"Antifašistička politika" i "Blajburška književnost"

[The 51st State]

U komnustickoj interpretwciji je pokopan, a ne izofiran. Ne, otpor prema jugoslavijia izostrava pogled jer je sama ta jugoslovneska tlapnja je bila odlican anestietik za zlocine koji su se desili tokom 20tog vijeka.
Sta ih se ima razdvajati, bu,umenta skoca i konopca pod indoktrinacijom od marksa do staljina, jos usput prikolji pokojeg turcina i revolucija par exelance, poslje ratno biltensko sminkanje nopa ti uzimaj zdrwvo za gotovo, no ne srdi se na druge kad gledaju i malo iza fasade.

Ne bih rekla da je ijedan od mojih deda bio 'bulumenta s koca i konopca', a ni indoktrinirani Marksom i Engelsom kad su se priključili otporu. Sam jezik koji koristiš je mrzilački, ostrašćen, i samim ga je tim meni nemoguće prihvatati kao objektivan.

Biased si onda, sta da ti kazem, a sto se tice jezika kada recenice ubadaju u srz i objelkivno sagledavaju situaciju , a suprotna strana koka se ne slaze sa tim moze to koristiiti kao elegantan izgovor.

[Milenkov buraz]

Vrijedi pročitati...

Ja mislim / Dr. Borislav Despot pisao Miljenku Jergoviću: Đavo je uvek u detaljima...

https://radiosarajevo.ba/metromahala/te ... KRGFtf5DII

[Kolinda]

Ajde da probam pa da vidim kako to vi to zamišljate.

- nitko normalan ne spori ulogu partizana odnosno antifašista u otporu protiv fašizma
- nitko pri zdravoj pameti ne podržava ustaše, četnike i bilo kakve fašiste
- nikome ne pada na pamet osporiti ideju koja je nastala u šumi Brezovica i zanos tih ljudi
- ali nitko normalan ne bi smio osporiti zlo koje se izrodilo pri završetku rata i nakon njega, ubijanja, progoni, zločini nad nedužnima samo jer nisu mislili kao oni, ubojstava po inozemstvu, diktatora, strogi zatvor za izgovoreno, goli Otok....

- nitko normalan ne bi smio osporiti konstitutivnost Srbima u Hrvatskoj pa je to Tuđman sa ustaškim falangama uradio

U kom ti paralelnom svemiru živiš????

[Milenkov buraz]

Ajde da probam pa da vidim kako to vi to zamišljate.

- nitko normalan ne spori ulogu partizana odnosno antifašista u otporu protiv fašizma
- nitko pri zdravoj pameti ne podržava ustaše, četnike i bilo kakve fašiste
- nikome ne pada na pamet osporiti ideju koja je nastala u šumi Brezovica i zanos tih ljudi
- ali nitko normalan ne bi smio osporiti zlo koje se izrodilo pri završetku rata i nakon njega, ubijanja, progoni, zločini nad nedužnima samo jer nisu mislili kao oni, ubojstava po inozemstvu, diktatora, strogi zatvor za izgovoreno, goli Otok....

- nitko normalan ne bi smio osporiti konstitutivnost Srbima u Hrvatskoj pa je to Tuđman sa ustaškim falangama uradio

U kom ti paralelnom svemiru živiš????

A ti?

[palermo]

Vrijedi pročitati...

Ja mislim / Dr. Borislav Despot pisao Miljenku Jergoviću: Đavo je uvek u detaljima...

https://radiosarajevo.ba/metromahala/te ... KRGFtf5DII

Pročitah.....al bez ljutnje, nije vrijedilo

[piupiu]

U komnustickoj interpretwciji je pokopan, a ne izofiran. Ne, otpor prema jugoslavijia izostrava pogled jer je sama ta jugoslovneska tlapnja je bila odlican anestietik za zlocine koji su se desili tokom 20tog vijeka.
Sta ih se ima razdvajati, bu,umenta skoca i konopca pod indoktrinacijom od marksa do staljina, jos usput prikolji pokojeg turcina i revolucija par exelance, poslje ratno biltensko sminkanje nopa ti uzimaj zdrwvo za gotovo, no ne srdi se na druge kad gledaju i malo iza fasade.

Ne bih rekla da je ijedan od mojih deda bio 'bulumenta s koca i konopca', a ni indoktrinirani Marksom i Engelsom kad su se priključili otporu. Sam jezik koji koristiš je mrzilački, ostrašćen, i samim ga je tim meni nemoguće prihvatati kao objektivan.

Biased si onda, sta da ti kazem, a sto se tice jezika kada recenice ubadaju u srz i objelkivno sagledavaju situaciju , a suprotna strana koka se ne slaze sa tim moze to koristiiti kao elegantan izgovor.

Ma ti si mjerilo za sve. Vrijedjanjem se ne ubada ni u kakvu suštinu, kao ni mrzilačkim jezikom. Tako se jednostavno vrijedja i mrzi. I to je sve. Nema tu nikakve 'objektivnosti'.

[geralt]

Fol je sto je Mladic, bas kao i njegovi preci '41-'45, nosio tu petokraku. Petokraka i kokarda su se tada bez ikakve "revizije" smjenjivale, a subara je ostajala, bas kao i krvavi noz i ruke.

Govorim o cetnickim zlocincima, koji su bez pardona prelazili u partizane, postavsi i partizanski komandanti, da ne bi bilo zabune - ne mislim na cestite Srbe, iskrene antifasiste, koji su takodjer bili zrtve tih istih koljaca.

Tu je ogromna razlika izmedju ustasa i cetnika.

Prelazili su u partizane i domobrani i handzarovci, cak i zarobljeni Italijani. Iz amnestije su izuzeti ustase i ljoticevci jer su bili dobrovoljacke formacije, ali je i tu bilo "neformalnih" prelazaka - glavni ustaski koljac iz Surmanaca se '45. pridruzio partizanima i zivio mirno nekoliko godina nakon rata u Vojvodini kao slobodan covjek.

Eh, to me zanima, do sada nisam upratio da je i jedan ustaski zlocinac presao u partizane, a kamoli cinovan, pa bi me interesovalo, kako se zvao?

Sto sam upratio, bili su to sve obicni vojnici, neokrvavljenih ruku.

Ivan Jovanovic "Crni".

[madner]

Ovo je zaista fenomen, sve drzave se trude biti u gubitnickom taboru.

Partizani su 42 i 43 zavrsili sve utakmice sa domacim predstavnicima, nakon toga su se samo sa Njemcima igrali.

Potpuno marginalne gubitnicke jedinice koje su sluzile kao baza za opskrbu partizana logistikom. Domobrani prvi, broj ustasa je u rangu podrkse HOSu danas.

[The 51st State]

Ne bih rekla da je ijedan od mojih deda bio 'bulumenta s koca i konopca', a ni indoktrinirani Marksom i Engelsom kad su se priključili otporu. Sam jezik koji koristiš je mrzilački, ostrašćen, i samim ga je tim meni nemoguće prihvatati kao objektivan.

Biased si onda, sta da ti kazem, a sto se tice jezika kada recenice ubadaju u srz i objelkivno sagledavaju situaciju , a suprotna strana koka se ne slaze sa tim moze to koristiiti kao elegantan izgovor.

Ma ti si mjerilo za sve. Vrijedjanjem se ne ubada ni u kakvu suštinu, kao ni mrzilačkim jezikom. Tako se jednostavno vrijedja i mrzi. I to je sve. Nema tu nikakve 'objektivnosti'.

To nikad nisam rekao, ali ako tako smatras, hvala na takvom misljenju. Ne vidim gdje vrijedjam i mrzim, malo eksplicitnija retorika nije pokazatelj nikakve mrznja.

[palermo]

Ovo je zaista fenomen, sve drzave se trude biti u gubitnickom taboru.

Partizani su 42 i 43 zavrsili sve utakmice sa domacim predstavnicima, nakon toga su se samo sa Njemcima igrali.

Potpuno marginalne gubitnicke jedinice koje su sluzile kao baza za opskrbu partizana logistikom. Domobrani prvi, broj ustasa je u rangu podrkse HOSu danas.

Gubitnički, pobjednički tabor, 75 godina poslije. Koliko je samo Neretve proteklo u tom vremenu i šta se sve izdešavalo......mislim da je deplasirano govoriti o gubitničkim i pobjedničkim taborima u kontekstu vremena u kojem živimo......

[salik79]

Prelazili su u partizane i domobrani i handzarovci, cak i zarobljeni Italijani. Iz amnestije su izuzeti ustase i ljoticevci jer su bili dobrovoljacke formacije, ali je i tu bilo "neformalnih" prelazaka - glavni ustaski koljac iz Surmanaca se '45. pridruzio partizanima i zivio mirno nekoliko godina nakon rata u Vojvodini kao slobodan covjek.

Eh, to me zanima, do sada nisam upratio da je i jedan ustaski zlocinac presao u partizane, a kamoli cinovan, pa bi me interesovalo, kako se zvao?

Sto sam upratio, bili su to sve obicni vojnici, neokrvavljenih ruku.

Ivan Jovanovic "Crni".

Nije se pridruzio, nego je zarobljen i mobilisan u partizane (nije imao izbora). Kada se otkrilo o kome je rijec osudjen na smrt vjesanjem.

Cetnicki zlocinci nisu zarobljavani, nego su se dobrovoljno prikljucivali partizanima, odmah dobivsi cin komandanta i nikada im nije sudjeno za zlocine.

Uoci razliku:

Vrhovni štab smjestio se je u hotelu ‘Gorstl’. Rekli su mi, da me je Tito već očekivao, da odem, on je u sobi. U predsoblju me je zaustavio pratilac, rekavši mi da ima netko kod Tita. Nakon nekog vremena izišao je Strajo Kocović, bradat, obučen je bio u oficirsku uniformu sa čizmama. Preko ramena visili su mu redenici. Na šubari je imao petokraku. Nije me pozdravio samo je čudno pogledao u moj M.P. i bombe na kajišu. Tito ga je ispratio na vrata.

– Šta ovaj radi kod Tebe? pitao sam Tita. – To je komandant fočanskog partizanskog odreda, ostavio je četnike i prešao nama. Vrijedan mladić, preko njega ćemo privući još mnogo ljudi. Šaljem ga danas sa Borom Tosovićem u Čelebiće da mobiliziraju još jedan odred.

Pravio sam zabilješke o razgovorima sa ljudima muslimanima i katolicima, koji su klani i Srbima četnicima koji su klali. Pogledao sam sva zgarišta i mjesta gdje su četnici vršili klanja i obišao četnički zatvor, u kome su zidovi bili poprskani krvlju i mozgom. Pogledao okolna srpska i muslimanska sela. Pošto sam imao jugoslavensku oficirsku uniformu, kožni kaput, pištolj, MP, jašio konja, to su prema meni Srbi seljaci bili povjerljivi u uvjerenju, da sam Srbin.

– Kakovi ste, brate, vi Srbi, – pitali su me Srbi seljaci, kad ne date da istrijebimo Turke?

– Nije srpstvo valjda u strijeljanju muslimana. – Pokušao sam da im objasnim, kako žive drugi narodi i da je sramota što se kod nas radi. – Samo da vi odete. Daćemo mi njima, – kazala mi je jedna žena.

Muslimani su bili prestrašeni. Nisu se nama tužili, niti se na nas nešto obraćali. Jedanput šetajući uz Drinu sreo sam jednu muslimanku, koja mi je prišla.

– Ja sam majka Ibra Muftića, on je sa tobom išao u školu i družio se s tobom.

– Da, da, sjećam se. Šta je s Ibrom?

– Zaklali su ga, i oca mu i sestru i mlađeg mi sina Abdurahmana. Mene su htjeli i jedan kaže: – Ostavite nju neka živi i neka priča kakva sudbina je zatekla Turke.

– A tko je to učinio?

– Popadić Ranko i Zecević. Danas sam ih srela obadvojicu – Popadić je vaš -, komandir.

Otrčao sam u komandu mjesta, Čolaković Rodoljub i Risto Tosović su bili tamo. Ispričao sam im uzbuđen sve to i tražio, da se ovi koljači uhapse.

Čolaković i Tosović nisu nimalo bili začuđeni niti uzbuđeni ovom pričom. Čolaković mi je rekao:

– Kada bi mi hapsili koljaće među ovdašnjim Srbima, onda bi pohapsili pola našeg Narodnog odbora i većinu vojnika.

– Pa to je strašno, drugovi, da mi ništa ne radimo, nego ih još primamo u naše redove.

– Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba, rekao mi je Tito kad sam tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.

– Ali to nije protusrpska politika. To je protukoljačka politika i ja sam uvjeren, da to nije na svim mjestima tako. – Ti izgledas slabo, ti treba da se ispavaš i odmoriš, rekao mi je Tito opraštajući se.

Tada sam shvatio, da sam nemoćan. Plivati uz bujicu meni samome bilo je nemoguće. To nisu bili dani mojih sumnja, to su bili momenti, kada sam bio na rubu definitivnoga prekida i tada mi je sinula u glavu misao da napustim redove partizana. Ali ja sam znao, ako tu namjeru pokažem, biti ću nemilosrdno srijeljan. Da pobjegnem? Tada se nije moglo birati. Oko mene bili su samo ustaše, četnici i Nijemci.

Možda sam trebao svoj stav zatajiti. Ne protiviti se stavu Vrhovnog štaba i tek sa čvrste pozicije jednog komandnog položaja nastojati učiniti, što se može. Ali ja sam tada smatrao za svoju dužnosti, da upozorim na pogreške pokreta i komande.

[MorningStar]

Pojedinacni slucajevi da su cetnici uspjeli da se zamaskiraju ili dovoljno umigolje u partizanske redove na kraju rata su postojali.Izjava da su cetnici pristupajuci u partizane dobijali cinove je ... . Kako draza ne postade general nego upade u rupu


Nego malo da vam pojasnim salikov stav.. mozda grijesim

Omeksavanje ustasluka (djelomicno kao kroz pravdanje ovih ili onih muslimana koji su pristupili istim) , izjednacavanje partizana sa cetnicima - opet ono svi su isti . A to vodi dublje korjene jedne malo-povuci nacisticke ideologije koju on favorizira zbog mrznje prema jevrejima (on ce reci samo cionistima ne jevrejima ) a sve to zbog ljubavi prema ovom ciki


Nego sta ima sale

[salik79]

Pojedinacni slucajevi da su cetnici uspjeli da se zamaskiraju ili dovoljno umigolje u partizanske redove na kraju rata su postojali.Izjava da su cetnici pristupajuci u partizane dobijali cinove je ... . Kako draza ne postade general nego upade u rupu


Nego malo da vam pojasnim salikov stav.. mozda grijesim

Omeksavanje ustasluka (djelomicno kao kroz pravdanje ovih ili onih muslimana koji su pristupili istim) , izjednacavanje partizana sa cetnicima - opet ono svi su isti . A to vodi dublje korjene jedne malo-povuci nacisticke ideologije koju on favorizira zbog mrznje prema jevrejima (on ce reci samo cionistima ne jevrejima ) a sve to zbog ljubavi prema ovom ciki


Nego sta ima sale

@Tomahawk11

Nadam se da ovaj put reakcija nece izostati.

[MorningStar]

Sta bi reakcija na sta ? Da nisam pogodio kakvu zicu

[madner]

Ovo je zaista fenomen, sve drzave se trude biti u gubitnickom taboru.

Partizani su 42 i 43 zavrsili sve utakmice sa domacim predstavnicima, nakon toga su se samo sa Njemcima igrali.

Potpuno marginalne gubitnicke jedinice koje su sluzile kao baza za opskrbu partizana logistikom. Domobrani prvi, broj ustasa je u rangu podrkse HOSu danas.

Gubitnički, pobjednički tabor, 75 godina poslije. Koliko je samo Neretve proteklo u tom vremenu i šta se sve izdešavalo......mislim da je deplasirano govoriti o gubitničkim i pobjedničkim taborima u kontekstu vremena u kojem živimo......

Prvenstvo iz 1998 ne mjenja rezultat iz 1954.

Ocito je da se ljudi svrstaju u tabore, to je najocitije kod Hrvata. Rekao bi covjek da vecina nije bila na strani pobjednika. To je prekrajanje historije.

Meni malo smjesno, malo pateticno, ne znam da neko drugi prema takvim gubitnicima gradi mitove.

[Škobo Habu]

Tipičan primjer titoiste. U neke mitove se ne sumnja.

Da ti pojasnim jednu stvar - biti antifašista znači imati empatiju za drugog i drugačijeg, nikako se voditi okoštalom ideološkom demagogijom.

To je level jednog Bećirevića i SDP-a.

Toliki levati nismo.

[piupiu]

Evo jedan zanimljiv članak iz Slobodne Dalmacije:

"Bleiburg je jako složena situacija. Dosta sam to istraživao. Staljin je dozvolio da Englezi uđu u Grčku, pa su se Jugoslaveni bojali istog scenarija. (...) Jugoslavenski komunisti su mislili da će ti zapadni imperijalisti iskoristiti ustaše, četnike, ljotićevce i ostale grupe s Bleiburga kao "petu kolonu" protiv njih, što nije bilo daleko od istine. Sad sam u Churchillovu arhivu u Cambridgeu našao dokument koji je napisao tadašnji britanski ambasador u Beogradu Ralph Stevenson. Nekoliko dana uoči Bleiburga, 29. travnja 1945., Stevenson piše: "Mi smo planirali da će se partizani i kvislinzi sudariti u Sloveniji i ostaviti nama prostor da uđemo u Jugoslaviju."

POSLJEDICE SUTJESKE I NERETVE

Prema arhivskim dokumentima koje je Pirjevec otkrio, Churchill je od prodora na istok – gdje bi nakon osvajanja Jugoslavije krenuo i na SSSR – odustao tek kad su mu generali predočili da Staljin u Centralnoj Europi ima dvaput više divizija od zapadnih saveznika, pa bi napad na Crvenu armiju značio teški saveznički poraz.

"Partizanski vrh nije znao da su Britanci odustali, pa su masovno likvidirali njihove potencijalne pomagače, od ustaša i četnika do bjelogardejaca i balista", tumači Pirjevec, koji je preklani za naš list izjavio da Bleiburg "razumije, ali ne oprašta“:
"Treba reći da je u tom časnom partizanskom ratu pri kraju došlo do vandalizacije, kao što treba reći da su ustaše u prethodnih četiri godine počinili užasne, strahovite zločine. Moramo priznati da su se tu dogodile užasne stvari. To se ne može objasniti ako ne uzmemo u obzir količinu mržnje koju su partizani nakon četiri godine rata osjećali prema onima koji su skrivili te patnje."
Suprotno kasnijem emigrantskom narativu da su ustaše i civili pobijeni od srpskih partizanskih jedinica, Pirjevčevi dokumenti ukazuju da su to počinili mahom hrvatski partizani:

"U Titovoj 4. armiji bilo je najviše Dalmatinaca i Ličana – oni su u ratu pretrpjeli neviđene patnje i stradanja, i kada su im ti ljudi došli u ruke, oni su naprosto podivljali", drži talijansko-slovenski povjesničar, ukazujući i na tadašnji europski kontekst, kad su u svibnju 1945. širom Europe pobjednici strijeljali svoje kolaboracioniste – pa je samo u Francuskoj bez suđenja ubijeno više od 100.000 domaćih nacističkih pomagača – te zaključuje:

"Gdje god je bio otpor fašizmu, došlo je do revanšističkih zločina. A u Jugoslaviji je otpor bio najveći, tako da su i žrtve bile goleme – pogledajte samo Sutjesku i Neretvu – pa su i osvetnički zločini bili veliki."

Ostatak https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hr ... ji-1021776

[piupiu]

Prvenstvo iz 1998 ne mjenja rezultat iz 1954.

Udjem ovdje, i ugledam ovu rečenicu, bez avatara, imena, ostatka posta, i reko': "Aha, evo ga madner!"

Zastrašujuće.

[palermo]

Ovo je zaista fenomen, sve drzave se trude biti u gubitnickom taboru.

Partizani su 42 i 43 zavrsili sve utakmice sa domacim predstavnicima, nakon toga su se samo sa Njemcima igrali.

Potpuno marginalne gubitnicke jedinice koje su sluzile kao baza za opskrbu partizana logistikom. Domobrani prvi, broj ustasa je u rangu podrkse HOSu danas.

Gubitnički, pobjednički tabor, 75 godina poslije. Koliko je samo Neretve proteklo u tom vremenu i šta se sve izdešavalo......mislim da je deplasirano govoriti o gubitničkim i pobjedničkim taborima u kontekstu vremena u kojem živimo......

Prvenstvo iz 1998 ne mjenja rezultat iz 1954.

Ocito je da se ljudi svrstaju u tabore, to je najocitije kod Hrvata. Rekao bi covjek da vecina nije bila na strani pobjednika. To je prekrajanje historije.

Meni malo smjesno, malo pateticno, ne znam da neko drugi prema takvim gubitnicima gradi mitove.

.
Naravno da se ne mijenja rezultat iz 1954, ali je iznimno glupo igrati iznova utakmicu koja se završila.

Što se tiče Hrvata, oni su, kad smo već u sportskom žargonu, osvojili prvenstvo, dobili su nezavisnu državu Hrvatsku i oko tog prvenstva i njegovog osvajanja vlada potpuno jedinstvo unutar hrvatskog korpusa. Njihove ideološke razmirice su samo za internu upotrebu. Uostalom njihov odnos prema Bosni i Hercegovini, nevezano ko je na vlasti, to najbolje pokazuje

[palermo]

biti antifašista znači imati empatiju za drugog i drugačijeg, nikako se voditi okoštalom ideološkom demagogijom.

that's it

i ako mogu dodati, biti antifašista znači biti dobar čo'jek

[geralt]

Nije se pridruzio, nego je zarobljen i mobilisan u partizane (nije imao izbora). Kada se otkrilo o kome je rijec osudjen na smrt vjesanjem.

Cetnicki zlocinci nisu zarobljavani, nego su se dobrovoljno prikljucivali partizanima, odmah dobivsi cin komandanta i nikada im nije sudjeno za zlocine.

Uoci razliku:

Vrhovni štab smjestio se je u hotelu ‘Gorstl’. Rekli su mi, da me je Tito već očekivao, da odem, on je u sobi. U predsoblju me je zaustavio pratilac, rekavši mi da ima netko kod Tita. Nakon nekog vremena izišao je Strajo Kocović, bradat, obučen je bio u oficirsku uniformu sa čizmama. Preko ramena visili su mu redenici. Na šubari je imao petokraku. Nije me pozdravio samo je čudno pogledao u moj M.P. i bombe na kajišu. Tito ga je ispratio na vrata.

– Šta ovaj radi kod Tebe? pitao sam Tita. – To je komandant fočanskog partizanskog odreda, ostavio je četnike i prešao nama. Vrijedan mladić, preko njega ćemo privući još mnogo ljudi. Šaljem ga danas sa Borom Tosovićem u Čelebiće da mobiliziraju još jedan odred.

Pravio sam zabilješke o razgovorima sa ljudima muslimanima i katolicima, koji su klani i Srbima četnicima koji su klali. Pogledao sam sva zgarišta i mjesta gdje su četnici vršili klanja i obišao četnički zatvor, u kome su zidovi bili poprskani krvlju i mozgom. Pogledao okolna srpska i muslimanska sela. Pošto sam imao jugoslavensku oficirsku uniformu, kožni kaput, pištolj, MP, jašio konja, to su prema meni Srbi seljaci bili povjerljivi u uvjerenju, da sam Srbin.

– Kakovi ste, brate, vi Srbi, – pitali su me Srbi seljaci, kad ne date da istrijebimo Turke?

– Nije srpstvo valjda u strijeljanju muslimana. – Pokušao sam da im objasnim, kako žive drugi narodi i da je sramota što se kod nas radi. – Samo da vi odete. Daćemo mi njima, – kazala mi je jedna žena.

Muslimani su bili prestrašeni. Nisu se nama tužili, niti se na nas nešto obraćali. Jedanput šetajući uz Drinu sreo sam jednu muslimanku, koja mi je prišla.

– Ja sam majka Ibra Muftića, on je sa tobom išao u školu i družio se s tobom.

– Da, da, sjećam se. Šta je s Ibrom?

– Zaklali su ga, i oca mu i sestru i mlađeg mi sina Abdurahmana. Mene su htjeli i jedan kaže: – Ostavite nju neka živi i neka priča kakva sudbina je zatekla Turke.

– A tko je to učinio?

– Popadić Ranko i Zecević. Danas sam ih srela obadvojicu – Popadić je vaš -, komandir.

Otrčao sam u komandu mjesta, Čolaković Rodoljub i Risto Tosović su bili tamo. Ispričao sam im uzbuđen sve to i tražio, da se ovi koljači uhapse.

Čolaković i Tosović nisu nimalo bili začuđeni niti uzbuđeni ovom pričom. Čolaković mi je rekao:

– Kada bi mi hapsili koljaće među ovdašnjim Srbima, onda bi pohapsili pola našeg Narodnog odbora i većinu vojnika.

– Pa to je strašno, drugovi, da mi ništa ne radimo, nego ih još primamo u naše redove.

– Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba, rekao mi je Tito kad sam tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.

– Ali to nije protusrpska politika. To je protukoljačka politika i ja sam uvjeren, da to nije na svim mjestima tako. – Ti izgledas slabo, ti treba da se ispavaš i odmoriš, rekao mi je Tito opraštajući se.

Tada sam shvatio, da sam nemoćan. Plivati uz bujicu meni samome bilo je nemoguće. To nisu bili dani mojih sumnja, to su bili momenti, kada sam bio na rubu definitivnoga prekida i tada mi je sinula u glavu misao da napustim redove partizana. Ali ja sam znao, ako tu namjeru pokažem, biti ću nemilosrdno srijeljan. Da pobjegnem? Tada se nije moglo birati. Oko mene bili su samo ustaše, četnici i Nijemci.

Možda sam trebao svoj stav zatajiti. Ne protiviti se stavu Vrhovnog štaba i tek sa čvrste pozicije jednog komandnog položaja nastojati učiniti, što se može. Ali ja sam tada smatrao za svoju dužnosti, da upozorim na pogreške pokreta i komande.

Strahinju Kocovica kojeg Adil spominje su na kraju takodjer ubili partizani.

[high_volume]

Ovih dana nekoliko BiH književnika istupili su iz članstva P.E.N. Centra. Njihovo obrazloženje je da je protestno pismo članova P.E.N. povodom Dana pobjede nad fašizmom, u isto vrijeme i protivljenje Blajburškoj misi kardinala Puljića u antifašističkom Sarajevu, bilo politički motivirano...

O čemu se, zapravo, radi?

Ja se namjeravam povući sa teme, prije toga bih da se izvinem što sam je malo zatrolao, odnosno stavio u fokus neke stvari iz svog iskustva i saznanja. Imao sam tu potrebu i sada mi je lakše jer sam uradio ono što je do mene. Ne zamjeri , što se mene tiče preporučujem da presiječeš jednim komentarom razvodnjavanje teme i vratiš je u kolosjek kojim si zamislio da je poželjno da ona ide. Pozdrav.

Postoje i radne obaveze i nemoguće je biti stalno online i pratiti razvoj teme

Da, tema je otišla u drugi pravac, i vjerujem da će i moderatori asistirati da se vrati u kolosijek kojim je krenula, a to je odnos nekoliko BiH književnika spram "fašizma" i "antifašizma" u kontekstu održane "Blajburške mise" kardinala Puljića, ubijenim "Blajburškim Hrvatima" i njihov prigovor "P.E.N." centru ostavkama, zbog Protestnog pisma protiv komemorativne mise za Bleiburg.

[Sociolog]

Vrijedi pročitati...

Ja mislim / Dr. Borislav Despot pisao Miljenku Jergoviću: Đavo je uvek u detaljima...

https://radiosarajevo.ba/metromahala/te ... KRGFtf5DII

Ne slazem se najtacnije

Najantifasisticki grad po datim borcima i svemu je Sibenik ubjedljivo pa Split..sva im je mladost izginula

Preporucujem na str."znaci.net" knjigu od 3/4toma Sarajevo u NoBU..od 10 autora svih nacionalnosti iz 70'tih godina...masa masa masa detalja..
Dosta su i potomci"kuferaša" iznijeli antifasizam...Nazalost elita dobrano Bosnjaka je 1941 i 42 podrzava Ustase u globalu ,recimo za razliku od Mostara...
Volio bih naci ozbiljnu jaku literaturu o Mostaru tokom 2 sv.rata

[LBVIEW]

Jasta su. Nisu imali izbora. Bosnjaka nije bilo. Samo Hrvati islamske vjeroispovijesti.

Znam kakva je bila zvanicna politika, samo sam govorio o osjecaju pripadnosti. I "drug" Mosa Pijade je smatrao kako '"nismo narod", pa ga ne poslusasmo.

Ja govorim o izjasnjavanju. Nesto su morali biti.

Drug Pijade je bio i za podjelu Bosne i konacno "rjesenje bosanskog pitanja".

Ma kontam, samo to "hrvatstvo" medju bosanskohercegovackim muslimanima nije bilo opceprihvaceno od strane masa, vec ograniceno na dio politicke/intelektualne/vjerske elite. Pocetno odusevljenje uspostavom.NDH, kao protuteza srpskom ugnjetavanju, pljacki, sikaniranju u periodu izmedju dva rata, je vrlo brzo splasnulo.
A sto se Mose tice isti je bio eklatantan primjer srpskog komuniste tog vremena

[LBVIEW]

Dok je partizmastine bice i busuladzica, kad se promijeni narativ o komunistima kao apriori good guys, onda ce i to doci na red. Dok se plese kozaracko kolo ma protestima nema tu hljeba., tj,. reakcija ce biti isto tako inatna.

ovako kažu i u RS, de vi malo manje sa tom Bosnom, a mi eto nećemo secesiju.

kako da ne.

ili ona najbolja, eto kad Sarajevo bude tip top, ono nema spornih ulica, naziva škola, dvorana, čega sve ne, eto i u Širokom će zapaliti uniforme sa tavana.

jakako.

elem kako god, ne interesuje me antifasizam iz polovine 20 vijeka, isfuran, isprljan, kompromitovan, svako kome je taj isti prioritet za mene je u najmanju ruku cudan, da se ne izrazim sta grublje. treba poceti gledati svoja posla, za pocetak.

Upravo.
Srpski politicari se inace satrase od slanja protestnih nota povodom mise, a mediji im inace ne prestaju o tome pisati
Osim , naravno, onog mini cetnika V. Bacanovica koji je po ko zna koji put, u svom.maniru, za ustastvo optuzio Bosnjake. Dok komi - antifisti s Jugo zastavama glumataju moral e vertikale, ziva komedija.