao što je danas slučaj, onda se oko građanstva neprestano moralizira. Smatram neproduktivnim utjecaj takozvanih nezavisnih intelektualaca koji u stvari ne nude nova sredstva i obrasce analize. U krajnjoj liniji oni veličaju sami sebe u svojoj "lijepoj duši" i užasnuti su ružnom političkom stvarnošću. Mislim da je neophodno obezbijediti mogućnost produktivnog razgovora sa svim političkim protivnicima. Nacionalisti se, međutim, neprekidno isključuju i to uz jednu vrstu moralizma koji podrazumijeva sasvim nemoralno djelovanje: vrijeđanje, ocrnjivanje, omalovažavanje na javnoj sceni.

Ali kako u realpolitičkom, ili „realteorijskom" prostoru pričati sa nekim ko, recimo, proslavlja „deset godina od oslobođenja Srebrenice"? Kako ponuditi razgovor, mesto dijaloga, nekome čiji je svaki nastup uvreda razuma?

To je najteže pitanje. To je pitanje koje moj odgovor svodi na to da, naravno, s takvim ljudima se ne može, niti treba razgovarati, ali nacionalizam je sasvim maglovit pojam. U lokalnom političkom pejzažu, a tu ne vjerujem da postoji dublja razlika između Bosne i Srbije, imamo bujajući pluralizam nacionalizama. Insistirati na tome da nema razgovora znači ući u ratnu politiku, politiku sukobljavanja. Čini mi se da je mnogo važnije otvarati prostore za dijaloge i tamo gdje se čini da je to nemoguće nego u potpuno moralizatorskoj čistoti biti apsolutno neproduktivan i podržavati politiku sukoba.

Da li je nacija, kao forma zajedničkog života, i dalje neophodan uslov zajedništva jedne zajednice?

U Bosni je taj problem još zaoštreniji i daleko teži zbog izrazite nacionalne pluralnosti. Mislim da je veoma važno poći od činjenice konstituiranosti nacija u ovom trenutku. Dakle, uzeti pluralizam čak i više nego što on sam polaže pravo u svojoj dovršenosti, u svojoj diferenciranosti. Obično ljudi koji su skloni građanskoj opciji, dakle oni koji se izjašnjavaju protiv nacionalizama, nacionalnih politika, nastoje na svaki način da umanje pluralizam, pluralističku nacionalnu stvarnost BiH. Rukovođen nekim misliocima liberalne demokracije (Vil Kimlika, recimo), smatram da tu sliku treba tretirati upravo u njenoj što produbljenijoj podijeljenosti da bismo, u stvari, odgovorili zahtjevima političke realnosti i to ne tako da bismo joj samo podlegli, nego da bismo najviši cilj društvene pravednosti mogli postići na što produktivniji način. Što se tiče BiH to podrazumijeva ne ono umanjivanje pluralizma koje dolazi od nekih ljudi iz međunarodne zajednice, dok u isto vrijeme Srbe, Hrvate i Bošnjake u BiH tretiraju kao etničke zajednice. Ta strategija umanjivanja pluralizma apsolutno je neproduktivna i ona se može vratiti na poguban način. Upravo obratno, treba insistirati na krajnjoj nacionalnoj izdiferenciranosti, to jest na dovršenju procesa nacionalne samosvijesti, jer danas imamo nacionalne institucije, standardne jezike, sve oblike političke nacionalne svijesti do kraja ostvarene – inženjering je tu završen. Polazeći samo od te činjenice može se djelovati u pravcu pacifikacije ili u pravcu pravednosti koje omogućavaju modeli liberalne demokracije. To podrazumijeva uvođenje jednoga pojma koji je nepoznat u BiH i koji je opet neprevodiv – pazite, sve je ili šutnja, ili neprevodivo, ili neznanje – pojam konsocijacije. Konsocijacija je upravo oblik multinacionalnih država po kojem treba u ime ideje pravednosti poštivati ove tri nacionalne stvarnosti u radikalnom vidu. Recimo, danas je u BiH veoma uobičajeno da oni koji smatraju da su za progresivnu politiku ismijavaju troglavo predsjedništvo, jer ima tri člana. Monstruoznost političke stvarnosti pluralizma oni vide u monstruoznosti troglavog predsjedništva. Meni se troglavi predsjednik veoma sviđa, zašto ne i šestoglavi... koja ono životinja ima više glava? Unutar liberalne demokracije i aždaja sa ne znam koliko glava i udova mogla bi ispunjavati ideju pravednosti.

U predavanju ste kazali da etnija mora biti patuljasta. Šta to znači?

Neko bi mogao postaviti pitanje: zašto su sad ove novonastale države sa svojim nacijama tako male? Postoje razni odgovori, ali važan je onaj koji se rijetko čuje: zato što je model formiranja moderne nacije ovdje monoetnički. Dakle jedna etnija čini jednu naciju. Kad se osvrnete i pogledate takozvane velike nacije, vidjet ćete da su one sastavljene od desetina etnija. Slučaj Francuske, na primjer, u kojoj je mašina za proizvodnju Francuza od velikog broja etnija radila veoma, veoma dugo – skoro do Prvog svjetskog rata – može biti veoma poučan. Dakle, ovdje su očito neki specifični istorijski procesi onemogućili to povezivanje etnija, jer etnija je uvijek mala. Etnija je jedan vernakularni jezik, a to nije standardni jezik. To je jezik jednog regiona, ili u najboljem slučaju nekoliko dijalekata, i to je najviše što jedna etnija može da obezbijedi. Patuljastost govori o neuspjehu integracije koji je tu upisan, tako da kada naciju, modernu naciju, konstrukciju moderne nacije koja podrazumijeva već jedan grozd etnija, presadite na jednu etniju, to može izgledati kao da stavite ogroman kamen na jedan sićušni živi organizam, pa se sad čuje neko stenjanje iz ovih malih etničkih nacija, vidi se tu neki napor, ima tu, ako hoćete, neke monstruoznosti.

U predavanju „Rudari i seljaci, ili o političkim režimima ’jake reference’", koje ste održali u Narodnoj biblioteci Srbije, nastojite da pokažete kako između socijalističkog režima i etnonacionalističkih režima koji su došli nakon njega, postoji suštinski kontinuitet. Ključna reč je „realnost".

Opšteprihvaćeno je mišljenje da je takozvani realni socijalizam propao zbog toga što je morao propasti, a morao je propasti zato što nije bio dovoljno realan, što nije odgovarao našoj društvenoj stvarnosti. Usprkos takvom popularnom vjerovanju, mislim da je važno vidjeti u realnosti realnog socijalizma upravo jedan sasvim vjerodostojan vid realizma i da je realni socijalizam možda propao upravo zbog toga što je bio "suviše realan". Da li zbog svoje nerealnosti jedan politički sistem može propasti, ukoliko njegova nerealnost nije naprosto neadaptiranost društvu, nego ako u njoj postoji nešto više, nešto kao utopija, kao ideja, kao projekat, kao želja da se uspostavi jedno sasvim drugačije društvo?

Čini se da je naša današnja politička stvarnost izložena opsesivnom pohođenju nedavne prošlosti. Recimo, u Bosni i Hercegovini sada imamo negdje između 20 i 28 udruženja, gotovo u svakom većem mjestu, za njegovanje sjećanja na Josipa Broza Tita i čuvanje njegovog lika. Za psihoanalitičare to je, u stvari, uvid da postoji jedan nezavršen proces žalovanja, oplakivanja, proces koji ne samo da je nezavršen nego je i povratan, cirkularan. Smatram upravo da nedavna prošlost ima pred sobom budućnost, da će ona svaku svoju kasniju politiku na neki način pohoditi.

Da bi se u našem javnom mnijenju mogla na tako samorazumljiv način prihvatiti priča o jednom nerealnom sistemu koji je propao, mora biti ispunjena jedna sasvim prosta pretpostavka: da živimo u političkom sistemu koji je realniji, koji više odgovara stvarnosti, ili koji će sutra sasvim odgovarati stvarnosti. E sad, da li postoji nešto realnije od takozvanog realnog socijalizma, da li je tako nešto uopšte moguće? Sada bi u ime tog političkog sistema, koji bi htio biti realniji od realnog socijalizma – u jednom ironijskom pristupu – trebalo ozbiljno uzeti u obzir realnost realnog socijalizma. Da, kažemo, postojala je neka realnost; no u čemu se ona sastojala, kakve su ideje uz nju bile vezane i da li sad ovaj novi realizam u stvari prihvata ono do čega je najviše bilo stalo prethodnom režimu, a njemu je najviše bilo stalo do realizma? Uporedna analiza društvenih zajednica i političkih sistema tu baca vrlo interesantno, poučno svjetlo. Bodrijar opisuje današnje zapadne kulture kao svjetove koji su izgubili svaku vezu sa realnošću. Liotar, drugi veliki svjedok, kaže otprilike da je doba u kojem živimo, dakle kasna modernost, doba u kojem dolazi do "povlačenja stvarnosti". Mi gubimo stvarnost i to iskustvo gubljenja stvarnosti je fundamentalno, ono određuje svaki tip društvenog odnosa, naše shvaćanje stvarnosti, naše ideje o tome gdje smo, šta smo, gdje idemo itd. Mi smo, međutim, u velikoj prednosti koju osjeća običan čovjek: uprkos svom siromaštvu, usprkos političkom sistemu koji je krajnje nestabilan, on duboko vjeruje da živi u "samoj stvarnosti". Ja uzimam krajnje ozbiljno, dakle s velikom ironijom, to uvjerenje, to vjerovanje običnog čovjeka.

Šta bi onda bila mera stvarnosti?

U odgovoru na pitanje šta je taj realizam do kojeg je prosječnim ljudima toliko stalo i u koji ja, u stvari, potpuno vjerujem, mogla bi nam pomoći antropologija svakodnevice. U svakodnevnom razgovoru biti u stvarnosti znači spustiti se iz oblaka na zemlju. Ono što rade političari potpuno je na toj liniji. Političari i u prošlom i u ovom režimu dijele isto uvjerenje, naime, da je neophodno pokazati zdravost svoje politike, njenu vjerodostojnost, tako da se ukaže na njen realizam. Politički su rukovodioci u titoizmu – kada su imali nešto važno da kažu, a pogotovo da donesu neku presudnu odluku – morali to da iskažu pozivajući se na "neposredne proizvođače". Najneposredniji od svih neposrednih proizvođača, dakle proizvođači koji su davali legitimitet politici bili su, u stvari, rudari. Održati uistinu politički govor u kojem treba pokazati svoj realizam znači otići među rudare. Trebalo bi napraviti jednu topologiju socijalizma u kojem će se vidjeti – recimo srednjobosanski bazen sa njegovim rudarskim oknima, rudarima, herojima rada poput Alije Sirotanovića – da je rudar, u stvari, jedna funkcija koja se pojavljuje u političkom govoru, vladajućem diskursu, kao jedan simbol, figura. Reći nešto stvarno u politici znači govoriti u ime rudara. Ali govoriti u ime rudara znači govoriti između njih, govoriti pred oknom, pred jamom i to tako da vas oni ne izvižde, dakle da vas podrže, da dobijete pljesak od rudara. Isti taj realizam je sačuvan u novom režimu na taj način što se, u odlučnim časovima, govori u ime seljaka, ispred seljaka. I jedni i drugi su, u stvari, proizvođači na zemlji, pri zemlji i u zemlji. Dakle metafora svih metafora, simbol realizma, jeste sama zemlja. Kad je uzmete da funkcioniše kao simbol, vidjet ćete u stvari da čak i u uzornom sekularnom društvu postoji svojevrstan paganizam koji funkcionira kao vrlo važna politička komponenta.
Dosao sam do boldiranog i dalje nisam imao sta citati. (J)ugo sam sebi skace u usta - ne zna bil' piskio il' bi kakio - ne zna hoce li ili nece razgovarati s nacionalistima. :-) Odluci se BA (J)ugo, covjek bi mogao pomisliti da si neproduktivan takozvani "nezavisni intelektualac" koji u stvari ne nudi nova sredstva i obrasce analize. U krajnjoj liniji Ti velicas samog sebe u svojoj "lijepoj dusi" i uzasnut si ruznom politickom stvarnoscu.

P.S. Usput se vidi odakle Sanja crpi ideje za svoje "kolumne".

sabahsa
Posts: 1
Joined: 02/01/2010 18:03

#695 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by sabahsa » 13/02/2010 12:18

Ne odgovori ni u emisiji ni ovdje niko od internet jurišnika profesoru Ugi, šta je sa ostalim medijima, pa i konkretno o opisu Senada Avdića fizičkog izgleda Radončića, kao i rječnika koje imaju novinari oslobođenja

User avatar
amrica
Posts: 7110
Joined: 26/01/2007 17:58

#696 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by amrica » 13/02/2010 12:25

"Umjesto da jasno osudi izjave Milorada Dodika da muslimani ne mogu biti sudije u Republici Srpskoj i Fahrudina Radončića o etničkoj pripadnosti urednice javnog servisa Duške Jurišić, profesor Vlaisavljević je vrijeme u emisiji iskoristio pokušavajući diskvalificirati iz debate Emira Suljagića

Politički savjet ACIPS-a (POLIS) jučer je reagirao i, kao neadekvatnu, osudio reakciju profesora Uge Vlaisavljevića u emisiji ''Pošteno'' na Federalnoj televiziji, emitovanu u četvrtak uvečer, a na, kako se navodi, fašističke izjave Milorada Dodika i Fahrudina Radončića.

"Umjesto da jasno osudi izjave Milorada Dodika da muslimani ne mogu biti sudije u Republici Srpskoj i Fahrudina Radončića o etničkoj pripadnosti urednice javnog servisa Duške Jurišić, profesor Vlaisavljević je vrijeme u emisiji iskoristio pokušavajući diskvalificirati iz debate Emira Suljagića samo na osnovu činjenice da je preživio, jedini u Evropi sudski dokazani genocid nakon Drugog svjetskog rata.

Srednji vijek

Zvuči zastrašujuće činjenica da se nekadašnji profesor magistarskog programa Ljudska prava i demokracija u Jugoistočnoj Evropi, čija su predavanja slušale generacije studenata ovog programa, stotine članova i članica ACIPS-a kao i potpisnici ovog saopćenja, u navedenoj emisiji, nije jasno očitovao povodom fašističkih izjava Dodika i Radončića", kaže se u reakciji Političkog savjeta ACIPS-a.

Također se dodaje da, s obzirom na to da se POLIS nije oglasio na pojedinačne i sve učestalije individualne napade na pojedince zbog njihove vjerske, etničke, političke pripadnosti, u ovoj organizaciji smatraju da je krajnje vrijeme da se zauzme stav po ovome pitanju.
"Stoga, POLIS poziva sve učesnike javne debate, da jasno i nedvosmisleno stanu u odbranu ljudskih prava svih građana i građanki BiH. U svim prilikama i u svakom trenutku svi pojedinci se trebaju angažovati u borbi protiv otvorenog zagovaranja rasne, vjerske i druge mržnje što zemlju kao što je BiH može zauvijek ostaviti u podjelama koje su demokratska društva prevazišla izlazeći iz srednjeg vijeka", kaže se u saopćenju.



Opširnije u Oslobođenju...

foucault
Posts: 242
Joined: 24/06/2005 16:42

#697 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by foucault » 13/02/2010 12:45

Vlaisavljević je u emisiji tako briljantno debatirao da je razvalio ostale učesnike. Donekle se jedino Senad Avdić nosio s njim.Prava šteta što je Vlaisavljević na Fahrinoj strani.

User avatar
softly
Posts: 446
Joined: 16/09/2009 21:20

#698 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by softly » 13/02/2010 12:49

Ugo je u toj emisiji najvise razvalio - SEBE !

foucault
Posts: 242
Joined: 24/06/2005 16:42

#699 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by foucault » 13/02/2010 12:59

Možeš li citirati neku izjavu u kojoj je sebe razvalio?

User avatar
softly
Posts: 446
Joined: 16/09/2009 21:20

#700 Re: Profesor Ugo - intelektualna prostitucija

Post by softly » 13/02/2010 13:03

foucault wrote:Možeš li citirati neku izjavu u kojoj je sebe razvalio?
Mogu i to, ali malo kasnije.

Medjutim, u ovom konkretnom slucaju nije toliko naglasak na izjavi, vec u njegovoj POJAVI u ulozi zastitnika Avaza.

Post Reply