U mesinom opisu ima i tacnog a i gresaka. Meni je dovoljno procitati gluposto poput:_BaD_BoY wrote:Meša Selimović: Kakvi su ljudi Bosanci?
nadam se da tema nije vec otvarana..u svakom slucaju stvarno se postavlja pitanje kakvi smo mi ljudi?mnogi narodi kroz historiju imaju svoje heroje i sama uvreda tih heroja je i uvreda tog istog naroda..sta se sa nama bosancima desava pa jednostavno sve sto je vrijedno kod nas mi popljujemo..vecinu intelektualaca koje imamo sveli smo na to ma sta on prica on je matori jarac,senilna budala itd..licno smatram da je kod nas jako mala svijest o naciji..mislim da je mesa sve rekao al me zanima kako pojedini furumasi gledaju na sve ovo..posebno je zanimljivo ovo boldirano bar meni?Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom; dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro. Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.
A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ni tko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tuđe ne možemo da primimo, otkinuti a ne prihvaćeni, strani svakome i onima čiji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmeđi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.
Šta smo onda mi? Lude? Nesrećnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jučer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav. Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukčije nego Ðemail, ali isto tako sigurno. A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam čast našoj ludosti!
p.s.Posto sam postavio izvorni Mesin text nisam mijenjao ime ali svakako da ja u ovom slucaju mislim i na Hercegovce,Krajsnike i ostale..znaci uopste narodi u BIH koji se osjecaju drzavljanima iste:)
- Do jučer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo - sta smo to bilo?
- nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva - prepoznaje li se iko u ovome a da ne spominjem genetski otpad i sl,
I te gluposti su dovoljne da mesin tekst odbacimo kao antropolosku studiju i psiholoski opis. To je Samo njegova umjetnicka sloboda i licni opis - buduci da znamo njegovu biografiju i srpsko opredjeljenje gdje se u duhu trenda tog vremena javno "vratio korijenima". Na svu srecu ne kao Kusta pa ga zato mozemo i dalje slaviti i postovati njegovo licno. A tekst i jeste njegovo licno i umjetnost. U nekim stvarima je ubo u sridu, u nekim lupio glupost.
Pitanje je tebi zasto pocinjes studiju o Bosancima na osnovu mesinog teksta? Da li ti je poznato da susjedni fasisti, sovinosti uglavnom koriste mesin tekst kada pljuju po nama?
