Da se nikad ne zaboravi ...

Stranke, političari... Recite i Vi svoje mišljenje!
User avatar
CPT
Posts: 5619
Joined: 16/05/2018 11:13
Has thanked: 8 times
Been thanked: 32 times

#2851 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by CPT » 30/05/2019 21:16

Na lokalitetu vrhpoljskog mosta, gdje se 31. Maja 1992. godine dogodio stravičan zločin, održano je prigodno prisjećanje na stradanje Bošnjaka ovog kraja. Pripadnici srpskih snaga su na današnji dan silom dotjerali mještane zaseoka Begići na ovo mjesto. Nakon fizičkog maltretiranja, nedužni ljudi su tjerani da skaču s mosta u Sanu, a zločinci su pucali u njih.





User avatar
CPT
Posts: 5619
Joined: 16/05/2018 11:13
Has thanked: 8 times
Been thanked: 32 times

#2852 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by CPT » 30/05/2019 21:19

Biljani, selo koje je ubijeno u jednom danu
Prije 24 godine kod Ključa su ubijena 264 civila Bošnjaka. Među njima je bila tromjesečna beba i još petero djece.


julisiz es grant
Posts: 7471
Joined: 27/07/2008 23:34
Location: Oj Kupreško ravno poljce, što pozoba Crnogorce...

#2853 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by julisiz es grant » 30/05/2019 21:26

CPT wrote:Na lokalitetu vrhpoljskog mosta, gdje se 31. Maja 1992. godine dogodio stravičan zločin, održano je prigodno prisjećanje na stradanje Bošnjaka ovog kraja. Pripadnici srpskih snaga su na današnji dan silom dotjerali mještane zaseoka Begići na ovo mjesto. Nakon fizičkog maltretiranja, nedužni ljudi su tjerani da skaču s mosta u Sanu, a zločinci su pucali u njih.



Vođa grupe koja je izvršila ovaj zločin, Jadranko Palija, pred sudom BiH osuđen je na 27 godina zatvora i trenutno izdržava kaznu.

User avatar
muha_sa
Posts: 108931
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa
Has thanked: 333 times
Been thanked: 416 times

#2854 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa » 31/05/2019 09:36

TUŽNA GODIŠNJICA

Dan bijelih traka: Sjećanje na krvavo prijedorsko ljeto i 3.176 žrtava

Danas se obilježava Dan bijelih traka. Naime, 31. maj simboličan je datum proglašen u znak sjećanja na 3.176 ubijenih stanovnika prijedorskog kraja, a ovaj datum se obilježava u Bosni i Hercegovini i brojnim evropskim gradovima.

Na današnji dan su vlasti bosanskih Srba prije 27 godina naredile nesrpskom stanovništvu da nosi bijele trake oko ruku, a na kuće i stanove da okače bijele čaršafe.

Međunarodni dan bijelih traka već sedmu godinu zaredom obilježava se mirnom šetnjom kroz prijedorske ulice.

Krajem aprila 1992. godine SDS je uz pomoć paravojnih formacija i JNA izveo klasični vojni puč i preuzeo vlast u Prijedoru, a samo nekoliko dana kasnije počeli su se izvršavati i prvi masovni zločini. Tako je kraj maja i definitivno je označio početak krvavog prijedorskog ljeta 1992. godine.

Ovako je glasio poziv upućen preko Radija Prijedor 31. maja 1992. godine:

"Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice".

Ovo je bilo prvi put da su nakon nacističkog proglasa iz 1939. članovi jedne etničke ili religijske skupine na ovaj način bili obilježeni za istrebljenje, što je predstavljalo uvod u etničko čišćenje nesrpskog stanovništva i genocid nad Bošnjacima na području Prijedora.


Konačan ishod ovog zločinačkog poduhvata bio je uklanjanje 94 posto Bošnjaka i Hrvata s teritorije ove općine.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/dan-bij ... /190531001

julisiz es grant
Posts: 7471
Joined: 27/07/2008 23:34
Location: Oj Kupreško ravno poljce, što pozoba Crnogorce...

#2855 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by julisiz es grant » 31/05/2019 09:54

Image

User avatar
muha_sa
Posts: 108931
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa
Has thanked: 333 times
Been thanked: 416 times

#2856 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa » 31/05/2019 10:00

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/116 ... traka.html

NEKA CIJELI SVIJET ZNA: Kanadski grad Hamilton obilježava Međunarodni dan bijelih traka...


Uz natpis na velikom elektronskom panou ispred zgrade Skupštine grada "Hamilton podržava Međunarodni dan bijelih traka" taj kanadski grad i ove godine prisjetio se 31. maja 1992. godine i žrtava genocida u Prijedoru

U saopćenju Instituta za istraživanje genocida Kanada rečeno je da građani tog grada i Kanade postaju svjesni u kojim razmjerima se dogodio zločin genocida u Prijedoru i na cijeloj teritoriji BiH.

Bijele trake su jedan od dokaza namjere da se u Prijedoru počini genocid, jer se tada obilježila grupa na vidljiv i jasan način kako bi se istrijebili i prognali s tog teritorija.

Uvođenje bijelih traka za nesrpsko stanovništvo značilo je ništa manje od dozvole za "slobodan lov" na dojučerašnje komšije i prijatelje, a sada ponižene ljude, koji su s tim obilježjem za tu aparthejdsku vlast postali neljudi i pripremljeni za odstrel.


- Njih je tako svako od tih žestokih nacionalista mogao hapsiti, proganjati, pljačkati, ubijati i činiti druga zvjerstva jer su ti ljudi bili van zakona - podsjeća se u saopćenju Instituta.

Kako su ocijenili, danas se kontinuitet genocidne ideje u Prijedoru ogleda u masovnom kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda prognanika i povratnika, preživjelih žrtava i svjedoka genocida.

Stoga će, najavili su, Dan bijelih traka ostati stalni simbol borbe u Kanadi i svijetu protiv negiranja zločina genocida u Prijedoru, protiv policijskih zabrana komemorativnih skupova žrtava u Prijedoru te protiv kontinuiranog odbijanja lokalne vlasti da dozvole izgradnju memorijala civilnim žrtvama.

Bit će to simbol borbe za istinu i pravdu, za ljudska prava i slobode, za priznavanje, poštovanje, prihvatanje i toleriranje drugog i drugačijeg u čitavom svijetu, zaključuju u saopćenju Instituta za istraživanje genocida Kanada.

User avatar
muha_sa
Posts: 108931
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa
Has thanked: 333 times
Been thanked: 416 times

#2857 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa » 31/05/2019 10:43

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/da ... trebljenja
Dan bijelih traka: Bila je to kampanja istrebljenja
Građani i udruženja opet će dati podršku roditeljima 102 ubijene djece koji traže podizanje spomenika u Prijedoru.
Danas se obilježava Dan bijelih traka u znak sjećanja na 3.176 ubijenih i nestalih Prijedorčana tokom rata u BiH.

Obilježavanje Dana bijelih traka organizuje građanska inicijativa “Jer me se tiče”, a kao i proteklih godina, i ove godine je posvećeno podršci roditeljima 102 prijedorske djece ubijene od 1992. do 1995. godine, koji uporno traže podizanje spomenika svojoj djecu u ovom gradu, što gradske vlasti odbijaju.

Okupljanje je predviđeno u 13:00 na početku glavne prijedorske ulice. Kako je saopćeno iz inicijative, povorka će se kretat mirno i dostojanstveno pješačkom zonom.

Most na Bereku je jedan od prijedloga gradskim vlastima za memorijal ubijenoj djeci I tamo će učesnici moći da postave svoje bijele trake nakon okupljanja na glavnom gradskom trgu.

Kampanje istrebljenja
Simbolika bijelih traka dolazi iz 31. maja 1992. godine, kada su vlasti bosanskih Srba u Prijedoru (kasnije i u nekim drugim mjestima) izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se naređuje nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.
Ovo je bio početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracijski logori i činjeni drugi zločini, čiji je konačni ishod bio uklanjanje 94 posto Bošnjaka i Hrvata s teritorije općine Prijedor.

Simboličnim vezivanjem traka i ispisivanjem poruka na improviziranim prozorima, a koje su prijedorski Bošnjaci i Hrvati 31. maja 1992. morali prekriti bijelim čaršafima, građani i udruženja godinama podsjećaju na stradanja, te ukazuju na diskriminaciju koja je mnoge Prijedorčane te 1992. godine odvela u smrt.


User avatar
muha_sa
Posts: 108931
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa
Has thanked: 333 times
Been thanked: 416 times

#2859 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa » 02/06/2019 15:27

https://avaz.ba/kantoni/srednjobosanski ... e-porodice

JAJCE Održat će se manifestacija „Spomen njima, po(r)uka nama"

Godišnjica zločina nad Bošnjacima u Jezeru: Ubijane su čitave porodice
U junu 1992. godine stradalo 34 mještana Jezera, Ljoljića i Čerkazovića


User avatar
muha_sa
Posts: 108931
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa
Has thanked: 333 times
Been thanked: 416 times

#2861 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa » 27/06/2019 09:15

https://www.klix.ba/vijesti/bih/dan-kad ... /190627010

ZVJERSKI ZLOČIN

Dan kada su i djeca živa spaljena: Još traje višegradski sramni zavjet šutnje o "živoj lomači"

Prije tačno 27 godina, 27. juna 1992. godine, velikosrpski zločinci su u kući Mehe Aljića, u višegradskom naselju Bikavac, zapalili žive 72 osobe, uglavnom žene, djecu i starce.
Najmlađe žrtve bile su maloljetna djeca Esada Tufekčića, jednogodišnji sin Ensar i petogodišnja kćerka Elma.

"Naredno jutro, 28. juna, u blizini spaljene kuće na Bikavcu bio je zastrašujući i normalnom ljudskom umu neshvatljiv prizor, ostaci zgarišta, a u zraku je titrao, osjećao se i pritiskao okolinu stravičan zadah spaljenih ljudskih tijela", podsjeća Ermin Kuka iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.


Spaljivanje civila na Bikavcu, po okrutnosti i broju žrtava najmasovniji i najmonstruozniji zločin, dogodilo se 13 dana nakon nezamislive strahote i spaljivanja civila u Pionirskoj ulici u Višegradu.

Pljačke, ubistva, progoni...


"Zločinci i monstrumi očigledno nisu bili zadovoljni brutalnošću i veličinom zla svoga sramnog i bešćutnoga čina iz Pionirske ulice pa su nadmašili sami sebe i priredili još okrutnije i gnusnije spaljivanje višegradskih Bošnjaka, a sve u cilju izvedbe velikosrpskog projekta pokolja, istrebljenja i masovnog progona Bošnjaka iz doline Drine. Četničke zvijeri su svoj ubilački pir započele pljačkom, ključnim obilježjem 'srpskoga vojevanja i junaštva'. Žrtve su najprije opljačkane, a pljačka nezaštićenih civila događala se u svim mjestima u širem području Višegrada. U tim bestijalnim orgijama četnici su sistemski i planski ubijali, zarobljavali, zatvarali i maltretirali Bošnjake, uništavali im kuće i imovinu, minirali i palili džamije i ostale vjerske objekte, skrnavili mezarja", podsjeća Kuka, autor knjige "Genocid nad Bošnjacima Višegrada 1992.-1995." koja bi trebala doživjeti svoju promociju ove jeseni.

Podsjeća da je Zehra Turjačanin jedina preživjela spaljivanje civila tako što je iskočila kroz prozor i spasila se iz pakla te svjedočila o užasnom zločinu.

"Ona je u vatri zadobila opekotine trećeg stepena i podvrgnuta je presađivanju kože. Ostala je bez dijela ušnih školjki, a šake su joj paralizirane. Njeno cijelo lice bilo je bukvalno crno, izgorjelo", kaže Ermin Kuka.

Većina žrtava monstruoznog zločina na Bikavcu bila je iz Višegradske župe, samo iz sela Velike Gostilje bile su 23 osobe. Iz sela Prelovo u ovoj kući je zapaljena Mina Vilić (Hamdijina supruga) s troje maloljetne djece mlađe od deset godina (Nihada, Nihad i Zineta).

"Za spaljivanje civila optuženi su i osuđeni Milan Lukić i Mitar Vasiljević koji su 13 dana ranije spalili i civile u kući u Pionirskoj ulici. Očigledno je kako im je spaljivanje bošnjačkih višegradskih civila bila specijalnost u provođenju genocida. To je potvrđeno i na suđenju zločincima u Haškom sudu. Naime, Pretresno vijeće je uvjereno da je Milan Lukić bio prisutan i naoružan tokom cijelog događaja. Kundakom puške je gurao ljude u kuću, govoreći: 'Hajde da ih utrpamo što više unutra'. Nakon što su žrtve zaključane, on je pucao u kuću, ubacio ručne bombe, a potom je zapalio polivši benzin. Pretresno vijeće, međutim, nije utvrdilo da je tom bešćutnom činu prisustvovao i Sredoje Lukić", ističe Kuka.

Sudije Haškog tribunala su spaljivanje civila u Pionirskoj ulici i na Bikavcu kvalificirale najtežim zločinom protiv čovječnosti smatrajući da je poduzimanje navedenih radnji dio šireg ili sistematskog napada usmjerenog protiv bošnjačkog civilnog stanovništva. Brojna ubistva, istrebljenje, porobljavanje, deportacije i prisilno premještanje bošnjačkog stanovništva, zatvaranje i drugi oblici lišavanja slobode koji se poduzimaju uz kršenje osnovnih pravila međunarodnog prava čine dugačak i žalostan popis zločinačkih i genocidnih postupanja učinjenih prema Bošnjacima iz doline rijeke Drine, a u ime projekta tzv. Velike Srbije.

Zla namjera i zavjet šutnje


"U tom kolopletu i historijatu četničke bijede i neljudskosti paljevine u Pionirskoj ulici i na Bikavcu vrhunac su ljudske zlobe, zle krvi i moralnoga beščašća. Konac 20. stoljeća obilježila je agresija na našu zemlju s krvoprolićem kolosalnih, gigantskih razmjera, s tim da ovi stravični događaji postaju dio tragične povijesti Bošnjaka. Zapravo, samo predstavljaju nastavak okrutnosti učinjenih u Drugom svjetskom ratu muslimanskom življu, budući da su i u tim tragičnim vremenima četnici činili brojne zločine. I tada su zatvarali muslimane u kuće, u njih ubacivali ručne bombe, a potom od tih kuća činili vatrenje buktinje. Užas, okrutnost, paljevina, zla namjera, očigledni predumišljaj i kalkulacija, zločinački plan. Bezosjećajnost, monstruoznost i brutalnost obilježja su ovoga nečovječnog čina. Sakupiti Bošnjake u kuće, koje su faktički postale klopke, i obilježiti žrtve koje su bile bespomoćne u tom paklu koji je uslijedio. Nezamislivo je kolika je bila njihova bol, njihova patnja, koliko su se trudili sačuvati svoju djecu, svoje bližnje", kaže Kuka.

Dodaje, međutim, da je indikativno da su velikosrpski ideolozi i lokalne vlasti u Višegradu 12. aprila 2017. godine, na Dan ruskih dobrovoljaca, na uzvišenju zvanom Grad na Bikavcu, iznad kuće Mehe Aljića u kojoj su spaljeni bošnjački civili, podigli spomen-krst visine 5,5 metara i težine oko 400 kg. Na ruskom spomen-krstu uklesana su imena sedam ruskih plaćenika i dobrovoljaca koji su poginuli na ratištima oko Višegrada. Krst je doniralo Udruženje veterana "12. April" iz Kosovske Mitrovice, a otkriven je uz prisustvo ruskih Kozaka, crnogorskih dobrovoljaca, predstavnika boračkih organizacija te predstavnika lokalne vlasti na čelu s aktuelnim načelnikom Višegrada Mladenom Đurevićem. Krst su blagoslovili sveštenici Srpske pravoslavne crkve.

"Zabrinjava dugogodišnji zavjet šutnje izvršilaca ovog gnusnog zločina i svih komšija Višegrađana srpske nacionalnosti. Nemoguće je bilo učiniti tako gnusan i monstruozan zločin, planiran i organiziran, a da samo nekolicina (izvršilaca) zna za to. Sjećanje na zločin spaljivanja civila na Bikavcu treba ujedno i biti poruka preživjelih žrtava svima onima koji raspolažu informacijama i znaju, da prekinu zavjet šutnje i kažu gdje se nalaze posmrtni ostaci spaljenih bošnjačkih civila. Svaka žrtva, neovisno kojoj nacionalnoj, etničkoj ili vjerskoj skupini pripadala, zaslužuje da se zna i označi mjesto njenog vječnog smiraja. To će ujedno značiti i smiraj preživjelima, da znaju gdje su ukopani njihovi najmiliji", zaključuje Ermin Kuka iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

User avatar
Maraschino
Posts: 16394
Joined: 10/11/2006 16:15
Location: ...
Has thanked: 374 times
Been thanked: 238 times

#2862 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Maraschino » 11/07/2019 09:23

Ovu njusku ne treba zaboraviti i dobro je zapamtiti.

Image

https://www.klix.ba/vijesti/regija/gnus ... /190710162

User avatar
pici
Posts: 31209
Joined: 19/07/2007 23:17
Location: zbrinut u kupleraju...
Has thanked: 408 times
Been thanked: 511 times

#2863 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by pici » 11/07/2019 14:28


User avatar
Banksy
Posts: 27349
Joined: 18/07/2008 09:33
Has thanked: 340 times
Been thanked: 468 times

#2864 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Banksy » 14/07/2019 18:44


11.07.2019

Hasan Nuhanović: Mehanika fluida

Razgovor sa Hasanom Nuhanovićem za Sarajevske sveske, povodom 20 godina od genocida u Srebrenici,
Boro Kontić

http://www.prometej.ba/clanak/drustvo-i ... luida-3967
Vrlo je potresno, ali se mora pročitati.

User avatar
vjesticanametli
Posts: 13329
Joined: 15/02/2008 09:31
Location: Sarajevo X
Has thanked: 207 times
Been thanked: 285 times

#2865 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by vjesticanametli » 01/08/2019 22:30

:sad:

mali jomu
Posts: 5239
Joined: 22/05/2017 17:00
Been thanked: 3 times

#2866 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by mali jomu » 10/08/2019 16:23

TREBINJE Doputovao iz Švedske

Alen Glavović na grobu Srđana Aleksića: Njegov sam dužnik do kraja života

Ja sam mu zahvalan, ali i tužan jer je on morao dati život za mene, morao je umrijeti da ja živim



Image



- Svake godine približno u isto vrijeme dođemo u Trebinje i posjetimo Srđanov grob zajedno s čika Radom. Srđan je dao život spašavajući mene i dužan sam do kraja života da dolazim na njegov grob i kao čovjek i kao familija, a nadam se da će to nastaviti i moja djeca. Ja sam mu zahvalan, ali i tužan jer je on morao dati život za mene, morao je umrijeti da bih ja živio - rekao je Glavović na Srđanovom grobu.

Srđanov otac Rade kaže da mu je uvijek drago sresti Alena i prisjetiti se zajedničkih uspomena.

- I ove godine sam na groblju zajedno s Alenom i njegovom ženom kod našeg Srđana. Dođemo da popričamo, prisjetimo se onog opakog vremena, ali razgovaramo i o tome kako je Srđan svojim djelom utjecao na ljude da budu razumniji, da shvate šta je dobrota, šta je čovjek. On tako živi u ljudima koji su ga prihvatili i usvojili - istakao je Rade.

Podsjetimo, Srđan Aleksić umro je 27. januara 1993. godine od posljedica povreda zadobivenih 21. januara, kada je pokušao i uspio odbraniti svoga prijatelja i druga Alena Glavovića od četvorice pripadnika Vojske RS.

https://avaz.ba/vijesti/bih/508507/alen ... aja-zivota

User avatar
BHCluster
Posts: 16195
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Has thanked: 73 times
Been thanked: 57 times
Contact:

#2867 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by BHCluster » 15/08/2019 20:46

26 godina šutnje o zločinima nad Bošnjacima u Ljubuškom

Na današnji dan, 15.8.1993. godine počeo je progon ljubuških Bošnjaka od strane HVO i HV, za Herceg Bosnu, čistu od nehrvata a sve po zločinačkom planu Šuškovom i Tuđmanovom; svi muškarci od 18 do 60 godina potrpani su na kamione i otjerani u logor Heliodrom u Mostar.

Dobijanjem garantnih pisama koja su stizala iz inostranstva, izlazili su jedan po jedan i za 48 sati morali su napustiti Ljubuški. Ljudi su prodavali što su imali i odlazili sa familijama. Oni koji nisu mogli ići zbog bolesti nekog bližnjeg ili zbog financijskih problema, ostali su.

U to vrijeme po gradu harala je nekakva uniformisana naoružana banda, pljačkala i ubijala koga je htjela. Zvali su ih tutinovci. Tako su upadali po kućama u Samirovu, Munibinu, Ramizinu... prijeteći da će ih pobiti ako im ne daju pare, nazivajući ih balijama... Zlikovci su pucali cijelu jednu noć sve do 5 sati ujutro dok nisu došli specijalci iz Mostara i priveli ih.

Kad sam došla ujutro do Munibinih, bila sam u šoku. Kuća je bila potpuno izbušena mecima vani i unutra.

Prelazila sam preko hrpa žbuke i dijelova vrata, zidova, betona...tražila sam ih. Nina i Sandra se sjećaju samo vojničkih čizama koje su hodale gore-dole po sobi dok su bile skrivene u drugoj sobi. Pitale su Munibu - je li ovo bako film? Je, je...govorila je prestrašena, grleći ih. Svi su preživjeli tu paklenu noć.

Vraćajući se od njih još u šoku od svega što se događalo začula sam Ćelebijin plač ispred kuće njene majke Ramize. Skočila sam u vrt i potrčala prema kući.

Pred vratima je stajala Ćelebija i jedan policajac a napola spaljena dva Kur’ana ležala su na zemlji malo dalje od njih. Ubili su Ćelebijinu majku Ramizu Delalić, staricu devedesetih godina koja je živjela sama u toj maloj kućici. Ležala je, sitna i mršava, sklupčana u krvi između stola i kauča a cijela prostorija je bila izbušena mecima. Gledala sam zaprepaštena u njeno beživotno tijelo i hiljade praznih čahura od metaka, sve mi se zamaglilo pred očima.

Zašto su je ubili, samo sam ponavljala u sebi. Nitkovi! Grlila sam Ćelebiju pokušavajući je utješiti a nisam nalazila riječi. Prekoputa je bila Samirova kuća u kojoj su odavno izbjeglice na jednom katu a Tutini razbojnici na drugom. Ćelebija je glasno plakala a jedna žena iz te kuće je ljutito doviknula: šta je šta plačeš, koliko su naših pobili u Bosni...

Ćelebija je ostala zbog majke u Ljubuškom, a sestra i braća sa familijama bili su u Njemačkoj. Nije znala kako će sahraniti majku, nikog nije bilo više od komšija, svi su već otišli. I hodža i svi. Ne boj se, govorila sam joj, zajedno ćemo. Bilo je to 18. 9. 1993.

Majku Ramizu smo sahranili sutra u Zorbinovacu. Meho Osmić je vozio kamion sa kovčegom a ja i Ćelebija smo išle iza. Jedan stari BMW sa nekim likovima kružio je oko nas prijeteći cijelim putem do harema. Samo sam ga "pozdravila" srednjim prstom i išla dalje. Nikog nije bilo okolo, sve je bilo pusto. Na haremu je došlo još nekoliko ljudi. Sjećam se kako su pogureni i šunjajući se pretrčali cestu i utrčali u harem Marko i još dvojica ljudi s Mostarskih Vrata. I tako smo je sahranili svi pomažući. Ćelebija je samo plakala i zahvaljivala svima.

A Ivo Lučić, hercegbosanski SIS-ovac je u izvještaju Miroslavu Tuđmanu tadašnjem HIS-ovcu, napisao 4.12.1993.: „Dana 17. na 18.09.1993. godine u Ljubuškom skupina vojnika iz Kažnjeničke bojne je napala obiteljsku kuću Omera Zagića kojom prilikom je došlo do pucnjave iz pješadijskog vatrenog oružja i bacanja bombi. Tom prilikom je poginula Ramiza Delalić. Slučaj je u cijelosti predat VP.„

Kako Ivo predade slučaj VP tako nikada više ni riječi o tome.

U Ljubuškom su ’93 svi Srbi i Bošnjaci dobili otkaze na poslu, oduzeta su im auta, ubijeni su ni za što krivi: Ibro Osmić, Zaim Konjhodžić, Huso Karailo, Ramiza Delalić.

Njihove obitelji ne smiju upitati ko ih je ubio ni danas zbog straha što bi im se moglo dogoditi. Ubijene su još dvije osobe, također Bošnjaci, Mačak i Sabrina za koje su počinioci odslužili kazne. Ubijeni su i Mijo Grbavac i njegova supruga u tom periodu. Nikad nitko za to nije odgovarao, koliko ja znam. Srušene su dvije džamije u Vitini i Gradskoj i pravoslavna crkva u Ljubuškom. Zapaljene su kuće familija Konjhodžić, Muminagić, Delalić, Mahić, Mesihović, Ibrulj, Biuk…, te poslovni objekti familija Špago, Ćeško, Pajo… Opljačkana je svaka njihova kuća u kojoj niko nije bio.

Bošnjaci su odvedeni u logor na Heliodrom u Mostar. Tamo su bili pošteđeni od kopanja rovova na prvoj liniji jer je neko od dobrih Ljubušaka urgirao za njih. U Gradskoj su sve kuće opljačkane i stoka odvedena. Tutine horde su harale Ljubuškim. Zastrašivan je svak.

Ivo Lučić danas kaže - laže: "Herceg Bosna je imala svoje grijehe – ratni zločini na tom prostoru se jesu dogodili. Logori za ratne vojne zarobljenike jesu postojali. Civili jesu stradavali. Mnogi od njih jesu protjerani, ali to se nije radilo sustavno. Naime, bošnjački civili jesu protjerivani iz zapadnog dijela Mostara, ali nisu ni iz Livna ni iz Tomislavgrada ni iz Ljubuškog. K tomu, na teritorij Herceg Bosne ljudi su se nesmetano vratili, što se ne može reći ni za današnju Republiku Srpsku a niti za teritorij koji se tad zvao RBiH".

A pravosuđe ne kaže ništa.

Rutina u "Herceg Bosni".

User avatar
muha_sa
Posts: 108931
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa
Has thanked: 333 times
Been thanked: 416 times

#2868 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa » 18/08/2019 08:45

Od čega meleci umiru, od smrti ili zaborava

Bio je to onaj Mirko, što je rekao četnicima, idem sa svojim ljudima u Omarsku, idem da logorujem.

Piše:
Dragan Bursać


http://balkans.aljazeera.net/vijesti/od ... i-zaborava

User avatar
manijak1
Posts: 45795
Joined: 16/01/2003 00:00
Location: Ni na nebu još manje ispod zemlje
Has thanked: 7 times
Been thanked: 16 times
Contact:

#2869 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by manijak1 » 28/08/2019 09:28

Last edited by manijak1 on 28/08/2019 09:57, edited 1 time in total.

julisiz es grant
Posts: 7471
Joined: 27/07/2008 23:34
Location: Oj Kupreško ravno poljce, što pozoba Crnogorce...

#2870 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by julisiz es grant » 28/08/2019 09:40

Tužilaštvo BiH još uvijek šuti po pitanju najodgovornijeg oficira SRK u vrijeme masakra, Čede Sladoja.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/na-dana ... /190828018

User avatar
argyle
Posts: 1672
Joined: 17/10/2010 09:56
Location: Džamahirija Bosna
Has thanked: 5 times
Been thanked: 1 time

#2871 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by argyle » 28/08/2019 16:31


User avatar
argyle
Posts: 1672
Joined: 17/10/2010 09:56
Location: Džamahirija Bosna
Has thanked: 5 times
Been thanked: 1 time

#2872 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by argyle » 28/08/2019 17:34

Video snimak istrage CSB-a Sarajevo i UN-a

mali jomu
Posts: 5239
Joined: 22/05/2017 17:00
Been thanked: 3 times

#2873 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by mali jomu » 03/09/2019 11:34

DA SE NE ZABORAVI: Kako su američki Jevreji podržavali bosanske muslimane



Image



U listu The Jerusalem Post je objavljen tekst profesora Hamze Karčića, u kojem se govori o ulozi američkih Jevreja tokom agresije na BiH:

– Kada je izbio rat u BiH u proljeće 1992. godine, demokrata iz Kalifornije je pisao kolegama na Capitol Hillu da “najnovija srbijanska vojna agresija na novu nezavisnu Republiku BiH nastavlja obrazac nečuvenog ponašanja”. Kongresmen Tom Lantos bio je preosjetljiv na razvijanje događaja u toj novoj nezavisnoj republici u postkomunističkoj Evropi. U pismu od 21. aprila 1992. Lantos je pozvao kolege kongresmene da podrže njegov prijedlog za uvođenje sankcija Srbiji dok ta zemlja ne prestane vojne operacije u državama bivše Jugoslavije.


Dok su mnogi evropski političari u to vrijeme zamagljivali prirodu sukoba u Bosni, Lantos je bio jasan o tome i prije nego što je zemlja ukliznula u rat. Tom Lantos nije bio obični kongresmen. Rođen u Mađarskoj 1928. godine, Lantos je bio jedini preživjeli holokausta koji je izabran u Kongres SAD-a i služio je gotovo tri decenije u Zastupničkom domu. Njegova podrška Bosni tokom rata 1992-1995. imala je poseban značaj.


Priča o podršci američkih Jevreja Bosni je fascinantna, ali nedovoljno istražen aspekt međunarodnog odgovora na rat. Glavne aktivnosti za podršku Bosni u Washingtonu odvijale su se na Capitol Hillu od 1992. nadalje, a zakonodavci su sarađivali kako bi podržali opkoljeni narod. Presudno je pitanje bilo embargo na oružje, kojeg je UN uveo od 1991. godine, a koji je efikasno sprječavao Bosnu da se naoruža, istovremeno zamrzavajući vojnu superiornost u korist Srbije. Brojni američki senatori i kongresmeni proveli su kontinuiranu kampanju na Capitol Hillu kako bi ukinuli embargo na oružje. Američki jevrejski zakonodavci podržali su napore da se Bosni dozvoli da se odbrani. Među njima su bili zastupnici Tom Lantos, Benjamin Gilman (New York) i senator Joseph Lieberman (Connecticut).


Lantos, koji je došao u SAD nakon Drugog svjetskog rata, stekao je reputaciju prvaka za ljudska prava. Tokom rata u Bosni, podržavao je zakone u korist Bosne, uključujući amandman Franka McCloskeyja (Indiana) iz 1994. koji je imao za cilj ukidanje embarga. Uporedo s Lantosom, Gilman je podržao i amandman kojim se Zastupnički dom stavljao na stranu ukidanja embarga.


Gilman, koji je predstavio vlastiti prijedlog početkom 1994. godine s istim ciljem, napisao je tekst za New York Times u maju 1994. godine u znak podrške bosanskim muslimanima. Odgovarajući kongresmenima koji su bili protiv američke intervencije u Bosni, Gilman je napisao da “diplomatija možda funkcionira, ali ne i za bosanske muslimane, kojima je uskraćeno pravo na osnovu Povelje UN-a da se naoružaju i odbrane”. Ponavljajući mišljenje drugih kongresmena, Gilmanova pozicija bila je jasna: “Jedina časna opcija, sadržana u predstavljenom prijedlogu, je da se muslimanima omogući da se naoružaju u samoodbrani.”


U Senatu je Lieberman podržavao niz prijedloga zakona Boba Dolea (Kansas) čiji je cilj bio ukidanje embarga Bosni. Dole se etablirao kao vodeći “bosanski jastreb” koji se strastveno i dosljedno zalagao za Bosnu. Liebermanova podrška njegovim naporima dodala je težinu. Najznačajniji je bio Doleov zakon o samoodbrani BiH, predstavljen početkom 1995. i podržan od strane Liebermana. Prijedlog zakona, koji se također naziva i Dole-Liebermanov zakon, usvojen je glasanjem od 69 “za” i 29 “protiv” i imao je dvostranačku podršku 21 demokrata i 48 republikanaca. Bob Woodward opisao je to kao “zapanjujuće i direktno odbacivanje (američkog predsjednika Billa) Clintona i njegove politike…To je bio obavezujući zakon i otvoren izazov za Clintonovu vlast.” Pritisak Kongresa, posebno nakon Srebrenice, potaknuo je Clintonovu administraciju da zauzme snažniji stav o Bosni. Verzija Dole-Liebermanovog za Zastupnički dom uključila je Lantosa i Gilmana među svoje pristalice.


Nakon rata, podrška američkih jevrejskih zakonodavaca bila je značajna u sjećanju na genocid počinjen nad Bošnjacima (bosanskim muslimanima). Na desetu godišnjicu masakra u Srebrenici 2005. godine, oba doma Kongresa usvojila su rezolucije u znak sjećanja na zločine. Lantos je bio pokrovitelj rezolucije Zastupničkog doma kojom se ponovo potvrđuje genocid. Rezolucija je donijeta sa razlikom od 370-1. U Senatu je Lieberman bio među osam sponzora S. Resa. 134, koji je usvojen jednoglasno. Rezolucijama je američki Kongres potvrdio genocid i utro put za kasnije parlamentarne komemoracije Srebrenice u velikom broju evropskih zemalja. The Jerusalem Post


http://izdvojeno.ba/da-se-ne-zaboravi-k ... muslimane/

https://www.jpost.com/Opinion/How-Ameri ... ims-600274

User avatar
muha_sa
Posts: 108931
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa
Has thanked: 333 times
Been thanked: 416 times

#2874 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa » 08/09/2019 06:32

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/da ... znjen-nije

Dačo, koljač i silovatelj koji nikada kažnjen nije
Dalibor Maksimović, koji je 1992. godine ubijao, klao i silovao u Zvorniku i Bratuncu, danas mirno živi u Beogradu.

Piše:
Dragan Bursać


Dalibor je rođen na Dan Republike, na dan zemlje koje više nema, 29. novembra 1972. godine. Dalibor je pun života na dan 9. maj 1992. godine. Ima nepunih 20 godina, ima snagu, silu, ima oružje i ima onu klicu mržnje tako prijeko potrebnu da se napravi zlo. Ali, zlo ne dolazi samo i zlo se mora isplanirati i organizovati.

Sve to zna Dalibor Maksimović Dačo tog poslijepodneva '92. dok u bratunačkom mjestu Repovac gleda grupu civila Bošnjaka kako se tisakju u smrtnom strahu na nekakvoj utrini. Gleda ih, a iz očiju mu isijava ona mržnja, ono ništenje. Ovako su bezopasni, misli se za sebe Dačo, a opet, to su Turci, nije im vjerovati. I na kraju, krajeva nije mu prvi put. Radio je to u aprilu u Zvorniku...

Prilazi onim jadnim ljudima, što se, kao ovce, zbijaju jedni uz druge, gleda ih i osjeća nalet adrenalina, koji samo podjaruje ono zlo u njemu. Taj čas, taj tren, pod nebom Bratunca, negdje na kraju svijeta, ironično, na Dan pobjede nad fašizmom, 9. maja, odvija se restaruracija fašizma. Baš od čovjeka koji je rođen na Dan umiruće zemlje.

Kad možeš, uništi cijelu lozu
"Ti, ti i ti...", bira nišanom "kalašnjikova" trojicu ljudi. I zna šta mu je činiti odmah nakon toga - uperi pušku u preostalu masu straha i mesa, da se neko pobunio ne bi. Tako mu je lakše odvojiti žrtve. Tako je radio i u Zvorniku. Ne može biti drugačije ovdje, u Bratuncu. To su balije, a balije treba ionako sve pobiti, misli se u sebi. Dačo bira ovu trojicu. Baš za sebe i baš po sebi.

Gura ispred sebe rođake Husu, Nezira i Omera Salkića. Nekako mu se čini da je zlu najkrosniji kad ubija porodice, kad uništava čitavu lozu. A opet, ne može baš sve sam. Zove svoja dva kamarada četnika, pripadnika Vojske Republike Srpske, da mu pomognu. Samo puškama da pripaze dok izvodi ovu trojicu Salkića. Boji se, neki će mu balija pobjeći, pa će se ratne kolege po zlu i ubistvima smijati. To sebi ne smije dozvoliti.

Gura tako Dačo drhtave figure Salkića iza prikloce šlepera, koja je parkirana baš tu, na uzvisini repovačkoj. Postroji ih iza prikolice i gleda u njih. Tresu se, ruke im iznad glave, žicom vezane, pa se od grozinice i tremora ona žica još više usijeca u ruke ljudske, dok krv pišti i slijava se sa ruku na potiljak i niže curi po vratu. Sve to vidi Dačo i osjeća se moćno.

Eto, dao im je još koji tren, konstatuje u sebi Dalibor i povuče obarač. Reski zvuk, onaj miris baruta, kratki jauk, pa opet misir baruta. Salkići leže mrtvi pod prikolicom. Eto, to je to, koliko može biti jednostavno, a opet korisno i lako pobiti Turke, mantra monstrum. No, zvuk jauka, za čudo, ne prekida se. To onaj Huso, još živ, pokazuje da puška nije svetinja. Diše i miče se. Kao da mu ništa nije.

Kad zataji puška, tu je nož
Dačo-monstrum repetira pušku još jednom. A onda brzo zastade. Došlo je vrijeme da se i ja pokažem, struji mu kroz pulisrajući mozak. Prstima pređe preko korica noža koji mu je sve vrijeme bio za pojasom. Od Zvornika je beskoristan ovaj nož, a sad će da radi. Sad će se pokazati ko je pravi četnik, Dačo, govori ono zlo iz njega. Puškom može svako, ali ovo, ovo, urla mu utroba.

I sve je kao u filmu: i nož, i Huso, koji se otima, i koljač Dačko, koji prilazi ranjenom čovjeku sa leđa, drži mu glavu zabačenu unazad, vrat isturen, Adamova jabučica nabubrila od bola, stresa i straha. I onaj trzaj zgloba, i ona usjekotina u vratu, i vrela krv i život Husin, koji se izmiče tu pod njegovim rukama i curi preko noža sa krvlju dole na zemlju bratunačku.

A bio je Dan pobjede, 9. maj, i ubijeni su Salkići, ubio ih je Dačo od 20 godina. Sad je posve svoj, pribran, sa nešto krvi na rukama, sad je viđeniji u očima svojih kolega četnika, sad je ubio još tri nedužna čovjeka... A podne je tek prošlo!

Negdje oko dva sata, svega sat vremena nakon egzekucije, Dalibor Maksimović Dačo sjedi u automobilu sa još nekoliko četnika i prati autobus preduzeća "Vihor" iz Bratunca. Mjesto Glogova. Gleda kako na nekoj okuci autobus staje i kako u njega utrčava majka sa troje djece. Za njima čovjek, otac djece, pokušava da uđe u isti autobus.

Dačo dodaje gas i tu je, pred autobusom. Gleda, brzo poput kurjaka, i računa: majka možda i uđe, ali ovaj balija, ovaj Mujo Šaćirović, neće. Iskače Dalibor iz auta i opet rafal. Ovaj put u gornji dio tijela, odmah. Mujo pada i umire. Sve je lako nakon klanja, ovo i nije neko ubisto, misli se koljač Dačo.

Suze i urlici silovanih svjedokinja
Samo, dan je kratak, a treba činiti još zla. I još. Sjeda Dalibor u automobil, onako krvav, i odlazi u mjesto Repovac. Tu, zajedno sa svojim kamaradom, četnikom, pripadnikom VRS-a, gura u kola svjedokinje VS-1 i VS-2. Žene vrište, otimaju se, Dačo ih udara kundakom, smije se i to ga dodatno uzbuđuje. Pravac šuma iznad Milića. Tamo je prvi put silovao. Silovao je svjedokinju VS-1, dok su joj se suze i urlici stapali u jedno. Onda je dvije žene odveo svojoj kući u Miliće, zaključao ih u jednu sobu i tokom noći opet i opet silovao...

U jednom danu. Toliko zla. U jednom jedinom danu! Tako je Dačo koljač, rođen na Dan Republike, proveo Dan pobjede, 9. maj 1992. godine, u okolini Bratunca.

A danas, danas u 2019. godini, Dalibor Maksimović je stanovnik Beograda, državljanin Srbije, koji se poigrava sa nespretnim i nesretnim sudskim sistemom. Proces protiv njega vodi se od 2015. godine. Jalov proces u sistemu koji ga ne želi osuditi. U tom kafkijanskom pravnom svijetu, u kome zločinac gotovo nikad ne bude kažnjen, treba izdvojiti sljedeće - Sud je dokumentaciju Tužilaštva smatrao nepotpunom, zato što nema potvrde da je, primjerce, porodica Salkić nestala, iako postoje izvađeni umrli listovi (sic!)

Amor Mašović za RSE o svemu ovome kaže: "Naravno, presuda, odnosno njeno obrazloženje, bit će uvjerljivije ukoliko, uz iskaze svjedoka, imate još i potvrdu da je osoba i 25 godina nakon izvršenog zločina i dalje nestala osoba. Ali, to ne može utjecati na presuđujuće na činjenicu da li je zločin izvršen ili nije."

Ne može uticati, ali presude (još uvijek) nema. Ne može uticati, ali je Dalibor Maksimović bio slobodan čovjek sve ovo vrijeme, dok se za kosti mnogih od njegovih žrtava ni danas ne zna. Ne može uticati, ali se presuda godinama odlaže. I opet novi rok - 23. septembar, nakon junskog, julskog i ostalih propalih rokova. Porodice odavno nemaju čak ni duhovnu satisfakciju, a mnogi od svjedoka su odavno pod zemljom.

A danas je samo zločinac živ...
Nego, pitate se, zašto se koljač Dačo prisjećao aprila '92 i Zvornika? Jednostavno, tad je počeo ubijati. Tada je, kao pripadnik Teritorijalne odbrane Milići, u Karakaju počinio ubistva u objektu "Standard", u kojem je na spratu bila stacionirana "srpska stanica javne bezbjednosti Zvornik", a u prizemlju vojna jedinica iz Milića, takozvana Milićka četa.

Dalibor Maksimović je tada počeo svoj pir. Obučen u svježe novu maskirnu uniformu i naoružan automatskom puškom, istom onom koja je mjesec dana kasnije sijala smrt po Bratuncu, a sve u prisustvu drugih pripadnika svoje jedinice, ubio više civila bošnjačke nacionalnosti. Tijela tih ubijenih civila pronađena su 2003. godine u masovnoj grobnici Kazanbašča kod Zvornika.

To vam je Dalibor Maksimović Dačo, pripadnik VRS-a, koljač, silovatelj i ubica, rođen na Dan Republike, ubijao na Dan pobjede, kažnjen nikada. Jeste li pročitali tekst do kraja? E, sad dobro promislite - jedina živa, nepovrijeđena ili nekažnjena osoba u cijelom tekstu je Dalibor Maksimović Dačo. Mislite o tome!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

jajara
Posts: 321
Joined: 12/02/2018 20:48
Has thanked: 2 times
Been thanked: 6 times

#2875 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by jajara » 09/09/2019 22:52

Početkom septembra 93. god. Živjeli smo u Donjem Paprasku. Sjedimo kući i priča se o ideji da se kupi krava jer se nema šta jesti, sve je blokirano, granate padaju svakodnevno. Stari rahmetli reče da je pričao sa svojim prijateljem i radnim kolegom Josipom Brekalom iz sela Grabovica i da će od njega kupiti junicu. Otišao je i vratio se sa kupljenom kravom i uz to još donio sira, mlijeka i domaćih jaja. Mama ga upita otkud ? On reče bio sam u Grabovici kod Josipa kupio sam kravu a ovo je spermio djeci. I poče priču da mu je Josip govorio da se oni u selu boje nekih ljudi iz Sarajeva , vojnika koji su stacionirani tu u blizini i da je govorio da mu stari ne daje novac za kravu da ga drži kod sebe jer se boji da će im ovi sve opljačkati. Stari i ne sluteci šta će se desiti samo nekoliko dana poslije rekao je Josipu da neće uzeti kravu a da je ne plati i da ako bude problema nekih da mu poruči da dođe ali da iskreno misli da nema potrebe da se brine. Na žalost predosjećaj koji je Josip imao obistinio se samo par dana poslije toga.. Jedinice iz Sarajeva koje su bile stacionirane u blizini sela napravile su nezapamćeni pokolj, pobili su sve što su vidjeli i što je bilo živo u tom selu, mislim oko 50 ljudi od toga i djecu pa i našeg prijateja Josipa.. Danas je godišnjica od tog strašnog zločina.. Neponovilo se nikada i nikome a moj stari i Josip sad su na nekom boljem mjestu gdje nema politika, ratova i pokvarenih duša..

Post Reply