Forum Klix.ba

Kako je UN u BiH kršio ljudska prava i poslije to zataškavao

Nakon rata, sukoba i problema, UN je u sklopu Međunarodne policijske radne skupine (IPTF) imao zadatak da diljem Federacije BiH i Republike srpske provjeri prošlost i odobri rad 18.000 policajaca.

BRUXELLES - Europska inicijativa za stabilnost (ESI) izdala je 10. veljače izvješće o grubim slučajevima kršenja ljudskih prava u BiH, koje su zajedno proveli, i pokušali zataškati, razni predstavnici UN-a, među njima i Visoki predstavnik UN-a za BiH, Paddy Ashdown. Priča je malo duža i odvija se na dvije razine, a dokazuje sistematske pogreške koje su, na kraju krajeva, suprotne i samom dogovoru iz Daytona.

Prva razina je zemaljska. Nakon rata, sukoba i problema, UN je u sklopu Međunarodne policijske radne skupine (IPTF) imao zadatak da diljem Federacije BiH i Republike srpske provjeri prošlost i odobri rad 18.000 policajaca. 793 policajca koja su prošla taj proces odobravanja dobili su doživotnu zabranu obavljanja policijskog posla.

Proces odobravanja tekao je u 4 faze, u razdoblju između 1998. i 2002:
1. Registracija svog policijskog osoblja;
2. Privremeno odobrenje;
3. Provjera, koja je mogla dovesti do ukidanja privremenog odobrenja;
4. Konačno odobrenje;

Ustanovljen je cijeli niz kriterija za davanje ili odbijanje odobrenja. UN je u te četiri godine morao procesuirati oko 18.000 različitih zahtjeva i za svakog od njih izvršiti cijeli niz provjera koje su bile zacrtane planom. Naravno, to je klasičan primjer slučaja u kojem su oči veće od želuca, pa svi ti slučajevi nisu istraženi detaljno, a policajci koji su se prijavili za posao gubili su odobrenje ako su, primjerice, samo spomenuti na nekom suđenju za ratne zločine.

Policajci kojima je odobrenje odbijeno trebali su biti obaviješteni pismom, bez da im se navodilo zbog kojih su razloga odbijeni. Kasnije se to učinilo prestrogom mjerom, pa je donesena uredba po kojoj su policajci imali 14 dana da se požale na svoj slučaj i iznesu dokaze u vlastitu korist. U mnogim slučajevima odbijanja ova metoda kontrole je preskočena, a policajci su saznali za svoje odbijanje tek nakon što je bilo prekasno, budući da su pisma bila poslana direktno njihovim nadležnima. Prođe 14 dana, zbogom sinko!

Nakon završetka cijelog procesa, koji je UN, naravno, ocijenio kao vrlo uspješan i pohvalio svoju ulogu u strukturiranju bosanske policije. Ali, nezadovoljni policajci odlučili su se žaliti bosanskim sudovima, tražeći da im se odobre ljudska prava. Budući da nijedan domaći zakon nije obvezivao BiH da se pokorava odlukama IPTF-a, mnogi od tih zahtjeva su odobravani. I, ovo je pobudilo pažnju velikih igrača.

Visoki predstavnik za BiH Paddy Ashdown, glavni civilni administrator u BiH, i čovjek koji je imao ovlasti smjenjivanja civilnih dužnosnika, te zamjenik glavnog tajnika UN-a za mirovne operacije Jean-Marie Guehenno, su u razdoblju između svibnja 2003. i kolovoza 2004. izmijenili niz pisama u kojima su prebacivali odgovornost jedan na drugoga, a cijelo vrijeme su pokušavali doslovno prisiliti vladu BiH da urgira na sudovima i poništi prvostupanjske odluke kojima su neki policajci vraćeni na posao. Ono oko čega su se Ashdown i Guehenno uvijek slagali bilo je to da svakako treba zaobići domaće vlasti i stvar rješavati na razini UN-a. Rezultat je bio taj da su svi slučajevi policajaca koji su se požalili bosanskim sudovima odbačeni, a u cijelu stvar se uplelo i Vijeće sigurnosti UN-a.

Bh javnost o ovim prepiskama nije znala gotovo ništa.

Policajci koji su doista bezrazložno izgubili posao osnovali su Udruženje decertificiranih policajaca (2. veljače 2004. u FBiH i 31. siječnja 2005. u Republici Srpskoj). Ta udruženja podnijela su brojne žalbe bosanskim i međunarodnim sudovima, između ostalog i Europskom sudu za ljudska prava. U prosincu prošle godine počeli su sa štrajkom glađu. Tadašnja prijelazna vlada BiH donijela je odluku da će osnovati Povjerenstvo koje će proučiti njihove slučajeve. To Povjerenstvo, ipak, neće moći revidirati odluke IPTF-a, nego će provjeravati jesu li otkazi policajcima u skladu sa zakonima koji su vrijedili u vrijeme kad su otkaze dobili.

Sadašnja vlada treba još osnovati povjerenstvo, a sadašnji Visoki predstavnik Christian Schwarz-Schilling već je upozorio vladu da mora poštivati međunarodne zakone.

Ukratko rečeno, UN je vlastite propuste, koji su se dogodili zbog pretjerane revnosti da pokaže kako može funkcionirati kao korektivna mjera u konfliktnim i kriznim područjima, zataškao direktnim pritiskom na vladu jedne države koju naziva samostalnom i suverenom.

Možemo vam donositi brojke i zakone, odredbe, pravilnike i izjave, ali to nema smisla. Iza svakog tog broja stoji jedno ljudsko biće i jedna sudbina. Možda je bolje navesti njih.

Husein Ramić dobio je otkaz na svom mjestu graničnog policajca zato što je IPTF krivo provjerio njegove podatke o obrazovanju. Ramić je podnio dokaze da to nije tako, ali, budući da je prošao rok za žalbu od 14 dana (za koji Ramić nije ni znao dok nije dobio otkaz), nije imao šanse. Ramić ima kredit na kući, a nakon što je dobio otkaz ne može više nigdje naći posao, pa je prisiljen baviti se povremenim poslovima na gradilištima. Ima ženu i dvoje djece. "Život mi je postao katastrofa", kaže. Kao i Ramić, niti jedan od graničnih policajaca koji je dobio otkaz nije osobno obaviješten od IPTF-a, iako je bilo rečeno da će se to dogoditi.

Zoran Bijelić izgubio je posao zato što je protiv njega u vrijeme procesa odobravanja tekao sudski postupak. On je 2001. oslobođen od optužbi na prvostupanjskom, a 2003. i na drugostupanjskom sudu. Rečeno mu je da će se moći vratiti na posao ako bude oslobođen. U međuvremenu je u birokratskoj proceduri posao otišao u nepovrat. Bijelić ima dvije kćeri na fakultetu, čije obrazovanje jedva uspijeva plaćati sređujući papirologiju u sigurnosnoj agenciji u Doboju. Ne može dobiti posao čuvara u toj istoj agenciji, jer je u međuvremenu došla uredba da decertificirani policajci ne mogu dobiti taj posao. Zoran Bijelić ima 50 godina.

Salko Gosto i Rifat Culjevic izgubili su posao zato što je IPTF ustvrdio da su 1992. bili ispitivači u logoru Tarčin, nedaleko od Sarajeva. Njih dvojica kasnije su istražili slučaj i ustvrdili da se nigdje ne nalaze na popisu osumnjičenika za ratne zločine. Ipak, obilježeni su kao takvi, a IPTF je u obrazloženju decertifikacije naveo sljedeće: "U skladu s time, razumno je zaključiti da snosite odgovornost za zločine protiv čovječanstva, za povrede Ženevske konvencije, te za povrede ratnog prava, koje su kažnjive zakonima Federacije". Nije naveden niti jedan dokaz da su njih dvojica zaista počinili ijedan ratni zločin, doduše, IPTF-ova pisma su samo rekla "identificirani ste kao..."

To su neke od sudbina, ima ih još. Dio policajaca podnio je tužbe Europskom sudu za ljudska prava, ali mogle bi proći godine prije nego njihovi slučajevi uopće dođu na saslušanje. U međuvremenu su, zbog birokratskih i proceduralnih grešaka, i nevoljkosti da se one priznaju, uništene stotine života.