Ni tamo, ni vamo
Moderator: Bloo
- ovo_malo_duse
- Posts: 2794
- Joined: 01/11/2006 12:59
- Location: U magazi, udji slobodno nije zatvoreno
#77 Re: Ni tamo, ni vamo
Uh sto ste me zadeverali sa ovim Ni tamo ni Vamo 2 noci ne spavam kako treba.
Evo vam malo s skladu sa temom sto bi rekli i svaka slucajnost sa hiljadama Bosancerosa je sasvim slucajna
Evo vam malo s skladu sa temom sto bi rekli i svaka slucajnost sa hiljadama Bosancerosa je sasvim slucajna
DOBRA TI NOC BALKANE MOJ, MIRNO SPAVAJ I UMRI U MENI (Ljiljana Zovko)
Putovanje za Munchen, nekako čudno stješnjeno između sna i jave.
Neki stari gastarbajteri pričali su na sjedalima iza mene irirantno ubacujući njemačke riječi u razgovor: “azo”, “aba”..
Vokabular iseljenika osamdesetih godina me strašno nervirao.
Hoću li ja za nekih 30 god zvučati jednako iritantno kao oni?
Iz prve razaznajem da su obojica debelo sjebani.
Hoće ta zvijer zvana nostalgija u nekim godinama da ti se uvuče u kosti i neminovna je k’o sila gravitacije.
K’o magnet te nešto vuče tamo gdje si rođen.
A tamo više nema ništa. Osim tebe samog.
I to čudovište u tebi jede živo meso i uljepšava slike zemlje iz koje si potekao.
Ja sam hladan kao mrtvac. Mrtav kao moja zemlja.
Jednom kad odeš ne pripadaš više nigdje. Ni tamo od kud si otišao ni tamo gdje si stigao.
Bus za Munchen i moj novi život polako klize autocestom.
Brže mi klizi život iz ruku nego ovaj autobus.
Slika za slikom se munjevito sudaraju u mojoj glavi...Od djetinjstva, preko rata, do ovog trena u kojem sjedim i zurim u vlastiti život kao u smrt.
Stižemo.
Uzimam torbe iz bukse. Grad je užurban u prohladno popodne.
Iznenadiše me jezici na kolodvoru. Čujem svoj jezik na svakom koraku.
Koji je moj jezik pitam se?
Dolje na jugu smo se razlikovali i postrojavali u redove prema nekoliko inačica istog jezika.
Tamo smo bili tako različiti s istim jezikom.
Ovdje smo svi isti.
Ono....drago ti čuti i bre i bolan. I ikavicu, ekavicu i ijekavicu.
K’o simfonija neke lijepe pripadnosti. Svoji.
Zašto tamo u mojoj zemlji nismo svoji, pomislim u istom trenu.
Vadim iz novčanika adresu koju su mi dali i idem u svoj novi dom.
Vratiti ću se, mrmljam u sebi.
Samo dok otplatim minuse, kredit i pošaljem svojima za početak. Neću biti slika ona dva gastarbajtera iz busa, rastrgana između djece koja su Nijemci i one zemlje što će me gravitacijski vući nostalgijom.
Otključavam vrata.
Nije tako strašno. Kuća sa deset soba za nas radnike.
Stavljam torbu na pod. Neću je raspakirati do kraja.
Da znam da je privremeno.
Hladan sam k’o špricer, uvjeravam sebe.
Ujutro me čeka posao.
Noć prolazi kroz san i javu. Budim se i ne znam gdje sam.
Šest je sati. Idem na posao.
Na hodniku susrećem jednog iz Travnika.
Lupi me o rame: “Hej Zemo, stigao si. Idemo, šta si se smr’zo k’o pič...?”
Dolazimo na gradilište.
Neki čovjek, prilazi blizu i pravo k meni.Toplo me pozdravi, moj njemački nije loš.
Pita me kako sam se snašao, fali li mi nešto. Pozdravismo se i ode.. Prebirem u glavi od kuda se poznajemo kad mi rekoše da je to vlasnik cijelog kompleksa zgrada.
Jebote, vlasnik se smije s bauštelcem i toplo pozdravlja, pomislih. Kod nas ako imaju piljaru dignu nos i sa smrtnicima ne kontaktiraju.
Prvi dan prolazi dobro.
Vraćam se u onu sobu. Ne znam šta ću sa sobom.
Zašto je ova država tako sretna?
A nije lijepa kao moja zemlja, misao sječe mozak.
Osjećam se čak dobro tu.
A onda :
Zvoni telefon. Na ekranu piše: “Mama”.
- “Sine...”....I jecaj.
- “Nemoj stara, super mi je tu, pa blizu smo, doći ću brzo..”
- “Sine...”, ne može pričati.
- “Hajde mama, proći ce i ovo.”
- “Jesi li jeo, je li ti teško?”
- “Nije mama, super mi je.”
- “Čuvaj se, jedi dobro. Evo, svi te pozdravljaju.”
Spuštam slušalicu.
Sjedam na krevet i motam duhan.
Gledam u pod.
Iz očiju odjednom krenu rijeka po onom parketu.
Slana voda koja ispire bol.
Ne brišem lice.
Nek’ iskapi iz mene ta vražja zemlja kamenih spavača.
Palim cigaretu...
Dobra ti noć Balkane moj.
Spavaj mirno. I umri u meni.
- Rockefeller
- Posts: 7221
- Joined: 02/02/2015 13:05
- Location: Rijeka Sćona
#78 Re: Ni tamo, ni vamo
Jedan tip depresije reklo bi se.
- ExNihilo
- Posts: 17073
- Joined: 23/01/2008 07:05
- Location: In the sheltering shade of the forest
#79 Re: Ni tamo, ni vamo
Evo N1 prenosi procjenu UN-a da je državu napustilo 200k u zadnjih 10 godina (od 2011. godine)
Toliko o onoj priči "ode 50k godišnje".
Toliko o onoj priči "ode 50k godišnje".
- _BataZiv_0809
- Nindža revizor
- Posts: 65593
- Joined: 09/05/2013 13:56
- Location: ...da ti pricam prstima..kad padne haljina...
- Vozim: Lancia na servisu
- ExNihilo
- Posts: 17073
- Joined: 23/01/2008 07:05
- Location: In the sheltering shade of the forest
#81 Re: Ni tamo, ni vamo
Da, očigledno.
-
- Posts: 16544
- Joined: 11/12/2012 13:21
- ExNihilo
- Posts: 17073
- Joined: 23/01/2008 07:05
- Location: In the sheltering shade of the forest
#83 Re: Ni tamo, ni vamo
Samo idite i šaljite pare.no_sikiriki wrote: ↑21/11/2021 20:01pa je li mi vrijeme da opet kupim prnje? taman mi je 10 godina od povratka sada
- Rockefeller
- Posts: 7221
- Joined: 02/02/2015 13:05
- Location: Rijeka Sćona
#84 Re: Ni tamo, ni vamo
Nema para.ExNihilo wrote: ↑22/11/2021 00:03Samo idite i šaljite pare.no_sikiriki wrote: ↑21/11/2021 20:01
pa je li mi vrijeme da opet kupim prnje? taman mi je 10 godina od povratka sada
-
- Posts: 16544
- Joined: 11/12/2012 13:21
#85 Re: Ni tamo, ni vamo
prije će biti da bi nama odavde slali pare. da se vidimo bar jednom u pet godina, za avionske karteExNihilo wrote: ↑22/11/2021 00:03Samo idite i šaljite pare.no_sikiriki wrote: ↑21/11/2021 20:01
pa je li mi vrijeme da opet kupim prnje? taman mi je 10 godina od povratka sada
-
- Posts: 15991
- Joined: 07/04/2009 16:54
- Location: povis jajca
#86 Re: Ni tamo, ni vamo
Kako mislis da se mirimo sa time gdje smo, niko nas ni na sta ne tjera. Svojom dobrom voljom se nalazim tu gdje jesam. Vec 20tak godina ovdje u US, prije toga par u Svabiji. Imam svoj zivot ovdje, svoj dom, porodicu, posao, ljude oko mene. Zivot ide svojim tokom, u mom slucaju nije to neka aman zaman nostalgija i ne mislim uopste o tome. Jednostavno postoji ta dualna licnost, na srecu ili nesrecu postoji taj jedan dio proslosti koji je ostavio pecat u nama i koji nas je obiljezio. Volim taj prostor dole i svake godine mu se vracam, da li mogu zivjeti bez njega mogu ali opet volim otici vidjeti neke ljude, krajolike.no_sikiriki wrote: ↑13/11/2021 19:57 Uglavnom, posto vidim da mi tema ode u drugom smjeru ...interesuje me kako se mirite sa time gdje ste, jer ja se na neki nacin ne osjecam ni kao da pripadam ovdje, u vlastitoj zemlji, a ni vani, i zbog toga cesto pomislim da je skoro pa bolje da nikad nisam ni otisla nigdje
To je neki nas naturalni habitat, gdje smo prvi puta udahnuli vazduh ili se napili vode. U mom slucaju, ja kada sam dole nakon par dana imam osjecaj da nikada nisam ni napustion taj prostor, opet nakon 2-3 sedmice vec mi bude dosta i pocinje me umarati sve to oko mene. Nesto te vuce natrag, onda skontas da si izgradio svoj dom, svoju bazu negdje drugo i da je vrijeme da mu se vratis.
-
- Posts: 16544
- Joined: 11/12/2012 13:21
#87 Re: Ni tamo, ni vamo
pa, ti imaš tu sreću da znaš gdje ti je home, a gdje ti je vacation. blago tebi. moj problem leži u tome što kad sam ovdje, priželjkujem da sam u onoj drugoj zemlji i teško se mirim sa svim nedostacima koje Bosna ima. A znam da ako odem na to drugo mjesto da bi mi opet nedostajala Bosna, iako bih imala te neke stvari koje mi nedostaju ovdje.detroit-mercy wrote: ↑23/11/2021 21:28Kako mislis da se mirimo sa time gdje smo, niko nas ni na sta ne tjera. Svojom dobrom voljom se nalazim tu gdje jesam. Vec 20tak godina ovdje u US, prije toga par u Svabiji. Imam svoj zivot ovdje, svoj dom, porodicu, posao, ljude oko mene. Zivot ide svojim tokom, u mom slucaju nije to neka aman zaman nostalgija i ne mislim uopste o tome. Jednostavno postoji ta dualna licnost, na srecu ili nesrecu postoji taj jedan dio proslosti koji je ostavio pecat u nama i koji nas je obiljezio. Volim taj prostor dole i svake godine mu se vracam, da li mogu zivjeti bez njega mogu ali opet volim otici vidjeti neke ljude, krajolike.no_sikiriki wrote: ↑13/11/2021 19:57 Uglavnom, posto vidim da mi tema ode u drugom smjeru ...interesuje me kako se mirite sa time gdje ste, jer ja se na neki nacin ne osjecam ni kao da pripadam ovdje, u vlastitoj zemlji, a ni vani, i zbog toga cesto pomislim da je skoro pa bolje da nikad nisam ni otisla nigdje
To je neki nas naturalni habitat, gdje smo prvi puta udahnuli vazduh ili se napili vode. U mom slucaju, ja kada sam dole nakon par dana imam osjecaj da nikada nisam ni napustion taj prostor, opet nakon 2-3 sedmice vec mi bude dosta i pocinje me umarati sve to oko mene. Nesto te vuce natrag, onda skontas da si izgradio svoj dom, svoju bazu negdje drugo i da je vrijeme da mu se vratis.
Da sam u prilici biti neka "europska dijaspora", mislim da bih se tada "smirila", jer bih bila dovoljno blizu BiH da mogu doci cesce da "izlijecim" tu svoju nostalgiju.
- Jack Be Nimble
- Posts: 11060
- Joined: 15/01/2010 18:31
#88 Re: Ni tamo, ni vamo
Prvih 5 - 7 godina bio je taj osjecaj ni tamo (bih), ni vamo (usa). Ali onda sam skontao da je vamo kuca, a ono tamo sjecanje na mladje dane i gledanje kvalifikacije za EP/SP.
-
- Posts: 15991
- Joined: 07/04/2009 16:54
- Location: povis jajca
#89 Re: Ni tamo, ni vamo
Mah, cini ti se, ja kad pogledam mnoge moje rodjake iz Austrije i Njemacke nista cesce nisu tamo nego ja.no_sikiriki wrote: ↑23/11/2021 21:40pa, ti imaš tu sreću da znaš gdje ti je home, a gdje ti je vacation. blago tebi. moj problem leži u tome što kad sam ovdje, priželjkujem da sam u onoj drugoj zemlji i teško se mirim sa svim nedostacima koje Bosna ima. A znam da ako odem na to drugo mjesto da bi mi opet nedostajala Bosna, iako bih imala te neke stvari koje mi nedostaju ovdje.detroit-mercy wrote: ↑23/11/2021 21:28
Kako mislis da se mirimo sa time gdje smo, niko nas ni na sta ne tjera. Svojom dobrom voljom se nalazim tu gdje jesam. Vec 20tak godina ovdje u US, prije toga par u Svabiji. Imam svoj zivot ovdje, svoj dom, porodicu, posao, ljude oko mene. Zivot ide svojim tokom, u mom slucaju nije to neka aman zaman nostalgija i ne mislim uopste o tome. Jednostavno postoji ta dualna licnost, na srecu ili nesrecu postoji taj jedan dio proslosti koji je ostavio pecat u nama i koji nas je obiljezio. Volim taj prostor dole i svake godine mu se vracam, da li mogu zivjeti bez njega mogu ali opet volim otici vidjeti neke ljude, krajolike.
To je neki nas naturalni habitat, gdje smo prvi puta udahnuli vazduh ili se napili vode. U mom slucaju, ja kada sam dole nakon par dana imam osjecaj da nikada nisam ni napustion taj prostor, opet nakon 2-3 sedmice vec mi bude dosta i pocinje me umarati sve to oko mene. Nesto te vuce natrag, onda skontas da si izgradio svoj dom, svoju bazu negdje drugo i da je vrijeme da mu se vratis.
Da sam u prilici biti neka "europska dijaspora", mislim da bih se tada "smirila", jer bih bila dovoljno blizu BiH da mogu doci cesce da "izlijecim" tu svoju nostalgiju.
Tebe definitivno zulja ostanak ali radi necega ne zelis da napravis taj konacni korak iko ti razum kaze idi.
Na kraju, sve je pitanje sta te cini srecnom. Ako mislis da ces biti sretnija ostankom dole onda ne razbijaj glavu glupostima, fokusiraj se na ljepse stvari i nastavi dalje da giljas. Ja sam davno prestao da razbijam glavu hipotetickim situacijama.
-
- Posts: 16544
- Joined: 11/12/2012 13:21
#90 Re: Ni tamo, ni vamo
Tebe definitivno zulja ostanak ali radi necega ne zelis da napravis taj konacni korak iko ti razum kaze idi.
s ovim si u pravu. ali razum je jedno, a srce drugo. ima milion faktora zasto smo sad tu - npr. ja sam jedinica, koja ima dijete, tako da bi naš odlazak odmah za porodicu bio "tragedija", zaboga gdje cu ja, gdje ce im unuk, suprugova majka je sama, to su sad ljudi u godinama itd. itd.
ne vjerujem da cemo zauvijek biti ovdje, sad nas je svakako ova pandemija "unazadila" s bilo kakvim planovima, tako da necemo nigdje dok se ta situacija ne smiri. ali sto si duze na jednom mjestu, teze ti je i pomjeriti se, naviknes se. a ja nisam neko ko bas voli promjene u zivotu
s ovim si u pravu. ali razum je jedno, a srce drugo. ima milion faktora zasto smo sad tu - npr. ja sam jedinica, koja ima dijete, tako da bi naš odlazak odmah za porodicu bio "tragedija", zaboga gdje cu ja, gdje ce im unuk, suprugova majka je sama, to su sad ljudi u godinama itd. itd.
ne vjerujem da cemo zauvijek biti ovdje, sad nas je svakako ova pandemija "unazadila" s bilo kakvim planovima, tako da necemo nigdje dok se ta situacija ne smiri. ali sto si duze na jednom mjestu, teze ti je i pomjeriti se, naviknes se. a ja nisam neko ko bas voli promjene u zivotu
- Rockefeller
- Posts: 7221
- Joined: 02/02/2015 13:05
- Location: Rijeka Sćona
#91 Re: Ni tamo, ni vamo
Cekas novu ljubav?no_sikiriki wrote: ↑23/11/2021 22:01 Tebe definitivno zulja ostanak ali radi necega ne zelis da napravis taj konacni korak iko ti razum kaze idi.
s ovim si u pravu. ali razum je jedno, a srce drugo. ima milion faktora zasto smo sad tu - npr. ja sam jedinica, koja ima dijete, tako da bi naš odlazak odmah za porodicu bio "tragedija", zaboga gdje cu ja, gdje ce im unuk, suprugova majka je sama, to su sad ljudi u godinama itd. itd.
ne vjerujem da cemo zauvijek biti ovdje, sad nas je svakako ova pandemija "unazadila" s bilo kakvim planovima, tako da necemo nigdje dok se ta situacija ne smiri. ali sto si duze na jednom mjestu, teze ti je i pomjeriti se, naviknes se. a ja nisam neko ko bas voli promjene u zivotu
- hadzinicasa
- Posts: 13620
- Joined: 08/11/2005 16:08
- Location: u tranziciji
#92 Re: Ni tamo, ni vamo
ali je to mozda sebicnost starijih u odnosu na vas dvoje i dijete.no_sikiriki wrote: ↑23/11/2021 22:01 Tebe definitivno zulja ostanak ali radi necega ne zelis da napravis taj konacni korak iko ti razum kaze idi.
s ovim si u pravu. ali razum je jedno, a srce drugo. ima milion faktora zasto smo sad tu - npr. ja sam jedinica, koja ima dijete, tako da bi naš odlazak odmah za porodicu bio "tragedija", zaboga gdje cu ja, gdje ce im unuk, suprugova majka je sama, to su sad ljudi u godinama itd. itd.
ne vjerujem da cemo zauvijek biti ovdje, sad nas je svakako ova pandemija "unazadila" s bilo kakvim planovima, tako da necemo nigdje dok se ta situacija ne smiri. ali sto si duze na jednom mjestu, teze ti je i pomjeriti se, naviknes se. a ja nisam neko ko bas voli promjene u zivotu
meni je recimo vrlo blisko razmisljanje @detroit-mercy - tako se nekako i ja osjecam.
dom je tamo gdje sam ja.
da nije porodice, pak - ne znam koliko bih (i da li uopce) dolazila.
-
- Posts: 16544
- Joined: 11/12/2012 13:21
#93 Re: Ni tamo, ni vamo
pa jeste, komplikovani su uvijek ti family odnosi, pogotovo kad si jedinica, malo bude previse te povezanosti roditelja i djeteta. i kad smo bili vani bilo je nekih guilt tripova kako sam se "otudjila" itd., ma kao sto rekoh komplikovano.hadzinicasa wrote: ↑24/11/2021 12:24ali je to mozda sebicnost starijih u odnosu na vas dvoje i dijete.no_sikiriki wrote: ↑23/11/2021 22:01 Tebe definitivno zulja ostanak ali radi necega ne zelis da napravis taj konacni korak iko ti razum kaze idi.
s ovim si u pravu. ali razum je jedno, a srce drugo. ima milion faktora zasto smo sad tu - npr. ja sam jedinica, koja ima dijete, tako da bi naš odlazak odmah za porodicu bio "tragedija", zaboga gdje cu ja, gdje ce im unuk, suprugova majka je sama, to su sad ljudi u godinama itd. itd.
ne vjerujem da cemo zauvijek biti ovdje, sad nas je svakako ova pandemija "unazadila" s bilo kakvim planovima, tako da necemo nigdje dok se ta situacija ne smiri. ali sto si duze na jednom mjestu, teze ti je i pomjeriti se, naviknes se. a ja nisam neko ko bas voli promjene u zivotu
meni je recimo vrlo blisko razmisljanje @detroit-mercy - tako se nekako i ja osjecam.
dom je tamo gdje sam ja.
da nije porodice, pak - ne znam koliko bih (i da li uopce) dolazila.
ali ni meni ne odgovara geografska udaljenost moje druge opcije, osjecas se malo previse izolovano od svega, ako nema nikoga od porodice tu i mogucnost da ih posjetis je tu samo jednom u 3-5 godina.
- hadzinicasa
- Posts: 13620
- Joined: 08/11/2005 16:08
- Location: u tranziciji
#94 Re: Ni tamo, ni vamo
ih ja i dan danas imam silent treatments i sta sve ne....no_sikiriki wrote: ↑24/11/2021 12:33pa jeste, komplikovani su uvijek ti family odnosi, pogotovo kad si jedinica, malo bude previse te povezanosti roditelja i djeteta. i kad smo bili vani bilo je nekih guilt tripova kako sam se "otudjila" itd., ma kao sto rekoh komplikovano.hadzinicasa wrote: ↑24/11/2021 12:24
ali je to mozda sebicnost starijih u odnosu na vas dvoje i dijete.
meni je recimo vrlo blisko razmisljanje @detroit-mercy - tako se nekako i ja osjecam.
dom je tamo gdje sam ja.
da nije porodice, pak - ne znam koliko bih (i da li uopce) dolazila.
ali ni meni ne odgovara geografska udaljenost moje druge opcije, osjecas se malo previse izolovano od svega, ako nema nikoga od porodice tu i mogucnost da ih posjetis je tu samo jednom u 3-5 godina.
samo prihvatila da sve to ide u radni staz. moje je da ih volim i pazim. a svakom njegovo.
-
- Posts: 16544
- Joined: 11/12/2012 13:21
#95 Re: Ni tamo, ni vamo
ma da, imam ih i kad sam ovdje, mogu misliti jos kako ce to izgledati ako opet odemo. ali kako kazes, u odredjenim godinama shvatis da nije tvoje da please others konstantno, sto neko rece nismo mi odgovorni za emotivno stanje drugih ljudi.hadzinicasa wrote: ↑24/11/2021 12:35ih ja i dan danas imam silent treatments i sta sve ne....no_sikiriki wrote: ↑24/11/2021 12:33
pa jeste, komplikovani su uvijek ti family odnosi, pogotovo kad si jedinica, malo bude previse te povezanosti roditelja i djeteta. i kad smo bili vani bilo je nekih guilt tripova kako sam se "otudjila" itd., ma kao sto rekoh komplikovano.
ali ni meni ne odgovara geografska udaljenost moje druge opcije, osjecas se malo previse izolovano od svega, ako nema nikoga od porodice tu i mogucnost da ih posjetis je tu samo jednom u 3-5 godina.
samo prihvatila da sve to ide u radni staz. moje je da ih volim i pazim. a svakom njegovo.
- hadzinicasa
- Posts: 13620
- Joined: 08/11/2005 16:08
- Location: u tranziciji
#96 Re: Ni tamo, ni vamo
roditeljske emotivne manipulacije i ucjeneno_sikiriki wrote: ↑24/11/2021 12:44ma da, imam ih i kad sam ovdje, mogu misliti jos kako ce to izgledati ako opet odemo. ali kako kazes, u odredjenim godinama shvatis da nije tvoje da please others konstantno, sto neko rece nismo mi odgovorni za emotivno stanje drugih ljudi.hadzinicasa wrote: ↑24/11/2021 12:35
ih ja i dan danas imam silent treatments i sta sve ne....
samo prihvatila da sve to ide u radni staz. moje je da ih volim i pazim. a svakom njegovo.
a sto stariji to vise u stranu voze. <3 al' neka, hvala Bogu da ih imamo.
-
- Posts: 16544
- Joined: 11/12/2012 13:21
#97 Re: Ni tamo, ni vamo
potpisujem. izgleda da su ovi nasi roditelji iz B&H ucili iz nekog "Emotional Blackmail for Dummies" priručnikahadzinicasa wrote: ↑24/11/2021 12:56roditeljske emotivne manipulacije i ucjeneno_sikiriki wrote: ↑24/11/2021 12:44
ma da, imam ih i kad sam ovdje, mogu misliti jos kako ce to izgledati ako opet odemo. ali kako kazes, u odredjenim godinama shvatis da nije tvoje da please others konstantno, sto neko rece nismo mi odgovorni za emotivno stanje drugih ljudi.
a sto stariji to vise u stranu voze. <3 al' neka, hvala Bogu da ih imamo.
- hadzinicasa
- Posts: 13620
- Joined: 08/11/2005 16:08
- Location: u tranziciji
#98 Re: Ni tamo, ni vamo
ma samo je bitno da je covjek svjestan da je to jedan vid pokusaja vracanja kontrole koja im izmice sa svakom sekundom vremena koje mine, starenjem samim, to mu je karakteristika. i onda kazes - dobro, samo pojacajte, moj stajling to moze izdrzatino_sikiriki wrote: ↑24/11/2021 13:01potpisujem. izgleda da su ovi nasi roditelji iz B&H ucili iz nekog "Emotional Blackmail for Dummies" priručnikahadzinicasa wrote: ↑24/11/2021 12:56
roditeljske emotivne manipulacije i ucjene
a sto stariji to vise u stranu voze. <3 al' neka, hvala Bogu da ih imamo.
pristanes na to i pokusas ne uzimati previse k srcu. i radis ono sto mislis da treba, regardless...
-
- Posts: 16544
- Joined: 11/12/2012 13:21
#99 Re: Ni tamo, ni vamo
hadzinicasa wrote: ↑24/11/2021 13:08ma samo je bitno da je covjek svjestan da je to jedan vid pokusaja vracanja kontrole koja im izmice sa svakom sekundom vremena koje mine, starenjem samim, to mu je karakteristika. i onda kazes - dobro, samo pojacajte, moj stajling to moze izdrzatino_sikiriki wrote: ↑24/11/2021 13:01
potpisujem. izgleda da su ovi nasi roditelji iz B&H ucili iz nekog "Emotional Blackmail for Dummies" priručnika
pristanes na to i pokusas ne uzimati previse k srcu. i radis ono sto mislis da treba, regardless...
-
- Posts: 3048
- Joined: 14/04/2011 15:03
#100 Re: Ni tamo, ni vamo
Ja sam ostao i ne zalim se.... ali djecu pokusavam pripremiti da idu vani i tamo traze srecu jer ovdje sa ovim okruzenjem ga tesko mogu naci.
Sigurno ce nam biti tesko ako i kad se odluce na odlazak.... ali bolje da ih budem ja zeljan no da se sekiramo svi kako sjede kuci i nemaju posla ili da im ja moram davati za izlazak....
Sigurno ce nam biti tesko ako i kad se odluce na odlazak.... ali bolje da ih budem ja zeljan no da se sekiramo svi kako sjede kuci i nemaju posla ili da im ja moram davati za izlazak....