Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
O univerzitetu je riječ, jer ipak ne znam norveški . U Danskoj te stvari nisam gledao, i ne poznajem nikoga, a znaš već kako te stvari idu svugdje u svijetu danas.
Vidjećemo dalje, ima još vremena, trebam prvo da sakupim što više informacija, ali mislim da se neću odjavljivati iz Holandije tek tako ako dođem u Norvešku, neka me ovdje na papiru, jer ipak imamo dosta toga ovdje već izgrađenog.
Kakvi su doktori u Danskoj? Zubari? Je li išta pokriveno od države ili se sve plaća?
Erzsebet wrote:O univerzitetu je riječ, jer ipak ne znam norveški . U Danskoj te stvari nisam gledao, i ne poznajem nikoga, a znaš već kako te stvari idu svugdje u svijetu danas.
Vidjećemo dalje, ima još vremena, trebam prvo da sakupim što više informacija, ali mislim da se neću odjavljivati iz Holandije tek tako ako dođem u Norvešku, neka me ovdje na papiru, jer ipak imamo dosta toga ovdje već izgrađenog.
Kakvi su doktori u Danskoj? Zubari? Je li išta pokriveno od države ili se sve plaća?
Tvoj doktor kojem ides (GP se kaze u UK) je dzaba. Nema nikakvih troskova.
Svi pregledi, u bolnici ili kod drugih specijalista i evt. boravljenje u bolnici je isto dzaba (osim ako ides u privatnu bolnicu - mada i tu ako si primljen, da necekas duze u redu - snosni drzava troskove).
Zubari se placaju. Recimo ja placam samo pregled oko 40€ - ali neke druge su usluge skupe. Np. ako moras uraditi slikanje jednog zuba i sam pregled - je racun oko 115€. Opravka dva zuba + anastesi + evt. sklikanje lagano te dodje 300 - 500€ kako gdje. Ovo su sve cirka cijene i naravno ima razlike od zubara do zubara koliko svoje usluge naplacuje.
Sto se tice plate i pisanja doktorata - sve zavisi na koji nacin si uposlen. Postoji vise varijanti ali recu ti ako dolazis da pises doktorat za vec radnim iskustvom (anciennitet) onda mozes lagano da imas platu netto (opet sve zavisi sta se dogovorite) recimo 30.000dkr (33.500 noveskih kruna) netto. Plus sto imas dodatnih 17,1% koje neces vidjeti, jer to ide za penziono. Te 14% koje se iplaciju kao 13 plata u smislu godisnjeg odmora.
Ako ti ponude 4+4 ugovor onda si manje vise jedbo jeza u ledja ako ti je u interesu da zaradis vise para. U tom prinicpu imas bolju platu kao ucitelj u gimnaziji.
A ako si stepenica 8 kad je rijec o doktoratu (pisanja)
imas sljedce zarada ne godisnjoj bazi.
352.000kr netto plata
zatim cca. 51.000 netto godisnje uplate u tvoj penzioni budget
zatim isplata u godisnjem odmoru u iznosu od 46.000kr netto
zatim dodatci 15.000kr netto godisnje
znaci dobar si oko 62.000€ netto godisnje.
Naravno moze citfra biti i veca, jer malo zavisi od samog ugovora i sta jos da se pokrije od njihove strane. Obisno svi troskovi oko putovanja i smjestaja na putu su pokriveni itd.
malsal wrote:Zviz evo ko da nas placaju da za dijasporu reklame pravimo
Vidis da privlacim visoko radnu snagu u DK bez brige sad cu ja da drzavnoj sluzbi izdam pro fakturu -
pisanje i reklamiranje na klik za doktorat 3h rada (od tog netto 11minunta) 2.100kr
Hvala puno... tek sam počeo gledati, jer sam pri kraju mastera, ali sigurno ću pogledati onda i u Danskoj. Zanimaju me obične životne stvari, zato ovoliko i ispitujem, jer generalno u Holandiji nisam baš prezadovoljan, to je država u kojoj si kao osoba bez djece vrlo poželjan, ali ako hoćeš graditi familiju, jebo si ježa...
Danska je opet kontra. Ako hoces graditi porodicu onda je ako mene pitas jedna od najboljih - mozda jos da pokradu onu stvar sto francuzi imaju da opcina imas zenski kadar koji ti moze u kuci pompci oko ciscenja i kuhanja rucka - eto to samo nedostaje. Inace djeciji dodatci su i dalje dobri, nekad su bili jos bolji ali ako nemas preko 3 djece opet je isto kao i nekad.
Recimo u danskoj muz i zena dijele sve obaveze oko djece. I recimo sad nekog eksperta zove neka firma vani da im nesto pomogne i nece biti kuci tih dana kad bi on recimo trebao da djecu vodi u vritic ili skolu onda on (danac) kaze onom svabi ja sve uredu (recimo i ako imaju deal i sve) ali vidis moja zene i ja imam vazniji dogovor, ja nemogu onda ti moras mojoj zeni da isplatis itd. njemci se okrecu i gledaju ali sta ce ispaciju sve. I boom 5.000€ netto legne zeni na racun jer ce ona tu sedmicu da voza djecu a bio je red muza - tako je sve podjeljeno i ako su u braku ili skupa zive.
Teško mi je povjerovati da postoji čovjek koji će iskeširati pet tisuća zbog nečijeg internog porodičnog dogovora, to mi više liči na priče iz dijaspore gdje novac raste na grani . Ali dobro, vjerujem da je Danska dobra zemlja, ali kad sam bio, nije mi se učinilo da su cijene mnogo niže nego u Norveškoj?
drugo, spominjao si neke poslove za "zenu" , marketing bez znanja norveskog teskoooooo , ali nije nemoguce, potrazi firmu na netu, zove se vema.no ili vemma bave se tim i traze anglofone sa iskustvom.
drugi, bezze poslovi, su vec rezervisani za studente, za mlade svedjane i tako to. ili za azilante i ostale socijalce, da se skinu da sa socijalne sise.
i sto se tice (ne) diskriminacije
neki dan je izasao oglas za cistaca(icu) pri nekom vojnom odsjeku i traze ETNICKI cistog norvezanina (i to oglas za zamjenu na par mjeseci)
i nadigla se frka po novinama, ukinut oglas odmah, blabla ... ali to su cinjenice. u vojsci moze raditi samo neko ko ima norvesko drzavljanstvo, ali etnicki norvezanin je najnoviji hit.
U Holandiji toga nema, ali se prećutno takve stvari rade. Ja sam na fakultetu čak radio i istraživanje o tome i došli smo do zaključka da ljudi pozivaju na intervjue čak i na osnovu imena. Jbg, takva su vremena.
Erzsebet wrote:U Holandiji toga nema, ali se prećutno takve stvari rade. Ja sam na fakultetu čak radio i istraživanje o tome i došli smo do zaključka da ljudi pozivaju na intervjue čak i na osnovu imena. Jbg, takva su vremena.
ma i u norveskoj isto, ali su bar odrzavali privid ravnopravnosti, nisu nikad ovako javno nastupili.
prije par godina su neki novinari izveli "akciju", napisali su potpuno iste (ono ista skola, isto iskustvo ...) cv-ove i jedan dio potpisali kao ola nordmen, a drugi kao mohammed ali ibn ... i poslali na oglase, rezultat: ola je pozvan na svaki intervju, mujo ni na jedan ...
Erzsebet wrote:U Holandiji toga nema, ali se prećutno takve stvari rade. Ja sam na fakultetu čak radio i istraživanje o tome i došli smo do zaključka da ljudi pozivaju na intervjue čak i na osnovu imena. Jbg, takva su vremena.
ma i u norveskoj isto, ali su bar odrzavali privid ravnopravnosti, nisu nikad ovako javno nastupili.
prije par godina su neki novinari izveli "akciju", napisali su potpuno iste (ono ista skola, isto iskustvo ...) cv-ove i jedan dio potpisali kao ola nordmen, a drugi kao mohammed ali ibn ... i poslali na oglase, rezultat: ola je pozvan na svaki intervju, mujo ni na jedan ...
Takva je diskriminacija na svakom koraku, nedavno sam citao slican tekst za iznajmljivanje stanova u Njemackoj.
Cim neko nazove sa naglaskom iz Turske stan zeuzet, a ko nazove sa cistim Njemackim naglaskom stan slobodan.
prva recenica, osim onih ja se zovem tako i dolazim iz pm-rine... je bila: u norveskoj nema diskriminacije
pa dolazili neki studenti prava seruckali upravo o iznajmljivanju stanova, zaposljavanju sto je ok, ali cak i o nekoj kokoski koja je htjela u nikabu da se kupa u bazenu
uglavnomja wrote:prva recenica, osim onih ja se zovem tako i dolazim iz pm-rine... je bila: u norveskoj nema diskriminacije
pa dolazili neki studenti prava seruckali upravo o iznajmljivanju stanova, zaposljavanju sto je ok, ali cak i o nekoj kokoski koja je htjela u nikabu da se kupa u bazenu
Ovo sam bas gledao na TV, bas su ih mnogo novčano kaznili radi diskriminacije
uglavnomja wrote:prva recenica, osim onih ja se zovem tako i dolazim iz pm-rine... je bila: u norveskoj nema diskriminacije
pa dolazili neki studenti prava seruckali upravo o iznajmljivanju stanova, zaposljavanju sto je ok, ali cak i o nekoj kokoski koja je htjela u nikabu da se kupa u bazenu
Ovo sam bas gledao na TV, bas su ih mnogo novčano kaznili radi diskriminacije
hebat ga, i ovdje kazu da je kaznjivo , ali ne znam da je ikad iko kaznjen.
iz jednog prostog razloga, kako dokazati??
Erzsebet wrote:Teško mi je povjerovati da postoji čovjek koji će iskeširati pet tisuća zbog nečijeg internog porodičnog dogovora, to mi više liči na priče iz dijaspore gdje novac raste na grani . Ali dobro, vjerujem da je Danska dobra zemlja, ali kad sam bio, nije mi se učinilo da su cijene mnogo niže nego u Norveškoj?
U Danskoj muz moze uzeti skoro isto dug odmor kad je novo rodjeno dijete u pitanju kao i zena. Kao drugo, porodica je vazan faktor i tu danski zakon daje pravo radniku da povuce bojne registre. U Danskoj izbaciti radnika sa posla zbog trudnoce, ili zbog porodicnih obaveza je striktno zabranjeno. Tu nema sta njemac ili amerikanac da traze i pritaju, ako su sklopili ugovor sa nekom danskom firmom to je uracunato - jer po danskom zakonu o tom se nista ne prica to je tako. Ako ces kasniti 15 min. na posao zbog obaveze da odvezes dijete u vrtic ili u skolu - nemoze sef tu nista ucini niti ima pravo. U Danskoj dosta zakona ide u korist dijece i tako i roditelja. Ali zato nek te neko prijavi da si prema vlastitoj djeci previse strog - dodje drzava i oduzme ih bez pravo na zalbu (imas) ali nepije nikakve vode.
Kad se Zagrepčanka Kristina Wolsperger Danilovski s obitelji početkom 2009. godine preselila u Kopenhagen, bila je svjesna da odlazi u naprosto drukčiju državu. Njezin je suprug poslom vezan uz danski glavni grad Kopenhagen te su razmišljali o mogućem preseljenju. Krajem 2007. godina rodila je sina, a još tijekom porodiljnog dopusta počeli su planirati život u Kopenhagenu. Kad je i ona, danas 40-godišnja mr. sc. kemije, koja je u Zagrebu radila na Institutu Ruđer Bošković, a potom u Plivi, dobila posao u farmaceutskoj industriji u Kopenhagenu, odlučili su se na preseljenje.
- Htjela sam živjeti vani i probati nešto drugo i nisam požalila - kaže Wolsperger Danilovski.
Prvi susret s potpuno drukčijim konceptom života bio joj je vezan uz upis djeteta u jaslice.
Recept za sreću
Arhitektura Kopenhagena je prekrasna i očekivala je vesele, šarene, tople jaslice i zainteresirane, posvećene tete. Međutim, dijete je upisala u zgradicu nalik baraki, sa sivim zidovima i podovima, bez boja, igračaka i crteža, a čuvale su ga tete koje jedva da su se bavile djetetom.
- Danci vjeruju da djecu od ranih nogu treba odgajati da budu individualci, da se trebaju brinuti sami o sebi i animirati se. Danske mame ne trče za svojom djecom i ne viču “nemoj, nemoj, pazi, past ćeš”. One vjeruju da mora pasti i da će tako naučiti. U prvim jaslicama mojeg sina, koji je jedva imao dvije godine, smatrali su da je u redu da izlazi bez kape po snijegu i kiši te da promrzne i pokisne jer sljedeći put sigurno neće zaboraviti kapu - priča Wolsperger Danilovski.
Našem mentalitetu to je teško prihvatiti, no Kristina upozorava: Danci odrastaju u sretne, zdrave i odgovorne ljude. Njihov je pristup samo drukčiji.
Mailovi prijateljicama
- Nema tu ocjene što je bolje ili lošije - to je naprosto različito. Je li bolje stalno skakati oko djece kao što mi činimo? Je li bolje to što naši vrtići moraju biti roza i plavi i puni cvijeća? Je li to objektivno bolje? Je li naš mentalitet u kojem se zadnja kuna daje za djecu bolji? Je li bolje da roditelji nemaju ništa, ali djeca nose markiranu odjeću i slave skupe rođendane? Ne znam! Toga, recimo, u Danskoj nema. Odjeća se kupuje samo kad se mora, i to jeftina, igračke su rijetke, kao i slatkiši. Vjerojatno je najbolji put negdje u sredini - kaže Kristina Wolsperger Danilovski.
Svoje dogodovštine u Kopenhagenu na zabavan i ležeran način redovito je u mailovima opisivala svojim prijateljicama u Hrvatskoj. To dopisivanje, kaže, bila joj je duhovna hrana.
Nakon tri godine obitelj se vratila u Zagreb, u kojem je Kristina pokrenula svoj posao. Na temelju mailova koje je pisala prijateljicama i pričica koje je još u Kopenhagenu napisala da bi ih jednom dala svojem sinu, odlučila je napraviti knjigu koju će za Božić pokloniti tim prijateljicama. Knjigu je nazvala Danci i stranci. Međutim, knjiga je neviđenom brzinom prešla iz kruga prijatelja u knjižare. Radi se o pitkom, zabavnom i nepretencioznom štivu.
Ležeran opis
- To je moj doživljaj drugih i nas samih i ništa drugo, ležeran opis mojeg tamošnjeg života i uviđanja koliko ima odličnog u Danskoj, a koliko toga u Hrvatskoj. I kako nema idealnog. Nadam se da će ovog Božića moji zapisi nekoga uveseliti - kaže autorica.
1. Pravila, pravila i - bez iznimke - pravila
Plastična žuta kartica
Da bi postojao u Danskoj, da bi mogao imati ime, adresu, kupiti auto ili televizor, uplatiti loto, platiti struju, posuditi knjigu u knjižnici ili upisati u fitness klub - moraš imali žutu karticu. Malu plastičnu žutu karticu s desetoznamenkastim poreznim brojem CPR-om. Svaka sličnost s našim OIB-om je, kaže Kristina, sasvim slučajna i nenamjerna. Jer taj je broj poput Big Brother kamere - zna sve, baš sve o tebi i prati svaku, i najmanju promjenu: ta kartica “zna” gdje živiš, jesi li oženjen i s kim, koliko imaš djece, u koji vrtić ili školu idu, gdje radiš, kolika ti je plaća, koliko imaš računa i u kojim bankama, što posjeduješ u Danskoj, a što u inozemstvu, tko ti je doktor, imaš li mjesečnu kartu za podzemnu... I to je jedina iskaznica koju Danci imaju - to je i osobna, i putovnica, i zdravstvena knjižica. I s njom obavljaš sve. Nema papirologije koja ti treba da bi nešto obavio - nema, primjerice, vjenčanih ni rodnih listova, ni čekanja na njih, “ne starijih od šest mjeseci”. Dovoljna je žuta kartica. Danska birokracija funkcionira besprijekorno. Bez iznimke - besprijekorno. Oduševi to u prvom trenu strance s juga, izluđene beskonačnim čekanjima na bezbrojnim šalterima i plaćanjima pustih biljega i naknada. Međutim, upravo je ta besprijekornost dio na koji se teško naviknuti: besprijekornost ne trpi izuzetke. Ako zakasniš s uplatom sat vremena, ako rok pada u nedjelju, a ti platiš u ponedjeljak ranom zorom - žuta kartica to zna. I platit ćeš kaznu. Iako taj sat vremena ne igra nikakvu ulogu. Jer pravila su pravila.
Život preko interneta
Sve se u Danskoj može obaviti preko interneta, pomoću žute kartice. Sve je do te mjere internetizirano da su neka kod nas klasična zanimanja - potpuno nestala. Poput knjižničara. U knjižnici je sve kompjutorizirano. Knjige se posuđuju pomoću kompjutora, vraćaju se na svojevrsnu pokretnu traku koja pak izdaje račun za zakasninu, ako postoji. Plaća se POS-om. Sve je manje i blagajnica, veliki trgovački lanci polako prelaze na automatske blagajne. Karte za trajekte mogu se kupiti samo online, i to za određeni trajekt u određeno vrijeme. Ako putnici zakasne - mogu ući u prvi sljedeći na kojem ima mjesta. Prosječno čekanje - do pola dana. I novine se čitaju online - gotovo da i nema kioska s papirnatim novinama, one se kupuju u dućanima i jako su skupe.
Fitness
Dvije ulice od svog stana Kristina je pronašla dobar fitness klub. Rade non-stop, imaju jogu, pilates, vježbanje, termine si određuješ kako ti odgovara, i to preko interneta, a cijena od 350 kruna mjesečno (jedna kruna otprilike odgovara jednoj kuni) bila je prihvatljiva. Upisala se pomoću svoje žute kartice i oduševljeno otišla kući rezervirati termine. Budući da nije znala kako će joj izgledati raspored, kako će raditi suprug, kako će biti s djetetom u jaslicama, tjedno bi rezervirala šest do osam termina, znajući da će, u najboljem slučaju, iskoristiti dva. Nakon uspješnih mjesec dana tijekom kojih je oduševljeno hvalila i cijenu i uslugu ovog kluba, stigao joj je račun: 1500 kruna!!! Bila je hladna kao špricer, uvjerena da će ubrzo razriješiti nesporazum. Ispostavilo se da nesporazuma nema i da danska zaposlenica iskreno ne razumije o čemu Kristina priča: najmanje 15 puta rezervirala je termin na koji nije došla. To je apsolutno nedopustivo te je dobila 15 pojedinačnih kazni. Sat na koji ne dođeš dvostruko je skuplji od onoga na koji dođeš. Kristinu je uhvatio bijes i baš u trenutku kad je odlučila da im to neće platiti ni po koju cijenu “pa nek je tuže ako žele”, sjetila se žute kartice pomoću koje se upisala: svaki će joj mjesec obračunavati kamate i na kraju se svakako naplatiti. Još će joj otići i stan na bubanj. I tako se jednostavno morala disciplinirati, no nije prestala s plaćanjem kazni: u ugovoru (na danskom) potpisala je da će na svaki sat doći 10 minuta ranije. Jednom je došla sedam minuta prije početka. Uredno je platila kaznu.
2. Koliko i kako Danci rade
Porez na rad poslije radnog vremena
Danci su bogat i radišan narod, ali s mjerom. S naglaskom na mjeri. Dobro je raditi i ne zabušavati, ali u radno vrijeme. Dobro je zarađivati puno, ali pokazivati bogatstvo je nepristojno. Smatraju da su dovoljno opterećeni 38-satnim radnim vremenom (pauza im nije plaćena) te im šest tjedana godišnjeg (koji koriste kada i kako hoće i šef ga ne mora odobriti - samo primiti na znanje) ne nudi utjehu. Radi se u radnom vremenu, najčešće od 8 do 16. I ni sekunde dulje. Nikada. Poslovni laptop ostaje na poslu - ako ga nosiš doma i radiš, plaća se posebni porez. Kao i na prekovremeni rad i na korištenje službenog mobitela izvan radnog vremena. Poslovna hijerarhija je prilično apstraktna i svi se moraju osjećati jednakima. Poslovno odijevanje ne postoji. Nema neplaćenih prekovremenih sati. Petkom ujutro se ne radi, kolektivno se doručkuje. Kristinu je u tri godine šef nazvao jedan jedini put izvan radnog vremena: da je podsjeti da u petak ona organizira doručak.
Stranci se uglavnom čude ovakvim radnim navikama jednog od najbogatijih naroda. Osobito je teško to prihvatiti Britancima, naučenima da se radi 24/7. Takva je bila i članica uprave tvrtke u kojoj je radila Kristina. Doručci petkom održavali su se na konferencijskom stolu u njezinu osobnom uredu! Globalna, korporativna poslovna žena to naprosto nije mogla prihvatiti. Imala bi u tom terminu telekonferencije, primala goste i održavala sastanke, ali danski radni kolektiv nije mogla smesti. Naprosto su je nadglasavali mljackanjem i neprekidnim nuđenjem kruhom, maslacem i listićima čokolade. Dok nije odustala i organizirala si posao izvan ureda svaki petak ujutro.
Danskog je radnika vrlo lako otpustiti, jer nema otpremnine. Ali je vrlo lako naći i posao - 700.000 Danaca godišnje promijeni posao.
Život do 18 sati
Prosječnom Hrvatu, naviknutom da gotovo svaku uslugu može dobiti i u 22 sata, čini se da u Danskoj sve radi kao odjel za izdavanje potvrda o nezaposlenosti - i frizeri, i pedikeri, i dućani, i knjižnice - sve se zatvara oko 18 sati. Čekate li u dućanu i sat vremena u redu ne biste li platili robu, kad istekne radno vrijeme - morat ćete napustiti trgovinu i vratiti se sutra. Izlazak nakon 18 sati pomalo je nepristojan. Danci u 18 sati imaju zajednički obrok, svojevrsnu ručak-večeru, a u 19 sati danska djeca već spavaju. Takav je red. Dugo najavljivani i očekivani kulturni događaj - gostovanje njemačke filharmonije - u Kopenhagenu je zakazan za 17.30 sati. Jednom je Kristina odlučila isprobati dansku strpljivost. Zajedno s dvije prijateljice s juga otišla je proslaviti 8. mart u restoran na kasnu večeru u 19.30 i čvrsto odlučila ostati što je dulje moguće. Od 21 sat nadalje konobari su oko njih prali pod, raspremili su sve stolove, mrzovoljno im donijeli račun koji nisu tražile, ali nisu se dale. U 22 sata doslovce su ih izbacili van.
Pola-pola
Spolna ravnopravnost u Danskoj doista živi. U kućnim i roditeljskim obavezama spol nije bitan, sve se dijeli popola. Jedan je Danac u multinacionalnoj kompaniji obaviješten da bi za par tjedana trebao na dvotjedni službeni put. Odmah je tražio razgovor sa šefom strancem i zatražio “financijsku naknadu za ženin prekovremeni rad kod kuće zbog njegove odsutnosti”. Objasnio mu je da će žena sad morati promijeniti sve svoje planove, preuzeti na sebe i njegovu polovicu obveza, kuhanja, razvoženja djece. Zašto bi na to pristala? Stranci su ostali u nevjerici. Ali nakon par sati konzultacija, odlučili su da je bolje Dančevoj ženi platiti naknadu.
3. Novac, porezi, štednja
Krunama je mjesto u - novčaniku
Danci su iznimno štedljiv narod i štede na svemu. Špeceraj se kupuje petkom, jer se subotom dolaze nove pošiljke voća, povrća i mesa te se petkom stara pošiljka prodaje po akcijskim cijenama. Budući da preferiraju sirovu hranu - dobiju sve što im treba. Danci rijetko kuhaju, ali obrok izvan doma smatraju rasipništvom i luksuzom. Pa jedu raw food. Nenamjenski krediti, koji se kod nas masovno dižu kad trošimo preko mjere, u Danskoj su iznimno, iznimno rijetki. Kamate su najviše 3 posto, ali kredit jednostavno ne možeš dobiti bez krajnje dobrog razloga: banka - koja neminovno zarađuje na takvim kreditima - takve kredite u pravilu ne odobrava ni kad je platežna moć za njihovo vraćanje neupitna. Umjesto nenamjenskih kredita banka nudi - tečaj upravljanja vlastitim novcem! Danci koncept minusa, odnosno “dopuštenog prekoračenja po tekućem računu” uopće ne razumiju.
Sebi kupiš jedan auto, državi platiš još dva
Porezi su u Danskoj nevjerojatni. Na luksuzne automobile - 180 posto. Dakle, na cijenu automobila platiš još gotovo dvostruko toliko poreza. Osim ako ne ukloniš zadnja sjedala - onda je to dostavno vozilo, pa je porez samo 60 posto. Na stan koji ti ostave roditelji - koji su na njega, pri kupnji, platili pristojan porez - platit ćeš porez. I to od 40 do 75 posto!
4. Odgoj djece u Danskoj Terapeutski učinak spavanja na cesti
U mračno jutro, šibana hladnim sjevercem i praćena prvim kapima kiše, Kristina je prolazila pokraj desetak kolica parkiranih u dvorištu jaslica u kojima će ponovno ostaviti svojeg uplakanog 1,5-godišnjeg sina, kad začuje stenjanje i tihi plač. Misleći da umišlja, nagne se nad jedna kolica, kad tamo ugleda zavezanu bebu jasličke dobi kako plače. U devet od deset kolica spavale su bebe, na nordijskoj hladnoći, bez nadzora! Kristina još nije znala da Danci duboko vjeruju u terapeutski učinak spavanja djece na otvorenom, uglavnom bez nadzora. I doista ne razumiju zašto ostatak svijeta panično zove policiju i centar za socijalnu skrb kad naiđe na kolica na cesti u kojima plače beba. U danskim je jaslicama takvo čuvanje djece standard: ako slučajno nemaju dvorište, moraju imati osiguranu terasu za dječju spavaonicu na otvorenome!
Najbolje je djecu ostaviti u šumi
Danci ekstremno drže do ekologije i zdravog života. Danska djeca rijetko dobivaju slatkiše, a pazi se da redovito jedu sirovu hranu. Ne kupuju im se igračke bez kraja i konca, trebaju biti kreativni i igrati se vani, bez upletanja odraslih. Zato su iznimno popularni šumski vrtići - “ustanove” zbog kakvih bi u Hrvatskoj sasvim sigurno digli na noge pravobraniteljicu za djecu, Ministarstvo prosvjete i Ministarstvo socijalne politike te zahtijevali kazneni progon vlasnika. Radi se o vrtiću koji se, u građevinskom smislu, sastoji od sklepanog sanitarnog čvora na livadi uz šumu izvan grada. A vrtićke sobe, dvorana za sport i ples, hodnik s ormarićima za stvari i ostali uobičajeni inventar nalazi se - u šumi. Pelenaši, dakle dvogodišnjaci, idu u grupu Hrast, a predškolci u Smreku. Osam sati svaki dan ta djeca borave - u šumi, bez nadstrešnice, bez zgrade, bez igračaka, bez radijatora. I to u državi u kojoj jaka zima traje od konca rujna do sredine svibnja. Sa sobom nose lunch pakete, pretežno sirove hrane. Osnovno je pravilo da se jasličari moraju animirati sami, bez upletanja pedagoga. Nakon osmosatne smjene, busevi djecu odvode natrag u grad. Teško je zamisliti zagrebačku mamu kako pristaje da joj netom prohodalo dijete osam sati dnevno samo tumara šumom na minus 10. Ali isto tako nema zagrebačke mame - za razliku od kopenhaške - koja ne zna što su vrtićke boleštine. U šumskim vrtićima nema ni virusa ni bakterija. Ta su djeca - zdrava kao dren.
Beba ima temperaturu? Pa ostavite je golu na snijegu...
Danci ne nasjedaju prevarama farmaceutskih lobija i ne troše lijekove bez veze jer - od većine se stvari ne umire. To je mantra ne samo prosječnih Danaca već i njihovih liječnika. Nakon dugo godina otpora, prihvatila ju je i teta Ankica, izbjeglica iz Bosne, koja već 20 godina radi kao teta u tamošnjem vrtiću. Teta Ankica dugo je smirivala Kristinu koja je dobila slom živaca kad je u vrtiću svojeg djeteta vidjela bebu skinutu do pelena postavljenu pokraj otvorenog prozora usred zime. Bila je tamo jer joj se tako prirodno spušta temperatura! Čepiće, sirupiće i obloge, prvu pomoć svake hrvatske mame, danske mame najčešće preziru. Kao što se generalno preziru bespotrebni odlasci liječniku, zbog, recimo, visoke temperature ili vodenih kozica. Budući da se kod liječnika ne dolazi bez internetske ili telefonske najave, do njih je gotovo nemoguće doći s tako običnim simptomima. Kristina je na kraju za svojeg bolesnog mališana zvala zagrebačke liječnike, koji bi joj ili pomogli telefonski ili bi je podučili kako da predimenzionira simptome da bi u Kopenhagenu došla do svojeg termina u ordinaciji.
Danci vole imati djecu
Danska je jedna od rijetkih zemalja u Europi koja nema ozbiljnih problema s natalitetom. Njihove žene prosječno rode 1,8 djece tijekom života, a hrvatske žene rode jedva 1,4 djeteta. I to je vidljivo već na ulici - djeca su svagdje, roditelji ih uvijek vode sa sobom jer su dadilje najčešće neprihvatljive, a neobično su česta dvostruka kolica za blizance: Danska je pri vrhu zemalja po udjelu žena koje se podvrgavaju medicinski potpomognutoj oplodnji. Bez obzira na potpunu nemogućnost našeg razumijevanja njihovih odgojnih metoda, činjenica je da je Danska država koja voli djecu i koja voli obitelj - bilo kakvu: razvodi su česti, ali nakon razvoda roditelji se jednakopravno brinu za djecu. Za nas neobično velik broj žena ima djecu s više muškaraca. Gay parovi normalno odgajaju djecu, žene se i same često podvrgavaju umjetnoj oplodnji. Poštuju različitost obiteljskih struktura i vole djecu.
5. Biti star u Danskoj
Kopenhagen - grad bez staraca
Dok su dječja kolica na svakom koraku, vidjeti sijedu glavu koja nije na biciklu i ne ide na posao u Kopenhagenu je prava rijetkost. Jer starci u Kopenhagenu ne žive. Nordijski tip obitelji ne poznaje baka i deda servis, a djeca napuštaju roditeljski dom gotovo čim im to zakon dopusti, sa 18 godina. U starijoj dobi, danski umirovoljenici najčešće prodaju svoj stan - ne ostavljaju ga djeci jer bi im porez pojeo do tri četvrtine vrijednosti stana - i s tim novcem, što je lijepa svota jer je Kopenhagen iznimno skup, odlaze na neko jeftinije mjesto za život. Najčešće se radi o Francuskoj ili Španjolskoj ili danskoj provinciji. Državne mirovine su vrlo niske s obzirom na tamošnje cijene i - sve su jednake! Bez obzira na to gdje radili, osnovna je mirovina svim umirovljenicima ista. Nešto su veće tek one kojima su firme uplaćivale i drugi stup, no rijetki su umirovljenici koji u Kopenhagenu mogu lijepo živjeti od mirovine. Međutim, taj novac u Španjolskoj vrijedi mnogo više i garantira pristojan život. Zamislite hrvatsku baku i djeda koji su prodali svoj stan i neće ga ostaviti djetetu, otišli živjeti na drugi kraj kontinenta i ostavili dijete da se samo brine o dvoje unučića. I tamo uživaju u dugim šetnjama, a djecu pozovu eventualno za Božić?
6. Zdravo, eko i maxi
Na frizuru u Zagreb
Ulazak u neku drogeriju i pomno biranje šampona ili gela za tuširanje sitne su i uobičajene radosti dobrog dijela žena u Hrvatskoj. U Danskoj nas smatraju sumanutima. Kod njih je važno da je zdravo, eko i u maxi pakiranju. Kao da sam se vratila na početak 80-ih u Jugoslaviji, kaže Kristina. Nema šarenih polica ni mirisne ponude: pakiranja su petlitarska, bez mirisa i aditiva. Ne pjene se - to im je zajedničko. Kao toliko puta ranije, njezino je čuđenje naišlo na nerazumijevanje: ne zagađuje vodu, što biste više htjeli? Još se nije pomirila s kupanjem bez pjene i mirisa kad je shvatila da njezin uobičajeni frizerski tretman - sivo-srebrni pramenovi svaka tri mjeseca - u Kopenhagenu naprosto nisu mogući, čak ni kad bi odlučila za njih dati pola plaće. Jer takva moćna kemija kojom bi se dobili zadovoljavajući pramenovi naprosto je neprihvatljiva: tamo se mogu dobiti jedino eko natural pramenovi. Tražila je i u skupim frizerajima, a stala je kod ponude od 5000 kruna. Dok nije shvatila: jeftinije je otići u Zagreb i napraviti pramenove, a usput kupiti i mirišljave tromjesečne zalihe gelova za tuširanje. Avionska karta košta 1000 kuna, a najbolji pramenovi 600 kuna. Činila je tako pune tri godine života u Kopenhagenu: svaka tri mjeseca dolazila je u Zagreb - frizeru.
7. Intimnost i golotinja
Čemu zavjese?
Što je zemlja južnije, koristi više pokrivala, zavjesa, tkanina. Što se ide sjevernije, pokrivala sve više padaju. Danci, recimo, obožavaju staklene zidove i stječe se dojam da normalne zidove koriste isključivo unutar kuće ili stana - nikad kao vanjske. Njihovi su domovi stakleni, prozirni, otvoreni svakom pogledu. A zavjese ne koriste. Nije im neugodno presvlačiti se tako pred prozorom, a Kristina je nekoliko susjeda uhvatila kako neopterećeno vode ljubav. Na lokalnom bazenu, na koji vrlo često majke dolaze s djecom, uobičajeno je da se prije odlaska u bazen sve žene skinu i zajedno tuširaju, komentirajući jedna drugu. Nema sramežljivosti, čak ni pred djecom gotovo pubertetske dobi. Kristina se jedina tuširala u badekostimu.
Kako se ispravno samozadovoljavati?
Četvrtkom na večer, na prvom programu javne danske televizije, u 21 sat, ide rado gledana obrazovno-dokumentarna emisija koju Danci jako vole. Jer je dokumentarna i obrazovna. Tako je, recimo, jednog četvrtka stručna suradnica u studiju uživo educirala i pokazivala ispravne tehnike samozadovoljavanja te komparativne prednosti raznih spravica, dok je drugi gost to mirno i stručno komentirao. Emisija je bila krajnje ozbiljna, kao intervju kod Branimira Bilića, konstatira Kristina, koja nije mogla vjerovati što vidi.
8. Slobodno vrijeme
Kavica? Može, s nogu
Sate provedene na kavi - dakle u kafiću gdje vas služe ljubazni konobari koji spravljaju trilijun različitih kombinacija kava s mlijekom - Danci ne prakticiraju. Niti razumiju taj naš običaj, tu nasušnu potrebu. U danskim kafićima kava se uzima na šanku, čeka se u redu da se kupi i tada se traži mjesto među rijetkim stolovima. Onda se ide po šećer i vodu, koji stoje na drugom kraju prostorije: voda stoji u vrču i lijeva se u plastične čaše. Ako se nađe slobodan stol - koji si najčešće gost sam očisti od nagomilanih šalica - nije uobičajeno da se sjedi dugo i priča. Kristini nije preostalo ništa drugo nego da s prijateljicom Tamarom, također iz ovih krajeva, i japanskim turistima povremenu kavicu pije u Copenhagen Royalu te da espresso plaća 10 i više eura. Jedino tamo rade konobari.
Individualci, ne društvenjaci
Sprijateljiti se s danskom obitelji - onako da si upadate u kuću, zovete se na večere, idete na pića i plaćate naizmjence runde, zovete ih u zadnji čas kad vam nema tko čuvati djecu i ne brojite si usluge - jako, jako je teško. Oni su nepopravljivi individualci. Kristina si je pak baš to dala u zadatak. U početku je bez kraja i konca nakuhavala i zvala kolege i roditelje sinovih prijatelja na večere. Svi su uredno dolazili, ali nitko ih nije pozvao natrag. Sve dok je jedna kolegica iznenada nije pozvala na sushi party, malo druženje kolega kod nje kod kuće povodom unapređenja, na kojem će svatko raditi sam svoj sushi. Bilo je ugodno i ležerno. I dok je zabava već pala u zaborav, Kristinu je jedan dan na stolu dočekala poručica: dužna je 100 kruna. Za sastojke.
NEKE TACKE SU NETACNE! Ali ima i tacnih pretezno kad je posao u pitanju. Crvenom bojom markirano su neke stvari koje ja za 20 i kusur godina zivota u Danskoj nisam vidio. A okruzen sam dancima, i sam sam danac, od mentaliteta do navika.
posto je tema postala svastara da se malo nadovezem
u zadnje vrijeme u norveskoj se vodi kamapnja ili ispitivanje zasto se djeci kupuju markirane krpice, od xxx.000 kr, koja djeca prerastu za par mjeseci. narocito zato jer to nije bio obicaj (koliko cujem od raje koja su dosla ovamo prije 20 godina bas oni su djeci kupovali preskupe markirane stvarcice od socijale, ukljucujuci bjorn borg gace, to je bio specijalitet obavezan nevidljivi dio garderobe, a uz to slabog kvaliteta, par mjeseci pranja i rupe )
e, sad se i norvezani pomamili pa kupuju, ali to odnedavno.
malo ima ekstra skupih butika sa naljepnicom, uglavnom se fura sportsko i udobno, lezerno non casual... kvalitet se placa, ali ne i marka.
ne sjecam se cojka sa kravatom i u odijelu i (lakovanim) spicokama osim ovih s istoka
uglavnomja wrote:nigdje cijene nisu kao u norveskoj
drugo, spominjao si neke poslove za "zenu" , marketing bez znanja norveskog teskoooooo , ali nije nemoguce, potrazi firmu na netu, zove se vema.no ili vemma bave se tim i traze anglofone sa iskustvom.
drugi, bezze poslovi, su vec rezervisani za studente, za mlade svedjane i tako to. ili za azilante i ostale socijalce, da se skinu da sa socijalne sise.
i sto se tice (ne) diskriminacije
neki dan je izasao oglas za cistaca(icu) pri nekom vojnom odsjeku i traze ETNICKI cistog norvezanina (i to oglas za zamjenu na par mjeseci)
i nadigla se frka po novinama, ukinut oglas odmah, blabla ... ali to su cinjenice. u vojsci moze raditi samo neko ko ima norvesko drzavljanstvo, ali etnicki norvezanin je najnoviji hit.
----------
Stani malo jarane...
Prvo, nije da nema diskriminacije ali ima je svugdje pa tako i ovde.
Drugo, i sam sam reagovao na tekst ali nisu poslodavci formirali tekst oglasa nego NAV i to sa "etnisk norsk" je radi dobijanja "sikkerhetsklarering" (sto bi bilo nesto kao sigurnosno odobravanje, daju ti kljuceve od prostorija koje nisu dostupne javnosti...)
Meni je trebo sikkerhetsklarering i cinjenica je da za strance treba vise vremena, vise istrage i provjeravanja, a ovima se zurilo jer im je trebao cistac.
Shvatili su da su pojeli govno i pokajali se radi teksta oglasa, ali nije bio u cilju diskriminacije prema strancima...makar ne pretjerano
I za kraj, nekad prije 15ak godina sjedim sa jaranom pijemo pivi i pricamo o tome kako smo upravo dobili norveske pasose. Mene nesto spucalo i zugam i kazem "jeste, dobili smo pasose ali mi cemo sa nasim imenima uvjek birti gradjani druge klase ovde" Jaran me pogleda, popi gutljaj pive i rece "Sto, sta fali? Bolje druge klase ovde nego prve kod nas"
Taj komentar nikad necu zaboraviti..
Ovih stvari koje su označene crvenom bojom sam ja viđao i u Holandiji, primjerice s teretanom, gdje nisam produžio ugovor, ali su mi oni uredno nastavili naplaćivati tri po tri mjeseca i nakon pola godine poslali račun od 240 eura, a da nikad nisam ušao u teretanu u tih šest mjeseci. Srećom, uhvatio sam ih na blef, i poslao email u kojem sam rekao da odavno ne živim u Holandiji i da sam ta prva tri mjeseca koja sam išao, bio samo turista i da mi niko nije rekao ništa o produžavanju (kao što i nije), nakon što su insistirali i dalje, poslao sam ih u pm i upalilo je - a realno su mi mogli naplatiti da su htjeli, jer sam i dalje bio tu .
Elem, ovo oko spavanja djece u 19h, tako je i ovdje. Jebiga, ne moramo se na sve navići, mada nas neke stvari ne mogu zaobići. I mi smo ovdje zvali ljude redovno na večere i pića, a nas nisu, iako su nas raja voljela, ali je to jednostavno kulturološki tako. Ja danas imam samo jednu prijateljicu Holanđanku, koja se htjela prilagoditi našim navikama, dok moja cura ima mnogo više prijatelja jer je ulagala mnogo više energije, meni se to nije dalo, ja jednostavno ne mogu da se dogovaram dva mjeseca unaprijed oko nekog derneka, rođendana ili čak izlaska. To mi je tlaka i ne želim tako da funkcionišem.
Žuta kartica danas postoji u svim "demokratskim" državama koje su ustvari policijske. Ovdje se zove BSN broj, i bilo koji identifikacioni dokument je povezan sa svim sranjima, čak i preko karte za javni prevoz me mogu naći u svakom trenutku ako žele. O tome ima jedan dobar tekst na ovom linku http://www.e-novine.com/stav/93865-komu ... onima.html . Ima tu prednosti, ali ima i mana, jbg., meni je malo pretjerano plaćati kaznu ako mi se slučajno našla tegla u smeću koje nije predviđeno za staklo, jer znam da oni svo smeće kasnije pomiješaju, ali zbog nekih svojih bolesnih razloga broje i mjere koliko kakvog smeća ima. Reciklaže ima, ali ne toliko koliko se priča.
Ova priča o izlascima i istjerivanju u 22 sata mi je fakat užasna. Nisam siguran da želim živjeti u zemlji gdje je poslije 19 sati nepristojno izlaziti. Ipak, vjerujem da postoje pabovi i mjesta gdje to nije tako, ne mogu vjerovati da u irskom pabu u Oslu nema ljudi oko ponoći??? Griješim li?
uglavnomja wrote:nigdje cijene nisu kao u norveskoj
drugo, spominjao si neke poslove za "zenu" , marketing bez znanja norveskog teskoooooo , ali nije nemoguce, potrazi firmu na netu, zove se vema.no ili vemma bave se tim i traze anglofone sa iskustvom.
drugi, bezze poslovi, su vec rezervisani za studente, za mlade svedjane i tako to. ili za azilante i ostale socijalce, da se skinu da sa socijalne sise.
i sto se tice (ne) diskriminacije
neki dan je izasao oglas za cistaca(icu) pri nekom vojnom odsjeku i traze ETNICKI cistog norvezanina (i to oglas za zamjenu na par mjeseci)
i nadigla se frka po novinama, ukinut oglas odmah, blabla ... ali to su cinjenice. u vojsci moze raditi samo neko ko ima norvesko drzavljanstvo, ali etnicki norvezanin je najnoviji hit.
----------
Stani malo jarane...
Prvo, nije da nema diskriminacije ali ima je svugdje pa tako i ovde.
Drugo, i sam sam reagovao na tekst ali nisu poslodavci formirali tekst oglasa nego NAV i to sa "etnisk norsk" je radi dobijanja "sikkerhetsklarering" (sto bi bilo nesto kao sigurnosno odobravanje, daju ti kljuceve od prostorija koje nisu dostupne javnosti...)
Meni je trebo sikkerhetsklarering i cinjenica je da za strance treba vise vremena, vise istrage i provjeravanja, a ovima se zurilo jer im je trebao cistac.
Shvatili su da su pojeli govno i pokajali se radi teksta oglasa, ali nije bio u cilju diskriminacije prema strancima...makar ne pretjerano
I za kraj, nekad prije 15ak godina sjedim sa jaranom pijemo pivi i pricamo o tome kako smo upravo dobili norveske pasose. Mene nesto spucalo i zugam i kazem "jeste, dobili smo pasose ali mi cemo sa nasim imenima uvjek birti gradjani druge klase ovde" Jaran me pogleda, popi gutljaj pive i rece "Sto, sta fali? Bolje druge klase ovde nego prve kod nas"
Taj komentar nikad necu zaboraviti..
hebat ga diskriminacija je etnicki norvezanin, a ne samo norveski drzavljanin, jer po ustavu svi imaju ista praava.
Ja mislim da je za neetničke Norvežane, Holanđane i druge mnogo bolje da se ovakvi oglasi pošteno objavljuju. Ovako gubimo vrijeme i apliciramo za poslove koje ne možemo dostići, jer nam niko ne kaže da nam ime ne valja, a u suštini je to tako. Dakle, ja bih ovo legalizovao, napiši ako želiš etničkog Norvežanina, da znam da se ne patim, a uvijek ima normalnih ljudi kojima te stvari nisu bitne.
U Danskoj je drzavljastvo bitno po broju mnogih pitanja - pogotovo kad je rijec o penziji i drugim beneficijama! Tesko ga dobiti kao i ono od Lihtenstajna ili San Marina!
Jezik potreban, sto tecnije govoris sve si bolje prihvacen.
Ime je isto bitno, da je prirpdno mjestu gdje si, sto se prezimena tice manje vise nebitno, jer ima i danaca dosta sa pro - njemackim prezimenima, pro - nizozemskim, pro - francuskim tako da prezime nije nista ali ime je bitno. Ipak da je blize Danskom!
uglavnomja wrote:posto je tema postala svastara da se malo nadovezem
u zadnje vrijeme u norveskoj se vodi kamapnja ili ispitivanje zasto se djeci kupuju markirane krpice, od xxx.000 kr, koja djeca prerastu za par mjeseci. narocito zato jer to nije bio obicaj (koliko cujem od raje koja su dosla ovamo prije 20 godina bas oni su djeci kupovali preskupe markirane stvarcice od socijale, ukljucujuci bjorn borg gace, to je bio specijalitet obavezan nevidljivi dio garderobe, a uz to slabog kvaliteta, par mjeseci pranja i rupe )
e, sad se i norvezani pomamili pa kupuju, ali to odnedavno.
malo ima ekstra skupih butika sa naljepnicom, uglavnom se fura sportsko i udobno, lezerno non casual... kvalitet se placa, ali ne i marka.
ne sjecam se cojka sa kravatom i u odijelu i (lakovanim) spicokama osim ovih s istoka
Sta fali tim gacama imas ih u milijon i jednoj boji meni bas cool Imam ih brdo. Kad se pocjepaju kanta. Nije ni nesto skupo. Pet pari se dobije za 300dkr
uglavnomja wrote:posto je tema postala svastara da se malo nadovezem
u zadnje vrijeme u norveskoj se vodi kamapnja ili ispitivanje zasto se djeci kupuju markirane krpice, od xxx.000 kr, koja djeca prerastu za par mjeseci. narocito zato jer to nije bio obicaj (koliko cujem od raje koja su dosla ovamo prije 20 godina bas oni su djeci kupovali preskupe markirane stvarcice od socijale, ukljucujuci bjorn borg gace, to je bio specijalitet obavezan nevidljivi dio garderobe, a uz to slabog kvaliteta, par mjeseci pranja i rupe )
e, sad se i norvezani pomamili pa kupuju, ali to odnedavno.
malo ima ekstra skupih butika sa naljepnicom, uglavnom se fura sportsko i udobno, lezerno non casual... kvalitet se placa, ali ne i marka.
ne sjecam se cojka sa kravatom i u odijelu i (lakovanim) spicokama osim ovih s istoka
Sta fali tim gacama imas ih u milijon i jednoj boji meni bas cool Imam ih brdo. Kad se pocjepaju kanta. Nije ni nesto skupo. Pet pari se dobije za 300dkr
hebote, ovdje pakovanje 2 kom 300 nok, i to na tilbudu
. U Danskoj te stvari nisam gledao, i ne poznajem nikoga, a znaš već kako te stvari idu svugdje u svijetu danas.
njemci se okrecu i gledaju ali sta ce ispaciju sve. I boom 5.000€ netto legne zeni na racun jer ce ona tu sedmicu da voza djecu a bio je red muza - tako je sve podjeljeno i ako su u braku ili skupa zive.
bez znanja norveskog 
teskoooooo , ali nije nemoguce, potrazi firmu na netu, zove se vema.no ili vemma 
bave se tim i traze anglofone sa iskustvom.
