Vrijedi spomenuti i legendu o tuzlanskoj kozi
Legendu o tuzlanskoj kozi napisao je Dragiša Trifković u svom vremeplovu.
O ovoj legendi su pisali mnogi, čak i ozbiljni historičari, romanopisci i humoristi, o njoj i na njoj su mnogi doktorirali. Naime, govorilo se da je prvo mlijeko u prahu proizvedeno u Tuzli od tuzlanske koze, a ne od Kulovićeve švajcarke. Prvi dokumenti u kojima se spominje Tuzla napisani su sredinom 10. stoljeća. U tom istom spisu govori se o Tuzli i o pobunama u istoimenoj provinciji. Naime, Tuzlaci su se suprostavljali nerazumnim odlukama Senata, među kojima je i ona da se unište sve koze, jer su štetne po uzgoj šume. No, mještani su ipak zadržali i zaštitili jednu kozu. Pobunjenici su kozu čuvali, njegovali i hranili. Sa jačanjem plemena, raste i broj koza. Te je usljedila nova odluka Senata da se sve koze moraju uništiti; ne smije ostati ni jedan primjerak, ni u zološkom vrtu, pa čak ni u školskim udžbenicima. Medutim, neki Tuzlak, čija je je životna opsesija čuvanje svega što je na indexu vlasti, sačuvao je jednu kozu. Čuvao je u sredini koja je bila neprijateljski raspoložena prema ovoj vrsti. No, vremenom propisi su blijedili, koza je postajala sve smjelija i zanimljivija. Ona je tako postala atrakcija, privlači mnoge turiste koji joj prilaze sa nekim posebnim osjecajem kao na hodočašce. Ulaz u skromno dvorište u kome se koza šetala je besplatan, ali je svaki od znatiželjnika ostavljao u kesicu novčić kao prilog akciji za očuvanje ove vrste. Za uzvrat domacin svakog ko to poželi slika sa kozom za uspomenu.
Koza je dobila i svoj spomenik ispred Hotela Tuzla
