http://www.bim.ba/bh/241/10/30922/ wrote:Žrtve s Grbavice u borbi sa strahom
Piše: Merima Husejnović
Veselin Vlahovic "Batko"19 oktobar 2010
Iako je prošlo 18 godina od zločina na Grbavici, žrtve iz ovog sarajevskog naselja i danas se boje govoriti o onome što se dešavalo u dijelu grada koji je tokom cijelog rata bio pod kontrolom bosanskih Srba.
Više od svega, boje se govoriti o Veselinu Vlahoviću Batku, koji je u to vrijeme, prema kazivanju preživjelih, ubijao, silovao, maltretirao, te u nepovrat odvodio njihove komšije.
Nakon izručenja Vlahovića pravosudnim organima BiH, žrtve s Grbavice se bore između želje da svjedoče protiv njega i straha za svoje živote. Iako je postupak protiv Vlahovića još uvijek u istražnoj fazi, više od 90 posto svjedoka tražilo je mjere zaštite.
U Tužilaštvu BiH tvrde da zatražene zaštitne mjere za svjedoke neće ugroziti njihov posao, dok pravni stručnjaci smatraju da bi moglo doći do ugrožavanja prava osumnjičenog na njegovu odbranu.
Za Vlahovićem su 2008. godine pravosudni organi BiH raspisali potjernicu zbog sumnje da je učestvovao u nizu zločina počinjenih tokom 1992. u Sarajevu. Uhapšen je u Španiji početkom marta ove godine, a našoj zemlji je izručen u augustu, od kada se i nalazi u pritvoru.
Budući da je više od decenije bio nedostupan organima gonjenja, Vlahović je smješten u Pritvorsku jedinicu Suda BiH, koja se smatra najsigurnijom u zemlji. Državni sud mu je odredio pritvor jer smatra da bi boraveći na slobodi mogao utjecati na svjedoke.
“Veliki broj svjedoka, njih gotovo 95 posto, direktne su žrtve Veselina Vlahovića. U izjavama ga opisuju kao ‘gospodara života i smrti’”, kaže Dubravko Čampara, tužilac Tužilaštva BiH, te dodaje da je oko 90 posto njih tražilo da budu zaštićeni jer se “i dalje boje za život”.
Strah o kojem govori Tužilaštvo BiH opisale su i same žrtve s Grbavice, ali o torturama koje su preživjele ne smiju govoriti javno.
“Ne znam kakvo je to zlo u osobi da tako nemilosrdno kolje, pali, ubija, ja to ne mogu da shvatim, takav strah da ulijeva, šta je to? I dan-danas kad na njega pomislim, sva se ježim. Strah i trepet je bio na Grbavici”, kaže za Justice Report R.T.
R.T. ističe da ne zna šta da kaže za tog čovjeka i kojim imenom da ga nazove: “Da je životinja, malo je... da je monstrum, malo je... ne znam u šta da ga svrstam... Bojali smo se svi njega, zaista svi.”
Atmosfera straha
Svi stanovnici s Grbavice koje je Justice Report kontaktirao ističu da se boje za svoju sigurnost i svoje živote, ali da, unatoč tome, žele svjedočiti kada počne suđenje Veselinu Vlahoviću Batku.
Veselin Vlahovic Batko
“Kako se neću bojati... Ne daj Bože da pobjegne, koga će prvog ubiti nego nas koji ćemo svjedočiti i koje zna. Ali šta ću, moram svjedočiti, ne da moram, nego hoću”, kazala je Sarajka s Grbavice čiji je ime poznato redakciji.
Iako je i sama tokom rata bila na Grbavici – i svjedočila odvođenju i ubistvima svojih komšija – Dženana Halimović smatra da je veliki broj zločina za koje je Batko osumnjičen razlog više da se o njemu govori. Ipak, svjesna je da će strah teško nestati.
“Ljudi s Grbavice imaju problem s Batkom, a to je da se boje da će on ponovo odnekud, nekad, da se vrati i završi ono što je počeo 1992. godine. Ljudi ne žele da govore o onome što su vidjeli, ne žele da govore o toj atmosferi straha koja je vladala ovdje. Jednostavno, plaše se da će to izazvati posljedice po njih i njihovu porodicu”, smatra Halimović.
Dženana je tokom rata živjela u Radničkoj ulici na Grbavici, u kojoj je, kako kaže, “Batko sijao teror i maltretirao ljude”. Onaj po koga bi došao, sjeća se Halimović, obično se nije vraćao.
“Moje komšije su odvedene i bilo je najpametnije ne pitati gdje su. Rekli su nam da ih je odveo Batko i da se dalje ne raspitujemo. To je značilo da ih više nema. Mi smo praktično svaki dan čekali da dođu po nas. Dan ili dva nakon što smo izašli s Grbavice, prema pričanju komšija, Batko je došao da nas traži. Ne znam šta bi bilo da nas je našao”, sjeća se Dženana.
Državno tužilaštvo sumnjiči Veselina Vlahovića za sudjelovanje u zločinima nad Bošnjacima i Hrvatima počinjenim tokom 1992. godine. Na teret mu se stavlja da je lično ubijao hladnim i vatrenim oružjem, zlostavljao, pljačkao, silovao, te iz naselja Grbavica i Vraca prisilno odvodio civile, kojima se od tada gubi svaki trag.
U Tužilaštvu BiH napominju da još uvijek “intenzivno rade na istrazi” i svakodnevno dolaze do novih saznanja o počinjenim ratnim zločinima i žrtvama, ali da je “nerealno prognozirati kada bi istraga mogla biti okončana”.
“Prema podacima iz istrage, radi se o vrlo surovim zločinima koji su počinjeni čak i u prisustvu članova obitelji žrtava. Dakle, upravo zbog istraumatiziranosti, veliki broj svjedoka svjedočit će uz mjere zaštite, jer svako podsjećanje na ono što su preživjeli za njih predstavlja dodatnu traumu”, kaže Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH.
Terapijsko svjedočenje
Edina Rešidović, advokatica iz Sarajeva, slaže se da se ne može zanemariti činjenica da žrtve i danas osjećaju strah, a posebno kada se nađu u blizini osoba koje su im u ratu nanijele zlo. Međutim, smatra da sudovi prihvataju “rigorozne mjere zaštite”, te u slučajevima bude i 50 posto zaštićenih svjedoka, što ugrožava javnost suđenja i prava optuženog u postupku.
Rešidović ističe da optuženi moraju imati mogućnost da znaju ko je nešto rekao, kako bi ispitali kredibilitet tih svjedoka i njihovih izjava.
“Na osnovu iskaza zaštićenih svjedoka, teško je govoriti da se može doći do pune istine. Onda često takve presude, gdje ova prava nisu garantovana, mogu da padnu pred žalbenim vijećem. Jer ako optuženi ne može da se suoči sa činjenicama koje ga terete – a to je njegovo osnovno pravo – onda nema ni pravičnog suđenja”, kaže Rešidović.
Grubešić pak ističe da se radi samo o “procesnim mjerama zaštite”, te da to neće otežati dokazni postupak kada suđenje počne.
Važnost pružanja adekvatne zaštite svjedocima prepoznaje i Alma Džubur-Kulenović, specijalistica psihijatrije, pojašnjavajući da će strah kod žrtava postojati toliko dugo koliko im društvo ne bude u stanju pružiti garanciju da svjedočenje neće ugroziti njihovu sigurnost.
“Recept za umanjivanje straha je pravna država, koja će osigurati bezbjednost svjedoka i kažnjivost počinitelja. Svjedočenje je jedini način da pobjednici ne pišu istinu. Ali je bitno omogućiti preživjelima da svjedoče na način koji neće ugroziti njih i njihove najmilije, i onda možemo očekivati da to svjedočenje bude terapijsko i za njih i za nas kao zajednicu”, smatra Džubur-Kulenović.
Unatoč tome što je i sama preživjela traumu čekajući svaki dan da Batko dođe po nju i njenu porodicu, Dženana Halimović ga se više ne boji i spremna je svjedočiti o onome što zna.
“Smatram da je moja obaveza kao čovjeka da pričam i na sav glas govorim o zločinima za koje znam da su se desili. Vrlo je sramotno i ružno šutjeti o onome što znaš. Dakle, riječ je o ljudima koji ne mogu danas da govore u svoje ime, a mi koji smo ostali imamo tu obavezu da u njihovo ime, i u ime pravde, govorimo o tome”, kaže Halimović za Justice Report.
Merima Husejnović je novinarka BIRN – Justice Reporta.
[email protected]. Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.
