Napuštanje stalnog zaposlenja i odlazak iz BiH

[mirsek]

Ako ima BiH pasos, skoro pa ni ne moze otici bez unaprjed pronadjenog posla
Moj savjet, i ti i zena trazite poslove
Ko nadje nek ode sam na neko vrijeme pa onda idite na spajanje porodice

Kratko jasno. Od forumaša koji me na drugim temama nervira ovdje je dao 100% koncizan odgovor. Najjednostavnije i jedino ispravno na duge staze.
Mala napomena. I nedeficitarna zanimanja mogu proći ali se JEZIK MORA ZNATI.

Slazem se sa obojicom.

[beniciodeltoro]

Samo u našoj državi je ostao mentalitet (valjda još iz onog sistema gdje si poslije škole odmah se zaposlio i do penzije te niko ne može otjerati) gdje ti otac, mati, djed, nana a i ti sam to isto u sebi govoriš
"Ma nisi lud ovo napuštati i tražiti ima li šta bolje, imaš 25 godina a imaš već posao. Šuti i budi sretan, nema veze što pričaju da će biti stanje u državi gore, hej! ti nemaš ni 30 godina a već radiš. Šta znaš, možda za 15 godina bude bolje kod nas a ti ako išta imaš već 15 godina staža"
Ja znam Švabu koji je radio preko 10 godina u jednoj firmi, dobro plaćen, ima ženu i djecu i oni jednostavno iz zajebancije kažu "Napuštamo državu i idemo u Australiju tražiti posao a i da malo promijenimo klimu"
Ljudi u drugim zemljama jednostavno žele promjenu, to nazivaju avanturom ili novim poglavljem u životu, da vide malo kako je negdje drugo živjeti a u našoj vukojebini gdje gledamo svaki dan na TVu kako ljudi postaju siromasi i firme se gase ljudi su u dilemi jer "za sad se dobro živi"

[medaaa]

Prije tri mjeseca sam uradila ovo iz naslova. Imala sam stalni ("drzavne jasle") posao, radila 8 godina. Dala otkaz, odselila se.
Trenutno sam bez posla, iskreno, intenzivno ga ni ne trazim...radi muz Dovoljno nam je za sad

Sta je meni zanimljivo: kao da nikad radila nisam, kao da nikad nisam ujutro u 6:30 cistila snijeg na minusu, kao da me nikad nije zalilo auto blatnjavom vodom, kao da nikad nisam dosla ko konj umorna po mraku u 17, kao da nikad nijednu smicalicu kolega nisam imala, kao ...

Moj savjet je da probate, al definitivno ovo sto su gore rekli... da jedno od vas nadje prvo posao pa da krenete za njim...sretno

[prog321]

Ne vidim logiku napuštati drzavni posao i ići vani.
Nigdje na svijetu nećeš manje raditi za više novca

[P0LICE]

osobe koji vec imaju djecu, a pogotovo tih godina su zakasnili za odlazak iz BH...
tesko je otici iz BH i doci u zemlju u kojoj nisi nikad bio niti upoznat sa istom i misliti da ces sve ostvariti ono sto imas u BIH..
ma da znam bar 5 porodica koje su otisle iz BIH prije 10tak godina i dobro se snasli na zapadu, cak i porodice sa odraslom djecom..
ljudi koji imaju zastalno posao (ma da to u BIH NISTA ne znaci) i djecom da sad idu na zapad taziti neku nafaku to je za mene malo rizicno..
mlade osobe bez djece oni mogu ici bez problema, nace tamo nesto da raduckaju i mogu se snaci..a drugo je kad ti djecu imas pa odmah imas 5 puta vise obaveza

ako imas gdje otici da budes koji mjesec dva pa da se snadjes onda imas dobrih sansi.. ali otici na slijepo ili sve odjednom zajedno to je vec rizik..

[Radio Sarajevo]

Otići ćeš jedino ako si lud.

Ljudi često misle da je vani "normalnija atmosfera za odgajanje djece". Međutim, uopšte se ne mora potrefiti da bude tako. S obzirom da bi radio vjerovatno poslove za koje si prekvalifikovan, imao bi vječito nezadovoljstvo, nedostatak osmijeha i konstantnu frustraciju. Sada ti se čini da to nije tako, ali pitaj nekoga od naših dijasporaca da ti iskreno kaže jesu li sretni, pa ćeš vidjeti šta će ti reći.

Faktori o kojima ljudi ne razmišljaju dok žive u BiH su slijedeći:

Neznanje jezika (čak i ako ideš u englesko govorno područje, vjeruj mi da ga ne znaš, koliko god komunicirao na njemu u poslu - nije to isto)

Nedostatak prijatelja

Nedostatak familije

Sve se plaća i preskupo je (nema ono da ti neko pričuva dijete za džabe, čak i da ti je najbolji prijatelj)

Nema izlazaka

Hrana potpuno drugačija

Na kraju ti počnu nedostajati stvari koje si mrzio u Bosni.

A o poslu da ne pričam, mrzićeš i sebe i cijeli svijet ako napustiš posao za koji si se školovao i koji je dobar i stalan. Nigdje nema sigurnosti u poslu, i nemoj pomišljati da je to tako lako na zapadu.


Vjeruj mi, ne idi nigdje. Napravi svoj mikro svijet u Bosni, radi posao koji trenutno radiš, gledaj da djecu daš u naibolje škole i da ih odgojiš da budu drugačiji nego prosjek.

[Radio Sarajevo]

Ja sam otišao prije pet godina i tek sada mi se stanje stabilizovalo, nakon što sam završio dva mastera, našao odličan posao (uz mnogo sreće i štelu) i stekao neke prijatelje (svi su Jugosloveni, Grci, Albanci, Holanđanina nemam nijednog).

I opet, svaki dan pomišljam da se vratim. Osjećaji su mi pomiješani, i u jednom danu i mrzim i obožavam ovu zemlju. To ti je tako, ali konstantne sreće nema. Sreća mi je kad autom dođem u Ulcinj i prostrem se na pješčanu plažu, a to ovdje nema, moram godinu unaprijed planirati kad ću otići na odmor.

S druge strane, imam para više nego ikad. Ali nije sve u parama, to svako zna.

[Bluemore]

Ja sam otišao prije pet godina i tek sada mi se stanje stabilizovalo, nakon što sam završio dva mastera, našao odličan posao (uz mnogo sreće i štelu) i stekao neke prijatelje (svi su Jugosloveni, Grci, Albanci, Holanđanina nemam nijednog).

I opet, svaki dan pomišljam da se vratim. Osjećaji su mi pomiješani, i u jednom danu i mrzim i obožavam ovu zemlju. To ti je tako, ali konstantne sreće nema. Sreća mi je kad autom dođem u Ulcinj i prostrem se na pješčanu plažu, a to ovdje nema, moram godinu unaprijed planirati kad ću otići na odmor.

S druge strane, imam para više nego ikad. Ali nije sve u parama, to svako zna.

da ti je prije 5 godina neko ovako savjetovao da li bi ipak otisao?

[suntek]

Ne vidim logiku napuštati drzavni posao i ići vani.
Nigdje na svijetu nećeš manje raditi za više novca

Nisi vidio skandinavske budzetske poslove

[prog321]

Gdje će imigrant sa mucavim znanjem jezika dobiti drzavni posao u Skandinaviji?

[gagy06]

...i tako ja zavrsih u Pragu. Tu sam evo vec 15 dana. Radim, sta da kazem. Firma je OK. Zapravo sam iznenadjen lezernoscu. Ne crkva se od posla. Elem, sada sredjujem papire pa moram nazad u BiH. Zna li neko koja mi je shema najjednostavnija za nazad. Opcija je recimo bus. Da li Prag-Bec.. pa dalje ili Prag- Zagreb pa dalje ili ima nesto sto ne znam . Ako neko ima iskustva nek sheruje.

[didzej1602]

...i tako ja zavrsih u Pragu. Tu sam evo vec 15 dana. Radim, sta da kazem. Firma je OK. Zapravo sam iznenadjen lezernoscu. Ne crkva se od posla. Elem, sada sredjujem papire pa moram nazad u BiH. Zna li neko koja mi je shema najjednostavnija za nazad. Opcija je recimo bus. Da li Prag-Bec.. pa dalje ili Prag- Zagreb pa dalje ili ima nesto sto ne znam . Ako neko ima iskustva nek sheruje.

ja znam par studenata koji su dok su studirali u Pragu putovali prvo za Bec pa onda dalje za BiH. Imas autobuse svaki dan iz Beca za Sarajevo, vozi Centrotrans (svaki dan sa Erdberga oko 17h ili 18h) , Biss-tours (mislim da voze svaki dan izuzev nedelje u 20h) i Globtour. tacnu satnicu jos provjeri, cijena povratne karte je oko 70,80 eura, nekad zna biti i nekih popusta na citydeal ili ekupon za bisstours. sretno

[gagy06]

...i tako ja zavrsih u Pragu. Tu sam evo vec 15 dana. Radim, sta da kazem. Firma je OK. Zapravo sam iznenadjen lezernoscu. Ne crkva se od posla. Elem, sada sredjujem papire pa moram nazad u BiH. Zna li neko koja mi je shema najjednostavnija za nazad. Opcija je recimo bus. Da li Prag-Bec.. pa dalje ili Prag- Zagreb pa dalje ili ima nesto sto ne znam . Ako neko ima iskustva nek sheruje.

ja znam par studenata koji su dok su studirali u Pragu putovali prvo za Bec pa onda dalje za BiH. Imas autobuse svaki dan iz Beca za Sarajevo, vozi Centrotrans (svaki dan sa Erdberga oko 17h ili 18h) , Biss-tours (mislim da voze svaki dan izuzev nedelje u 20h) i Globtour. tacnu satnicu jos provjeri, cijena povratne karte je oko 70,80 eura, nekad zna biti i nekih popusta na citydeal ili ekupon za bisstours. sretno

OK, hvala.

[ExNihilo]

Avion druže, ne pati se.

[gagy06]

Avion druže, ne pati se.

pa cek nisam jos platu dobio....

[Radio Sarajevo]

Ja sam otišao prije pet godina i tek sada mi se stanje stabilizovalo, nakon što sam završio dva mastera, našao odličan posao (uz mnogo sreće i štelu) i stekao neke prijatelje (svi su Jugosloveni, Grci, Albanci, Holanđanina nemam nijednog).

I opet, svaki dan pomišljam da se vratim. Osjećaji su mi pomiješani, i u jednom danu i mrzim i obožavam ovu zemlju. To ti je tako, ali konstantne sreće nema. Sreća mi je kad autom dođem u Ulcinj i prostrem se na pješčanu plažu, a to ovdje nema, moram godinu unaprijed planirati kad ću otići na odmor.

S druge strane, imam para više nego ikad. Ali nije sve u parama, to svako zna.

da ti je prije 5 godina neko ovako savjetovao da li bi ipak otisao?

Ne znam koliko je primjenjivo, s obzirom da nisam bio ove pameti prije pet godina. Vjerovatno bih svejedno otišao, misleći da se uvijek mogu vratiti, ali to je najveća greška koju ljudi rade, zato što onda godinama žive neku privremenost, a to nije dobra ideja.

Ako odeš, idi da se nikad ne vratiš, ili se barem tako ponašaj.

[Bluemore]

Ja sam otišao prije pet godina i tek sada mi se stanje stabilizovalo, nakon što sam završio dva mastera, našao odličan posao (uz mnogo sreće i štelu) i stekao neke prijatelje (svi su Jugosloveni, Grci, Albanci, Holanđanina nemam nijednog).

I opet, svaki dan pomišljam da se vratim. Osjećaji su mi pomiješani, i u jednom danu i mrzim i obožavam ovu zemlju. To ti je tako, ali konstantne sreće nema. Sreća mi je kad autom dođem u Ulcinj i prostrem se na pješčanu plažu, a to ovdje nema, moram godinu unaprijed planirati kad ću otići na odmor.

S druge strane, imam para više nego ikad. Ali nije sve u parama, to svako zna.

da ti je prije 5 godina neko ovako savjetovao da li bi ipak otisao?

Ne znam koliko je primjenjivo, s obzirom da nisam bio ove pameti prije pet godina. Vjerovatno bih svejedno otišao, misleći da se uvijek mogu vratiti, ali to je najveća greška koju ljudi rade, zato što onda godinama žive neku privremenost, a to nije dobra ideja.

Ako odeš, idi da se nikad ne vratiš, ili se barem tako ponašaj.

hmm , ispadne ona narodna trava je kod komsije uvijek zelenija

[512MB]

...i tako ja zavrsih u Pragu. Tu sam evo vec 15 dana. Radim, sta da kazem. Firma je OK. Zapravo sam iznenadjen lezernoscu. Ne crkva se od posla. Elem, sada sredjujem papire pa moram nazad u BiH. Zna li neko koja mi je shema najjednostavnija za nazad. Opcija je recimo bus. Da li Prag-Bec.. pa dalje ili Prag- Zagreb pa dalje ili ima nesto sto ne znam . Ako neko ima iskustva nek sheruje.

Svaka cast

I nista ne brini, ti si vec uspio u zivotu, sa takvim razmisljanjem i mentalitetom za tebe nema zime na zapadu. Osim toga Bosna treba jaku dijasporu, pogotovo evrope, a ne ove deprimirane patrijote sto vise po kladarama cekajuci da im tetka tutne 20 kermi iz Njemacke il Engleske.

Osim toga Prag je jebeno dobar grad Odmaram tamo vise puta godisnje.

[cenecimoveocino]

Prica iz Zenice
Moj profesor vjeronauke 4 godine vec u srednjoj,nacitan i ekspert u svojoj struci,casovi su mu prezanimljivi,mozda u ranim cetrdesetim,napusta sa porodicom BiH evo upravo danas i odlazi u Njemacku na mjesto glavnog imama u neki grad,nisam zapamtio ime.
Covjek je ovdje zivio kao general,svi su ga postovali,imao posao stalan,putovanja i bas je lagodno zivio kako sam upoznat kao njegov ucenik,ali eto odlazi danas,u srijedu smo imali zadnji cas sa njim,malo je rec da sam tuzan.

Zivi bili profesore

[kloniran]

Poštovani forumaši,

zamolio bih mišljenje svih (pogotovo onih koji su možda prošli takav put) šta mislite o napuštanju (relativno sigurnog) posla u BiH - znači stalni radni odnos i odlazak iz BiH u nepoznato sa porodicom?

Već deset godina imam posao u jednoj banci, a supruga radi kao profesor stranog jezika u školi već dvanaest godina, znači oboje imamo stalni radni odnos, te dvoje male djece - od pet i dvije godine. Oboje baratamo engleskim i njemačkim jezikom, imamo fakultetske diplome, ja iz ekonomije, ona iz pedagogije, stambeno smo situirani, imamo u principu sve što je za život potrebno i ne oskudjevamo ni u čemu.

Problem je u tome što u našim poslovima sve više imamo pritiske tipa redukcije broja zaposlenih, ukidanja radnih mjesta, ekonomska kriza i bla, bla, bla da ne dužim... Također i samo mjesto gdje živimo je svaki dan sve depresivnije, narod masovno ide vani, stari umiru, privreda stagnira i propada, a mi se samo sjećamo kroz sjetu starih - boljih vremena i gajimo (sve manje i manje) neku tanku nadu da će doći bolja vremena, ako ne zbog nas barem zbog djece. Sve je manje novorođenih, a sve više emigracije i umrlih, tako da nam opština bukvalno odumire - kroz neki srednji rok uz ovaj trend će se prepoloviti broj stanovnika. Nismo vezani niti za jednu stranku, niti se bavimo politikom, niti smo kome lizali guzicu za radno mjesto, a kao što znate takvi danas prosperiraju u BiH. Zato nam institutucije i šalteri i jesu puni đilkoša i nepismenih seljačina kojima se moraš moliti za ono što si već platio kroz porez i doprinos na plaću (čast rijetkim izuzecima) plus sveukupni primitivizam i nekultura i zatucanost koja polako ali sigurno ovladava društvom.

Moje konkretno pitanje je da li po vama ima smisla napustiti sve ovo i tražiti neku nafaku vani, s tim da sam više nego svjestan da ovaj standard (koji je za današnju BiH vrlo dobar) nikad neću postići vani, najvjerovatnije neki minimalni stančić i rintanje od jutra do sutra na ko zna kakvim poslovima i za mene i za suprugu! Nemam nikakvu zanatsku kvalifikaciju ali dalo bi se i to riješiti kroz dokvalifikaciju pa da budem varilac, moler, šofer i sl, ne prezam niti se stidim od fizičkog posla (nikad nisam ni razumio ljude koji tako razmišljaju). Također i supruga može postati nešto slično u nekim "ženskim" zanimanjima, ako ništa kao njegovateljica u Altenheimu?
Ono jedino što me drži u svemu tome i za što sam se spreman odricati je stvaranje uslova za djecu i njihovu budućnost, tj. da odu gore dok su manji i da steknu neko pošteno obrazovanje i mogućnost da napreduju u budućem životu, a pogotovo da odrastu u normalnijoj sredini nego što je to današnja (a pogotovo buduća BiH). Svjestan sam da vani također nije sve sjajno i bajno kao što to narod zamišlja ovdje, imao sam prilike putovati Europom, bio jednom i preko bare u Kanadi mjesec dana, vidio sam da pored jednog našeg koji uspije, postoje bar još desetorica koji tavore i bore se svakodevno za opstanak. Primjetio sam kod naših ljudi vani da se ne smiju, osmijeh im je iščezao s lica - nažalost i u Bosni ga je sve manje, a sve je više ozbiljnih i zabrinutih lica. Znam da EUR i dolar (kod većine) ne padaju s drveća, već se treba potruditi 10-11 sati dnevno rintati, pa još vikendom nacrno ne bi li se šta ušparalo. Sve mi je to poznato ali kada uporedimo to sa stanjem u BiH, a pogotovo buduće BiH, mislim da ipak život vani (uz sva odricanja i nedostatke) postaje sve izvjesnije rješenje?

Šta vi mislite???

PS: svi komentari i sugestije su dobrodošli!

Tema malo zamrla.
Vidim da dijaspora odgovara od odlaska, evo ja ko domicilni kazem bjezi dok su djeca jos mala.
I ja radim ovdje i imam finu platu, al opet ozbiljno razmisljam da bjezim dok mi stres nije glave dosao.
Uglavnom, ispali se na prvu priliku, ovdje penziju nemoj cekati jer je ni ti ni ja necemo docekati.

[pirmin]

Vidim da dijaspora odgovara od odlaska

Ja(Dijaspora crew) preporucujem svakom ko ima volju i ko je u prilici da ode u inostranstvo i da proba.
Narocito ovi koji se imaju gdje vratiti ako stvari krenu kako ne treba.

Kriticne faze su neminovne, to moze biti prva ali isto tako i deseta godina. Zavisno od slucaja do slucaja.
Ali ako se uspiju prevazici adaptacijski problemi ugodan zivot se i te kako moze ostvariti.

[kloniran]

Vidim da dijaspora odgovara od odlaska

Ja(Dijaspora crew) preporucujem svakom ko ima volju i ko je u prilici da ode u inostranstvo i da proba.
Narocito ovi koji se imaju gdje vratiti ako stvari krenu kako ne treba.

Kriticne faze su neminovne, to moze biti prva ali isto tako i deseta godina. Zavisno od slucaja do slucaja.
Ali ako se uspiju prevazici adaptacijski problemi ugodan zivot se i te kako moze ostvariti.

Meni ovo prijatelja sto je otislo kaze da je zivot dosta laksi, jes da se radi ali nema stresa i sve je pod konac.
Meni je za sad jedina kocnica sto nemam usteđevine jer sve sto zaradim ode na porodicu i sto nemam nikog tamo, od ove raje sto je otislo svi su imali gdje da se smjeste za pocetak a to je najvaznije.
Al polahko ali sigurno cu i ja dici sidro, jer ovdje je dobro samo ako si na budzetskoj sisi ili ako imas sve osigurano, a nama koji sve stvaramo ispocetka nije bas bajno, prezivljavati se moze i to je sve.

[MJAU - da]

Poštovani forumaši,

zamolio bih mišljenje svih (pogotovo onih koji su možda prošli takav put) šta mislite o napuštanju (relativno sigurnog) posla u BiH - znači stalni radni odnos i odlazak iz BiH u nepoznato sa porodicom?

Već deset godina imam posao u jednoj banci, a supruga radi kao profesor stranog jezika u školi već dvanaest godina, znači oboje imamo stalni radni odnos, te dvoje male djece - od pet i dvije godine. Oboje baratamo engleskim i njemačkim jezikom, imamo fakultetske diplome, ja iz ekonomije, ona iz pedagogije, stambeno smo situirani, imamo u principu sve što je za život potrebno i ne oskudjevamo ni u čemu.

Problem je u tome što u našim poslovima sve više imamo pritiske tipa redukcije broja zaposlenih, ukidanja radnih mjesta, ekonomska kriza i bla, bla, bla da ne dužim... Također i samo mjesto gdje živimo je svaki dan sve depresivnije, narod masovno ide vani, stari umiru, privreda stagnira i propada, a mi se samo sjećamo kroz sjetu starih - boljih vremena i gajimo (sve manje i manje) neku tanku nadu da će doći bolja vremena, ako ne zbog nas barem zbog djece. Sve je manje novorođenih, a sve više emigracije i umrlih, tako da nam opština bukvalno odumire - kroz neki srednji rok uz ovaj trend će se prepoloviti broj stanovnika. Nismo vezani niti za jednu stranku, niti se bavimo politikom, niti smo kome lizali guzicu za radno mjesto, a kao što znate takvi danas prosperiraju u BiH. Zato nam institutucije i šalteri i jesu puni đilkoša i nepismenih seljačina kojima se moraš moliti za ono što si već platio kroz porez i doprinos na plaću (čast rijetkim izuzecima) plus sveukupni primitivizam i nekultura i zatucanost koja polako ali sigurno ovladava društvom.

Moje konkretno pitanje je da li po vama ima smisla napustiti sve ovo i tražiti neku nafaku vani, s tim da sam više nego svjestan da ovaj standard (koji je za današnju BiH vrlo dobar) nikad neću postići vani, najvjerovatnije neki minimalni stančić i rintanje od jutra do sutra na ko zna kakvim poslovima i za mene i za suprugu! Nemam nikakvu zanatsku kvalifikaciju ali dalo bi se i to riješiti kroz dokvalifikaciju pa da budem varilac, moler, šofer i sl, ne prezam niti se stidim od fizičkog posla (nikad nisam ni razumio ljude koji tako razmišljaju). Također i supruga može postati nešto slično u nekim "ženskim" zanimanjima, ako ništa kao njegovateljica u Altenheimu?
Ono jedino što me drži u svemu tome i za što sam se spreman odricati je stvaranje uslova za djecu i njihovu budućnost, tj. da odu gore dok su manji i da steknu neko pošteno obrazovanje i mogućnost da napreduju u budućem životu, a pogotovo da odrastu u normalnijoj sredini nego što je to današnja (a pogotovo buduća BiH). Svjestan sam da vani također nije sve sjajno i bajno kao što to narod zamišlja ovdje, imao sam prilike putovati Europom, bio jednom i preko bare u Kanadi mjesec dana, vidio sam da pored jednog našeg koji uspije, postoje bar još desetorica koji tavore i bore se svakodevno za opstanak. Primjetio sam kod naših ljudi vani da se ne smiju, osmijeh im je iščezao s lica - nažalost i u Bosni ga je sve manje, a sve je više ozbiljnih i zabrinutih lica. Znam da EUR i dolar (kod većine) ne padaju s drveća, već se treba potruditi 10-11 sati dnevno rintati, pa još vikendom nacrno ne bi li se šta ušparalo. Sve mi je to poznato ali kada uporedimo to sa stanjem u BiH, a pogotovo buduće BiH, mislim da ipak život vani (uz sva odricanja i nedostatke) postaje sve izvjesnije rješenje?

Šta vi mislite???

PS: svi komentari i sugestije su dobrodošli!

Tema malo zamrla.
Vidim da dijaspora odgovara od odlaska, evo ja ko domicilni kazem bjezi dok su djeca jos mala.
I ja radim ovdje i imam finu platu, al opet ozbiljno razmisljam da bjezim dok mi stres nije glave dosao.
Uglavnom, ispali se na prvu priliku, ovdje penziju nemoj cekati jer je ni ti ni ja necemo docekati.

Sjajan savjet.

[MJAU - da]

Ja sam otišao prije pet godina i tek sada mi se stanje stabilizovalo, nakon što sam završio dva mastera, našao odličan posao (uz mnogo sreće i štelu) i stekao neke prijatelje (svi su Jugosloveni, Grci, Albanci, Holanđanina nemam nijednog).

I opet, svaki dan pomišljam da se vratim. Osjećaji su mi pomiješani, i u jednom danu i mrzim i obožavam ovu zemlju. To ti je tako, ali konstantne sreće nema. Sreća mi je kad autom dođem u Ulcinj i prostrem se na pješčanu plažu, a to ovdje nema, moram godinu unaprijed planirati kad ću otići na odmor.

S druge strane, imam para više nego ikad. Ali nije sve u parama, to svako zna.

da ti je prije 5 godina neko ovako savjetovao da li bi ipak otisao?

Ne znam koliko je primjenjivo, s obzirom da nisam bio ove pameti prije pet godina. Vjerovatno bih svejedno otišao, misleći da se uvijek mogu vratiti, ali to je najveća greška koju ljudi rade, zato što onda godinama žive neku privremenost, a to nije dobra ideja.

Ako odeš, idi da se nikad ne vratiš, ili se barem tako ponašaj.

Ti si jarane napravio prvo grešku, jer si sam otišao misleći da ćeš se vratiti. Uspio si, ali očito si sam od sebe sjeban, pa ne znaš da uživaš u svom uspjehu. Šta ti misliš, da ovdje ljudi isto ne planiraju odmor godinu dana unaprijed, nego onako idu kad im se ćefne? jesi svjestan da ljudi ne mogu da dobace do onog prkna od Neuma, a da se ne uvale u minus? Isto tako, imaš dva mastera, nisi u stanju da nađeš druga domaćina, znači da sam imaš neku blokadu postavljenu unaprijed, prije nego si došao. Ti radiš, ulaćuju ti se doprinosi, mi radimo, ali nemamo marke na svom računu za penziju, već su nam sve uzete pare, a za liječenje i zdravstvo da ne govorim. Imaš sistem uređen oko sebe, tako lijepa država, a ne možeš da uživaš jer do prkna od Ulcinja ne možeš kad hoćeš. Pomiri se sa sobom, pa onda udijeli savjet, ili se vrati pa pričaj kako ti je bilo tamo. Pod uslovom da se zaposliš na plaću od 600-800 KM, pa planiraj jarane odmor.

[Radio Sarajevo]

Ti si jarane napravio prvo grešku, jer si sam otišao misleći da ćeš se vratiti. Uspio si, ali očito si sam od sebe sjeban, pa ne znaš da uživaš u svom uspjehu. Šta ti misliš, da ovdje ljudi isto ne planiraju odmor godinu dana unaprijed, nego onako idu kad im se ćefne? jesi svjestan da ljudi ne mogu da dobace do onog prkna od Neuma, a da se ne uvale u minus? Isto tako, imaš dva mastera, nisi u stanju da nađeš druga domaćina, znači da sam imaš neku blokadu postavljenu unaprijed, prije nego si došao. Ti radiš, ulaćuju ti se doprinosi, mi radimo, ali nemamo marke na svom računu za penziju, već su nam sve uzete pare, a za liječenje i zdravstvo da ne govorim. Imaš sistem uređen oko sebe, tako lijepa država, a ne možeš da uživaš jer do prkna od Ulcinja ne možeš kad hoćeš. Pomiri se sa sobom, pa onda udijeli savjet, ili se vrati pa pričaj kako ti je bilo tamo. Pod uslovom da se zaposliš na plaću od 600-800 KM, pa planiraj jarane odmor.

Vidiš druže, ja ni u Bosni nisam lože živio, i nisam radio za 600 KM. Takav životni prosjek nikad nisam prihvatao, nego sam uvijek tražio načine da zaradim više i da živim bolje.

A što se tiče druga domaćina, jednostavno mi se dosad niko nije svidio. Ne kažem da sam ja u pravu, i da nema dobrih Holanđana (bolji su od nas), ali takav je bio sticaj okolonosti. Jbg, nemam blokadu da se družim sa ostalima, tako da se ne radi o balkanskom sindromu ili o jeziku. Govorim i engleski, i holandski, ali nije to to. Teško je to shvatiti ako nisi živio vani, ali lako je kukati na platu od 600 KM. Ipak, moja iskustva mi govore da većina ljudi s platom od 600 KM ne radi baš mnogo na tome da to promijeni.