Inicijativa Prvi Mart

[dede merdzane]

Vidis kako pametno kaze, da nije Zlatana, ne bi ljudi u Prijedoru i Kalesiji znali sta je socijaldemokratija. Zamisli da, nedaoBog, Zlatko ode u SAD i objasni ljudima principe socijaldemokratiji. Ljudi bi uvidjeli zablude bipartizanske politike i okupili se oko jedne ideje i jedinog pravog vođe. A ne kao ovi nasi sto nista ne razumiju.

[Mister Yes]

Ne znam zašto bi SDP nestao? Predlažem da pročitate knjigu iz koje se vidi da je predsjednik te stranke nešto najljepše što se našoj zemlji moglo desiti od 45-te na ovamo. Hvala autoru!
http://www.sdp.ba/dokumenti/publikacije ... mdzija.pdf

[Krushna mrva]

fakat da se ispovracas. Ja bi se na njegovom mjestu ubio

[argenteus]

Nece bukvalno nestati, ali ce biti nebitan politicki faktor. Jedina im je nada da budu nekome jezicak na vagi, poput BPS-a, i tako zagrabe koje ministarstvo. A nestati ne mogu samo zato sto su pozaposljavali malu armiju glasaca u javnim ustanovama u protekle 3 godine.

Nigdje nije glas skup kao kod nas, ali bas ih briga kad oni ne placaju.

Ne znam zašto bi SDP nestao? Predlažem da pročitate knjigu iz koje se vidi da je predsjednik te stranke nešto najljepše što se našoj zemlji moglo desiti od 45-te na ovamo. Hvala autoru!
http://www.sdp.ba/dokumenti/publikacije ... mdzija.pdf

Nisam znao da se ovakva kapitalna djela svjetske knjizevnosti mogu pronaci na internetu besplatno. Mislim da cu uzeti nekoliko dana odmora kako bi se u potpunosti mogao posvetiti izucavanju lika i djela naseg najveceg sina.

Jazuk odmora... Neka ti Drug Suljagić prepriča u kratkim crtama...

[Yug]

Srebrenica: Asfaltiraju put do vikendica, povratnička djeca do škole blatom

U redakciju SB stiglo je pismo ogorčenih mještana srebreničke mjesne zajednice Sućeska, koji su razočarani načinom raspodjele sredstava za afaltiranje puteva u ovom dijelu Srebrenice. Povratnici u Sućesku tvrde, između ostalog, kako je federalno Ministarstvo za povratak, u okviru programa podrške povratnicima, planiralo ove godine asfaltirati put ka srebreničkom selu Zabojna, dugačak dva kilometra.

U svemu ne bi bilo ničeg čudno da u Zabojni bilo ko živi. Kako tvrde Srebreničani, put se asfaltira samo kako bi u njega povremeno mogao dolaziti profesor Adib Đozić koji tu ima vikendicu. Smatraju kako je neshvatljvo da se asfaltira put samo radi nečije vikendice, dok put ka osnovnoj školi Sućeska u koju idu djeca povratnika nije planiran za asfaltiranje.

„Među Bošnjacima se priča da je asfaltiranje puta do vikendice Adiba Đozića i zapošljavanje njegovog sina u opštini Srebrenica upravo cijena profesora Đozića za doktorske i magistarske disertacije koje on treba da obezbijedi za određene kadrove SDA iz Podrinja na tuzlanskom univerzitetu uz pomoć svojih kolega“, stoji između ostalog u pismu kojeg su potpisali mještani Sućeske.

Isto tako, povratnici u selo Brakovce, od kojih gotovo niko ne radi, moraju skupiti 20 hiljada maraka da bi dobili pomoć Općine za asfaltiranje. To znači da svaka porodica mora izvdojiti 500 maraka, dok se obnova puta ka selu u kojem povremeno obitava Đozić finansira iz budžeta.

[MuaDib]

Suljagić je donedavno govorio ovako:

Podvodni svijet Alije Izetbegovića

Poplava u pojedinim sarajevskim naseljima izbacila je, ponovo, na površinu priču o naseljima koja su nikla kao rezultat političke odluke režima Alije Izetbegovića da osigura bošnjačku većinu u Sarajevu

Živim u Doglodima. Tokom protekle sedmice najviše sam vremena proveo u ribarskim čizmama. Ne znam kako je bilo drugdje u Bosni i Hercegovini – jer posvuda su se rijeke izlilile, potoci nabujali, vode podigle – ali znam da je za poplavu u Sarajevu, čije su razmjere u jednom trenutku zaprijetle da postanu kataklizmične – ili se meni samo tako činili dok sam sizifovski lopatom gurao vodu sa ulaznih vrata u kuću – odgovornost isključivo ljudska. Tačnije, riječ je o kriminalnom nemaru vlasti – opštinskih, federalnih, kantonalnih...

KOME TREBA OVAKVA DRŽAVA?

Jedino gore od istinskog nemara koji su pokazivali tokom poplave – ne uzimajući u obzir činjenicu da se poplave zbivaju skoro svake godine i već deset godina zaredom – bila je paralelna stvarnost koju su zahvaljujući interesu medija stvorile takozvane „nadležne službe“. U toj paralelnoj stvarnosti, ako je vjerovati riječima Alije Tihića, direktora Federalne Civilne zaštite i Mustafi Kovaču, njegovoj sarajevskoj, kantonalnoj, inačici, CZ je „angažovala specijalizirane jedinice“, pomagala evakuaciju građana i branila kuće od poplava.

U našoj, pak, stvarnosti, dok je voda navirala u kuće, uz nas nije bilo nikoga; nismo imali čizama i sve i da je bilo ko htio, ne bi mogao napustiti kuću; a niko nije htio napustiti dom jer smo sami morali sprečavati dalje prodiranje vode. U paralelnoj stvarnosti ovdašnjih „nadležnih službi“, vatrogasci su zajedno s građanima pravili bedeme protiv poplave. U našoj pak, dok je voda nadirala u kuće, kada je već bilo prekasno, pojavio se kamion pijeska i nekoliko fizičkih radnika iz „Bosmala“, koji su po jakoj kiši pokušavali praviti bedem u vodi do pojasa; vatrogasci su za kamere Federalne televizije napunili nekoliko vreća pijeska i vratili se natrag u kamion u kojem su presjedili cijeli dan, odmah nakon što su novinari i kamere napustili Doglode. I ništa tu zapravo nije problem: dvojica vatrogasaca koji su tamo proveli cijeli dan nisu niti opremljeni, niti kvalifikovani da se izbore sa najvećom poplavom u Sarajevu poslije rata.

Poenta je zapravo u tome da je država još jednom ostavila na cjedilu građane zbog kojih i postoji, i da se – a tako stvari zapravo stoje od aprila 1992. godine – nije u stanju pobrinuti za njih, nije u stanju ispuniti svoj dio društvenog ugovora. Na nivou principa, poplava u Doglodima, se dakle ne razlikuje od ostavljanja žitelja ove zemlje ne cjedilu dok je četvrta najveća vojna sila u Evropi silovala Bosnu i Hercegovinu; nema nikakve razlike između reakcije države na poplavu u Doglodima i Osijeku, na jednoj i napada snaga Ratka Mladića na Srebrenicu na drugoj strani. Jer, suština države je da je uvijek u stanju ispuniti svoj dio društvenog ugovora: ako nije, onda za njom nema potrebe, a za ovakvom državom, utjelovljenoj u ovakvoj državnom aparatu, koja je svrha sama sebi, koja proizvodi potpuno paralelnu i virtuelnu stvarnost – očito nema potrebe.

MIZANSCEN ZA LJUDSKU DRAMU

To je, međutim, samo jedan dio ove priče. Drugi, veći i važniji, je laž koju su državni službenici zaduženi za zaštitu i odbranu imovine i ljudi od prirodnih nepogoda koristili u svoju odbranu, a mediji neselektivno prenosili, uz pomoć, na rasizam uvijek spremnih „najstarijih Sarajlija“, na web-portalima i forumima: sve su to, vele, ionako bespravno podignute kuće, u kojima žive primitivci iz istočne Bosne. Na stranu sada što je riječ o laži, to je zapravo i prava tema članka: poplava ima da posluži tek kao mizanscen za jednu mnogo veću ljudsku dramu, koja je započela odmah poslije rata i još uvijek traje, bez nekih naročitih izgleda da se na bilo koji način razriješi. Na stranu i to što bi, sve i da je tako, životi tih ljudi trebali biti podjednako vrijedni, njihovoj djeci potrebne pelene i dječija hrana, njihovim majkama lijekovi, koje nisu mogli dobiti zato što su danima ostali zatočeni u svojim kućama. Pravo je pitanje, dakle, odakle baš ti ljudi baš tu?

I oni i njihove kuće, legalno ili nelegalno napravljene, tu su od kraja rata i kao rezultat etničkog inžinjeringa, odmah iza uspješnog plana Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika da Srbe izvedu iz Sarajeva. Oni, sa svom svojom sirotinjom su tu kao rezultat političke odluke režima Alije Izetbegovića da osigura bošnjačku većinu u Sarajevu; i one kuće koje su legalne i one koje nisu i danas stoje u predgrađima Sarajeva, od Ilidže i Vogošće, preko Hadžića, do Ilijaša kao rezultat ne pasivnog odobravanja, nego aktivne politike SDA.

Mogao bih navesti mnogo brojnije i uvjerljivije dokaze, ali kako sam i sam žrtvom tog plana, evo kako je to zapravo izgledalo. Moju je familiju, majku i sestru, naime, iz takozvanog kolektivnog smještaja u Tuzli, pokupio nekakav lokalni referntić SDA, sve ih uredno popisao, potrpao u autobuse, koji su ih danima i sedmicama, sa desetinama hiljada drugih, prevozili do predgrađa Sarajeva koja su Srbi napustili. Implicitna u odluci da im – ili nam – dopusti da se naselimo u napuštene srpske kuće i stanove imovinu bilo je uvjerenje da ćemo zauvijek ostati ovdje. Onima koji nisu mogli drugačije putovati iz Sarajeva u Tuzlu – jer, jedno je doći i „zapikati“ imovinu, nešto sasvim drugo preseliti onaj jad iz jednog mjesta u drugo – opštinske su vlasti izdavale bonove koji su imali poslužiti umjesto autobuskih karti; siguran sam da je sve nadomješteno u budžetu. Tek kao fusnota, da je Izetegovićev režim uložio makar i dio tog napora u povratak, Milorad Dodik danas sasvim sigurno ne bi ovak olako potezao pitanje referenduma; a Bosna i Hercegovina u svojim istočnim dijelovima ne bi bila samo geografska, nego i politička odrednica.

Kada se, pak, ispostavilo da međunarodna zajednica pitanje imovine shvata ozbiljno i kad je vlast, sasvim nevoljko, dakako, morala ponekad i sa policijom izbacivati tek naseljeno stanovništvo iz tuđih kuća – naročito nakon što im je čvrsto obećala da će ostati tu gdje jesu – alternativno riješenje je pronađeno u naseljavanju onih dijelova Sarajeva u kojima do tada niko nije živio i koji naprosto nisu bili ni predviđeni za naseljavanje. I tako su mapu došli Osjek, Doglodi i brojna druga predgrađa: na koncu, Sarajevo je u 21. vijek ušlo kao kanton sa dominantnom bošnjačkom većinom koje je u demografskom, socijalnom i obrazovnom smislu bila idealno glassačko tijelo SDA, a kasnije i SBiH. Cijena za to je dvostruka: istočna Bosna je napuštena i bošnjačka zajednica tamo – ne dođe li do radikalnog zaokreta u politici – više nije održiva i prestat će da postoji u narednih petnaest do dvadeset godina; novonaseljeni stanovnici Sarajeva žive u temeljitoj bijedi, bez kanalizacije, sa nelegalnim priključcima za struju, jer Elektroprivreda odbija nove priključke i pored građevinskih dozvola, ali zato uredno naplaćuje račune za ilegalne priključke; bez kanalizacije ili ulične rasvjete, bez telefona; bez, infrastrukture, najviše nalik na brazilske favelle.

I to je to: proizvodnja sirotinje koja će držana u neznanju na jednoj i fizičkoj bijedi na drugoj strani, u kontinuiranoj zavisnosti od vlasti biti zadovoljna mrvicama sa stolova vlastodržaca, bez ikakve svijesti o svojim pravima ono što im pripada tumačiti kao privilegiju. I čak i ako su – raspamećeni kakvi jesu – birali takvu vlasti, nisu to sasvim sigurno činili sami. Ali, sami plaćaju cijenu.

Sarajevo, 15.01.2010. godine

[de balzac]

Suljagić je donedavno govorio ovako:

Podvodni svijet Alije Izetbegovića

Poplava u pojedinim sarajevskim naseljima izbacila je, ponovo, na površinu priču o naseljima koja su nikla kao rezultat političke odluke režima Alije Izetbegovića da osigura bošnjačku većinu u Sarajevu

Živim u Doglodima. Tokom protekle sedmice najviše sam vremena proveo u ribarskim čizmama. Ne znam kako je bilo drugdje u Bosni i Hercegovini – jer posvuda su se rijeke izlilile, potoci nabujali, vode podigle – ali znam da je za poplavu u Sarajevu, čije su razmjere u jednom trenutku zaprijetle da postanu kataklizmične – ili se meni samo tako činili dok sam sizifovski lopatom gurao vodu sa ulaznih vrata u kuću – odgovornost isključivo ljudska. Tačnije, riječ je o kriminalnom nemaru vlasti – opštinskih, federalnih, kantonalnih...

KOME TREBA OVAKVA DRŽAVA?

Jedino gore od istinskog nemara koji su pokazivali tokom poplave – ne uzimajući u obzir činjenicu da se poplave zbivaju skoro svake godine i već deset godina zaredom – bila je paralelna stvarnost koju su zahvaljujući interesu medija stvorile takozvane „nadležne službe“. U toj paralelnoj stvarnosti, ako je vjerovati riječima Alije Tihića, direktora Federalne Civilne zaštite i Mustafi Kovaču, njegovoj sarajevskoj, kantonalnoj, inačici, CZ je „angažovala specijalizirane jedinice“, pomagala evakuaciju građana i branila kuće od poplava.

U našoj, pak, stvarnosti, dok je voda navirala u kuće, uz nas nije bilo nikoga; nismo imali čizama i sve i da je bilo ko htio, ne bi mogao napustiti kuću; a niko nije htio napustiti dom jer smo sami morali sprečavati dalje prodiranje vode. U paralelnoj stvarnosti ovdašnjih „nadležnih službi“, vatrogasci su zajedno s građanima pravili bedeme protiv poplave. U našoj pak, dok je voda nadirala u kuće, kada je već bilo prekasno, pojavio se kamion pijeska i nekoliko fizičkih radnika iz „Bosmala“, koji su po jakoj kiši pokušavali praviti bedem u vodi do pojasa; vatrogasci su za kamere Federalne televizije napunili nekoliko vreća pijeska i vratili se natrag u kamion u kojem su presjedili cijeli dan, odmah nakon što su novinari i kamere napustili Doglode. I ništa tu zapravo nije problem: dvojica vatrogasaca koji su tamo proveli cijeli dan nisu niti opremljeni, niti kvalifikovani da se izbore sa najvećom poplavom u Sarajevu poslije rata.

Poenta je zapravo u tome da je država još jednom ostavila na cjedilu građane zbog kojih i postoji, i da se – a tako stvari zapravo stoje od aprila 1992. godine – nije u stanju pobrinuti za njih, nije u stanju ispuniti svoj dio društvenog ugovora. Na nivou principa, poplava u Doglodima, se dakle ne razlikuje od ostavljanja žitelja ove zemlje ne cjedilu dok je četvrta najveća vojna sila u Evropi silovala Bosnu i Hercegovinu; nema nikakve razlike između reakcije države na poplavu u Doglodima i Osijeku, na jednoj i napada snaga Ratka Mladića na Srebrenicu na drugoj strani. Jer, suština države je da je uvijek u stanju ispuniti svoj dio društvenog ugovora: ako nije, onda za njom nema potrebe, a za ovakvom državom, utjelovljenoj u ovakvoj državnom aparatu, koja je svrha sama sebi, koja proizvodi potpuno paralelnu i virtuelnu stvarnost – očito nema potrebe.

MIZANSCEN ZA LJUDSKU DRAMU

To je, međutim, samo jedan dio ove priče. Drugi, veći i važniji, je laž koju su državni službenici zaduženi za zaštitu i odbranu imovine i ljudi od prirodnih nepogoda koristili u svoju odbranu, a mediji neselektivno prenosili, uz pomoć, na rasizam uvijek spremnih „najstarijih Sarajlija“, na web-portalima i forumima: sve su to, vele, ionako bespravno podignute kuće, u kojima žive primitivci iz istočne Bosne. Na stranu sada što je riječ o laži, to je zapravo i prava tema članka: poplava ima da posluži tek kao mizanscen za jednu mnogo veću ljudsku dramu, koja je započela odmah poslije rata i još uvijek traje, bez nekih naročitih izgleda da se na bilo koji način razriješi. Na stranu i to što bi, sve i da je tako, životi tih ljudi trebali biti podjednako vrijedni, njihovoj djeci potrebne pelene i dječija hrana, njihovim majkama lijekovi, koje nisu mogli dobiti zato što su danima ostali zatočeni u svojim kućama. Pravo je pitanje, dakle, odakle baš ti ljudi baš tu?

I oni i njihove kuće, legalno ili nelegalno napravljene, tu su od kraja rata i kao rezultat etničkog inžinjeringa, odmah iza uspješnog plana Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika da Srbe izvedu iz Sarajeva. Oni, sa svom svojom sirotinjom su tu kao rezultat političke odluke režima Alije Izetbegovića da osigura bošnjačku većinu u Sarajevu; i one kuće koje su legalne i one koje nisu i danas stoje u predgrađima Sarajeva, od Ilidže i Vogošće, preko Hadžića, do Ilijaša kao rezultat ne pasivnog odobravanja, nego aktivne politike SDA.

Mogao bih navesti mnogo brojnije i uvjerljivije dokaze, ali kako sam i sam žrtvom tog plana, evo kako je to zapravo izgledalo. Moju je familiju, majku i sestru, naime, iz takozvanog kolektivnog smještaja u Tuzli, pokupio nekakav lokalni referntić SDA, sve ih uredno popisao, potrpao u autobuse, koji su ih danima i sedmicama, sa desetinama hiljada drugih, prevozili do predgrađa Sarajeva koja su Srbi napustili. Implicitna u odluci da im – ili nam – dopusti da se naselimo u napuštene srpske kuće i stanove imovinu bilo je uvjerenje da ćemo zauvijek ostati ovdje. Onima koji nisu mogli drugačije putovati iz Sarajeva u Tuzlu – jer, jedno je doći i „zapikati“ imovinu, nešto sasvim drugo preseliti onaj jad iz jednog mjesta u drugo – opštinske su vlasti izdavale bonove koji su imali poslužiti umjesto autobuskih karti; siguran sam da je sve nadomješteno u budžetu. Tek kao fusnota, da je Izetegovićev režim uložio makar i dio tog napora u povratak, Milorad Dodik danas sasvim sigurno ne bi ovak olako potezao pitanje referenduma; a Bosna i Hercegovina u svojim istočnim dijelovima ne bi bila samo geografska, nego i politička odrednica.

Kada se, pak, ispostavilo da međunarodna zajednica pitanje imovine shvata ozbiljno i kad je vlast, sasvim nevoljko, dakako, morala ponekad i sa policijom izbacivati tek naseljeno stanovništvo iz tuđih kuća – naročito nakon što im je čvrsto obećala da će ostati tu gdje jesu – alternativno riješenje je pronađeno u naseljavanju onih dijelova Sarajeva u kojima do tada niko nije živio i koji naprosto nisu bili ni predviđeni za naseljavanje. I tako su mapu došli Osjek, Doglodi i brojna druga predgrađa: na koncu, Sarajevo je u 21. vijek ušlo kao kanton sa dominantnom bošnjačkom većinom koje je u demografskom, socijalnom i obrazovnom smislu bila idealno glassačko tijelo SDA, a kasnije i SBiH. Cijena za to je dvostruka: istočna Bosna je napuštena i bošnjačka zajednica tamo – ne dođe li do radikalnog zaokreta u politici – više nije održiva i prestat će da postoji u narednih petnaest do dvadeset godina; novonaseljeni stanovnici Sarajeva žive u temeljitoj bijedi, bez kanalizacije, sa nelegalnim priključcima za struju, jer Elektroprivreda odbija nove priključke i pored građevinskih dozvola, ali zato uredno naplaćuje račune za ilegalne priključke; bez kanalizacije ili ulične rasvjete, bez telefona; bez, infrastrukture, najviše nalik na brazilske favelle.

I to je to: proizvodnja sirotinje koja će držana u neznanju na jednoj i fizičkoj bijedi na drugoj strani, u kontinuiranoj zavisnosti od vlasti biti zadovoljna mrvicama sa stolova vlastodržaca, bez ikakve svijesti o svojim pravima ono što im pripada tumačiti kao privilegiju. I čak i ako su – raspamećeni kakvi jesu – birali takvu vlasti, nisu to sasvim sigurno činili sami. Ali, sami plaćaju cijenu.

Sarajevo, 15.01.2010. godine

Tako je govorio Zaratustra... Autentični, postojani, principijelni Suljagić

[udrch]

Srebrenica: Asfaltiraju put do vikendica, povratnička djeca do škole blatom

U redakciju SB stiglo je pismo ogorčenih mještana srebreničke mjesne zajednice Sućeska, koji su razočarani načinom raspodjele sredstava za afaltiranje puteva u ovom dijelu Srebrenice. Povratnici u Sućesku tvrde, između ostalog, kako je federalno Ministarstvo za povratak, u okviru programa podrške povratnicima, planiralo ove godine asfaltirati put ka srebreničkom selu Zabojna, dugačak dva kilometra.

U svemu ne bi bilo ničeg čudno da u Zabojni bilo ko živi. Kako tvrde Srebreničani, put se asfaltira samo kako bi u njega povremeno mogao dolaziti profesor Adib Đozić koji tu ima vikendicu. Smatraju kako je neshvatljvo da se asfaltira put samo radi nečije vikendice, dok put ka osnovnoj školi Sućeska u koju idu djeca povratnika nije planiran za asfaltiranje.

„Među Bošnjacima se priča da je asfaltiranje puta do vikendice Adiba Đozića i zapošljavanje njegovog sina u opštini Srebrenica upravo cijena profesora Đozića za doktorske i magistarske disertacije koje on treba da obezbijedi za određene kadrove SDA iz Podrinja na tuzlanskom univerzitetu uz pomoć svojih kolega“, stoji između ostalog u pismu kojeg su potpisali mještani Sućeske.

Isto tako, povratnici u selo Brakovce, od kojih gotovo niko ne radi, moraju skupiti 20 hiljada maraka da bi dobili pomoć Općine za asfaltiranje. To znači da svaka porodica mora izvdojiti 500 maraka, dok se obnova puta ka selu u kojem povremeno obitava Đozić finansira iz budžeta.

ako ti kažem da je ovo čisti pamflet i laž, naravno nećeš mi vjerovati..
što bi neki Đozić imao vikendicu u Zabojni..šta time dobiva? ti vjerovatno ne znaš o čemu ja pričam, uostalom kao i ovaj novinar što je ovo objavio..

[udrch]

MuaDib-e

ja Emiru sve halalim, bitno je da sad četnike ubija u pojam..

a sa ovim napadom na njega si mi otklonio još jednu sumnju..nisi ti napustio SDP i priklonio se DF-u..to ti je samo maska..jer da jesi, onda bi neke stvari morao znati, a to je da njega ne bi trebao dirati..

[PipiDugaDevetka]

MuaDib-e

ja Emiru sve halalim, bitno je da sad četnike ubija u pojam..

a sa ovim napadom na njega si mi otklonio još jednu sumnju..nisi ti napustio SDP i priklonio se DF-u..to ti je samo maska..jer da jesi, onda bi neke stvari morao znati, a to je da njega ne bi trebao dirati..

Halal mu i od mene kada je uspio da se ratosilja veleizdajničke SDP.

[ObserverMode]

Svako ima pravo doć' tobe. Tako će jednom valjda i ovi petokrakaši na baterije nekad doć tobe.

[Krushna mrva]

jedva cekam da dodjem tobe i udjem s Tihicem u koaliciju

[ObserverMode]

jedva cekam da dodjem tobe i udjem s Tihicem u koaliciju

Uobičajeni argument petokrakaša na baterije, ako nisi petokrakaš na baterije onda si Tihićofil.

[dede merdzane]

MuaDib-e

ja Emiru sve halalim, bitno je da sad četnike ubija u pojam..

Slazem se s ovim. Nije lako odreci se ministarskog mjesta. Mogao je samo malo da sagne glavu i naprci guzicu. A ne vidim neki nacin za zaradjivanje para kroz Prvi mart u ovom vremenu.

I pored ovih smijesnih pamfleta o Zlatoustom, ima donaciju od mene za ovo sto radi, vidjecemo sta ce biti do izbora.

[tesanj]

Svako ima pravo doć' tobe. Tako će jednom valjda i ovi petokrakaši na baterije nekad doć tobe.

[vee-jay]

hmmm interesantno kako pobornici ove inicijative na ovoj temi 'em sto dolaze iz Federacije 'em sto vrijedaju druge nazivajuci ih petokrakasi (ne znam sta to znaci ali me vrijedja) 'em sto su pobornici Handzar divizije (citaj ustasa)... morat cu razmislit' o ovome

[PipiDugaDevetka]

hmmm interesantno kako pobornici ove inicijative na ovoj temi 'em sto dolaze iz Federacije 'em sto vrijedaju druge nazivajuci ih petokrakasi (ne znam sta to znaci ali me vrijedja) 'em sto su pobornici Handzar divizije (citaj ustasa)... morat cu razmislit' o ovome

Oko 200 šehida, dok su bili živi koji su pucali na Nijemce tokom WWII kada su shvatili da su prevareni, ti nazivaš ustašama i negativcima?!

17. septembra 2013. svi u Villefranch-de-Rouergue (ko ima pare jer je to turističko mjesto - skup smještaj), na odavanje počasti palim herojima za slobodu velikog francuskog naroda.

O Handžar diviziji toliko na ovoj temi jer ima tema na drugom podforumu za Handžar diviziju.

[vee-jay]

hmmm interesantno kako pobornici ove inicijative na ovoj temi 'em sto dolaze iz Federacije 'em sto vrijedaju druge nazivajuci ih petokrakasi (ne znam sta to znaci ali me vrijedja) 'em sto su pobornici Handzar divizije (citaj ustasa)... morat cu razmislit' o ovome

200 šehida koji su pucali na Nijemce kada su shvatili da su prevareni, ti nazivaš ustašama i negativcima?!

17. septembra 2013. svi u Villefranch-de-Rouergue (ko ima pare jer je to turističko mjesto - skup smještaj), na odavanje počasti palim herojima za slobodu velikog francuskog naroda.

ne nazivam ih negativcima nego ustasama, pripadnicima SSa, fasistima. nije neki marvel film u pitanju pa da dijelim ljude na pozitive ili negativce.

i btw. ne nazivam ih ja tako, zato sto sam to izmislio nego zato su oni sami sebe tako nazivali.

[PipiDugaDevetka]

hmmm interesantno kako pobornici ove inicijative na ovoj temi 'em sto dolaze iz Federacije 'em sto vrijedaju druge nazivajuci ih petokrakasi (ne znam sta to znaci ali me vrijedja) 'em sto su pobornici Handzar divizije (citaj ustasa)... morat cu razmislit' o ovome

200 šehida koji su pucali na Nijemce kada su shvatili da su prevareni, ti nazivaš ustašama i negativcima?!

17. septembra 2013. svi u Villefranch-de-Rouergue (ko ima pare jer je to turističko mjesto - skup smještaj), na odavanje počasti palim herojima za slobodu velikog francuskog naroda.

ne nazivam ih negativcima nego ustasama, pripadnicima SSa, fasistima. nije neki marvel film u pitanju pa da dijelim ljude na pozitive ili negativce.

i btw. ne nazivam ih ja tako, zato sto sam to izmislio nego zato su oni sami sebe tako nazivali.

Valjda insan kada shvati da je prevaren može promijeniti mišljenje, pa prestati sebe nazivati pogrdno.
http://www.youtube.com/watch?feature=pl ... -KJrFwxAjo
Od 26' priča Muftija o Handžarovcima.

[udrch]

prijave Bošnjaka iz dijaspore u Podrinju su u punom jeku..znam desetine čitavih porodica koje su dokumenta ovog ljeta izvadili u opštinama srednjeg Podrinja..
vrlo važno je da sa roditeljima rođenim i odraslim u Podrinju dokumenta po prvi put vade i djeca rođena tokom i netom poslije rata i to sa istim nijetom i velikom voljom..čak su oni često i glavni pokretači..
prijava djece je vrlo važna kako bi se umanjo gubitak preko 15 hiljada Bošnjaka iz četiti podrinjske opštine..

[dede merdzane]

prijave Bošnjaka iz dijaspore u Podrinju su u punom jeku..znam desetine čitavih porodica koje su dokumenta ovog ljeta izvadili u opštinama srednjeg Podrinja..
vrlo važno je da sa roditeljima rođenim i odraslim u Podrinju dokumenta po prvi put vade i djeca rođena tokom i netom poslije rata i to sa istim nijetom i velikom voljom..čak su oni često i glavni pokretači..
prijava djece je vrlo važna kako bi se umanjo gubitak preko 15 hiljada Bošnjaka iz četiti podrinjske opštine..

[PipiDugaDevetka]

prijave Bošnjaka iz dijaspore u Podrinju su u punom jeku..znam desetine čitavih porodica koje su dokumenta ovog ljeta izvadili u opštinama srednjeg Podrinja..
vrlo važno je da sa roditeljima rođenim i odraslim u Podrinju dokumenta po prvi put vade i djeca rođena tokom i netom poslije rata i to sa istim nijetom i velikom voljom..čak su oni često i glavni pokretači..
prijava djece je vrlo važna kako bi se umanjo gubitak preko 15 hiljada Bošnjaka iz četiti podrinjske opštine..

Zbog toga im je ''Prvi mart'' kost u grlu,...Sve će više i više biti ataka na povratnike,...

[miki.ba]

Ne znam gdje bi pitao za Pipia, jel istina ovo sto citam.

Pipi, prijatelju, posljednji pozdrav!
Strasni radioamater, tehničar, vezista u policiji, unproforac u BiH i Kongu.
Jedan od prvih licenciranih vodiča u Sarajevu. Kad zbog bolesti više nije mogao da vodi turiste, sjedeći danonoćno za kompjuterom, preporučivao je klijentima vodiče iz Mostara, Sarajeva, Beograda, Dubrovnika, Zagreba. Fascinantna je bila njegova sposobnost da ubijedi klijente da sam baš ja, ili Grebo, Ognjen, Kaljanac, Alma, Anita, Jasmin i Zoltan pravi vodiči za njih. Turisti iz zemalja širom svijeta su imali povjerenja u njega, zasipali ga porukama tražeći savjete i prihvatajući njegove sugestije za vodiče i smještaj.
Hvala, kolega

[Danguba]

Ne znam gdje bi pitao za Pipia, jel istina ovo sto citam.

Pipi, prijatelju, posljednji pozdrav!
Strasni radioamater, tehničar, vezista u policiji, unproforac u BiH i Kongu.
Jedan od prvih licenciranih vodiča u Sarajevu. Kad zbog bolesti više nije mogao da vodi turiste, sjedeći danonoćno za kompjuterom, preporučivao je klijentima vodiče iz Mostara, Sarajeva, Beograda, Dubrovnika, Zagreba. Fascinantna je bila njegova sposobnost da ubijedi klijente da sam baš ja, ili Grebo, Ognjen, Kaljanac, Alma, Anita, Jasmin i Zoltan pravi vodiči za njih. Turisti iz zemalja širom svijeta su imali povjerenja u njega, zasipali ga porukama tražeći savjete i prihvatajući njegove sugestije za vodiče i smještaj.
Hvala, kolega

Neko se nasalio.

Pipi javi se.

[motorola01]

Ima li neko kakav info u vezi Pipija