Pikova-dama wrote:Super tema. Mislim da se ovdje mogu naci. Mostarka koja sada zivi u Sarajevu:)...tako najbolje vidis objektivno stvari. Dok sam zivjela u Mostaru nisam toliko obracala paznju na neke stvari, tek sad vidim koliko mi znaci sto sam mogla u spavacici do prodavnice, koliko mi znaci kako ljudi sjede gdje god mogu i igraju tavle (uh kako bih sad jednu odigrala), sad vidim kako je dobro bilo doci na kafu i zavaliti se ko kod kuce, nije sramota da se muskarci skinu do pojasa kada je 40 stepeni i niko ih preko oka ne gleda (jest da nije po bontonu, ali vala je mediteranski fazon:), uvijek imas osjecaj da si na moru...Mostar je jedna lijepa, suncana mahala. Mostar su raja! Mozda je sve ovako i u Sarajevu, ali ja ne primjetih:)...to je valjda i normalno, Sarajevo je glavni grad, mora se malo usminkati:)
ima li još koja stereotipna floskula majke ti
Zaboravila si Velež, Vahu, Emira Balića, Neretvu, proljeće, behar, Oslo...bla, bla...
ne znam zašto se uporno zatvaraju oči pred problemima i zašto se Mostar gleda kroz prozmu nečega što je nekada bio. Danas je to grad sa 1001 problemom, danas je to grad koji je podijeljen i koji pati od jednog od najakutnijih tumora na svijetu, tumor nacionalizma, koji nažalost svako malo nadje pogodno tkivo da razvije još pokoju od ionako uznapredovalih metastaza...Mostar nema neku vidljivu granicu podjele, osim Neretve, ta granica je u glavama većine ljudi i većina ljudi ima predrasude i otpore prema onome što je preko mosta. Ja ne spadam u tu grupaciju, ali znam, vidim i osjetim to. Dovoljna je samo jedna utakmica seoske lige BiH izmedju Zrinjskog i Veleža da na površinu izadje sve ono što obični ljudi koje vidjamo na cesti svaki dan osjećaju i misle. Mostar više nisu raja, Mostar više nije jedna lijepa mahala(osim za putnika namjernika). Mostar je jedno oboljelo tkivo sa sve manje nada u ozdravljenje...sva ova vanjština je jedna lijepa fasada, divan pokrov za odumiranje...možda sam koju zeru, trunku i pretjerao, ali daleko svakako nisam. A pravi mostarci, oni istinski, a takav sam, u vlastitom su gradu sve ugroženija vrsta i sve se manje pitamo oko bilo čega, ali to je već malo dublji problem...možda ga ne bi bilo da su oni koji su nas tada vodili imali malo više muda i osujetili neke nemile stvari koje su se dogodile i dovele do ovog današnjeg stanja, možda...možda bi i baba pila pička ko avion da ima propeler...ali nema...
Vi koji ga glorificirate i dolazite u njega turistički, dodjite malo da živite tu pa ćete vidjeti što je Mostar danas ustvari.