Slobodane / Rusmire kako god se zvao, ovo sta napisa je djelimicno tacno, jer bar 2/3 nabrojanih nije teze od kasike podiglo od kako su u Danskoj ali nisu oni krivi vec drzava sto nije nikome niti zanat priznala a ne sta vise. Ali ipak nebi zelio da turam nos u tudja posla mada opet kad bolje sagledam nisam nista bolji od tebe, jer cim se upustam u raspravu nekako ispadam isti kao ti. Iz tog raloga cu poceti prvo od sebe. Dosao sam u Dansku prije europskog prvenstva te iste godine kada su ga osvojili na racun ispadanja Jugoslavije, te smo prosli korz Sjeveno korejsku izolaciju u izbjeglistvu. Prvo smo proveli nekoliko dana u prihvatnom centru Sandholm, a blago onima koji nisu tamo morali biti, jer smo se osjecali kao da smo usli u Auschwitz. Takav utisak je davala ograda i ulazna kapija samo sto su imali percepciju da smo sisli sa grana. U tih nekoliko dana smo imali brdo introdukcija o zivotu u Danskoj cak je islo do te mjere da su nas ucili sta je televizoj, kako pustiti vodu kad zavrsis sa nuzdom. Na wc je bili nacrtano da treba sjesti na solju a ne cuciti na njoj. Poslje nekoliko dana dobijemo prekomadnu na Flotel, to je bila rijec za plivajuci hotel, neki su isli na stare brodove gdje su imali mornarske sobe ispod nadmorske visine, opet nas flotel Europa je bio veliki splav sa kontenjerima. Sretnici su imali prozor u svom kontenjeru, mi ga nismo imali. Tu sam proveo godinu i kusur dana. Bilo nas je svakakvih, i skolovanih i ne, one vreje, ove i cega sve ne, a nije da nije bilo tenzija pa smo iz tih razloga a takodje i brojnih drugih bili okruzeni 24 sata dnevno strazarima i nismo smjeli napustati brod bez dozvole. Poslje godine i dva nepuna mjeseca u totalnoj izolaciji sretniji su otisli u napustene hotele dok neki od nas ukljucujuci i moje smo dobili novu prekomadnu u Avnstrup. To je kako i same slike govore, izolovana gradjevina sa pomocnim objektima, ali ako nista drugo za razliku od flotela imali smo slobodu kretanja, bar u prirodi jer sam centar je fizicki bio izolovan. Do najblizeg gradica nekih 4-5 kilometara zracne linije je bilo, koji je nesto malo jace brojao ljudi nego nas u centru. Iz tog centra smo poslje desetak mjeseci dobili novu prekomandu, takozvani muving, a to nista drugo nije bilo vec sprdancija medju nasima jer nikada nismo znali kome smo sad prodani. Ovaj nas zadnji muving je bio Hjørring u ljeto 1994 tacno poslje zavrsetka svjetskog prvenstva u USA. 1994 pamtim po vrucinama, jer te godine u tom periodu temperatura nije padala ispod 28 stepeni. I sjecam se kad su nas potovarili u tri autobusa, jedan je otisao dan ranije. Te se sjecam onog crvenog pjeska i parisne kad smo stigli u Hjørring. I tu smo proveli nepunu godinu. Tako da sam ja sa mojima proveo po izbjeglickim centrima dobre tri godine svog zivota. Mada ovaj u Hjørring je bio odmor i rahatluk jer smo imali svoju supicu i mir a nisu nam branili kretanje van centra koji je doslovno bio u gradu, mozda nekih dva kilometra od samog centra grada. Dok Avanstup je bio izolovan fizicki pa slabo ko se usudjivao ici dalje, jer smo bili u sredini neke sume, doslovno u vukojebini. Dok flotel Europa je bio zivi zatvor. Sto se tice anekdota iz izbjeglickih centara, mogu knjigu da napisem. U jednom drugom pisanju cu pokusati da sve napisem dok jos pamtim detalje jer ipak proslo je 20 i nesto godina.
Evo da prilozim i sliku
https://www.information.dk/sites/inform ... k=EZAJprGr
Sad tvoja prica o penzijama je malo pretjerana jer nije niko od nasih ukrao penziju vec je Danska dozvolila da svak moze traziti penziju a da bi imao invalidsku penziju morao je postojati razlog. Vecina je dobila na osnovu rata i jako male vjerovatnoce da mogu naci posao mada i ovo sa poslom nije istina, jer ko je stvarno htjeo mogao je dobiti posao naravno ne nesto senzaciono ali kakav takav je tada mogao imati. Danas je vec druga prica i da hoces tesko je naci. U samom pocetku vecina je prihvatila neku vrstu poslica dok oni koji nisu, njih su gonili na aktivacije. A to je bio integracioni centar za muskarce te produkciska skola za zene, jer tada u Danskoj job centara i sistema kao danas nije bilo.
Nesto sasvim drugo. Sjecam se vecine ljudi mada od nas 250-260 koji smo sacinjavali 60 porodica plus samci nemogu reci da pamtim imena svih. Spominjes ljude na zalostan nacin mada ima nesto istine ali svi oni ili bar vecina su tada imali malu djecu i bili su nepunih 25 godina mladji nego danas. Ja cu malo napisati tacnije i ljepse bez ismijavanja bilo koga.
Spominjes predsjenika izbjeglickog centra Kulenovica, koji se kacio za tu poziciju iz licnih razloga a meni poznato da nije u penziji, i ako ima blizu 65 godina. Zena mu ima penziju te ako me sjecanje nevara bila je jedan od prvih u redu. Ovo za kontenjere, istu akendotu sam cuo od bar 10 nasih a koliko je tu istine necu nagadjati. Ali vidi ovo, njihovih dvoje djece je pozavrsavalo visoke skole. Mislim da je rijec o medicini.
Sombici mi nisu toliko poznati bili osim da je Joca bio bivsi policajac na nekom otoku i ako je porijeklom iz BiH. Nedavno sam cuo da vise ne zivi u Danskoj, tako se prica, navodno cim je izganjao invalidsku dok zena je ostala. Za djecu nemam pojma gdje su i da li su sta uspjeli.
Tetu koju spominjes je bila Asema ili Asija. Nisam siguran ali jedno od to dvoje. Inace sarajka prava. A sarajlija u centru je bilo samo dvoje iako je njih vise se opredjeljivalo kado da su iz Sarajeva. Ona I jos jedan su bili 100% sarajlije. Inace jako zalosna prica jer je samo sa sobom imala unuka. A koliko znam njen unuk je ozenio dankinju i ima divnu porodicu.
Atifa pamtima ali mi je skroz nepoznata njegova sudbina poslje centra.
Nermina i Nermin su odlucili na povratak jos krajem devedesetih kao i Loncarici koji u Sarajevu drze przionicu kafe.
Ove Hadziefendice, ja njih nepamtim ali sudeci po tvom opisu bili su jedni Dragovici iz Zvornika. Ti isti danas borave na otoku Fyn i ovaj opis mnogo odgovara njima, jer one jesu bile radodajke. Nebi me cudilo da su starci u penziji jer njima je jos tada bilo finih godina. Za djecu, pa iskreno receno one su bile prestare za skolovanja kao i ja i brojni drugi, da bi iz temelja zapocele, tako da ako se bogato nisu udale zasigurno rade neki posao na nivo primanja invalidske penzije pa i ako su truzali nebi me cudilo a niti treba kome zamjerit.
Sto se Todorovica tice oni su medju prvima u valu otisli tamo gdje su srbi vecinom se naselili. Bojan je bio starij dok mladji Dragan je ganjao fudbal. Roditelji su u penziji, starij sin ima porudicu i radi dok mladji se skoluje.
O Srdicima sta da ti kazem. Roditelji imaju godina pogotovo Vlado, ima sigurno 70 godina. A o sinu koji danas ima oko 40 godina i netreba puno pricati, jer nikada nije htjeo nista nego se tada bacio u probleme a nije jedini bio. Naravno takve drzava nagradi penziom dok postene handri porezom.
Kurzevski? Ja se nesjecam nikakvih makedonaca. Bio je jedan crnogorac Rajko ga zvali, mislim Idrizovic, ako se ne varam takode bio policajac. On je isto bio jedan od prvih u redu za penziju a neki dan sam cuo od jednog sto i dalje u Hjørringu zivi, kako vise nije medju zivima.
Kad kazes Kovac na koga mislis, jer bilo je bar tri Kovac porodice koje nisu nikako robinski bile povezane. Ako mislis na Suada, oca Hraisa i Muhameda pa oni svi rade, bar je ostac radio ali ima njemu dobrih godina. Sinovi rade imaju porodice sve u normalnom stanju. Tu je takodje bio jedan samac Kovac, pa jos jedna porodica Kovac. Imali su cekru i sina, Edina i Edinu. Jako fina dijeca. Ne znam gdje su ali sam ubjedjen da su djeca napredovala.
Aleksijevic se prezivo Zeljko, kojeg spominjes. Fin i uljadan momak. Tad mu bilo oko 25-30 godina. Nisam bas siguran da su odlucili se na povratak, jer on ima porodicu i zivi u Fredericiji, izgleda ima svoju neku manju firmu. Uzmjauci u obzir da ima djecu a majka Ivanka mu je jos tada bila u srednjim godinama, jednostavno poznavajuci brojne slucaje niko se od takih nije odlucio na povrat zbog unucadi pa iz tog razloga nevjerujem u tu pricu o provratu.
Ja mislim da Nikontovic su jedni od najbrojnih u Danskoj. Jos tada su izvukli bar 3/4 svojih blizih i daljih, tako se pricalo. Nije istina da Dzenita radi kao doktorica nego sin studira medicinu, tako sam cuo. Ona je bila medicinska sestra i ako nije u penziji onda radi kao medicinska sestra. A sto se Alema tice imao je posao a jel sada u kakvoj invalidskoj nebi znao reci, mada me nebi cudilo, jer nebi bili jedini gdje jedno radi a drugo prima penziju.
Ovi Begici, Nuhici i Tatarevici sve mi je to nepoznato. Bar u centru niko nije bio svercer duhana, pa mozda braks neka imea? Jedini sverceri u centru su bili Zigici koji su jos osamdesetih dosli u Dansku pa nama kao sto si sam napisao dolazili kombijem i prodavalai neku nasu robu koju su nabavljali u Svedskoj.
Mahmutovice smo poznavali najvise od usta do usta i nismo se sa njima druzili. Jedino stos am cuo jeste da im se cerka udala bogato za nekog danca.
Senad Kudra je bio jedan od samaca? Zajedno sa Esadom Tukom i tu je jos jedan samac bio koji je odselio za Ameriku. Edin ili Enes nisam siguran imena. Kazes da Senad radi a i ovaj Tuka takodje radi. Imaju blizu 60 godina. Senad sigurno a Esad ima zasigurno 50.
Ove Came sto spominjes, ja samo pamtim jedne sa sinom su dosli. Sacir mu ime. Roditelji imaju sigurno godina za staracke penzije a sin se tada poceo druziti i nije mu bas islo od ruke ali eto cujem svakavih prica, neko mi jednom rece da je magistriro na univerzitetu. Ako je istina, teba covjeku skinuti kapu, a opet sam cuo kao sa magisterija pravac u penziju, pa i to da je ozenio neku italijanku. Za ove druge Came koje spominjes takodje nemam pojma mada ako me pamcenje nevara bili su neki ljudi 2000 koji su trazili povrat pa se pokajali i vratili u Dansku.
Durakovici, samo se sjecam barbike a gdje su danas pojama nemam. Eto sad o tebe procita o njima. Nisam prezimena znao, nego samo pamtim nju i naziva barnika. Takodje sam cuo ali podavno da je muz umro. Kazu velika dzenaza bila, dosli i katolici I pravoslavci na ukop. Ali isto je bilo kad je sin od Srdica umro pa tako i kad je jedan sarajlija Zoran umro.
Zlaja i Cinca nisu nikakv zidovi. Cerke su njene iz prvog braka i nose pezime oca. Dok im mati ako se ne varam nosi svoje prezime Lazarevic. A Zlaja je musliman, Huseinovic se preziva ali nije otac njenim cerkama. Zive gore u ghetu gdje ima brdo srbijanaca, Helsingør. Ima i njima izmedju 55-58 godina. Cuo sam da su oboje otisli u prijevremensku penziju. Ali znam da je najstarija cerka uspjela dobro, prica se da radi na nekoj visokoj poziciji. Za drugu djecu neznam. Ali opet ako nista jednoj je uspjelo jako dobro.
Cavka, ako se nevaram Adnan a zeni ime Dijana. Da cuo sam kako ima restoran negdje na svjeveru blizu Hjørringa. Oni su zivi primjer da ima nasih sa preko 50 a da hoce raditi.
Ovi Muhejici, Erkocevici i Alici. Nepoznati su mi.
Maric, on je ozenio jednu muslimanku uciteljucu, djeci bila uciteljica u centru. Covjek radi a mislim da i ona isto. Dzebo se prezivala. Ima brata koji je za moj ukus bio u svom svijetu. Nebi me cudilo da cujem od nekoga kako ganja ili je vec u penzij mada ima negdje oko 40 godina. A sto se tice njihovih roditelja ako su zivi zivi su, jer zasigurno imaju preko 70 godina.
Zoran je bio jedini Sarajlija. Umro je sa nekih 40 i kusur godina jos krajem devedesetih. Prezime i ime supruge nepamtim ali takodje nevjerujem da ima kliniku. Zadnje sto sam cuo o njima preko jednoh sa kojima imam jos kantat u Hjørring jeste da ona radi u bolnici, a siguno ima blizu 60 godina ako ne i 60. Te sam takodje od iste osobe cuo kako starij sin je ganjao visoki stepen na univezitetu, doktorat sigurno a da mladji sin takodje je nesto visoko zarvsio. Oni isto spadaju u jedne od dokaza da omladina koja je htjela je uspjela.
Vasvija Andric i njena djeca Djoko, Tanja te muz Jovo. Muz je umro ima blizu 20 godina, a ona ima preko 70. Djeca su ganjala visoke skole. Sin je sigurno magistriro na univerzitu a cerka je ovdje kod mene u komsiluku, udata. Ima fin posao. Isto super primjer kako ne samo mladja djeca vec i starija su uspjela. Jer njoj 40 a bratu ima zasigurno preko 40 godina!
Nermina Cengic je zajebala drzavu i tako zasigurno povratkom zajebala svoju djecu. Isto mislim o svima koji su odlucili na povratak a nisu se pokajali. Iskreno kad pomislim nebi me cudilo da se sad kaju.
Mevludin kameraman, o njemu nemam pojma gdje je i sta radi. Mada bi volio viditi njegove snimke pa ako ikad procita ovo neka se potrudi snimke staviti na youtub.
Mica i Joca su otisli u istom valu kad i vecina drugih srba. Iz Dervente ili Modrice. Cuvali djecu njene sestre. Marko ime malog a male Tanja. Volio bi ih viditi. Pogotovo Micu ona je jako ljubazna zena.
Begovici, mislis na Senada i Djemilu? Odselili se u Esbjerg. Nebi me cudilo da cujem kako provode dane u penziji ali cuo sam da imaju restoran. Licno nevjerujem ali tako se prica.
Za porodicu Djuvelek znam ali samo pamtim sina Senada i sestru Senadu. Mislim da on i sestra rade dok roditelji imaju sigurno godina za staracke penzije.
Kad kazes slikar sigurno mislis na Zukanovica. Oni su negdje kod same granice sa Njemackom. Kao i Dulici, Atif i njegova tada jako dobro noseca zena. Sve je to u prijevremenskoj penziji a za djecu pojma nemam. Ima tu na jugu jedan Muhamed isto iz centra.
Onda Marko za kojeg kazes da je vikao za svinjetinu. Ja koliko znam zena mu je muslimaka. Zive isto negdje na jugu, mislim da se pezivo Stimac. Tu je bila i porodica Hercegovac. Isto su djeca upalila fino. Pa Hamzici, Strikovici, Sarajcevici ali ovi su doduse svi na penzijama. Ima tu nashi koji su tada bili moji godina pa su uspjesno startovali u inostranstvu primjerice od tih istih Vrevica je jedan od sinova poslom otisao u Njemacku. I slazem se vecina je u penziji takodje u tu grupu spadaju i moji mada je babo zagazio u staracku. Ali od nasih u prijevremenskoj ili invalidskoj niko nemoze kukati. Primanja su jako visoka jos pogotovo ako se vode da nisu na istoj adresi. Sa svim povlsaticama, dodatcima i penzijom rijetko ko izadje ispod 14.000 kruna kao samac a ako su skupa 9.000 po osobi. Ove staracke su manje ako imaju zajednicku adresu ali sve u svemu vecini je ta invalidska ili kako se ovdje kaze prijevremenska penzija hit jer sa prosjecnim poslom i nemozes nesto puno vise zaraditi. Ali sve i jedna penzija je opravdana jer vecina nasih tesko moze dobiti dobro placen posao. Mladji da ali generacija o kojoj pricamo je upala u vakum prostor, mada ni za mladje nije nesto bolja danasnjica ali razlog je drugi Jezik i zanje nisu barijere kao nekada. Nije ovdje vise kao nekada. Satnice su popadale u brojnim firmama, a tu je i pritisak od jako jeftinih poljaka, romuna i slicnih. Cijene rastu a plate stoje na istom ili su negjde opale i tako vec desetak godina. Ali nesto sto bi zelio dodati jeste da izbjeglicki centar u Hjørringu je bio najbolje uhodani i najuspjesnij centar u Danskoj. Svi smo razumili da smo u istim govnima, nije bilo niti jednog incidenta na osnovi vjere ili narodnosti. Kad je od Srdica najmladji sin umro svi smo isli na sahranu i u crkvu muslimani, katolici, pravoslavnci, nevjernici, komunisti svi od reda. Takodje je bilo kad je koji mjesec kasnje umro Zoran. Mada treba dodati da je odstotak mjesovitih brakova isto imao svoj utjecaj. Bilo je on ili ona pravoslavka a druga strana katolik ili musliman, pa si imao katolik / musliman primjera. Bilo je ljudi iz svih krajeva BiH od Bihaca preko Jajca pa vamo kroz Hercegovinu, Sarejva, Tuzle, istocne BiH mislim samo da nikoga nije bilo iz Bosanskog Grahova i Livna, eto odakle je sve bilo.
Sto se tice omladine tu je pola pola jer stvarno neki su uspjeli a u zadnje vrijem sve vise srecem nasih u tridesetim godinama koji se hvale kako imaju penziju. Isto sam cuo za jos par slucaja iz tog centra, pa cak ima primjera kod ljudih sa kojima smo ostali u kontaktu dok smo boravili na flotelu. Cuo sam za 5 slucaja a licno poznajem 9 slucaja u dva primjera sa univerziteta pravo u penziju. U kopenhagen je jako puno stranca iz drugih krajeva drzave doselilo, i kad se sjetim nashi prvih dana, doslovno smo bili jedini stranci uz jos nesto libanaca i tamilaca te kurda koji su dosli osamdesetih godina. Danas i tada razlika kao nebo i zemlja. Jednostavno previse je stranca i nema ovdje posla za pola a jos domace stanovnistvo kleca. Samo u zadnje dvije godine drzava decentralizira javne ustanove i dosta ljudi je ostalo bez posla jer nisu htjeli ili mogli seliti na drugi kraj drzave za poslom.
Sve u svemu ko god od nasih kuka a prima invalidsku penziju taj doslovice preserava. U vecini slucaja nasi je imaju preko deset godina a poneki cak i 15, 16 godina a jos nisu napunili dovoljno godina za staracke. Nisu svi dosli u Danski sa 50 godina, vecina je ipak dosla u svojim 30 godinama. A to je ta danasnja generacija sa 50 do 60 godina koja u 4/5 je na invalidskoj penziji a kao sto sam napisao 2/3 od njih je na penziji preko 10 godina ili bolje docarano zasigurno preko pola svog boravka u Danskoj. Doslovice se moze opisati da je dosta nasih doslo 1993 na 1994 sa nekih 35, 36 godina a poslje nekih 7 do 8 godina borvaka zavrsilo na penziji. Znaci sa nekih 42, 43 godine. Ovdje opravdano mogu samo kukati oni koji primaju staracku penziju, koji nisu ostvarili ustede za ta doba kroz radni staz, jer staracka penzia se sastoji od cetri djela, drzavni, radni staz, beneficije te vlastita usteda a ovaj drzavni dio kad pogledas standard cijena je vise simbolican nego dovoljan za normalan zivot. Narvano i svi ostali koji jos rade ali za plate na nivou prijevremenske penzije ili radnicke kase.
A sto se anekdota tice. Cuo sam i za bunar I med. A bilo je i za pastete provala. Najsmjesnije ili mozda najzalostnije je bilo kad smo tek dosli a nas danci uhvatili uciti sta je televizoj, wc solja I kako se koristi, kako netrebamo cuciti na njoj vec sjesti I ima tog brdo, dok nasi roditelji nisu doslovno pobili sve te dance u prihvatnom centru.
O Flotrlu Europa imas snimljen dokumentarac na VHS snimcima iz zimskog perioda 1992, mislim krajem oktobra pocetkom novembra je snimano. Bili su tada jedni Tomici imali kameru.
http://www.youtube.com/watch?v=QhB4KIk765s
, zamrijece tema dok se vrati 
ovo ko roman rat i mir .........