Ni tamo, ni vamo

[no_sikiriki]

Pa moj problem je što mi nije dobro ni tu gdje sam, a ni na onom drugom mjestu. Jer uvijek čeznem za onim drugim. Vjerovatno je to i dio moje ličnosti. Idealno bi bilo da sam negdje treće Da mogu živjeti recimo u Engleskoj, mislim da bi to bilo idealno, jer bih imala priliku da posjetim Sa češće nego da sam na drugom kraju svijeta.

Tačno se sjećam, prvi put sam film Kod amidže Idriza gledala u srednjoj školi (ovdje), i to mi je bio najdosadniji film, ikad. Fast forward u dvadesete, na drugom kraju svijeta, gledam film drugi put i ronim suze i kontam "ovo je najbolji film ikada". Toliko o meni

[Tango556]

Ja sam otisao prije par godina, I planiram se vratiti ABd do 40. godine. Najvise radi porodice i prijatelja koji su mi ostali, nekako mi je to puno bitnije od od sve te negative koja prati nasu situaciju. Od prijatelja koji su ostali u Sa svi su se snasli I uzivaju, a niko nije na budzetu, s toga sam misljenja da se moze I dole.

[ToyoOptics]

Pa moj problem je što mi nije dobro ni tu gdje sam, a ni na onom drugom mjestu. Jer uvijek čeznem za onim drugim. Vjerovatno je to i dio moje ličnosti. Idealno bi bilo da sam negdje treće Da mogu živjeti recimo u Engleskoj, mislim da bi to bilo idealno, jer bih imala priliku da posjetim Sa češće nego da sam na drugom kraju svijeta.

Tačno se sjećam, prvi put sam film Kod amidže Idriza gledala u srednjoj školi (ovdje), i to mi je bio najdosadniji film, ikad. Fast forward u dvadesete, na drugom kraju svijeta, gledam film drugi put i ronim suze i kontam "ovo je najbolji film ikada". Toliko o meni

Dobar je to film, omaklo se Zalici (sudeci po ostalim filmovima). Ma, zaista zavisi od milion faktora, ali sa druge strane nije problem biti bolji od Bosne, nazalost. Pa pogledaj ovu tragediju sa djevojcicom iz Kaknja, dijete umrlo zbog nestrucnosti medicinskog osoblja, pa respiratori, pa nevakcinacija, pa Dodik, Bakir, Covic i ostali polupismeni hohstapleri i hulje koje kroje zivot tamo, zagadjenost zraka, pa i amidza Idriz se gusi u smogu, moras na Trebevic za malo ciste have. Steta. Sa planinama okolo i mudrom gradnjom Sarajevo je moglo daleko vise, a i more je (relativno) blizu (imali su 30 godina da naprave autoput do mora, a putuje se jos uvijek kao u vrijeme Turaka, jer nema puteva). I naravno, stalna prijetnja sa ratom. Po meni nije pitanje hoce li biti rata, vec kada ce biti. Uzasna zaostalost i primitivizam vladaju tamo.

[no_sikiriki]

Ja sam otisao prije par godina, I planiram se vratiti ABd do 40. godine. Najvise radi porodice i prijatelja koji su mi ostali, nekako mi je to puno bitnije od od sve te negative koja prati nasu situaciju. Od prijatelja koji su ostali u Sa svi su se snasli I uzivaju, a niko nije na budzetu, s toga sam misljenja da se moze I dole.

primarni razlog zasto sam tu.

[ovo_malo_duse]

Uh.. Zeznuta tema. Ja sam tacno 20 godina od kuce, barem tako kazem a vise ni sam ne znam gdje mi je kuca. Kako ti napisa ni tamo ni vamo,cardak ni na nebu ni na zemlji...Cudno je kako covjek zaglibi u toj svojoj nekoj nostalgiji, U telefonu mi jos uvjek broj sa adrese iz bosne i pise KUCNI.

Dobih iznenada tu priliku prije 20 godina, Haman su me natjerali da odem da vidim da probam, a sestra mi rece ako ostanes 6 mjeseci osatao si. I tako bi a sto jest jest pakovao sam torbu u tih 6 mjeseci bar 10 puta da idem nazad kuci. I sjecam se jedne prilike sjedim na njoj spakovanoj drzim autobusku kartu u ruci i duhanim i ramzisljam sta da radim. Ostadoh, nisam mogaoda razocaram covjeka koji mi je to sve omogucio.

Da ne bih ispao patetican ne zalim se postigao sam u zivotu mnogo, Skolovanje, karijera, uzivanje u zivotu i putovanja. Proputovao mjesta i drzave, za koje nisam ni zano da postoje i radio i jos uvjek radim sa stvarima o kojima bih mozda samo citao po intenetu da nisam otisao...

A onda opet cesto se uhvatim kako razmisljam o svojoj mahali kako bi bilo vratiti se.. I vratim se najmanje 3-4 puta godisnje sam tu u svojoj carsiji po 10-15 dana svaki put, pratim situaciju vidim sta se desava i 10_ti dan svaki put pozelim da odem.
Djeca me pitaju Babo sto mi zivimo u Drzavi u kojoj nemamo nikoga, Sto se ne vrtaimo u Bosnu. Njima tih 10 -15 dana bude predobro, nane i dede i rodbina koja je veoma vezana ih gotivi,a ja odgajam ih da znaju ko su i odakle su. Pricaju 4 jezika mogu izabrat imaju pored Bosanskog jos 2 drzavljanstva i opet bi u Bosnu, doduse jos su mladi i ne shvataju a ja ne znam kako da im objasnim. Meni jos u glavi slika od onda kad sam otisao a kad se vratim nista nije isto, komsiluk ljudi pun koje ne znam i nista nije isto. Kao da te neko uspavao 20 godina i onda te probudio i sve se promjenilo a ti jos uvjek mislis da je isto.

Zapne mi knedla u grlu nekad po dan dva ne mogu da progutam, kad pcnemo o tim temama a to je obicno kad su praznici u drzavi u kojoj sad zivimo pa ostala djeca pocnu obilazit sa familijom i dedama i nanama..Oni zapocnu sa pitanjima a ja ko na iglama...

Gdje da ih vratim kad je bolje bilo prije 20_godina, jkad sam ja otisao. Da ne pisem o situcaiji u svakom segmentu koju svi znaju..

Do nedavno sam imao planove i razmisljao da se vratim i kako, u posljednje vrijeme mi se sve vise vrti po glavi da od toga vjerovatno nece biti nista..
Mozda u nekim penzionerskim danima a tada sve zavisi od zdravlja i sigurnosti...

[fidoremilienko]

Jako dobra tema i sto rece kolega jako zapetljana...

U emisiji Al Jazeerae "hocu kuci" govori jedan "ja to stanje boravka u dijaspori opisujem, tamo nisam a ovdje me nema". U potpunosti se slazem sa ovom izjavom. I sam sam pregledao toliko emisija i ponekad, priznajem, pozitivno sam ljubomoran na ljude koji su se vratili i uspjeli su. Svaka cast. Sretan sam kad gledam razne primjere nasih ljudi iz cijeloga svijeta koji su se vratili i uspjeli. Pa se i nadam i ja cu tako jednog dana.

Zelja je jaka. Volio bih se jednog dana vratiti u domovinu.

Cesto citam pismo N. Tesle svojoj majci (iako nepotrdjeno) gdje jednu veliku istinu pise:

"Vlade zemalja su iste ovde kao i kod kuće. Shvatio sam, sad, na kraju, da je čovečanstvo zavisno o vladama i da pojedinac ne može sam promeniti svet."

ili recimo Jesenjina

"Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom."

Malo za pocetak

[no_sikiriki]

Uh.. Zeznuta tema. Ja sam tacno 20 godina od kuce, barem tako kazem a vise ni sam ne znam gdje mi je kuca. Kako ti napisa ni tamo ni vamo,cardak ni na nebu ni na zemlji...Cudno je kako covjek zaglibi u toj svojoj nekoj nostalgiji, U telefonu mi jos uvjek broj sa adrese iz bosne i pise KUCNI.

Dobih iznenada tu priliku prije 20 godina, Haman su me natjerali da odem da vidim da probam, a sestra mi rece ako ostanes 6 mjeseci osatao si. I tako bi a sto jest jest pakovao sam torbu u tih 6 mjeseci bar 10 puta da idem nazad kuci. I sjecam se jedne prilike sjedim na njoj spakovanoj drzim autobusku kartu u ruci i duhanim i ramzisljam sta da radim. Ostadoh, nisam mogaoda razocaram covjeka koji mi je to sve omogucio.

Da ne bih ispao patetican ne zalim se postigao sam u zivotu mnogo, Skolovanje, karijera, uzivanje u zivotu i putovanja. Proputovao mjesta i drzave, za koje nisam ni zano da postoje i radio i jos uvjek radim sa stvarima o kojima bih mozda samo citao po intenetu da nisam otisao...

A onda opet cesto se uhvatim kako razmisljam o svojoj mahali kako bi bilo vratiti se.. I vratim se najmanje 3-4 puta godisnje sam tu u svojoj carsiji po 10-15 dana svaki put, pratim situaciju vidim sta se desava i 10_ti dan svaki put pozelim da odem.
Djeca me pitaju Babo sto mi zivimo u Drzavi u kojoj nemamo nikoga, Sto se ne vrtaimo u Bosnu. Njima tih 10 -15 dana bude predobro, nane i dede i rodbina koja je veoma vezana ih gotivi,a ja odgajam ih da znaju ko su i odakle su. Pricaju 4 jezika mogu izabrat imaju pored Bosanskog jos 2 drzavljanstva i opet bi u Bosnu, doduse jos su mladi i ne shvataju a ja ne znam kako da im objasnim. Meni jos u glavi slika od onda kad sam otisao a kad se vratim nista nije isto, komsiluk ljudi pun koje ne znam i nista nije isto. Kao da te neko uspavao 20 godina i onda te probudio i sve se promjenilo a ti jos uvjek mislis da je isto.

Zapne mi knedla u grlu nekad po dan dva ne mogu da progutam, kad pcnemo o tim temama a to je obicno kad su praznici u drzavi u kojoj sad zivimo pa ostala djeca pocnu obilazit sa familijom i dedama i nanama..Oni zapocnu sa pitanjima a ja ko na iglama...

Gdje da ih vratim kad je bolje bilo prije 20_godina, jkad sam ja otisao. Da ne pisem o situcaiji u svakom segmentu koju svi znaju..

Do nedavno sam imao planove i razmisljao da se vratim i kako, u posljednje vrijeme mi se sve vise vrti po glavi da od toga vjerovatno nece biti nista..
Mozda u nekim penzionerskim danima a tada sve zavisi od zdravlja i sigurnosti...

gdje me nadje s ovim danas, sad i meni knedla u grlu, a tu sam tako je i meni bilo kad nisam bila u Sa...iako se znalo da je nedjelja dan za Skype sa roditeljima.
drago mi je da tvoja djeca pricaju naš jezik, uvijek mi bude nekako tesko kad vidim da se neko skroz asimilirao kao neka raja koju imam u dijaspori...razumijem to, ali opet nekako tuzno.

Sad sigurno nije vrijeme za povratak, ako išta samo za odlazak...penzija, pa onda "uživati" u čarima ove zemlje, naravno ako imas para i nemas zdravstvenih problema

[no_sikiriki]

Jako dobra tema i sto rece kolega jako zapetljana...

U emisiji Al Jazeerae "hocu kuci" govori jedan "ja to stanje boravka u dijaspori opisujem, tamo nisam a ovdje me nema". U potpunosti se slazem sa ovom izjavom. I sam sam pregledao toliko emisija i ponekad, priznajem, pozitivno sam ljubomoran na ljude koji su se vratili i uspjeli su. Svaka cast. Sretan sam kad gledam razne primjere nasih ljudi iz cijeloga svijeta koji su se vratili i uspjeli. Pa se i nadam i ja cu tako jednog dana.

Zelja je jaka. Volio bih se jednog dana vratiti u domovinu.

Cesto citam pismo N. Tesle svojoj majci (iako nepotrdjeno) gdje jednu veliku istinu pise:

"Vlade zemalja su iste ovde kao i kod kuće. Shvatio sam, sad, na kraju, da je čovečanstvo zavisno o vladama i da pojedinac ne može sam promeniti svet."

ili recimo Jesenjina

"Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom."

Malo za pocetak

[belfy]

ja sam sebi par mjeseci prije nego cu otici postavio kao desktop pozadinu citat Mese Selimovica iz "Dervis i smrt":

“Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto, čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjsnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto ili nametne uslove. Kuda i kako da ide? Nemoj da se smiješ, znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad, stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože mijenjamo. I opet se vraćamo smireni, utješljivo prevareni.”

moram priznati da sam ga prvih godina citao cesce, iznova, promisljajuci... sada ga se samo sjecam i on mi je, cak, jedan podsjetnik zasto sam vani. kad ga procitam sjetim se kako sam ga gledao svaki dan po paljenju racunara i sjetim se gdje sam bio i o cemu sam razmisljao. onda to uporedim sa onim o cemu razmisljam sada...

[no_sikiriki]

ja sam sebi par mjeseci prije nego cu otici postavio kao desktop pozadinu citat Mese Selimovica iz "Dervis i smrt":

“Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto, čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjsnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto ili nametne uslove. Kuda i kako da ide? Nemoj da se smiješ, znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad, stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože mijenjamo. I opet se vraćamo smireni, utješljivo prevareni.”

moram priznati da sam ga prvih godina citao cesce, iznova, promisljajuci... sada ga se samo sjecam i on mi je, cak, jedan podsjetnik zasto sam vani. kad ga procitam sjetim se kako sam ga gledao svaki dan po paljenju racunara i sjetim se gdje sam bio i o cemu sam razmisljao. onda to uporedim sa onim o cemu razmisljam sada...

Da, od Meše ja volim Tvrđavu, i onih par rečenica koje se i u ovom kontekstu mogu upotrijebiti "Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti.", kao i "Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?”.

Znam da je B&H moja zona komfora i da sam djelomično i zbog toga tu. Interesantno kako sam u dvadesetim bila puno hrabrija, nije mi bio problem otići sama na drugi kraj svijeta, ali sad kad i nisam sama bi mi bilo teže povući taj potez...

btw, polako, ali sigurno, ova tema se pretvori i u književnu

[ToyoOptics]

http://www.diogenpro.com/uploads/4/6/8/ ... z_1920.pdf

Jedan od razloga zasto se tamo (najvjerovatnije) necu vratiti. Kompletan tekst iznad, Ivo Andric "Pismo iz 1920"

"I kao što se pod zemljom u Bosni nalaze rudna blaga, tako i bosanski čovek krije
nesumnjivo u sebi mnogu moralnu vrednost koja se kod njegovih sunarodnika u drugim
jugoslovenskim zemljama ređe nalazi. Ali vidiš, ima nešto što bi ljudi iz Bosne, bar ljudi tvoje
vrste, morali da uvide, da ne gube nikad iz vida: Bosna je zemlja mržnje i straha....Jer, fatalna karakteristika te mržnje i jeste u tome što bosanski čovek nije svestan mržnje koja
živi u njemu, što zazire od njenog analiziranja, i – mrzi svakog ko pokuša da to učini. Pa ipak,
činjenica je: da u Bosni i Hercegovini ima više ljudi koji su spremni da u nastupima¸ nesvesne
mržnje, raznim povodima i pod raznim izgovorima, ubijaju ili budu ubijeni, nego u drugim po
ljudstvu i prostranstvu mnogo većim slovenskim i neslovenskim zemljama...U nekoj Mopasanovoj pripoveci ima jedan
dionizijski opis proleća koji se završava rečima da bi u takve dane po svim uglovima trebalo
izlepiti oglase: Građanine francuski, proleće je, čuvaj se ljubavi! Možda bi u Bosni trebalo
opominjati čoveka da se na svakom koraku, u svakoj misli i svakom, i najuzvišenijem čuva
mržnje, urođene, nesvesne, endemične mržnje. Jer u toj zaostaloj i ubogoj zemlji, u kojoj žive
zbijeno četiri razne vere, trebalo bi četiri puta više ljubavi, međusobnog razumevanja i
snošljivosti nego drugim zemljama. A u Bosni je naprotiv, nerazumevanje, koje povremeno
prelazi u otvorenu mržnju, gotovo opšta karakteristika stanovnika. Između raznih vera jazovi
su tako duboki da samo mržnja uspeva ponekad da ih pređe."

I o Srbiji bi se dalo napisati po ovom istom pitanju, ali trenutno mislim da nema tko (mislim na pisce iz Srbije).

[Nierika]

Pisao je o mržnji i u Znakovima pored puta:

S vremena na vreme dešava se ljudskom društvu da
se mržnja i gnev izliju iz svog korita, da poruše sve, zasene
razum i ućutkaju sve bolje nagone u čoveku. Dok besne, izgleda da je smak sveta i da
će umesto svega što postoji, živi, sja, kreće se i govori,
ostati samo mrtvi okean od mržnje i gneva, sam sebi svrha
do veka. Tek dublji i pažljiviji pogled pokazuje da nije
tako i da mržnja i gnev ne uništavaju život, nego ga
preobražavaju. Tako je sazdan ovaj svet da nas ljubav i
razum vode u stvaranju boljeg reda, ali mržnja i gnev
otklanjaju zlo i nepravdu. Samo mržnja i gnev mogu da
zbrišu granice trulih carevina, pomere temelje trošnih
ustanova i brzo i sigurno obore krivdu koja preti da se
zacari i ovekoveči. Jer mržnja daje snagu a gnev izaziva
pokret. Posle, mržnja se ugasi, gnev klone, a plodovi
snage i pokreta ostaju. Stoga se i dešava da savre-menici,
u takvim istorijskim trenucima, vide samo mržnju i gnev,
kao apokaliptičke zveri, a potomstvo, naprotiv, samo
plodove snage i pokreta.

Baš se i ne slažem s ovim ili nisam do kraja shvatila, al' eto, neka citata.

[no_sikiriki]

Kad smo već kod toga, meni je fascinantno vidjeti kako naši ljudi komuniciraju na forumu, i to ne nužno vezano za nacionalnost/vjeru, tu se tačno vidi ta naša "kultura dijaloga", gdje ili "spuštamo" jedni druge ili otvoreno vrijeđamo. Razumijem da je ovo forum i da nekima služi da izbace sve svoje frustracije anonimno, ali lično uvijek tražim šta mi je zajedničko s nekim, o čemu ću radije protabiriti nego se fokusirati na ono što nas razdvaja ili gdje se ne slažemo. Naravno da se neću složiti s mnoštvom nečega što će neko napisati, ali mi ne pada na pamet nekoga napadati/vrijeđati, jer ima drugačiji stav od mene.

[ToyoOptics]

Kad smo već kod toga, meni je fascinantno vidjeti kako naši ljudi komuniciraju na forumu, i to ne nužno vezano za nacionalnost/vjeru, tu se tačno vidi ta naša "kultura dijaloga", gdje ili "spuštamo" jedni druge ili otvoreno vrijeđamo. Razumijem da je ovo forum i da nekima služi da izbace sve svoje frustracije anonimno, ali lično uvijek tražim šta mi je zajedničko s nekim, o čemu ću radije protabiriti nego se fokusirati na ono što nas razdvaja ili gdje se ne slažemo. Naravno da se neću složiti s mnoštvom nečega što će neko napisati, ali mi ne pada na pamet nekoga napadati/vrijeđati, jer ima drugačiji stav od mene.

Sve su to elementi koji se trebaju uzeti u obzir. Ostao sam isfrustriran i fasciniran kolicinom mrznje u danima prije rata u BiH od ljudi koji ce naci utociste na Palama i smisao zivota u nacionalizmu, iz kojeg se nisu otrgnuli do danasnjeg dana. Onda je naravno dosao rat i to je bilo gorko otreznjnje sa kime sam zivio i sa kime sam se druzio. Kosa na glavi da ti se digne od bivsih kolega i prijatelja. Dalje u proslost: citao sam i da su njemacki oficiri bili zgrozeni kolicinom sadizma kod ustasa, intervenisali su kod vlasti da se zauzda ne ubijanje, vec krvnicka izivljavanja. Vidimo da su neke stvari dominantne na Balkanu - primitivizam i mrznja. Ima primitivizma i mrznje svuda u Svijetu, homo sapiens je homo sapiens, ali kod nas su ti sastojci za rat i destrukciju koncentrisani, nisu razblazeni kulturom, ekonomskim napretkom, obrazovanjem. Ako uzmes Njemacku Hitler je na vlasti bio 12 godina, poslije njega ljudima vise nije pao na pamet rat. Kod nas se rat nije uopste zavrsio, samo je zaustavljen, pauziran. Kada citam ove danasnje vijesti, imam déjà vu, ponovo strane diplomate govore da su zabrinuti, a Srbija ponovo radi ono sto zna najbolje - kreira scenarij za rat (licno mislim da su spremni 100% i da cekaju samo signal da krenu, ako NATO ne bude postavljen u BiH i Dodik ne bude smijenjen - ide se u rat). Sve to ulazi u ovu tematiku, ni tamo, ni 'vamo... Biti iz Bosne, znaci zivjeti ili u medjuprostoru ili u permanentnom strahu od sukoba. I gdje god da se nalazimo, obiljezeni smo sa time.

[ToyoOptics]

Kad smo već kod toga, meni je fascinantno vidjeti kako naši ljudi komuniciraju na forumu, i to ne nužno vezano za nacionalnost/vjeru, tu se tačno vidi ta naša "kultura dijaloga", gdje ili "spuštamo" jedni druge ili otvoreno vrijeđamo. Razumijem da je ovo forum i da nekima služi da izbace sve svoje frustracije anonimno, ali lično uvijek tražim šta mi je zajedničko s nekim, o čemu ću radije protabiriti nego se fokusirati na ono što nas razdvaja ili gdje se ne slažemo. Naravno da se neću složiti s mnoštvom nečega što će neko napisati, ali mi ne pada na pamet nekoga napadati/vrijeđati, jer ima drugačiji stav od mene.

Sve su to elementi koji se trebaju uzeti u obzir. Ostao sam isfrustriran i fasciniran kolicinom mrznje u danima prije rata u BiH od ljudi koji ce naci utociste na Palama i smisao zivota u nacionalizmu, iz kojeg se nisu otrgnuli do danasnjeg dana. Onda je naravno dosao rat i to je bilo gorko otreznjenje sa kime sam zivio i sa kime sam se druzio. Kosa na glavi da ti se digne od bivsih kolega i prijatelja. Dalje u proslost: citao sam i da su njemacki oficiri bili zgrozeni kolicinom sadizma kod ustasa, intervenisali su kod vlasti da se zauzda ne ubijanje, vec krvnicka izivljavanja. Vidimo da su neke stvari dominantne na Balkanu - primitivizam i mrznja. Ima primitivizma i mrznje svuda u Svijetu, homo sapiens je homo sapiens, ali kod nas su ti sastojci za rat i destrukciju koncentrisani, nisu razblazeni kulturom, ekonomskim napretkom, obrazovanjem. Ako uzmes Njemacku Hitler je na vlasti bio 12 godina, poslije njega ljudima vise nije pao na pamet rat. Kod nas se rat nije uopste zavrsio, samo je zaustavljen, pauziran. Kada citam ove danasnje vijesti, imam déjà vu, ponovo strane diplomate govore da su zabrinuti, a Srbija ponovo radi ono sto zna najbolje - kreira scenarij za rat (licno mislim da su spremni 100% i da cekaju samo signal da krenu, ako NATO ne bude postavljen u BiH i Dodik ne bude smijenjen - ide se u rat). Sve to ulazi u ovu tematiku, ni tamo, ni 'vamo... Biti iz Bosne, znaci zivjeti ili u medjuprostoru ili u permanentnom strahu od sukoba. I gdje god da se nalazimo, obiljezeni smo sa time.

[ovo_malo_duse]

Kad smo već kod toga, meni je fascinantno vidjeti kako naši ljudi komuniciraju na forumu, i to ne nužno vezano za nacionalnost/vjeru, tu se tačno vidi ta naša "kultura dijaloga", gdje ili "spuštamo" jedni druge ili otvoreno vrijeđamo. Razumijem da je ovo forum i da nekima služi da izbace sve svoje frustracije anonimno, ali lično uvijek tražim šta mi je zajedničko s nekim, o čemu ću radije protabiriti nego se fokusirati na ono što nas razdvaja ili gdje se ne slažemo. Naravno da se neću složiti s mnoštvom nečega što će neko napisati, ali mi ne pada na pamet nekoga napadati/vrijeđati, jer ima drugačiji stav od mene.

Sve su to elementi koji se trebaju uzeti u obzir. Ostao sam isfrustriran i fasciniran kolicinom mrznje u danima prije rata u BiH od ljudi koji ce naci utociste na Palama i smisao zivota u nacionalizmu, iz kojeg se nisu otrgnuli do danasnjeg dana. Onda je naravno dosao rat i to je bilo gorko otreznjnje sa kime sam zivio i sa kime sam se druzio. Kosa na glavi da ti se digne od bivsih kolega i prijatelja. Dalje u proslost: citao sam i da su njemacki oficiri bili zgrozeni kolicinom sadizma kod ustasa, intervenisali su kod vlasti da se zauzda ne ubijanje, vec krvnicka izivljavanja. Vidimo da su neke stvari dominantne na Balkanu - primitivizam i mrznja. Ima primitivizma i mrznje svuda u Svijetu, homo sapiens je homo sapiens, ali kod nas su ti sastojci za rat i destrukciju koncentrisani, nisu razblazeni kulturom, ekonomskim napretkom, obrazovanjem. Ako uzmes Njemacku Hitler je na vlasti bio 12 godina, poslije njega ljudima vise nije pao na pamet rat. Kod nas se rat nije uopste zavrsio, samo je zaustavljen, pauziran. Kada citam ove danasnje vijesti, imam déjà vu, ponovo strane diplomate govore da su zabrinuti, a Srbija ponovo radi ono sto zna najbolje - kreira scenarij za rat (licno mislim da su spremni 100% i da cekaju samo signal da krenu, ako NATO ne bude postavljen u BiH i Dodik ne bude smijenjen - ide se u rat). Sve to ulazi u ovu tematiku, ni tamo, ni 'vamo... Biti iz Bosne, znaci zivjeti ili u medjuprostoru ili u permanentnom strahu od sukoba. I gdje god da se nalazimo, obiljezeni smo sa time.

Naravno to je veliki ako i ne najveci dio problema Bosanaca. I u drugim drzavama ljudi idu zbog ekonomskih razloga..Poljaci, Rumuni, Bugari ali se i vracaju..Vracaju se konstantno. Kod nas polako sve veci dio ljudi odlazi da se ne vrati i oni koji su planirali da se vrate polako odustaju. Jednostavno pustaju djecu da se asimilraju, i pgotovo iz PC_a gdje su i nane i dede izasle, mada takvih ima sve vise bez obzira iz kog dijela dolaze..
Jedna druga dimenzija se u zadnje vrijeme pojavljuje a to je porast nacionalizma i desnog extremizma u tim "tamo" drzavama koji bar u krugovima obrazovanih ljudi koji citaju slusaju i prate " klimu" da je tako nazovem izaziva strah za sutra i za buducnost djece..I taj aspekt straha se polako uvalci da ljudi pocinju razmisljati o povratku. Naravno ne generalizujem ali nije jednostavno slusati izjave politicara, prijedloge zakona, koji nece proci naravno ( ZA SADA JOS NE) ali... I imati priliku na primjer discutaovati sa veoma obrazonaovm osobom koja je proputovala svijet na vrlo viskoj poziciji u Renomiranoj kompaniji, covjek koji te pozve privatno kuci i odnosi se prema tebi kao prijatelju.I onda ti u jednoj od diskusija otvoreno kaze: Cast izuzetcima kao ti ali dok god ste VI (mi stranci) na dnu hranidbenog lance a MI( Kao ONI Domicilni) na vrhu sve je u najboljem redu...
A evidentno je da se taj Balans lagano narusva, iz raznih razloga...
I onda tu dilemu dodas na prethodne i tek onda "Ni tamo, Ni ovamo" postane zanimljivo..

[Nierika]

Kad smo već kod toga, meni je fascinantno vidjeti kako naši ljudi komuniciraju na forumu, i to ne nužno vezano za nacionalnost/vjeru, tu se tačno vidi ta naša "kultura dijaloga", gdje ili "spuštamo" jedni druge ili otvoreno vrijeđamo. Razumijem da je ovo forum i da nekima služi da izbace sve svoje frustracije anonimno, ali lično uvijek tražim šta mi je zajedničko s nekim, o čemu ću radije protabiriti nego se fokusirati na ono što nas razdvaja ili gdje se ne slažemo. Naravno da se neću složiti s mnoštvom nečega što će neko napisati, ali mi ne pada na pamet nekoga napadati/vrijeđati, jer ima drugačiji stav od mene.

Slično i kod mene, mada nije uvijek lako izbjeći vrijeđanje jer smjer konverzacije ne ovisi samo o meni. A i nekad mi se čini nemogućim baš uvijek se suzdržati, čak i ako prešutim i ostanem pristojna na npr. forumu, možda popizdim 10 min. kasnije u supermarketu ili na nekom šalteru ili budem nervozna pola dana.
A i generalno mi se čini da su naši ljudi dosta direktni, u što na umu to na drumu smislu..i pozitivna i negativna osobina, ovisno o situaciji.

[zigubigule]

Kad smo već kod toga, meni je fascinantno vidjeti kako naši ljudi komuniciraju na forumu, i to ne nužno vezano za nacionalnost/vjeru, tu se tačno vidi ta naša "kultura dijaloga", gdje ili "spuštamo" jedni druge ili otvoreno vrijeđamo. Razumijem da je ovo forum i da nekima služi da izbace sve svoje frustracije anonimno, ali lično uvijek tražim šta mi je zajedničko s nekim, o čemu ću radije protabiriti nego se fokusirati na ono što nas razdvaja ili gdje se ne slažemo. Naravno da se neću složiti s mnoštvom nečega što će neko napisati, ali mi ne pada na pamet nekoga napadati/vrijeđati, jer ima drugačiji stav od mene.

Slično i kod mene, mada nije uvijek lako izbjeći vrijeđanje jer smjer konverzacije ne ovisi samo o meni. A i nekad mi se čini nemogućim baš uvijek se suzdržati, čak i ako prešutim i ostanem pristojna na npr. forumu, možda popizdim 10 min. kasnije u supermarketu ili na nekom šalteru ili budem nervozna pola dana.
A i generalno mi se čini da su naši ljudi dosta direktni, u što na umu to na drumu smislu..i pozitivna i negativna osobina, ovisno o situaciji.

Najlakse je tako.. kroz toleranciju i razumijevanje dostici nivo normalne komunikacije ili kanalisati dijalog u konstruktivnu raspravu u kojoj se stavovi mogu ili ne moraju podudarati uz
uzajamno postovanje.

Sto ne odjebete u Svedsku?

[moonca]

no_sikiriki wrote: ↑16/11/2021 10:12
Kad smo već kod toga, meni je fascinantno vidjeti kako naši ljudi komuniciraju na forumu, i to ne nužno vezano za nacionalnost/vjeru, tu se tačno vidi ta naša "kultura dijaloga", gdje ili "spuštamo" jedni druge ili otvoreno vrijeđamo. Razumijem da je ovo forum i da nekima služi da izbace sve svoje frustracije anonimno, ali lično uvijek tražim šta mi je zajedničko s nekim, o čemu ću radije protabiriti nego se fokusirati na ono što nas razdvaja ili gdje se ne slažemo. Naravno da se neću složiti s mnoštvom nečega što će neko napisati, ali mi ne pada na pamet nekoga napadati/vrijeđati, jer ima drugačiji stav od mene.

...zbilja... me nasmija... transparentno sve

[no_sikiriki]

Kad smo već kod toga, meni je fascinantno vidjeti kako naši ljudi komuniciraju na forumu, i to ne nužno vezano za nacionalnost/vjeru, tu se tačno vidi ta naša "kultura dijaloga", gdje ili "spuštamo" jedni druge ili otvoreno vrijeđamo. Razumijem da je ovo forum i da nekima služi da izbace sve svoje frustracije anonimno, ali lično uvijek tražim šta mi je zajedničko s nekim, o čemu ću radije protabiriti nego se fokusirati na ono što nas razdvaja ili gdje se ne slažemo. Naravno da se neću složiti s mnoštvom nečega što će neko napisati, ali mi ne pada na pamet nekoga napadati/vrijeđati, jer ima drugačiji stav od mene.

Slično i kod mene, mada nije uvijek lako izbjeći vrijeđanje jer smjer konverzacije ne ovisi samo o meni. A i nekad mi se čini nemogućim baš uvijek se suzdržati, čak i ako prešutim i ostanem pristojna na npr. forumu, možda popizdim 10 min. kasnije u supermarketu ili na nekom šalteru ili budem nervozna pola dana.
A i generalno mi se čini da su naši ljudi dosta direktni, u što na umu to na drumu smislu..i pozitivna i negativna osobina, ovisno o situaciji.

O ovome bi se mogao doktorat napisati

no_sikiriki wrote: ↑16/11/2021 10:12
Kad smo već kod toga, meni je fascinantno vidjeti kako naši ljudi komuniciraju na forumu, i to ne nužno vezano za nacionalnost/vjeru, tu se tačno vidi ta naša "kultura dijaloga", gdje ili "spuštamo" jedni druge ili otvoreno vrijeđamo. Razumijem da je ovo forum i da nekima služi da izbace sve svoje frustracije anonimno, ali lično uvijek tražim šta mi je zajedničko s nekim, o čemu ću radije protabiriti nego se fokusirati na ono što nas razdvaja ili gdje se ne slažemo. Naravno da se neću složiti s mnoštvom nečega što će neko napisati, ali mi ne pada na pamet nekoga napadati/vrijeđati, jer ima drugačiji stav od mene.

nek si se ti meni upisala, odmah mi je ljepši dan, gdje si bila do sada?

...zbilja... me nasmija... transparentno sve

[no_sikiriki]

Kad smo već kod toga, meni je fascinantno vidjeti kako naši ljudi komuniciraju na forumu, i to ne nužno vezano za nacionalnost/vjeru, tu se tačno vidi ta naša "kultura dijaloga", gdje ili "spuštamo" jedni druge ili otvoreno vrijeđamo. Razumijem da je ovo forum i da nekima služi da izbace sve svoje frustracije anonimno, ali lično uvijek tražim šta mi je zajedničko s nekim, o čemu ću radije protabiriti nego se fokusirati na ono što nas razdvaja ili gdje se ne slažemo. Naravno da se neću složiti s mnoštvom nečega što će neko napisati, ali mi ne pada na pamet nekoga napadati/vrijeđati, jer ima drugačiji stav od mene.

Slično i kod mene, mada nije uvijek lako izbjeći vrijeđanje jer smjer konverzacije ne ovisi samo o meni. A i nekad mi se čini nemogućim baš uvijek se suzdržati, čak i ako prešutim i ostanem pristojna na npr. forumu, možda popizdim 10 min. kasnije u supermarketu ili na nekom šalteru ili budem nervozna pola dana.
A i generalno mi se čini da su naši ljudi dosta direktni, u što na umu to na drumu smislu..i pozitivna i negativna osobina, ovisno o situaciji.

Ovo je zapravo meni savršen primjer ovog "ni tamo, ni 'vamo", jer ne volim ni našu pretjeranu direktnost i uplitanje gdje nam nije mjesto, niti zapadnjačku (pretjeranu) suzdržanost/lažni osmijeh. Zlatna sredina

[Nierika]

Tako nekako, kontrolisana direktnost.

[Nierika]

Slično i kod mene, mada nije uvijek lako izbjeći vrijeđanje jer smjer konverzacije ne ovisi samo o meni. A i nekad mi se čini nemogućim baš uvijek se suzdržati, čak i ako prešutim i ostanem pristojna na npr. forumu, možda popizdim 10 min. kasnije u supermarketu ili na nekom šalteru ili budem nervozna pola dana.
A i generalno mi se čini da su naši ljudi dosta direktni, u što na umu to na drumu smislu..i pozitivna i negativna osobina, ovisno o situaciji.

Najlakse je tako.. kroz toleranciju i razumijevanje dostici nivo normalne komunikacije ili kanalisati dijalog u konstruktivnu raspravu u kojoj se stavovi mogu ili ne moraju podudarati uz
uzajamno postovanje.

Sto ne odjebete u Svedsku?

Šta ima u Švedskoj?

[vazi]

[vazi]

Uh.. Zeznuta tema. Ja sam tacno 20 godina od kuce, barem tako kazem a vise ni sam ne znam gdje mi je kuca. Kako ti napisa ni tamo ni vamo,cardak ni na nebu ni na zemlji...Cudno je kako covjek zaglibi u toj svojoj nekoj nostalgiji, U telefonu mi jos uvjek broj sa adrese iz bosne i pise KUCNI.

Dobih iznenada tu priliku prije 20 godina, Haman su me natjerali da odem da vidim da probam, a sestra mi rece ako ostanes 6 mjeseci osatao si. I tako bi a sto jest jest pakovao sam torbu u tih 6 mjeseci bar 10 puta da idem nazad kuci. I sjecam se jedne prilike sjedim na njoj spakovanoj drzim autobusku kartu u ruci i duhanim i ramzisljam sta da radim. Ostadoh, nisam mogaoda razocaram covjeka koji mi je to sve omogucio.

Da ne bih ispao patetican ne zalim se postigao sam u zivotu mnogo, Skolovanje, karijera, uzivanje u zivotu i putovanja. Proputovao mjesta i drzave, za koje nisam ni zano da postoje i radio i jos uvjek radim sa stvarima o kojima bih mozda samo citao po intenetu da nisam otisao...

A onda opet cesto se uhvatim kako razmisljam o svojoj mahali kako bi bilo vratiti se.. I vratim se najmanje 3-4 puta godisnje sam tu u svojoj carsiji po 10-15 dana svaki put, pratim situaciju vidim sta se desava i 10_ti dan svaki put pozelim da odem.
Djeca me pitaju Babo sto mi zivimo u Drzavi u kojoj nemamo nikoga, Sto se ne vrtaimo u Bosnu. Njima tih 10 -15 dana bude predobro, nane i dede i rodbina koja je veoma vezana ih gotivi,a ja odgajam ih da znaju ko su i odakle su. Pricaju 4 jezika mogu izabrat imaju pored Bosanskog jos 2 drzavljanstva i opet bi u Bosnu, doduse jos su mladi i ne shvataju a ja ne znam kako da im objasnim. Meni jos u glavi slika od onda kad sam otisao a kad se vratim nista nije isto, komsiluk ljudi pun koje ne znam i nista nije isto. Kao da te neko uspavao 20 godina i onda te probudio i sve se promjenilo a ti jos uvjek mislis da je isto.

Zapne mi knedla u grlu nekad po dan dva ne mogu da progutam, kad pcnemo o tim temama a to je obicno kad su praznici u drzavi u kojoj sad zivimo pa ostala djeca pocnu obilazit sa familijom i dedama i nanama..Oni zapocnu sa pitanjima a ja ko na iglama...

Gdje da ih vratim kad je bolje bilo prije 20_godina, jkad sam ja otisao. Da ne pisem o situcaiji u svakom segmentu koju svi znaju..

Do nedavno sam imao planove i razmisljao da se vratim i kako, u posljednje vrijeme mi se sve vise vrti po glavi da od toga vjerovatno nece biti nista..
Mozda u nekim penzionerskim danima a tada sve zavisi od zdravlja i sigurnosti...

Bas lijepo napisano.