Obavezno pogledajte reprizu nedjeljom u dva veceras

TV i novinske vijesti, vaši komentari, vaše teme...
User avatar
van Basten
Posts: 6642
Joined: 21/09/2006 02:59

#226

Post by van Basten » 22/12/2007 01:40

a i ne moraš se skrletiti bezveze... naslov nema nikakvog uporišta u bilo kojoj rečenici Stankovića, eto fol izvađena iz konteksta priče, ustvari iskonstruisana da raju onako vruću nakon šamaranja Dodika na ekranu navuše da kupi koji primjerak više. Moju mamu npr, nažalost, uspio je navući na taj naslov pa kupi dane nakon ohoho godina... i pokajala se žena.


User avatar
Jara
Posts: 30991
Joined: 27/03/2006 00:36

#227

Post by Jara » 22/12/2007 02:26

van Basten wrote:a i ne moraš se skrletiti bezveze... naslov nema nikakvog uporišta u bilo kojoj rečenici Stankovića, eto fol izvađena iz konteksta priče, ustvari iskonstruisana da raju onako vruću nakon šamaranja Dodika na ekranu navuše da kupi koji primjerak više. Moju mamu npr, nažalost, uspio je navući na taj naslov pa kupi dane nakon ohoho godina... i pokajala se žena.
Tačno, niđe veze...mangupska posla, blago rečeno... :D

DonDavudes
Posts: 827
Joined: 09/12/2003 00:00
Location: sarajevo

#228

Post by DonDavudes » 22/12/2007 19:07

Cryptoman wrote:
DonDavudes wrote:moze li neko postirati intervju Ace Stankovica koji je dao Danima

da i mi obicni smrtnici (koji nismo preplaceni na alektronsko izdanje Dana) vidimo kako je cika Aca razvalio dodika :D

unaprijed zahvaljujem
potrazi malo na forumu, neko je vec postavio tu temu i u njoj intervju...
ima li ko link, pliiiiz :roll:

basta sljezove boje
Posts: 3625
Joined: 16/03/2007 14:54

#229

Post by basta sljezove boje » 22/12/2007 19:11

DonDavudes wrote:
Cryptoman wrote:
DonDavudes wrote:moze li neko postirati intervju Ace Stankovica koji je dao Danima

da i mi obicni smrtnici (koji nismo preplaceni na alektronsko izdanje Dana) vidimo kako je cika Aca razvalio dodika :D

unaprijed zahvaljujem
potrazi malo na forumu, neko je vec postavio tu temu i u njoj intervju...
ima li ko link, pliiiiz :roll:
ona nam zaista nedostaje :(

Selena, Selena, vrati se, Selena, zar ne cujes urlik tigrova ispod tvoga prozora u Fuada Midzica ...

sulesavic
Posts: 3460
Joined: 22/01/2003 00:00
Location: apatrid

#230

Post by sulesavic » 22/12/2007 19:42

GandalfSivi wrote:DANI: ©ta se dogaðalo kad su iskljuèene kamere u studiju?

STANKOVIÆ: Ni¹ta, èovjek je oti¹ao. Nakon emisije sam do¹ao do njega, pitao ga hoæemo li popiti kavu, on je ¹utio i u jednom trenutku mi je samo pru¾io ruku i rekao: "Ja idem."

DANI: Znaèi, nije pala kafa?

STANKOVIÆ: Nije. Promrsio je kroz zube: "Ja idem, imam posla, dobrodo¹ao si u Banju Luku" i oti¹ao.

DANI: Kakav je Va¹ utisak, nakon prespavane noæi, o emisiji s Dodikom?

STANKOVIÆ: To je bila zanimljiva emisija, ali ja bih radije da je bila malo manje zanimljiva, a vi¹e konstruktivna. Sad æu zvuèati malo novinarski patetièno, ali mislim da bi bilo bolje da smo uspjeli malo vi¹e razgovarati, voditi konstruktivniji dijalog. Mislim da je to Bosni potrebno. No, on je prièom o ljepoti gradova koje nemaju d¾amije, nokautima i slièno spustio nivo. A da se èovjek nije toliko ljutio, bilo bi mi puno dra¾e, jer mislim da nije imao nekog specijalnog razloga za to. On je znao u kakvu emisiju dolazi, ja ga nisam nièim u cijeloj emisiji uvrijedio, a tako je izgledao, tako je krenuo veæ od desete minute emisije, u stilu "¹ta vi mene, je li to istraga..." Vi znate da ja brzo razgovaram, da ljude nastojim zbuniti brzim promjenama ritma emisije, postavljanjima raznih pitanja, tako da... malo me èak iznenadio do koje mjere je bio isprovociran.

DANI: Koliko ste prije ove emisije generalno znali o bh. politici, a onda i Dodiku osobno? Jeste li se posebno pripremali za razgovor s njim?

STANKOVIÆ: Jesam, ja sam oti¹ao u BiH, bio sam tamo, razgovarao s nekim ljudima u pripremi emisije, politièarima, kolegama... Oèekivao sam, ustvari, da je jaèi igraè. I va¹ zadnji novinarski intervju sa njim mi je dosta pomogao u skeniranju Dodikovog psiholo¹kog profila. On je na Hrvatskoj televiziji trebao navuæi janjeæu ko¾u i na sva pitanja odgovarati poput Mila Ðukanoviæa - kad odgovara, duboko udahne, razmisli deset sekundi i onda ispali ne¹to ¹to nikoga u principu ne zadovoljava, ali on ispadne vrlo pametan. A Milorad je napravio najgoru stvar, dao se isprovocirati i cijela emisija je bila u tom ritmu. Mislim, meni to odgovara kao voditelju, ali nisam siguran da je to dobro ispalo za njega.

DANI: Zanimljivo je kako je, a to sam i pretpostavio, probao kupiti Va¹u i naklonost hrvatske javnosti prièom o treæem entitetu. No, potpuno ste mu razvalili koncepciju, veæ na startu, pitanjem da li bi treæi entitet ukljuèio i Posavinu.

STANKOVIÆ: Jasno, naravno, lako je biti blagonaklon kada se za treæi entitet nudi iskljuèivo teritorij Federacije. Ali, ako se ide na redizajniranje Daytona, onda dolazi u pitanje i Republika Srpska, mada on polazi od premise da ne. Vi ste u pravu, moje pitanje ga je zbunilo i njegov odgovor je faktièki obesmislio ponudu o treæem entitetu. Velikodu¹an je kad dijeli tuðe.

DANI: ©ta mislite, koje æe zakljuèke izvuæi hrvatska javnost iz Va¹e emisije, ne samo o Dodiku veæ i o stanju u Bosni i Hercegovini?

STANKOVIÆ: Televizija je dosta povr¹an medij i temelji se na dojmu... Ustvari, najbolji odgovor na to pitanje je jedan naslov koji je osvanuo na Indexovom portalu u Zagrebu, koji ka¾e: Rat Bo¹njaka i Srba na Hrvatskoj televiziji! To je najpovr¹niji dojam koji æe kod gledatelja biti prvi. Kad televizijske emisije ovako izgledaju, ako se ovako, poput Dodika, pona¹aju ljudi koji su za vrijeme rata bili antiratno nastrojeni, dakle, on, koji je za vrijeme rata jedini bio protiv Karad¾iæa, protiv Mladiæa, a danas ovako nastupa, s ovakvih pozicija... Ne znam, ne vidim nikakvu svijetlu buduænost BiH. I tu¾an sam zbog toga, jer BiH je na neki naèin i moja domovina. Ne zato ¹to sam se tamo rodio nego zbog toga ¹to je bila dio moje domovine kad sam se ja rodio u Jugoslaviji i dan-danas je isto tako do¾ivljavam. I nije mi drago kada vidim da, s obzirom na sve ono ¹to se dogaða, neke perspektive ba¹ i nema.

DANI: Pratim bezbrojne komentare na razlièitim internetskim forumima i oèito je Va¹a posljednja emisija prvorazredni medijski dogaðaj. No, zanima me kako tumaèite ono ¹to sam uoèio u veæini komentara: pisani su uglavnom u nacionalnom kljuèu?

STANKOVIÆ: Da. To je nekakva zadana matrica u kojoj svi mi ¾ivimo, i Vi i ja... Ja sam dosad dobio 220 mailova (ponedjeljak u podne, opaska S.P.). Nikad, u dosada¹njih skoro 300 emisija, nisam dobio toliko poruka. I moram priznati da je vi¹e onih u kojima se negoduje, na neki naèin, iz Srbije, iz Republike Srpske. Meðutim, i iz Hrvatske: znate, hrvatski nacionalisti su se isto na¹li pogoðeni odnosom prema Dodiku. I to je najsmje¹nija situacija; da se nacionalisti uvijek prepoznaju. Kao, ipak je on premijer, trebalo je njega tretirati premijerski... A mislim i da ga jesam, u principu, dolièno tretirao. Meðutim, èovjek je sam iskoèio iz svoje nekakve ko¾e koja je trebala biti janjeæa. I uvijek se to sve na kraju svede na tu crno-bijelu opciju: srpsko-hrvatsko-bo¹njaèku. I neki koji meni zamjeraju ¹to sam tako vodio emisiju razloge nalaze u mom imenu i prezimenu, pa da se imam potrebu dokazivati tu u Hrvatskoj... S druge strane, onda kada mi je gost nekakav Hrvat, onda sam obavezno Srbin, odnosno èetnik... Tako da je to jedna matrica iz koje mi ne izlazimo veæ od '90, '91. i ne vidim da æe se tu ne¹to pretjerano promijeniti.

DANI: Ovo je bila 297. emisija.

STANKOVIÆ: Mislim da jeste, nisam siguran, ali znam da je do 300-te ostalo jo¹ nekoliko.

DANI: A èime obja¹njavate takvu dugovjeènost Va¹e emisije? Ona nije spektakularno nova ni po formi, ni po sadr¾aju, ali je èinjenica da je veæ godinama u vrhu gledanosti, ne samo u Hrvatskoj, ¹to je, takoðer, vrlo zanimljivo... U èemu je tajna?

STANKOVIÆ: Pa, ja mislim da je to upravo zbog toga jer sam nakon prve godine, kada su mi gosti bili samo iz Hrvatske, odluèio vi¹e raditi s gostima iz regije. Srða Popoviæ, beogradski advokat, bio mi je prvi gost iz Beograda, a kroz moju emisiju su prodefilirali mnogi gosti iz regije, i to je na neki naèin nerviralo domaæe gledatelje, odomaæene na hrvatski. Danas sam dobio gomilu mailova u stilu "¹ta nas zanimaju Srbi u Bosni i Bosanci". Meðutim, to ipak daje neku referencu, jer mislim da mo¾e dulje trajati, jer ako ni¹ta drugo, ¹iri mi je izbor gostiju: od Srðe Popoviæa, Nenada Èanka, Èede Jovanoviæa, Tijaniæa, evo ove godine sam vrlo ponosan na intervju s Borisom Tadiæem... Bio mi je Bogoljub Kariæ, bio mi je Silajd¾iæ, bio mi je Kom¹iæ, bio mi je predsjednik Slovenije Kuèan, pozivam i slovenske politièare u emisiju... Veæi krug gostiju ti dozvoljava i moguænost da radi¹ ¹ire teme, da nisi iz tjedna u tjedan konstantno isti, tako da ja mislim da je zbog toga, da je tu negdje, haj'mo reæi, ta tajna ¹to emisija traje tako dugo. I, naravno, vjerojatno je dobro radim. Mislim, da je ne radim, onda bih je skinuo, ne?

DANI: Kako gledate na zamjerke na Va¹ stil voðenja razgovora, da ponekad ne dozvoljavate sagovornicima da zavr¹e misao, da ih èesto prekidate...?

STANKOVIÆ: To je najèe¹æe u situacijama kada su zbilja realpolitièke teme. Evo, sada se nadovezujem na pro¹lo pitanje - ja sam se, recimo, u zadnja dva-tri mjeseca, kako su ovdje bili izbori, èak namjerno malo odmaknuo od politike, pa sam imao gosta tipa francuskog pisca mlaðe generacije Frédérica Beigbedera, koji je iznimno popularan, sad je izdao neku knjigu, onako droga, seks, r'n'r', ali dobro pi¹e. Tako da, ¹to se tièe tog pro¹irenja kruga gostiju..., to spada i ovdje. Gle, to je najèe¹æe kad su mi gosti realpolitièari. Ja sam ovu emisiju tako do¾ivio, to je malo teatraliziranje, tako da ka¾em. Ali, najèe¹æe, kad razgovaram s takvim ljudima, to su osobe koje zbilja imaju "utakmicu u nogama" i koji su pripremljeni na takvu vrstu razgovora, koji su pripremljeni da ih u sat vremena izre¹eta¹ s jedno 70-80 pitanja. Toliko ja u prosjeku i ispucam na gostima poput Dodika. Nekima postavim 20 pitanja u toku emisije, ali to je ba¹ onda pravi razgovor. Ovo je vi¹e, na neki naèin, ¾elja da od gosta izvuèe¹ ¹to vi¹e. Ima naèin da ga zbuni¹, ima naèin da ga isprovocira¹, kao ¹to je bilo juèer, ako se da isprovocirati. Znate, ima onih koji se ne daju isprovocirati, ja onda lupim glavom u zid, i to je to. Ponekad èak ispadne¹ glup, mislim. Desilo se to i meni, priznajem. Tako da ja, unatoè tome, unatoè toj prièi da prekidam sugovornike i da je to uvijek na nekakvoj o¹trici, na nekom rubu, dosad nemam, neki ka¾u da se s tim ne bih trebao ponositi, ali nemam nijednu tu¾bu, mene niko nikada nije tu¾io ni zbog èega. Uvijek na toj o¹trici pazim, tako i za Dodika, da nikoga ne uvrijedim bilo kakvom tvrdnjom.

DANI: Teoretièari medija na Zapadu su prije nekoliko godina skovali termin infotainment, kao oznaku za trend po kojem se i najozbiljnije teme umotavaju u zabavnu formu kako bi ih auditorij masovnije prihvatio. Osjeæate li Vi taj pritisak, da i razgovor o najozbiljnijim temama; o genocidu, o zloèinima mora biti propraæen neèim neoèekivanim, zabavnim ili incidentom, da bi bio gledan, komentiran? Da li nekad svjesno podlije¾ete tome?

STANKOVIÆ: U principu ne, ali moram vam priznati da je to sve veæi problem. Ja radim na javnoj televiziji i koristim olakotnu okolnost da ne ovisim totalno o gledanosti. Meðutim, gledanost je jedan od kriterija zbog kojih me dr¾e ili ne dr¾e. I gledanost je manja u trenucima, kako vi ka¾ete, kada su razgovori fini i pristojni. Evo, opet se pozivam na tog francuskog pisca - ja to smatram jednim od svojih najboljih intervjua; meðutim, to je najnegledanija emisija otkad ja radim.

DANI: To je to. Odabrali ste sjajnu ilustraciju za problem.

STANKOVIÆ: I odmah te na neki naèin posredno stisnu, znate. To je odlièna emisija, ali, jebi ga, kao, mi ovisimo i od gledanosti. I onda, sljedeæi tjedan ti doðe, ne znam sad koliko je bosanska javnost upoznata s ovom na¹om situacijom, doðe èovjek Fri¹èiæ, koji je voða Hrvatske seljaèke stranke i koji je trenutaèno presudna osoba u Hrvatskoj za to ko æe imati vlast. I to je onda najgledanija emisija u godini, premda on nije ni¹ta specijalno rekao, niti je to bio neki jaki intervju. Meðutim, ljudi se, kako da vam ka¾em, jo¹ nekako drogiraju politikom i na neki naèin ovise o tome i ovise o intervjuima tipa "br¾e, ¾e¹æe, jaèe". Premda, ka¾em, ja se ipak trudim da ne trivijaliziram sve i da ne razgovaram o neèijim gaæicama i intimnom ¾ivotu.

DANI: Za sljedeæe pitanje moram napraviti mali uvod. Naime, sve èe¹æe s kolegama generacija kojima pripadamo i Vi i ja razgovaram o tome u kakvoj smo zabludi bili kada smo posljednjih godina komunizma vjerovali da æe sa vi¹epartijskim sistemom i slobodom doæi i sloboda i nezavisnost medija. Pratim pomno situaciju i u Srbiji i u Hrvatskoj i nema puno razlike u odnosu na bosanskohercegovaèku: umjesto nekada¹njih partijskih centralnih komiteta, danas imamo velike ogla¹ivaèe. Njihova moæ i utjecaj na medije, prevashodno na privatne, su veæi od onog koji su centralni komiteti imali nekada. Mo¾da Vi osobno, s obzirom da radite na javnoj televiziji, ne osjeæate u velikoj mjeri ovaj pritisak... Moje pitanje glasi: da li se pokazuje da su na¹i snovi o slobodnom novinarstvu bili iluzija?

STANKOVIÆ: Mislim da se pokazuje. Dobro ste konstatirali, mi koji radimo na javnim medijima utoliko imamo prednost da nismo tome podlo¾ni do kraja, da tako ka¾em, premda se HTV pola financira iz marketinga, a pola iz pretplate, tako da je vjerojatno taj utjecaj 50:50. Ali, ¹to se ovoga tièe, da, u pravu ste, taj problem s ogla¹ivaèima... Gle, ustvari, kako bi se to moglo rije¹iti: nekim jaèim cehovskim novinarskim organiziranjem, da postoji neki jaki novinarski sindikat koji ne postoji u Hrvatskoj. Ne znam kako je u Bosni, pretpostavljam...

DANI: Slièno, samo malo gore…

STANKOVIÆ: ... Jedino neko stvarno jako cehovsko organiziranje po principu talijanskog. Za¹to navodim Talijane? Zato jer vi¹e-manje svaka dva-tri mjeseca ljudi ¹trajkaju, u elektronskim medijima ima¹ prosvjede, pa novine ne izlaze, itd. Kada bi se to vjerojatno dogodilo kod nas, onda bi se i veliki ogla¹ivaèi zamislili da li bi direktno, kao ¹to sada rade u mnogim sluèajevima, utjecali na ureðivaèku politiku novina i uspijevali ishoditi ono ¹to ¾ele. Ka¾em, ja nemam taj problem, ali moje kolege, s kojima razgovaram, imaju i mislim da je to jedini naèin: nekakvo organiziranje po novinarskoj solidarnosti, kojega nema, èak i zbog na¹e ta¹tine. Jer mi smo jedno od zanimanja gdje su ta¹tine najveæe. I ne vjerujem da æe takvog organiziranja tako skoro biti, ali mislim da je to jedino rje¹enje.

DANI: Sla¾ete li se s ocjenom da se danas potpuno lako, bez problema, mo¾e najo¹trija kritika uputiti na raèun premijera, predsjednika, bilo kojeg ministra...? Ali, kada je rijeè, evo, recimo, u Hrvatskoj, o direktoru Tvornice duhana Rovinj ili Hrvatskog telekoma...

STANKOVIÆ: ... Je, je. Meni je problem s ovim direktorom Tvornice duhana Rovinj ¹to mi neæe gostovati u emisiji. Ustvari, ne samo meni, on se nikome ne odaziva. Ali, upravo je tu problem, dobro ste rekli. Danas mo¾e¹, i to ¾e¹æe, oplesti svakoga i najvjerojatnije se ni¹ta neæe dogoditi. Meðutim, sa kapitalistima je problem...



Nisam vjerovao Bakiru



DANI: Kako sada gledate na ukljuèenje Bakira Had¾iomeroviæa u emisiju?

STANKOVIÆ: Ja sam Bakira zvao da doðe u Zagreb i da bude gost u zadnjih petnaest minuta u¾ivo. To sam u ovoj emisiji dosad uradio sigurno desetak puta, da sam sugovornika iznenadio gostom na kraju emisije. To se ne radi po defaultu, to ne radim obavezno, ali jedno desetak puta je bilo tako. I Bakir je rekao da bi vrlo rado do¹ao, ali on u ponedjeljak ima emisiju i da zbog priprema ne mo¾e. I upozoravao me je da æe Dodikova reakcija biti kakva je i bila. Ja sam ga, s druge strane, uvjeravao da je Dodik pametan i da æe iskoristiti da na Hrvatskoj televiziji sebe prika¾e kao jednog stalo¾enog, mirnog i odgovornog politièara i da æe odreagirati, ¹to se ka¾e, skandinavski. Dakle, da neæe odreagirati onako kako bi to napravio na nekoj bosanskoj televiziji. Meðutim, nije, prevario sam se. Njemu je, nakon onih 45 minuta razgovora, oèigledno sam pogled na Bakira bio crvena krpa koju do kraja nije mogao nikako preboljeti.
...¹to ne iskljuèuje poziv seleni...

User avatar
Jara
Posts: 30991
Joined: 27/03/2006 00:36

#231

Post by Jara » 24/12/2007 12:30

:thumbup: za komentar Ahmeda Burića u današnjem Oslobođenju:

Gazda Milorad i njegovi Zagrepčani
Denis Kuljiš za Dodikovom sinijom


User avatar
Fair Life
Posts: 14261
Joined: 02/03/2004 00:00

#233

Post by Fair Life » 27/12/2007 07:31

piskerernest wrote:denis kuljiš je čovjek koji je 91. i 92. u globusu objavljivao tekstove pune mržnje i prozivao par dama iz hrvatske koje nisu bile na srani tuđmanovog režima,bukvalno ih popljuvao.
te dame su v. pusić,s.drakulić,j. lovrić,d.ugrešić,drugim riječima žene koje su znale kakvu politiku vodi tuđman,dok se kuljiš okretao kao je vjetar puhao
... Rada Ivekovic, Vesna Kesic...

User avatar
Faust
Posts: 1162
Joined: 20/10/2005 23:38
Location: Ni pakao ni raj

#234

Post by Faust » 03/01/2008 15:22

Aleksandar Stanković odgovara: Kuljiš jede vlastita govna

"Nije baš pametan, ali je krvoločan kao mungos; Ne piše, nema duha. Ne ide na grizlija s tomahawkom, nego postavlja stupicu i čeka da divljač u nju padne pa polomi noge. Aca Stanković deset godina na zagrebačkoj televiziji vodi talk-show, a nitko se ne sjeća ni jedne jedine njegove rečenice" - početak je nedavne kolumne Denisa Kuljiša za Nezavisne novine i Globus u kojoj kroz pola teksta napada i vrijeđa Aleksandra Stankovića, a kroz drugu polovinu brani i veliča Milorada Dodika, premijera RS koji je kod Stankovića nedavno neslavno gostovao.
Piše Kuljiš za Stankovića: "Bio je boksač, što se odražava na njegovu držanju i intelektualnom habitusu; Ne bih rekao da puno čita knjige, valjda igra igrice i posuđuje DVD u videoteci; To novinarstvo, zaista, kao da je okrenuto stručnoj publici iz nekog kafića na Trešnjevci ili u Dubravi. Nema veze s malograđanskim duhom HTV-a, u koji se Aca Stanković ionako nikad nije uklopio, pošto nema ni ono malo građanskog štiha koji je za to potreban", te ga naziva Srbinom iz Sremske Mitrovice koji se ulaguje da sačuva svoj posao.
Slijedi neobičan odgovor koji je Aleksandar Stanković sročio za Index.hr:
"U 100 intervjua pitali Denisa Kujiša zašto je tako velik novinar.
A Denis Kuljiš šuti. Pokušavali svašta. Sa ovim i onim, zasjedama i doskočicama, invektivama i šalama, ali ništa. Veliki novinar ni riječ.
Međutim od silne šutnje, od silne misli koja ga spopada Denis Kuljiš se napuhuje. Primjetiše to i novinari, odlučiše pomoći. Važan je Denis, ne bi htjeli da ode.
Pa ga pitaju "Denise, jesi li ti veliki novinar zato jer si onomad po naređenju vrha SKH uništio redakciju Danasa?"
Denis Kuljiš šuti. Tek blago napuhavanje veličine.
Puknut će! Zavapiše novinari, pa grozničavo dalje po biografiji doajena.
-"Denise pa je li tajna tvoje veličine u tome što si se u Globusu najebao majke onim srpskim kurvama Lovrić, Iveković, Drakulić… početkom rata koje su se usudile lajat protiv Hrvatske?"
Denis ni glasa.
-"Sigurno si velik jer su te zlatnom kašikom hranili Hrvoje Petrač, Mate Boban i Neven Barač?",pitaše novinari.
"Velik si i zato jer u tvojem srcu ima mjesta za Tijanića i Dodika a nema za Bosnu. Velik si i zbog osude na 6 mjeseci zatvora jer si krivotvorio službenu ispravu sve to znamo, ali daj Denise reci majke ti, u čemu je tajna tvoje veličine?" upita novinarski zdrug uglas.
Ništa ne pomaže, Kuljiš ni glasa.
I tako bi ova priča imala tužan kraj da se netko ne dosjeti da iza sedam mora i sedam planina živi glupi, ćelavi, novinar, Srbin, boksač kojega Kuljiš voli. Možda će njemu otvoriti dušu pomisliše novinari.
Tako i bi.
Kako ćelavi Srbin stade ispred Kuljiša, gorostas se otvori i otkri vječnu tajnu uspješnog novinarstva.
Na svoju i tuđu nesreću
Jeo sam govna i opet ću
Dajte mi kašiku najveću
Jeo sam govna i opet ću
Sve je u stvari ponuda
Ko plati više dobiva
Gazdina guza je najslađa
Svejedno od Dodika il Petrača
Ni ideali ni naracija
Ni trenutna inspiracija
Moja dobitna kombinacija
Koprofagija i opstipacija

…i začu se pljesak, isprva sramežljiv, tih, a kasnije sve jači i jači… .

Do dugo u noć zrakom se širio žestoki miris božanske objave. Struka bijaše sretna jer je spasila rijetku zvijerku, a glupavi Srbin još uvijek veselo maše repom dok unucima prepričava kako je otvorio veličinu.
Kao sjećanje na ovo medijsko ukazanje i dan danas u nekim krajevima Hrvatske obično utorkom ili srijedom kada se Globus pojavljuje na kioscima možete čuti ovu pjesmu.
Denis Kuljiš koprofag
Novinarstva vječni mag
Oštro pero pogled blag
Denis Kuljiš koprofag!
U spomen na sve boksače, glupave Srbe i nerealizirane voditelje
Zabilježio Aleksandar Stanković
Koprofagija - medicinski termin za konzumiranje vlastitih fekalija. Razlog bolesti nepoznat. Pretpostavlja se da konzument neobičnim ponašanjem želi skrenuti pažnju okoline na sebe
Opstipacija - otežano ili nepotpuno pražnjenje crijeva"

http://www.index.hr/vijesti/clanak/alek ... 69750.aspx

skojotovski
Posts: 1843
Joined: 07/05/2007 20:42
Location: rajvoSa

#235

Post by skojotovski » 04/01/2008 00:12

bravo aco, majstore!

doktor78
Posts: 1813
Joined: 14/09/2006 11:02

#236

Post by doktor78 » 06/01/2008 15:37

Ivan Lovrenovic u "Feralu", obavezno procitati!
"Gostovanje Milorada Dodika u emisiji Hrvatske televizije Nedjeljom u dva već je obilato iskomentirano, pa iako je samo po sebi bilo strašno i imalo dvije jednako loše strane, voditelja i njegova gosta, ne bi mu se imalo razloga vraćati. Ne bi mu se imalo razloga vraćati i podgrijavati tu mračnu priču, da nije jedne posljedice koju je emisija proizvela a skandaloznija je od nje same: članak Denisa Kuljiša u banjalučkim Nezavisnim novinama.

Upinje se Kuljiš u tom članku iz sve snage da nas natjera da, zajedno s njime, ugledamo blistavu svetačku aureolu oko Dodikove glave, pa pošto je to poprilično bezizgledna rabota, autor se mora upinjati preko svih granica činjeničnosti, elementarne pristojnosti, te na koncu i samoga zdravog razuma, da bi kao rezultat izlučio takvu ljigavu i bezočnu apologiju jednomu političaru kakvu zaista nismo imali priliku čitati odavno.

Mali diktator

Mjesecima već Milorad Dodik, predsjednik vlade Republike Srpske i predsjednik najjače stranke u tom entitetu, kod kuće nema priliku da čuje nikoga drugog osim sebe samoga ili odjeka vlastitoga glasa, poput kakvoga (rahmetli) Saparmurata Nijazova Turkmenbašija, samo paradržavnog i minijaturnog, jer je ovladao svim medijima, od javne Televizije Republike Srpske do Nezavisnih novina, najtiražnijeg dnevnog lista, a sitnu boraniju od opozicije ispisuje u parlamentu kad mu se ćefne kao besprizornu djecu, i nikom ništa. Pa kada bude prisiljen izaći iz toga svog savršeno kontroliranog i idilično ujednoglašenog prostora, te se suočiti s drukčijim mišljenjima i pogledima, on pokazuje sve znakove iskliznuća tipične za male diktatore.

Za razliku, naime, od velikoga diktatora koji je miran i superioran i kad je na nekoj vanjskoj sceni, možda ciničan ali kontrolirano, mali diktator je svađalački razdražljiv, misli da je dobitak ako na uvredu odgovori uvredom, po mogućnosti jačom i prljavijom, ne kontrolira riječi nego ih pušta da divljaju ispred pameti, te tako srlja iz bijesa u srdžbu, iz gluposti u opakost... Upravo tako se ponašao Dodik pred voditeljem HRT-ove emisije Stankovićem i pred njegovim kolegom Hadžiomerovićem koji se pred kraj emisije javio iz studija u Sarajevu.

Da bi obranio Dodikovu nevinost, Kuljiš na sva usta optužuje zločeste novinare da su ga namamili i zaskočili, kao da novinarski posao nije upravo to: istjerivati krupnu divljač na čistinu, pred javnost. Pa ako Stankovićev i Hadžiomerovićev način i jest u trenucima imao elemente "cipelarenja", kako to može opravdavati Dodika? Format i dar političara i pokazuje se upravo tu: na čistini, pred javnošću, pred pitanjima na koja nisi unaprijed pripremljen (kao kod kuće, u ugodnom ćaskanju s voditeljicom Radio-televizije Republike Srpske, koja pada u nesvijest od sreće već pri pomisli da će razgovarati s "premijerom Srpske").

Format i dar Dodik nije pokazao. On nesumnjivo jest sposoban menadžer, ima vijuge za biznis, pogotovo u bogomdanim mutnim tranzicijskim vremenima (a nije li sve njegovo vrijeme, od Ante Markovića do danas, takvo!), ali političar s kapacitetom kakav mu pripisuje Kuljiš, a, ruku na srce, i mnogi drugi, čak i "neprijatelji" u Sarajevu, koji su frustrirani i iskompleksirani Dodikovom svemoći u Republici Srpskoj? Ni blizu. I ne samo da je pokazao kako nema dar i format, nego je napravio dva-tri takva blasfemična ispada, zbog kojih u bilo kojoj politički civiliziranoj sredini teško da bi imao više ikada mogućnost da se kandidira za javnu funkciju.

Jedan od takvih trenutaka bio je, recimo, njegov odgovor na pitanje o uzrocima katastrofe Hrvata na području Republike Srpske: sadašnjih 12.000 naspram 220.000 prije rata! "Oni su decenijama sanjali da se domognu Hrvatske" - glasio je Dodikov odgovor, u stilu najzadrtije šovinističke zluradosti.

Etička pustoš

Slično je bilo i njegovo objašnjenje praktično političke zabrane prikazivanja znamenitoga filma Jasmile Žbanić Grbavica u banjalučkim kinima: ne pristaju, kaže, vlasnici kino-dvorana jer se boje "reakcija lokalnog stanovništva". No, daleko najstrašnije je bilo kada je objašnjavao zašto se dogodilo da su u ratu najviše stradali Bošnjaci-muslimani.

"Zato što ih je bilo najviše", glasio je Dodikov odgovor. Istina, malo kasnije se ugrizao za jezik i počeo muljati, kao, ratovali su najduže, ratovali su i sa Srbima i s Hrvatima, Srbi su imali najviše oružja, itd, itsl. No, ništa nije moglo izbrisati upravo ljudožderski hladnu (i, naravno, netočnu) "logičnost" prvoga i očevidno najspontanijega odgovora, onoga koji je čovjeku intimno najbliži i "najjasniji". I upravo taj odgovor; sama mogućnost da se tako razmišlja, i to još javno, svjedoči o potpunoj etičkoj pustoši, o strašnoj odsutnosti elementarne sposobnosti za empatiju, bez koje, ipak, ne može biti ozbiljnoga političara i dobre politike.

Nitko to, zapravo, bolje ne zna od Dodikova apologeta Denisa Kuljiša. Kako sad to? Jednostavno: u svojemu epski opširnom članku Kuljiš nabraja ama baš sve nepodopštine koje je njegovu miljeniku napravio "zavjerenički" dvojac Stanković-Hadžiomerović, nariče nad mukama koje je Mile (kako ga on sveudilj nježno-intimno oslovljava) morao podnijeti, a također nabraja i sve veličanstvene miljenikove zasluge, uspjehe, rezultate i divne osobine. Jedino o čemu "šuti mramorkome", to su upravo ova tri opisana odgovora, koji Dodika diskreditiraju kao političara i kao čovjeka. Zna, dakle, Kuljiš da je to tako, i zato - prešućuje. Na koji, pak, način to diskreditira njega, malo je gadljivo izgovoriti.

Služenje Tuđmanu

P. S. Likovi poput Kuljiša (jer nije sam, ima ih u našemu javnom životu na svakom koraku) vjerojatno svoju lažljivu računicu temelje na jednoj od glavnih navika i osobina našega svijeta: zaboravu i zaboravljanju. Tako naš gorljivi dodikoljub (koji "kod Mile" u Banjoj Luci drži i nekakvu dobro plaćenu katedru za novinarstvo) slasno priča čitaocima Nezavisnih kako se i sam nosio sa Stankovićem, pa kad ga je ovaj naljutio, Kuljiš mu je "podviknuo": vi ste kolaborirali s Tuđmanom a mi smo se borili protiv njega...

Istina je, naravno, sasvim drukčija: Kuljiš se jest "borio" protiv Tuđmana, ali ta je borba počela mnogo godina nakon Tuđmanove smrti; toliko kasno da je bilo mučno čitati, kao da u svakom tekstu iskopava mrtvaca ispod one kose mirogojske ploče. Kad je čovjek Kuljiš, onda naprosto ne umije drukčije: njegova borba protiv mrtvoga Tuđmana još je gnusnija od načina na koji mu je živome služio."

piskerernest
Posts: 701
Joined: 19/09/2007 22:58
Location: zenica

#237

Post by piskerernest » 06/01/2008 15:41

ivan lovrenović je blag u opisu d. kuljiša.

Liska
Posts: 1896
Joined: 12/05/2004 13:44
Location: Mostar

#238 Odgovor Kuljiša Lovrenoviću

Post by Liska » 07/01/2008 13:30

Moralisti koji se naposlijetku lijepo ušeme
Denis Kuljiš 05.01.2008 19:14

Ivan Lovrenović, naš književnik starije generacije (r. 1943.) iz Sarajeva, u Hrvatskoj uglavnom nepoznat osim po člancima koje povremeno objavi u "Feralu", napao me jer sam negativno pisao o Aci Stankoviću, koji je u svojoj emisiji nepristojno izvrijeđao Milorada Dodika.

Lovrenović me optužuje da neumjesno hvalim Dodika, što me ne vrijeđa, jer zbilja mislim da je Mile OK, pa me to nešto košta u Bosni - a u Hrvatskoj nitko, nažalost, više i ne želi čuti za Bosnu, osobito za Hercegovinu. No, Lovrenović je - kakva blasfemija! - pritom napisao da sam bio Tuđmanov apologet, koji mu se ulizivao dok je bio živ, a počeo ga napadati tek kad je umro. Istina je da mi se protiv Tuđmana sad zna oteti i koja teža riječ, jer me veliko sudsko iskustvo - više od 110 parnica, uključujući razne montirane procese koje je vlast naručivala da onemogući nezavisno novinstvo - uči kako te svaka budala može tužiti za uvredu časti i bez dokaza istine - uzmimo sve one odštete koje smo isplatili Merčepu - osim, naravno, ako je mrtav... O mrtvima sve najgore, to je moj stav.


No, ne znam zapravo kako da odgovorim na Lovrenovićevu svinjariju u "Feralu" - moram li sad natenane objašnjavati što su sve "Globus" i "Nacional" pisali i objavljivali u doba kad sam ih osnivao, uređivao i vodio za Tuđmanova života, kakav su status uživali kod čitatelja i kod vlasti, pa mu dokazivati ono što zna svatko tko je ovdje živio? Budući da je i on tu boravio za vrijeme rata - kako je moguće da me zamijenio s urednikom "Vjesnika", "Večernjeg lista" ili "Glasnika HDZ-a"?


Da je istina to što Lovrenović piše značilo bi da su svi novinari, moji kolege, suradnici i kolumnisti, te svekolika opozicija koja se jedino kod nas mogla oglasiti u doba dok je "Feral" još bio satirički podlistak, također sudjelovali u jednoj velikoj apologetskoj operaciji. Jesu li, dakle, svi oni istraživači, koji su u "Globusu" otkrili i objavili na stotine Tuđmanovih afera i skandala njegove vlasti, pa publicirali stotine antirežimskih komentara, kao i ljudi koji su dali mnoštvo intervjua u kojima njegovu vlast napadaju, također bili na toj liniji - ne, to je previše apsurdno da bi se o tome moglo polemizirati i ne da se objasniti osim kao tipična površna diskvalifikacija svojstvena današnjim bosanskim medijima, gdje se ovakvi publicisti nabacuju neumjerenim, neosnovanim optužbama, dokidajući racionalni okvir za javnu raspravu. Lovrenovićeva poza uzvišene moralne indignacije povezana je valjda s time što dolazi iz grada koji je pet godina bio pod opsadom, iako sam fizički uglavnom nije bio prisutan (izbivao je od 1993. do 1996.). Njegova, pak, diskvalifikacija moje novinarske karijere očekivano sadrži zgražanje, osudu s visoka, koja podsjeća na Aralicu i sve slične moralne autoritete iz provincije. Sasvim neprimjereno onoj tolerantnoj "dobroj Bosni" o kojoj je Rusmir Mahmutćehajić napisao nekoliko knjiga, a koja je vjerojatno ionako mitska fikcija, ili barem ne obuhvaća ovakve iskompleksirane tipove koji drve po niskonakladnim novinama. Doba književnih eksperata za moral i sva društvena pitanja nepovratno je prošlo, čim je završila faza nacionalne političke homogenizacije. Zato danas toliko odudara taj njegov diskurs, koji nije analitički, nego primitivna apodiktična forma marginaliziranog intelektualca općega tipa koji opet pokušava zauzeti prominentnu poziciju u javnosti.


Da nije bilo listova koje sam pokrenuo i uređivao, gdje bi se oglašavali protivnici Tuđmana, njegove politike i HDZ-a? "Globus" je bio antirežimski list. Tuđmana sam iskreno mrzio, kao i on mene. Nikad me nije pozivao na svoje ušljive domjenke. Svi su se živi oko njega vrtili, a ja nisam, i bilo je dobro poznato osnovno pravilo uređivačke politike koju sam uveo u "Globus" te u estradni podlistak "TV Best": ne može ništa pozitivno o Tuđmanu, odnosno o Vladimiru Kočišu Zecu. Kako se Lovrenović usuđuje jednom rečenicom otpisati ono što je u "Globusu" pet godina poduzimala velika skupina ljudi - praktično sav gremij današnjeg hrvatskog novinarstva? Izloženi golemom osobnom i egzistencijalnom riziku, nosili su glavu u torbi, a zastrašivali su nas Merčep i slični režimski huligani s visokom funkcijom u tadašnjoj nomenklaturi, pratila policija, denuncirali državni mediji. "Vjesnik" je preko cijele svoje pete stranice objavio naslov da sam ja agent britanske obavještajne službe MI6.


Prije nego što je otperjao u Berlin na debelu njemačku stipendiju, Lovrenović se motao po Zagrebu i tu izigravao nekakvog bosanskohercegovačkog kulturnog atašea, zaštićen diplomatskim imunitetom. Uvijek odjeven u crno kao Alaga Gagić ("Moja je boja crna"), sa crnim šeširom kao Crni Rok - blijed, blago avetinjska pojava, valjda je u svom nastupu duboka političkog esejista i komentatora, pokušavao ostvariti teatralnost, iako je, zapravo, bio diletant kojemu, vidimo, ništa nije bilo jasno... U jednu riječ, kako bi to Indijanci jezgrovito formulirali: "Bljedoliki sere kao bizon".


Nikad nisam rado priman u odaje vlasti, pa za svoju novinarsku apologetsku djelatnost - začudo! - nisam primio nikakvo odlikovanje, čak ni u socijalizmu, kad su svi novinari dobivali Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima, a ni u tuđmanizmu, kad su se naveliko dijelile "Danice" i sličan grincajg, a mimoišlo me i u višoj fazoj demokracije, kad je na Pantovčak uselio Stipe Mesić pa nagradio one koji su ranije preskočeni - čudo da se i Lovrenović tada nije ozvjezdao s kakvom "Danicom"... Gotovo ne poznajem novinara ili javnu osobu koja nije prikvačila odlikovanjce, a jedino ja za sad ništa nisam skupio da se nosi na onom jastuku ispred svečane povorke koje će ići za lafetom. Nije li to izvanredan dokaz moje novinarske neodvisnosti - jer kod nas nema urednika koji me nadmašio po prodanim nakladama i broju listova koje je vodio, uređivao, osnovao i zamislio, da članke i knjige koje sam objavio uopće ne računam...


Iako imam puno neprijatelja, nisam sasvim nepopularan, osim kod ovakvih ljubomornih tipova kao Lovrenović. No znam da nisam ja njemu bitan - on zapravo napada Dodika da napravi politički balans, jer je odnedavna prihvatio konsocijacijski model, shvativši kako je za Hrvate u BiH nužno da stvore treći entitet, odnosno samostalnu pregovaračku poziciju, pa ga sad u Sarajevu razdire 30 tipova na isti način kako se on u "Feralu" na mene okomio. Tu sam ja tek kolateralna žrtva feralnog bosanskog tabloidizma, a baš prije nekoliko dana zagovarao sam tezu kako je Lovrenović objektivno najprikladniji kandidat za hrvatskog političkog lidera u Bosni - išli smo deduktivno, a ne induktivno, dakle ne od dobrih svojstava koje možeš naći kod kojega čovjeka. Lider mora biti iz Sarajeva, a ne iz Mostara, gdje sad svi rade za Primorca, znači Bosanac a ne Hercegovac, umjesto švercerskog herc-komerc profila, kakav inteligent koji te ipak može reprezentirati... Nije ta kombinacija uopće tako daleko od pameti koliko se čini, a kad bi se nešto slično ostvarilo, siguran sam da bi Lovrenović dobro surađivao s dodikovcima - ta Dodik bi mu bio jedini realni partner. A koliko sam puta u karijeri vidio moraliste i zelote koji se naposlijetku lijepo ušeme - uvijek ja nekako preostanem da glumim opoziciju i još mi se čini da je oko mene svaki put sve manja gužva...

User avatar
Mahalac
Posts: 2754
Joined: 19/11/2002 00:00
Location: Anarhija all over...

#239

Post by Mahalac » 07/01/2008 13:41

Ima'l ko skriptu ovoga gore :roll: , je.o vas Dusko Kuljis :D

eh eto on nama treba pricati ko je ko u nas :shock:

Post Reply