A KAKO SE ONDA ZARKO I MISO NIKAD NISU OBOGATILI?

Post Reply
User avatar
Karadoz
Posts: 591
Joined: 30/06/2003 00:00
Location: Anamo tamo u ganjku

#1 A KAKO SE ONDA ZARKO I MISO NIKAD NISU OBOGATILI?

Post by Karadoz »

A KAKO SE ONDA ZARKO I MISO NIKAD NISU OBOGATILI?

Jedna od rijetkih pi talica kojom su kriticari Tudjmano va rezima u komparativnoj raspravi o narodnim vodjama nepogresivo zaskakivali njegove pobornike, i poslije koje bi cak i vrhunski teorem o stvaranju svete hrvatske drzave pomalo nalikovao izdusenom balonu, odnosila se upravo na imovinski procvat Cacina bioloskog podmlatka. Jedni bi se potom s podignutim kaziprstom nesportski izivljavali povijesnim anegdotama po kojima je Josip Broz drzao svoje sinove kao u austrougarskom internatu, pa su gotovo i sami snijevali o svinjskoj glavi na zakljucanome dedinjskom tavanu, a drugi bi tuzno gledali u pod i potiho kleli razmazene djecake kojima prkno umije na dojc-marku te politicku moc zinuti gladnije od kozmicke crne rupe. Mislili o Titu stomudrago, oko dvojice njegovih spartanski oslikanih sinova nije se imalo kazati ama bas nista.

Franjo Tudjman bio je kudikamo brizniji otac obitelji, i dobro je pazio, sve dok je bio u snazi, da se poslije njegove smrti djeca ne moraju oko nasljedstva otimati poput ucviljene Pantelijine sirocadi iz filma Maratonci trce pocasni krug. Tecikuca s Tuskanca ionako nije namicao blago na vlastitu imovinsku karticu, s izuzetkom velebnog posjeda koji je majstorski okupirao noc uoci donosenja zakona o otkupu, vec je svoja poznanstva rabio iskljucivo u korist Miroslava i Stjepana, te kceri Nevenke, i sire. Danas se bas nitko od Tudjmanovih ne moze pozaliti kako im je stari bio cicija. Dobro, zaprimio je i Franjo koju stotinu tisuca na ime autorskih honorara za knjige koje su u slobodnoj Hrvatskoj dozivjele vise ponovljenih izdanja negoli Dalaj Lama inkarnacija, a i njegova zivotna druga Ankica lijepo je prosperala od Zaklade za djecu Hrvatske.

Krovni obavjestajac
Pa sta onda, reci ce neki, sta je falilo Titu i Jovanki, a Joza cak nije ni knjige pisao! Vratimo se mi djeci, koja u svoje vrijeme nisu bila djeca Hrvatske, vec su odrastala u beogradskoj Ulici generala Zdanova, gdje nitko nije slutio kakav poduzetnicki potencijal u sebi kriju. Recimo, najstariji medju njima, Miroslav Tudjman pokazivao je tek nesto pjesnickih sklonosti, objavljujuci u skolskim novinama stihove o "malenoj zvezdici koja sja na nebu, dok zora vec svice i petao kukurice". Poslije se primio velikih skola, i specijalizirao informatologiju, pa je radio u izdavastvu, da bi devedesete docekao kao profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Znanci iz onoga doba pamte ga kao ozbiljnog i ugodnog kolegu, i malo je tko u stanju protumaciti sto mu se pod zadnje dogodilo, kada je sudbine milijuna ljudi u svoje ruke uzeo njegov jednako ozbiljni ali malo manje ugodni tata.

Mirina prica ipak nije od onih jednostavnijih. Naime, receni obrat nije se dogodio 1990. godine, nego tek pocetkom rata u Hrvatskoj, odnosno po raketiranju Banskih dvora u kojima su razgovore o buducnosti zemlje vodili Franjo Tudjman, Stipe Mesic i Ante Markovic. Nakon sto je prvi hrvatski predsjednik prezivio atentat JNA-vazduhoplovstva, iz nepoznatih razloga zavadjeni sin i otac odlucuju tada prekinuti desetogodisnju sutnju i pomiriti se uz navodno posredovanje Gojka Suska. Miroslav Tudjman uto napusta nekadasnje socijaldemokrate aktualnoga hrvatskog ministra kulture Antuna Vujica, i uspjesno spaja vlastitu profesiju s politickom karijerom stupajuci kao novi clan Vijeca za obranu i nacionalnu sigurnost na celo Hrvatske informativne sluzbe. Sto ce reci, krovne zapovjedno-analiticke organizacije brojnih spijunskih tijela pri Ministarstvu obrane i nad samom Vladom RH.

Svoj novi posao Miroslav Tudjman obavlja savjesno i predano, te na ocevo zadovoljstvo osobno provodi povezivanje svih nasih spijuna u Hrvatskoj i Herceg-Bosni, ali i kampanju protiv zagrebackog instituta Georgea Sorosa. Nece ga presudno uzdrmati protest Amerike zbog sina namjestenog na sluzbenu poziciju pored demokratski izabranog oca, ali hoce sukob s najodanijim predsjednikovim savjetnikom Ivicem Pasalicem, i to upravo oko politickog i privredno-kriminalnog utjecaja nad fantomskom Herceg-Bosnom. Otac ponovo zove u pomoc sina razmetnoga tek kada mu potkraj vladavine dolazi k pameti kako iz spijunskih redova informacije cure preko svake mjere. Miroslav i opet uspijeva preuzeti kontrolu nad obavjestajcima, no carstvo uskoro odlazi ipak u definitivnu propast, s poznatim finalom drame u zagrebackoj bolnici Dubrava.

Miroslav Tudjman u medjuvremenu nije stekao razmjerno znacajniji imetak, osim vile od oko 400 kvadrata na Bracu, te novog "mercedesa" i "grand cherokee jeepa", dok se o mogucim bankovnim racunima u zemlji ili inozemstvu ne zna nista, kao uglavnom niti o racunima vecine ostalih clanova Obitelji. Njegovo djelo tice se zapravo prvenstveno preuzimanja kontrole nad represivnim mehanizmima koji su Tudjmanovima imali osigurati miran san, nakon mnogih zlodjela nad citavim narodima i bivsom drustvenom imovinom. Materijalno koristoljublje Miroslava Tudjmana formalno je neznatno u odnosu na apetitli mu sestricu Nevenku i njezina mladjeg sina Dejana Kosutica, primjerice. Ovo dvoje pod stramac su utrpavali i poduzeca i banke, sve uz pomoc Franjinih suradnika i podanika, i samo za spomen na zgrnutu imovinu i putove stjecanja iste u mame i sina, trebalo bi nam prostora barem koliko ovdje imamo za pricu o Miroslavu i Stjepanu.

Porodica vrijedna 700 miliona
Sam Franjo Tudjman o svojoj je mezimici Nevenki, pasioniranoj tuziteljici nezavisnih i radoznalih hrvatskih novinara, rekao slijedece: "Mojoj kceri razna placenicka piskarala podmecu kojekakve izmisljene zarade, a ona se tamo muci s nekakvim ducancicem, khe..." Mati Ankica o svojima ce izjaviti: "Ja bih zapravo bila sretna kada bi svi mladi hrvatski ljudi bili uspjesni kao moja djeca." Namjesto komentiranja ovih rijeci predsjednika i prve dame, podsjetimo se kako u hrvatskom drustvu istinska moc i bogatstvo ipak pripadaju najprije sinovima, dok su zene i kceri sa nasljednicima tek cuvarice vjekovnog ognjista, pa makar i zlatom optocenog. Ako se Miro pozabavio salovanjem i cementiranjem politickog utjecaja, ono se mladji mu brat Stef nije ni brodskom uzadi dao istegliti van poduzetnickih voda, na mladome trzistu kapitala i u posvema trusnim drustvenim okolnostima.

A pravo za reci, nekako ga je i bilo krenulo, pa je u svega nekoliko godina od komercijalista u "Agrokoki" postao jedan od najuspjesnijih hrvatskih biznismena, a vise se ne voza niti u onome istom stojadinu s kraja osamdesetih. Vec 1990. Stjepan Tudjman postaje direktor HDZ-ove tvrtke znakovita imena "Domovina d.d.", a ubrzo i njezin vlasnik, pa ga odmah dopada i muka oko dobavljanja robe za Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo obrane. Uskoro, ovo poduzece postalo je ekskluzivni nabavljac voca i povrca za zagrebacki Studentski centar, u kojemu se inace godisnje pojede oko sedam milijuna obroka, pa nije da "Domovini d.d." fali rabote. Ugovor sa SC-om obnavlja Stjepan Tudjman devet godina zaredom, no piljarski mu biznis u medjuvremenu biva monotonim, pa se siri na ugostiteljstvo, i polako dolazi u posjed lanca hotela i kafica u Zagrebu i ostatku Hrvatske.

Ugostiteljski mu biznis u medjuvremenu biva monotonim, pa se siri na filmsku produkciju, osnivanjem poduzeca "Patria film" - oko imena novog poduzeca ocito se nije previse zamarao - u kompaniji sa Jakovom Sedlarom i Zeljkom Senecicem. Produkcijski mu biznis u medjuvremenu biva monotonim... No dobro, Stjepan Tudjman ce se '98. izboriti i za hrvatsku licencu najjace rent-a-car tvrtke na svijetu, "Hertz Internationala". Ovdje je zacijelo bio uspjesniji nego na filmu, a i voznja "Hertzovim" automobilima kudikamo je ugodnija od gledanja filmova koje je proizvela "Patria". Spomenuti producentsko-redateljsko-scenaristicki trio snimio je neke od najnepodnosljivijih djela koja je ziv covjek ikad vidio, pa ako vam naslovi poput Zavaravanja, U agoniji ili Dubrovnik 1991. ne znace bas nista, laka se srca smatrajte istinskim kinematografskim sretnikom.

U dane kada dojucerasnji partijski i poslovni mocnici po Hrvatskoj padaju kao jesensko lisce - naprosto zato jer ih je bilo k'o u gori lista - pa namjerniku oko Policijske uprave zagrebacke sve zapinju o nogavicu, Tudjmanovih odjednom nema ni za lijeka. Tek, pojavio se neki dan Miroslav; pozvao ga na razgovor novi ministar unutarnjih poslova Sime Lucin, trogirski podstanar i radnicko dijete, i politicar pravo nameracen na tajkuncad i spije. Svakako bi bilo dobro pitati ga hocemo li i pale Tudjmanove priviti ubrzo na rane s kojima smo iskoracili iz njihova rezima, a za pocetak se moze i sam podsjetiti na poslovne uspjehe Obitelji u arhivi uglednoga Financial Timesa, koji je nabrano im obilje procijenio na preko 700 milijuna dolara. Pa da ih Lucin zamoli barem da neko vrijeme ne napustaju domovinu, a ne da poslije za njima po svijetu cipele habaju prezaposleni agenti Interpola.
Post Reply