Posveceno Srebrenici

Tuzla, Bijeljina, Brčko, Gradačac, Živinice, Srebrenik, Lukavac, sve do Gračanice kod Doboja, Kladnja i Zvornika...
Post Reply
fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#1 Posveceno Srebrenici

Post by fukara_tz » 19/06/2005 13:51

Na ulazu u Srebrenicu
Image

Dosta je porusenih objekata, ali ima i renoviranih. Omladine po kaficima, djeca pred zgradama, radnje rade i sl
Image

Dom kulture Srebrenica/pijaca
Image
Last edited by fukara_tz on 09/07/2005 18:18, edited 1 time in total.


fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#2

Post by fukara_tz » 19/06/2005 13:54

Pravoslavna crkva. Od stanovnika sam saznao da i prije pada Srebrenice crkvu niko nije dirao.

Image

Nakon pada Srebrenice sve dzamije su porusene, ne znam tacno koliko ih je bilo, al znam da su na mjestu gdje se nalazila jedna od dzamija napravili parking.

Ovo je jedina obnovljena dzamija u Srebrenici.
Image

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#3

Post by fukara_tz » 19/06/2005 14:07

Osnovnu skolu u Srebrenici pohadja oko 50 bosnjackih povratnika. Sva djeca idu u jednu skolu zajedno. Napominjem da ono sto sam saznao je od ljudi koji su se tamo vratili.

Image

A evo i maturanata srednjoskolskog centra u Srebrenici.

Image

Image

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#4

Post by fukara_tz » 19/06/2005 14:15

Zgrada Opstine Srebrenica

Image

Image

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#5

Post by fukara_tz » 09/07/2005 18:21

Danas je u Tuzli otvoren "Trg zrtava genocida u Srebrenici". Trg se nalazi u centru grada ispred Carsijske dzamije, gdje se inace svakog 11. u mjesecu okupljaju zene Srebrenice.

Image

Image

Image

Image

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#6

Post by fukara_tz » 09/07/2005 18:36

Na Trgu je postavljena i izlozba fotografa Ahmeta Bajrica Blicka koji je jedini u BiH kamerom zabiljezio progon iz Srebrenice. Izlozba nosi naziv "Srebrenicki put pakla".

Image

Image

Image

Jedna od najtezih scena danas na trgu, Nura Alispahic majka ubijenog Azmira (sa snimka skorpiona) :(

Image

Image

Image
Last edited by fukara_tz on 09/07/2006 14:23, edited 1 time in total.

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#7

Post by fukara_tz » 10/07/2005 15:38

Jos slika sa izlozbe "Srebrenicki put pakla"

Image

Image

Image

Image

Image

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#8

Post by fukara_tz » 10/07/2005 15:53

Tragedija Srebrenice u slikama, koje su nastajale tokom godina

Image

Image

Image

Prezivjeli Srebrenicani i njihov transport prema Tuzli

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#9

Post by fukara_tz » 10/07/2005 17:03

MEMORIJALNI KOMPLEX SREBRENICA-POTOČARI (juni 2005)

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Fabrika u Potocarima je samo jedno od mjesta gdje se vrsila masovna egzekucija civila Srebrenice. Nalazi se odmah preko puta Memorijalnog komplexa.

Image

Image

Image

Image

Image
Last edited by fukara_tz on 09/07/2006 14:02, edited 1 time in total.

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#10

Post by fukara_tz » 10/07/2005 20:22

NURA ALISPAHIC

Image

ADMIR ALISPAHIC

Image

AZMIR ALISPAHIC

Image

- Vidjela sam ga, ženo moja! Moj Azmir... Oni ga gone, a on se okrenu, vidim mu lice. Na njemu bratove pantalone, koje je ponio sa sobom kad je krenuo iz Srebrenice... I patike... Pucaju u njega... Vidim on pada... Očima svojim gledam kako mi dijete ubija dušmanin - zaplakala je jučer, prilikom našeg dolaska, na vratima svog izbjegličkog stana u Tuzli Nura Alispahić iz Srebrenice, majka šesnaestipogodišnjeg Azmira čije je smaknuće na Godinjskim barama kod Trnova 1995. godine, jučer putem TV ekrana obišlo cijeli svijet.

- Oba sina su mi poginula 1995. godine. Moj Admir, nakon što je u Srebrenici teško ranjen, helikopterom je bio prebačen u Tuzlu na liječenje. Čim se oporavio, ponovo se prijavio u vojsku. Ubila ga je dušmanska granata na Kapiji 25. maja 1995.Imao je24 godine - govori Nura.
Image

---------------------------------------------------------------------------------
Image

Safeta Muhić iz Jezera kod Srebrenice imala je samo 14 godina u trenucima kad se u julu 1995. posljednji put vidjela sa svojim bratom Safetom Fejzićem. Vidjela ga je prekjučer, na prikazanom filmu Haškog tribunala, kako ga pred kamerama ubijaju pripadnici jedinice ˝Škorpioni˝.
- Moj Safet uzeo je bio sedamnaestu godinu. Kad je došlo vrijeme da se rastanemo, on je s ocem krenuo šumom, a ja i mati došle smo u Potočare kako bismo s ostalom ženskom čeljadi iz familije stigle do Tuzle. Sjećam se k´o sad da je bilo - imao je plavu majicu na sebi - priča nam kroz suze Safeta, sa svojom majkom, suprugom i djecom sada nastanjena u Špionici kod Srebrenika.

------------------------------------------------------------------------------------

Image

Kad je Smail Ibrahimović iz Konjević-Polja u julu 1995. godine krenuo "niz Srebrenicu prema Kazanima" kako bi se pridružio koloni muškaraca koja je s Buljima kretala prema Tuzli, njegov sin Semir imao je sedam godina.
Trčao je za babom, prisjeća se njegova majka Remza, i plakao govoreći da će se "baciti s kuće" ako ga mati ne pusti da ide s ocem. Smail je žurio da djeca ne vide kako glava kuće plače, doviknuo Remzi da čuva djecu i otišao.

On je bio vozač, hodao po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, fino zarađivao - kroz plač govori Remza pokazujući rijetke fotografije koje su joj od muža Smaila ostale, a kojeg je prije nekoliko večeri, nakon deset godina, ponovo vidjela na videosnimku na kojem zloglasni srpski "Škorpioni" ubijaju šestoricu Srebreničana.
Smaila Ibrahimovića prvi je prepoznao njegov sin Semir. Bio je sam u kući i kada je ugledao snimak na TV-u, odmah je, kaže, prepoznao "svog babu".
- Babin lik mi se urezao u pamćenje. On je onaj u kožnoj jakni, viri mu malo plavkasta košulja. Poznao sam mu i obuću i pantalone, kao da ga sad gledam.

---------------------------------------------------------------------------------

Mido Salkić na australskoj televiziji SBS vidio kako mu zločinci ubijaju oca Sidika

Kada je 5. juna u Melburnu, na australskoj televiziji SBS emitiran snimak mučkog pogubljenja šestorice Srebreničana, Saidinu Midi Salkiću učinilo se da je u jednom trenutku vidio lik svoga oca Sidika.
Snimak je, međutim, bio prekratak da bi Mido, njegova sestra Mubera i majka Zifa bili potpuno sigurni da je jedan od ljudi koje strijeljaju zločinci iz jedinice "Škorpioni" njihov otac, odnosno suprug.
Potvrđene slutnje

- Odmah sam počeo okretati brojeve telefona, zvati poznanike ovdje u Melburnu, tražiti videosnimak, zvati Bosnu, Hag... Nekoliko noći niko od nas troje oka nije sklopio - kaže Mido.
Njegove slutnje potvrđene su 13. juna, kada mu je iz Haga javljeno da je čovjek u plavoj košulji njegov otac Sidik.

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#11

Post by fukara_tz » 10/07/2005 20:51

Image

Image

Image

Image

Image

"Ne mogu zaboraviti riječi koje sam čula prije više od pet godina, od žene koja je izgubila cijelu porodicu u Srebrenici: “Ja sam ti sine, kao onaj pauk što visi na mreži. Sve čeka. Pašće. A ostaje da visi. Tako i ja čekam. A vrijeme prolazi”. Saće deset godina porodice hiljada nestalih u Srebrenici čekaju da čuju neku vijest o svojim najbližim. Čekaju i da budu uhapšeni zločinci koji su krivi za sve što im se desilo. Vrijeme prolazi. Za one koji svoje ne pronalaze kao da stoji. Samo njihova bol postaje sve jača i teža. Njihova srca sve manje mogu da nose neizmjernu tugu".

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#12

Post by fukara_tz » 10/07/2005 22:49

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

User avatar
Fair Life
Posts: 14261
Joined: 02/03/2004 00:00

#13

Post by Fair Life » 11/07/2005 04:02

Veliki posao Fukara, veliki. Hvala ti za ovu tugu... i prisjecanje.

Srebrenica. wmv___ 9.27 Mb

Povijest zlocina.pps___ 6.81 Mb

Profesor povijesti
Enes Kisevic

Tražeći metaforu za zlodjela
počinjena u ratu,
profesor povijesti nikako nije mogao
pronaći riječ
kojom bi opisao zlo.

- Zvijeri! - dobacivali su učenici -
To su bile zvijeri!

- Ne, djeco. To su bili ljudi.
Zvijeri to nikada učinile ne bi.
To su bili ljudi.
Ljudi su to bili...

Dugo je sa stidom ponavljao u sebi.
______________________________
Oprosti im Gospode, ne znaju sto rade...
Enes Kisevic

Kao da nikad umrijeti nece
toliko su se oni Gospode osilili
Ne daj im Boze, kada bi mogli
ruku bi svoju i na Tebe digli.

Oprosti im Gospode, ne znaju sto rade
Ti sve dobro vidis, Ti sve dobro znas
Oprosti im za sve nase jade,
ne stigo ih nikad usud nas.

Oprosti im Gospode, ne znaju što rade,
ali ne odustaju od nauma svog.
Toliko su oni pohlepni za zemljom,
da i mrtvi ce se u tuđi proširiti grob.

Oprosti im Gospode, ne znaju što rade,
no ipak od krvavog ne uzmiču cilja.
Oprosti i meni, grešnom kad uzdahnem
Da Bog da im zemlja kosti izbacila.

Oprosti im Gospode, ne znaju što rade
Ti sve dobro vidis, Ti sve dobro znaš.
Oprosti im za sve naše jade,
ne stigo ih nikad usud naš.
______________________________
Neki stid
Enes Kisevic

Na zlo sam odavno već okornjačio,
još jedino dobrota čista mene gane.
O pete sam zavist okačio.
Cvijetom moje zarasle su rane.

Svaka himba meni je daleka.
Drugima sam kao samom sebi.
Mržnje sve, od ovoga svijeta,
ljubav moju potopile ne bi.

Pa ipak se katkad ćutim slabim,
kad od srca um mi se otima.
Sam pred sobom ja oborim glavu
ne znajući kud bih sa očima.

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#14

Post by fukara_tz » 09/07/2006 14:34

Protokol dženaze u Potočarima

Na 11. godišnjicu obilježavanja genocida u Srebrenici 11. jula će u Memorijalnom centru u Potočarima biti ukopano 505 žrtava, što je s dosadašnjim ukopanim žrtvama u tom centru oko 2.500.
Program u Potočarima počinje 10. jula u 11.30 sati otvaranjem obnovljene džamije u Sućeskoj. Isti dan u Memorijalnom centru u 17.00 sati je dodjela ovogodišnje nagrade "Srebrenica 95" predsjedniku Društva za ugrožene narode iz Getingena, Tilmanu Zulchu, za borbu protiv genocida.

Prema protokolu, vjerski dio programa počinje klanjanjem akšam-namaza u 20.35 sati, a klanjat će ga tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović. U 20.35 sati je učenje i poklanjanje hatme, u 21.45 sati je tevhid a u 22.37 sati jacija-namaz.

Obilježavanje 11. godišnjice počet će 11. jula u 11.55 sati učenjem Kur'ana, zatim dizanjem zastave i intoniranjem himne, a u 12.15 sati i izvođenjem "Srebreničkog inferna".

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić klanjat će dženazu-namaz u 13.20 sati. Iznošenje tabuta s musalle je u 13.35 sati. U 14.30 sati je učenje na kaburu.(Fena)

zabrinut
Posts: 74
Joined: 07/10/2003 00:00

#15

Post by zabrinut » 09/07/2006 17:48

HLJEBA I PJESME

Sunce je pokazalo zube
Tridest pet, četrdeset
Dali u hladu
il' na otvorenom
nije ni bitno, samo nek'
graha i salate ima
nek' u preduzeću i kući
sve štima i da se
potrošiti koja marka i euro
svaki dan ima.

Nekoga to zanima
drugi pak osluškuju
da im identifikuju oca
brata, amidžu, sestrića
pa da im klanjaju
dostojno dženazu
i da ih spuste
u zelenu oazu
koju mezarjem zovu.

Srebrenica nam
svake godine
kuca na savjest
ko savjesti imalo ima.

Neki bi
da se to sve zaboravi
jer ako to pitanje
stalno podvlačimo.
podcrtavamo
podebljavamo
kako će mirno
spavati
drijemati
i »živjeti«.

Jerbo to je prošlo
jer šta ih briga
za nečijim bratom
amidžom ocem
babom
to je prošlost
i od toga se ne živi!

E, nećemo zaboraviti
nećemo umuknuti
nećemo prestati
jer se ti, jer se vi
danas širite na našem
kupate se u bazenima našim
na ovoj vrelini
a naši leže tamo na nekoj
njivi, uvali, bačeni u provaliji.

Kucajmo
na njihovu savjest
ako je imaju
jer trebaju da znaju
da im neće biti lahko
da sve to zaborave,
tu krv, jecaje
i uzdahe
naroda Podrinja
i jetima Srebrenice !

N.S.

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#16

Post by fukara_tz » 10/07/2006 22:17

Očekuje se 30.000 Srebreničana

Do sada je na tom mestu sahranjeno 1.937 identifikovanih žrtava. Učesnici marša Put slobode, organizovanog u znak sećanja na srebreničke Muslimane, večeras će stići u Potočare kako bi prisustvovali sahrani u Memorijalnom centru. Prema procenama Organizacionog odbora, očekuje se da će u Potočare doći više od 30.000 ljudi.

Učesnici marša krenuli su 7. jula iz Nezuka, preko planine Crni vrh do Liplja kod Zvornika, stazom koju su Muslimani iz Srebrenice prešli u julu 1995, u pokušaju da dođu do teritorije pod kontrolom Armije BiH.

Predsedavajući Predsedništva BiH Sulejman Tihić pridružio se juče učesnicima marša. Tihić je rekao da se priključio maršu kako bi ličnim učešćem dao doprinos i podsticaj da se ne sme zaboraviti zlo koje se dogodilo. "Danas se sećamo hrabrosti ljudi koji su uspeli da pohodom od 100 kilometara dođu do slobodne teritorije. Nažalost, mnogi od njih na tom putu su ostavili živote, počinjeno je najveće zlo nakon Drugog svetskog rata u Evropi, počinjen je genocid u Srebrenici. Naša je dužnost da se toga sećamo i obeležavamo", rekao je Tihić.

U julu 1995, posle ulaska snaga bosanskih Srba u Srebrenicu, tada zaštićenu zonu Ujedinjenih nacija, ubijeno je više od 7.000 mislimanskih muškaraca i dečaka.

Odavanje pošte u gradovima Srbije

Inicijativa mladih za ljudska prava obeležiće 11. godišnjicu genocida u Srebrenici akcijama u devet gradova u Srbiji. Akcije će biti održane u Nišu, Novom Sadu, Kragujevcu, Zrenjaninu, Pančevu, Somboru, Kikindi, Novom Bečeju i Knjaževcu, a aktivisti Inicijative će deliti majice i bezdževe s porukama o Srebrenici i odgovornima za taj zločin.

Građanski savez Srbije saopštio je danas da posle 11 godina od genocida u Srebrenici vlast u Srbiji i dalje prikriva najodgovornije za taj zločin.

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yy...4&nav_id=204142

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#17

Post by fukara_tz » 11/07/2006 00:14

Srebrenica Danas obilježavanje 11. godišnjice genocida

Suze i jecaji u Potočarima

U Potočarima su jučer vršene posljednje pripreme za današnju centralnu manifestaciju obilježavanja 11. godišnjice genocida u Srebrenici.

Tražili mezarove

Brojni članovi porodica srebreničkih žrtava koje će danas biti ukopane u krugu Memorijalnog centra još jednom su provjerili tačan raspored mezara nad kojima će se oprostiti sa svojim najbližima.
- Došla sam danas da vidim mjesto gdje će biti ukopan moj muž Mahmut. Pored njega, izgubila sam još 12 najbližih članova porodice, koji nisu pronađeni. Lakše je kad ukopaš insana, onda mu na mezar dolaziš - kroz suze govori Mevlija Smajić iz Potočara, koju smo jučer s njenom prijateljicom Mejrom Hasanović zatekli u krugu mezarja.
Inače, u Potočare su jučer stigle mnoge strane delegacije koje će prisustvovati dženazi 505 identificiranih Srebreničana, ali i domaći predstavnici brojnih udruženja, humanitarnih organizacija...

"Kolona smrti"

Jecaji majki čuli su se jučer u trenutku kada su se iz pravca Gornjih Potočara pojavili učesnici "Marša smrti - Puta slobode", koji su za tri dana, idući maršutom od Nezuka do Potočara, istom onom kojom je 1995. godine prošla "kolona smrti",prepješačili više od 100 kilometara.
Kolona je u Memorijalni centar stigla oko 14 sati, predvođena dr. Ilijazom Pilavom, Ramom Dautbašićem i mnogim drugim Srebreničanima koji su imali sreću da prežive 1995. godinu.
Podsjetimo, Vijeće ministara na svojoj posljednjoj sjednici odlučilo je da se 11. juli proglasi Danom žalosti u BiH.

Obilježavanje počinjeučenjem Kur'ana

Obilježavanje 11. godišnjice počet će danas u 11.55 sati učenjem Kur'ana, zatim dizanjem zastave i intoniranjem himne. U 12.15 sati bit će izveden "Srebrenički inferno".
Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić klanjat će dženazu-namaz u 13.20 sati. Iznošenje tabuta s musalle je u 13.35 sati. U 14.30 sati je učenje na kaburu.

Hodočašće za svakog patriotu

- Osjećam se kao mladić - umornim glasom kazao je Junuz Zupčević, koji je sa 84-godišnjim Hašimom Malkićem iz Tinje kod Srebrenika izdržao cijeli "Marš smrti - Put slobode".
Njih i ostale učesnike marša pozdravio je načelnik općine Srebrenica Abdurahman Malkić. Ilijaz Pilav poručio im je da je ovaj marš hodočašće za svakog bosanskog patriotu.

Skulptura posvećena najhrabrijim ženama

U krugu Fabrike akumulatora u Potočarima jučer je otkriven spomenik posvećen majkama, ženama i djeci Srebrenice.
Spomenik koji predstavlja borbu majki Srebrenice u traženju istine o njihovim najmilijimadjelo je poznate holandske skulptorkeTruus Menger, a izgrađen je uz pomoć Memorijalnog centra Vesterbork i IKV organizacije iz Holandije.
- Ovim spomenikom poklanjam svoje srce srebreničkim majkama. Njima se divim i podržavam ih. One su najhrabrije žene koje znam- kazala je 84-godišnja umjetnica iz Holandije, inače jedna od najpoznatijih članica Pokreta otpora iz Drugog svjetskog rata.
Otkrivanju spomenika ispred Fabrike akumulatora prisustvovala je brojna delegacija IKV-a, kampa Vesterbork, kao i članovi više udruženja iz Holandije

http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer ... z=7&isasp=

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#18

Post by fukara_tz » 12/06/2007 01:28

11.06.2007.g

Danas se u Tuzli nisu okupile zene Srebrenice vecina ih se uputila u Sarajevo na protest...na gradskoj cesmi ostavljene su poruke, fotografije....

Image

Image

guardian
Posts: 439
Joined: 29/08/2003 00:00
Location: Neverwhere

#19

Post by guardian » 03/07/2007 00:42

Ne nadjoh o njemu na forumu: 1999. je napravljen 90-minutni dokumentarni film (na engleskom) u produkciji BBC2 i PBS-a (Thirteen/WNET New York, koji ga je vise puta emitirao), naslovljen "Srebrenica: A Cry from the Grave"; ovo je stranica koja sadrzi sinopsis, kao i video zapise svjedocenja prezivjelih: http://www.pbs.org/wnet/cryfromthegrave/

Gornja stranica mozda zahtijeva flashplayer, pa zato evo i direktnih linkova:
O filmu: http://www.pbs.org/wnet/cryfromthegrave ... about.html
Svjedocenja: http://www.pbs.org/wnet/cryfromthegrave ... tness.html
Komentari: http://www.pbs.org/wnet/cryfromthegrave ... rmath.html
Juli 1995: http://www.pbs.org/wnet/cryfromthegrave ... sacre.html

Kwaheri
Posts: 3290
Joined: 30/04/2004 12:33

#20

Post by Kwaheri » 03/07/2007 10:56

Image

Glasovito
Posts: 38
Joined: 03/07/2007 18:04

#21

Post by Glasovito » 05/07/2007 00:29

Avangarda BiH e.V.
Udruženje mladih iz BiH u Minhenu
http://www.avangardabih.de
[email protected]
Poštansko sanduče 10 01 14
80075 Minhen

Minhen, 01.07.2007 godine

Obavještenje o obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici širom Njemačke

Povodom 12. godišnjice genocida u Srebrenici Avangarda BiH e.V. je u saradnji sa medijskom kompanijom Infoscreen realizovala projekat kojim će se javnost podsjetiti na ovaj najveći genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

U okviru ovogodišnjeg projekta u trajanju od tri dana, to jeste 10., 11. i 12. jula 2007 godine, svakim danom od 6.30 do 24.00 sata periodično će biti projecirane dvije animacije na sveukupno 230 monitora Infoscreen-a u 19 njemačkih gradova. Na spotovima će posebno biti istaknuta internet stranica http://www.dontforget-srebrenica.de , koja sadrži pregled i historijat ovog genocida na njemačkom jeziku.

Dvije zasebne animacije će podsjetiti gledaoce na genocid u Srebrenici, te posebno na činjenicu da ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić još uvijek nisu lišeni slobode.

Ovim putem Avangarda BiH e.V. najoštrije osuđuje genocid nad građanima Bosne i Hercegovine zbog njihove vjerske pripadnosti, koji je počinjen od strane srpskih vojnih snaga. Ovaj zločin je nadmašio sva druga zbivanja u Evropi u novije vrijeme. Ogorčeni smo što nakon hapšenja ratnog zločinca Slobodana Miloševića, Radovan Karadžić kao i Ratko Mladić još nisu uhapšeni i što politika čitavog svijeta ne pokazuje iskrenu volju da obavi svoju dužnost. Ovogodišnju odluku Haškog suda u procesu Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore ne želimo komentarisati, smatrajući je djelimično kontradiktornom i donesenom bez korištenja svih dokaznih materijala po ovom pitanju.

Smatramo da se svi građani Bosne i Hercegovine, kao i cijela Evropa moraju suočiti sa ovim zločinom i da «Srebrenica» mora postati simbol, koji poziva na borbu protiv nacionalizma i fašizma, koji je ponovo došao do izražaja u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine.

Naš primarni cilj jeste da podsjetimo na žrtve i poslijedice ovog zločina. Dugotrajni cilj svima nama mora biti da ne dozvolimo zaborav u namjeri da se nasilje i zlo u Bosni i Hercegovini, na Balkanu niti bilo gdje drugo, nikome ne ponovi.


S poštovanjem
Mirza Čardaklija
potpredsjednik
Avangarda BiH e.V.

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#22

Post by fukara_tz » 05/07/2007 14:53

"Marš Smrti" u sklopu obilježavanja genocida u Srebrenici

U sklopu obilježavanja 12. godišnjice genocida u Srebrenici 8. jula počet će jedan od glavnih sadržaja - "Marš smrti" koji će završiti 11. jula, saopćeno je danas iz Kluba intelektualaca Srebrenice. Učesnici "Marša" će ponovo preći kompletnu trasu puta smrti kojim su prošli preživjeli u genocidu jula 1995. godine. Uoči starta "Marša smrti" u mjestu Nezuk, gdje je u julu 1995. izašao najveći broj preživjelih, u organizaciji Kluba intelektualaca održat će se tribina posvećena značaju manifestacije "Marša" i njegovoj duhovnoj dimenziji kao "bosanskom hodočašću". Klub intelektualaca Srebrenice poziva sve patriote i ljude dobre volje da budu sudionici tribine i "Marša", te da na taj način daju smisao ovom "bosanskom hodočašću".

U tvornici akumulatora u Potočarima danas otvorena spomen soba

U Tvornici akumulatora u Potočarima danas je otvorena Spomen soba, u znak sjećanja na genoscid u Srebrenici. Ona se sastoji iz dva crna tornja. U jednom će biti prikazivan film, a drugi sadrži 20 vitrina u kojima se nalaze lični predmeti žrtava. U posebno osmišljenom muzejskom prostoru, koji se nalazi u bivšem štabu Holandskog bataljona UN u Potočarima, biće prikazivan film i sastavljen od niza pojedinačnih priča koje opisuju dešavanja iz jula 1995. godine, kada su snage bosanskih Srba ubile više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.

User avatar
Guento
Posts: 305
Joined: 31/03/2004 20:32
Location: Sarajevo

#23

Post by Guento » 06/07/2007 17:30

Memorijalna soba u fabrici akumulatora u Potocarima, bice otvorena u ponedjeljak 9. jula:

Image

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#24

Post by fukara_tz » 06/07/2007 23:21

Pokušaj sjećanja na Srebrenicu – grad nad kojim je cijeli svijet izvršio genocid

SREBRENICA - GRAD KOJI JE SVIJET PLANSKI ŽRTVOVAO

Piše: Sonja RADOŠEVIĆ, Podgorica

....Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje i ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života.
Dave se i osporavaju neprestano...
Tako je razmišljao Derviš tragajući za izgubljenim bratom Harunom u romanu "Derviš i smrt".
Ta misao mi se često vraća kad Bosnom hodim, onom Bosnom koja je bila, koju su godinama ubijali i onom sada izmučenom koja se ponovo porađa ... izniče ko Feniks ... iz pepela.
Bio je vreli julski dan ... Zašto baš jul... Igra slučaja u svemu... u svakoj stazom kojom kročimo, na svakoj raskrsnici pred kojom zastanemo... u svakom susretu pod ovom kapom nebeskom.
Odluku sam donijela toga dana, kada kao i uvijek dođem u Bosnu, kada smo Sarajevo i ja bili opet jedno - kada me prihvatilo kao svoju izgubljenu dušu kojoj se čini da sa Baščaršije može rukom dohvatiti. To nebo koje nigdje nije tako blizu dunjaluku, nigdje tako blizu da pokaže kako je nemoguć spoj prolaznog i vječnog.
Odlučila sam ... posjetili one kojima bi život možda bio lakši kada bi sve bilo kao s početka ove priče, onako kako to kaže Meša Selimović - kada bi ubijali prošlost sa svakim danom što se gasi.
Ulica Antona Hangije - Udruženje Majki enklava Srebrenica i Žepa - onih kojima je život ostao zauvijek obilježan i osakaćen 11.julom 1995.godine u Srebrenici. Onda kada su su se svi Bošnjaci izbjegli sakupljeni sa svih strana, bježeći od rata, žene, djeca, starci, dječaci, momci, našli satjerani u kotlini Srebreničkoj, okruženi karađozima koji su za njih već iskovali najkrvaviji zvaršni čin ovozemaljske tragedije...
Tada tog 11.jula srebreničke izbjeglice su već bile žrtvovane - već su bile poklonjene od strane Ujedinjenih Nacija, Holandskog bataljona, od strane Evrope i cijelog svijeta, bile su te žrtve ostavljene sebi i dželatima. Uvijek je čovjek sam kada je najteže. Kako je njihova samoća u tom paklu bila ogromna i bolna. Osjećate li to?
Umjesto julske žetve počeo je pokolj 11.000 muškaraca, žena, djece...
U grad proglašen «zaštićnom zonom» Ujedinjenih Nacija ušli su bradati, prljavi, bez umova i duša šakali žedni ubijanja.
Opet jedna misao - riječi Yosefa .T.Yerushalima, čovjeka koji je preživio holokaust: «Moj užas od zaborava veći je od užasa nad svim onim što sam prisiljen pamtiti».
A ja ću vas kroz dokumenta koja su ostala kao svjedočanstvo pokušati podsjetiti na tren, na zločin počinjen u srcu Evrope, na pragu XXI vijeka i to citatiram iz knjige «Grobnice - Srebrenica i Vukovar», zapisima iz dnevnih listova u SAD-u, ispovjestima koje sam čula prilikom prvog susreta sa ženama Srebrenice. Reći ću i to da ovaj zapis sadrži i informacije do sada nepoznate široj javnosti.

A pamti se da je ratni zločinac Ratko Mladić tog 11.jula 1995.godine rekao:
- «Evo nas u Srebrenici 11.jula 1995.godine. Uoči još jedne velike srpske slave. Predajemo ovaj grad kao poklon srpskom narodu. Napokon je kucnuo čas da se osvetimo Turcima».
Holandski bataljon koji je imao za zadatak da čuva Srebrenicu razoružan je i "razgaćen" kako svjedoče preživjeli iz Srebrenice. Četnici su obukli uniformu holandskih vojnika kako bi prevarili nesrećnike koji su spas od smrti potražili bjekstvom kroz šumu. U julu 1995 godine na hilajde Muslimana, odrslih muškaraca i dječaka ubijeno je duž "Staze života i smrti" koja spaja Srebrenicu sa Tuzlom.
Jedan od preživjelih Bošnjaka je rekao
- «Srebrenica nas je naučila da su naši životi manje vrijedni od života vojnika Ujedinjenih Nacija. To je za nas bila konačna istina...»
Konačna istina je bila da životi Srebreničana nijesu bili nikome važni.
Jer, kako je jednom prilikom rekao Nijaz Duraković, moj profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu: «Da je u nekoliko dana uginulo oko deset hiljada ptica ili bilo koje druge životinsjke vrste, bila bi proglašena ekološka katastrofa. A za ubiti deset hiljada ljudi u nekoliko dana ...ništa...»

Zarobljenik riječi

Ušla sam u prostorije u ulici Antuna Hangije.
- Ja sam novinar iz Crne Gore ... i eto hjtela bih sa vama pričati o Srebrenici. Ja se zovem...
Očekivala sam makar zrnce podzorenja, bio je u meni strah kako će reagovati ove žene koje su same sa sobom i užasima koji su im obilježili čitav život, na mene koja dolazim iz zemelje koja je učestvovala u genocidu .

Ničeg bilo nije - ni u jednom trenu. Ni otpora, ni negativen reakcije ni trunke mržnje... Žene koje su spontano počele priču sa prvim novinarom iz Crne Gore koji se, kako kažu, zainteresovao za Srebrenicu...
Ostala sma zarobljenik riječi, priče o paklu u Potočarima, bolom i teškom mukom koja je izbijal iz svake riječi onih koje su i nakon svega našle snage da traže svoje najdržae ...sinove, braću, muževe, očeve, makar da im kosti pokopaju da im na mezar dođu...
A kosti su, kako je rekao Clyde Snow, antropolog forenzičar, koji je radio na iskopavanju masovnih grobnica u kojima su zakopani srebrenički dječaci, momci i starci "kosti su često naš posljednji i najbolji svjedok; one nikad ne lažu, i nikada ne zaboravljaju".
U pričama za koje je Dantevo deveti krug samo blaga asocijacije, nesrećna žena koja je ostala bez sva tri sina priča o svojoj nesreći govoreći mi "sine moj".
Koliko sma ostala zarobljenik priča o srebreničkom paklu toliko sam bila zatečena dobrodušnošću koji je zračio iz ovih žena, iz ranjenih srca koje su "sinom" zvale mene koja imenom pripadam «onima što zločin počiniše».
- U jutro 16.jula. 1995.godine, pet dana nakon pada Srebrenice, srpski su vojnici ubili na stotine muškaraca, Muslimana na žitnom polju na imanje Pilice. Kako je dan odmicao, gomile tijela su bile razbacan po polju. Buldožer se sporo kretao po tim gomilama, skupljajući leševe i nabacujući ih u jamu (knjiga "Grobnice -Srebrenica i Vukovar) Fernardo Moscoso, arheolog, zapisao je: Duboka preko šest metara i dugačka više od trideset metara, masovna grobnica na imanju Pilica bila je najteža za iskopavanje."
- Stalno gledati njihova lica, ruke i noge zgrčene i sklupčane jedne oko drugih, to je njateže. Noću, kad sklopim oči, još uvijek ih vidim.
-Ono što me muči je da su ovi ljudi možda izginuli uzalud. Bez pravde, sve ovo na kraju će se okončati kao izrugivanje sa mrtvima i sa svim što smo mi nastojali učiniti- utisak je i zapis antrpologa – forenzičara Williama Haglunda koji je iskopavao srebreničke grobnice.
-Holandski vonici su napustili vojnu bazu u Potočarima 21.jula 1995.godine. U Zagrebu, dva dana potom, holandski princ presotolonasljednik Willem Alexander i njaviši oficiri priredili su zabavu za vojnike, sve - sa orkestrom koji im je svirao pjesme Gelnna Millera. Na press konfernciji, holandske vlasti, jezikom koji podsjeća na službene press konferencije tokom rata u Vijetnamu, odbacili su svaku kritiku, na račun svoje vlade, posebno vojske koja je služila u Srebrenici.
Priznali su ipak, kako je bilo izvještaja, o tome kako su bosanski Srbi blizu njihove baze i na putu prema Tuzli pogubili nekoliko izbjgelica.
Holnadski komandant Srebrenice, pukovnik Thomas Karremans, novinarima je kazao da je srpski napad na enklavu bio "odlično isplanirana vojna operacija". Izjavio je da je Ratko Mladić vrlo inteligentan komandant ali ne i «gentlemen». Mladićeve snage, objasnio je, počele su zauzimati holandske osmatračnice, jednu po jednu - koristeći vatru koja je pogađala dovoljno blizu da Holanđane zaplaši ali ne i da ih ubije.
"Ovo su Srbi izveli vrlo čisto", rekao je - "Kao kad pakuješ balon."
Pukovnik Karremmans je propustio spomenuti da su im tokom opsade Srbi otimali oklopne trasportere, oružje, i u nekim slučajevima, uniforme i plave šljemove a da je barme jedan holandski vojnik bio prisiljen pratiit srpske vojnike u operaciji "lov na Muslimane." Ni riječi o tome da je taj čovjek bio svjedokom prebijanja i da je nalazio tijela muškaraca, grupno strijelanjih blizu baze Ujedinjenih Nacija (UN) u Potočarima i da je njegov zamjenik 17.jula potpisao izjavu da je evakuacija Muslimana izvedena u skladu sa "Međunarodnim humanitarnim pravom." (Grobnica).
U mjescima nakon pada Srebrenice, istražitelji tribunala, kao i nekolio hrabrih novinara, odigrali su ključnu ulogu u održavanju pažnje javnosti na zločinima počinjenima u istočnoj Bosni. Među tim novinarima je i amerikanka Samanta Pauer i dvadesetšestogdišnji David Rohde koji je bio jedan od najmlađih stranih dopisnika koji su izvještavali o bosanskom ratu.
Pošto je sedmicama štampa neperstano objavljivala članke i komentare o odgovornosti Zapada na činjenicu da Srebrenica nije bila zaštićena, Madleine Albright, tada državni sekretar SAD-a u UN, izlaže pred Vijećem sigurnsoti prve materijalne dokaze o tome što se vrlo izvjesno desilo sa muškarcima Srebrenice. Ona prezentira nekoliko špijunskih satelitskih snimaka koji pokazuju gomile humke svježe iskopane zemlje na imanjima blizu sela Nova Kasaba. Tih humki nije bilo kad su špijunski avioni i sateliti snimali ta mjesta netom nakon što je, 11.jula Srebrenica bila pregažena ali se vide na snimcima načinjenim nekoliko dana kasnije. (knjiga GROBNICA)
-Koliki je stepen posredne i neposredne odgovornosti za srebreničku tragediju tadašnje Vlade SAD, koja je bila jedan od predlagača rezolucije Vijeća sigurnosti o pretvaranju Srebrenice u "zonu sigurnosti" koju će štiti međunarodne snage? "Predstavnici Clintonove administracije bili su svjesni opasnosti napada srpskih snaga na Srebrenicu i ostale 'sigurnosne zone' u Bosni", kazala je tim povodom Samanta Pauer, autor knjige "Amerika i godine genocida", sada predavač na Harvardskom uiverzitetu.
"Štaviše, neki od njih privatno su izražavali nadu da će teritorija koju su držali Muslimani potpuno pasti u srpske ruke, jer bi to, kako su računali, olakšalo podjelu Bosne, čemu se težilo u nekim krugovima."
Raspoloživa dokumenta iz vašingtonskih arhiva pokazuju da su u julu 1995. nadležni u Stejt departmentu, Pentagonu i Kongresu bile upoznati s činjenicom da je, pod komandom generala Mladića, u Srebrenici počelo izdvajanje muškog stanovništva kao i da je pripadnicima holandskih snaga iz sastava UN bilo onemogućeno da nadgledaju njihovu navodnu evakuaciju. U Vašington su tih dana stizali pozivi iz Sarajeva da avijacija NATO bude angažovana na sprječavanju Mladićevog masakra, a u jednoj informaciji, od 19. jula
1995, tadasnjeg pomoćnika državnog sekretara za ljudska prava Džona Sataka, govori se o "verodostojnim izveštajima o masovnim pogubljenjima muškog stanovništva i kidnapovanju i silovanju bošnjačkih žena u području Srebrenice". I pored svega toga, na brifinzima u Stejt departmentu bilo je saopštavano domaćim i stranim novinarima da SAD nemaju "odlučujuću ulogu" u traženom reagovanju na zločine u Srebrenici.
"Kad su UN 1998. vodile istragu o Srebrenici, istražioci navode da nadležni iz Clintonove administracije uopšte nisu odgovarali na njihove telefonske pozive. Uspevali su da stupe u kontakt samo s funkcionerima najnižeg ili nesto višeg nivoa od kojih, prakticno, ništa nije moglo da se sazna. Holandski istražioci, koji su pripremali izveštaj o Srebrenici, takodje se žale da su u Vašingtonu bili suočeni sa istovetnim zidom ćutanja", piše "Vasington post". Pozivajući Bušovu administraciju da bude prekinuta ta zavera ćutanja i da SAD ponesu svoj
deo odgovornosti za masakr u Srebrenici, list zakljucuje: "Sledeći primer Holandjana i utvrdjujući činjenice kako su i zašto SAD odlučile da okrenu glavu od najveceg genocida u Evropi u poslednjih 50 godina, Bušova administracija ima jedinstvenu priliku da se osvrne unazad kako bi mogla da krene napred. Holandija je počela da se preispituje jer su njeni vojnici bili u Srebrenici. Za SAD, tadašnja udaljenost od mesta zločina ne predstavlja alibi vec razlog za stid".
U Holadniji je "jedna zapadna, demokratska vlada podnela ostavku zbog toga što se držala kao pasivan posmatrač u genocidu koji su oružane snage bosanskih Srba sprovele nad muslimanskim stanovništvom u Srebrenici. (sajt B92 22.april 2.002.godina).

Zločinci

Inostrani dopisnik David Rohde od balkanskih Srba 16.avgusta dobija dozvolu da udje na "njihovu " teritoriju .
U Tuzli Rohde nalazi devet izbjeglica iz Srebrenice koji su preživjeli masovno pogubljenje. Njih trojica su se krili ispod leševa svojih manje sretnih drugova a kasnije izbjegli na teritoriju koju drže Muslimani. U oktobru Rohde ponovo odlazi na srpsku teritoriju i nalazi još dva stratišta. "Na prvom sam našao tri štapa i hrpu civilen odjeće na stotinjak metara od nečeg nalik na svježe iskopane masovne humke; bila je to potvrda svjedočenja preživjelih muškaraca da su tu bili ubijeni starci i civili - zabilježio je Rohde u svojoj pripovjesti o padu Srebrenice, pod naslovom "Završnica".
-Na drugom stratištu, ljudska tijela razbacana oko razvaljene brane - još jedna potvrda istinitosti svjedočanstva o pogubljenjima. "Ali prije nego je uspio da fotografiše kosture, jedan ga je stražar, bosanski Srbin, uhapsio. Deset dana zatvora pod prijetnjom da će biti optužen za špijunažu, Rohde je oslobodjen tek kada su Clintonova administracija i Odbor za zaštitu novinara pritisnuli Srbe da ga oslobode.
Haški tribunal je 16.novembra 1995. godine podigao optužnicu za genocid protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
Možda je najstrašnije stratiše od svih oko Srebrenice bilo jedno skladište u Kravici, gdje su preživjeli tvrdili da je na stotine Muslimana, muškaraca, držano pod oružanom stražom u samom skladištu sve dok većina nije pogubljena. Mnogi su ubijeni u samom skladištu, drugi u bijegu prema brdima sa obje strane česte. Svinjogolilište zvano Pilica smješteno je na oko stotinak kilometra sjeverno od Srebrenice, bilo je još jedno potencijalno stratište.
Bosanski Hrvat, Dražen Erdemović, prvi je učesnik genocida nad Srebeničanima koji se sam prijavio Haškom tribunalu. On se u maju 1996.godine izjasnio krivim po tužbi za ubistva kao zločin protiv čovječnosti.
- Dražen Erdemović je dobro poznavao vrstu zla koja se desila na imanju Pilica. Ovaj tada dvadesetčetvorogodišnji Hrvat je rat počeo boreći se na strani armije bosanske vlade u kojoj su brojčano preovladavali Muslimani, ali je njene redove napustio jer mu nije odgovaralo to što nije bilo zaliha i što se na svemu štedjelo. Pridružio se snagama HVO-a i zaradjivao veliku lovu švrecujući preko linije razdvajanja. Kada ga je hrvatska vojna policija uhapsila, on bježi i pridružuje se vojsci bosanskih Srba. Potom postaje pripadnik 10.divereznatske jedinice, koja je određena da sudjeluje u napadu na Srebrenicu.
Rano jutro, 16 .jula 1995.godine, pet dana nakon pada Srebrenice, Erdemović je sa još šestoricom vojnika poslan u Pilicu. Komnadir, vodnik Brana Gojković, naredio im je da uzmu oružje i municiju i krenu u polja, stotinjak metara iza jednog kompleksa štala. Tu su sačekali prvi autobus, koji je stigao posle 9.sati. Dvojica vojnih policajaca je iz autobusa izvukla deset muškaraca - u dobi od maloljetnika do šezdesetogodišnjaka i sedamdesetogoišnjaka. Policajci ih onda vode pored niza traktora i ispod krošnje jedne jabuke dovode u polje. Kad su ljudi postrojeni, ledjima prema svojim krvnicima, Gojković naređuje vojnicima da otvore vatru. Kad je Erdemović odbio da u tome učestvuje, Gojković mu prijeti da će ga ubiti zbog neposlušnosti. Prisiljen birati između vlastitog i života drugih ljudi, mladi vojnik namješta svoj kalašnjikov tako da ispaljuje samo po jedan metak i puca u leđa staraca i dječaka postrojenih pred sobom.
Kako je dan odmicao, iz Potočara stalno pristižu autobusi, Nije se ni pokušavalo od zatvorenika sakriti šta im se sprema. Hrpa tijela su bila razbacana po polju. Buldožer je polahko kružio između hrpa, meljuči tijela i onda ih bacajući u rov koji se nalazio tridesetak metara dalje. Zatvorenici su, dok ne bi na njih došao red, sjedili u autobusima i slušali štektanje krvnikovih pušaka. Kad je postrojena poslednja skupina zatvorenika, Gojković tjera Srbe, vozača autobusa, koji su dovezli zatvorenike na farmu da i oni ubiju bar po jednoga, kako bi svi podijelili krivicu.
Erdemović je kasnije na sudu kazao da je bar 1.700 Muslimana ubijeno u Pilici. «Da vam pravo kažem" rekao je on, «radije bih da ne znam koliko sam ih pobio.»
Oko tri mjeseca nakon ovog pogubljenjan, 27.septembra 1995.godine, američki špijunski avioni su registrirali tešku mehanizaciju na lokaciji na kojoj se nalazila ova grobnica što je vodilo na pomisao da je grobnica već tada bila otkopana.
Drugi američki satelitski fotos snimljen koji dan kasnije pokazue aktivnosti u obližnjoj tvornici aluminijuma koaj ja tokom rata bila zatvorena. Bivši direktor tvornice, Musliman koji živi u Tuzli, rekao je novinarima da su u tvornici bila 62 bureta sodijum-hidroksida, vrlo jake kisjeline koja se koristi u procesu pretvaranja boksidne rude u aluminijum. On je pretpostvaajo da je sodijum -hidroksid korišten za uništavanje tijela. (GORBNICE-SREBRENICA I VUKOVAR).

Naredbe

Novinar David Rohde je zabilježio kazivanje jednog od trojice preživjeljih Bošnjaka sa stratišta u Lazetima. Iz perspektive tužilaca, grobnica u Lazetima je bilo od posebne važnosti jer su postojala bar trojica preživjelih Muslimana koji su vdijeli pogubljenja.
Jedna od njih, pedesetpetogodišnji penzionirani stolar po imenu Hurem Suljić, ispričao je Davidu Rohdeu šta je u noći, 13.jula 1995.godine tu vidio.
Dan ranije, kad je Srebrenica pala, Suljić, koji je bio hrom, sa porodicom je krenuo u Potočare. Dvadeset četiri časa kasnije, sprski vojici su njega i stotine drugih muškaraca satjerali u autobuse i dovezli ih prvo u gradić Bratunac a potom u gimanstičku salu u Lazetama.
Oko 18 sati te večeri, srpski vojnici naredili su Suljiću i još dvadestorici ljudi da se popnu na kamion i odvezli ih na otvorenu poljanu. Sišavši sa kamiona, Suljić je zapazio gomile leševa naslagane u redovima. U blizini je buldožer kopao dugačku jamu. Kad je zapucalo, Suljić se bacio na tlo i sakrio iza leševa. Kasnije je otpuzao do kraja poljane i nestao u noć.
Suljićevo svjedočenje je bitno ne samo stoga što je bio svjedok masakra, već i zbog onih koje je te noći vidio na poljani. Oko 20 sati je jedan creveni automobil stigao makadamskim putem i zaustvaio se na rubu poljane. Jednu osobu je Suljić smjesta prepoznao. Bio je to Rako Mladić. (Grobniice)
... Sarajevo, prostorije Udruženje Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa. Za one koji žele u Crnoj Gori čuti istinu o Srebrenici svjedoči predsjednica tog Udruženja Munira Subašić: “Padom Srebrenice je nestalo 10.701 osoba, od toga 570 žena, 1042 maloljetne djece i to je sve odvedeno pred očima međunarodne zajednice. To su odveli domaći četnici i četnici iz Srbije i Crne Gore. U Potočarima 12.jula kada je ušao Mladić a sa njim je u pratnji bio crnogorski četnik Vlatko zvani "mladić". Sve zločince koji su to radili mi znamo imenom i pezimenom, to su naše domaće komšije - Galić Milisav, Petrović Sreten, Jokić Miodrag zvani Žmiro, Zekić Drago i mnogi drugi.
Moja sudbina - izveli su mi sina iz kampa 12.jula, maloljetnog sina i to ga je odveo gospodin iz UNPROFOR-a koji je bio u misiji međunarodne zajednice sa domaćim četnicima. Takodjer, 13.jula su mi odveli muža, 22 članova moje porodice je odvedeno i zarobljeno. Kad kažemo nestali mi ne smatramo da su naša djeca nestala - naša su djeca odvedena zarobljena, jedan dio je nestao padom Srebrenice.
Znamo zločince, znamo ko ih je odveo, što se tiče Srebrenice ništa nije uradjeno, nismo zadovoljni jer za Srebrenicu odgovara samo jedan Krstić a za Srebrenicu treba najmanje da odgovara 10.000 zločinaca jer ga nema nevinog.
Što se tiče Republike Srpske, Istočne Bosne, mislim domaćih četnika - ja ne znam da ga ima nevinoga. Takodjer, učestvovači su i crnogorski četnici. Taj Vlatko, ne znamo mu prezime ali imamo snimak, mladić od tada jedno 20 godina, on je također vršio selekciju naših ljudi. Za jedan dan u Potočarima sam doživjela da su se jedni vješali, druge su ubijali, treće silovali, četvrte klali, peti se rađali, šesti umirali od straha. I kako da vam kažem -sve da pričamo, ne možemo ispičati...
Muškarce i žene su razdvajali domaći četnici. Mi smo mislili da će ih razmjeniti jer je Ratko Mladić rekao da treba da odvoji muškarce, da vidi šta će sa njima da uradi, da vidi da nema koji zločinac među njima, te četničke priče ....
U tom momentu ne osjećaš ni strah, ni ništa, to se ne može ni opisati, ni kazati, to čovjek treba da doživi, da preživi...
Odvedeno je 1042 maloljetne djece - kad kažem maloljetne djece smatram djecu od 8 do 18 godina. Ne zna se nikakava sudbina te djece, znamo ko ih je odveo i ništa više. Od 570 žena koje su odvedene počele su se pronalaziti u grobnicama, već ima nekih koje su pronašle i već se zna sa stradale. Nadamo se da ima živih. Ako je toliki zločin mogao biti ako je 10701 čovjek i žena mogao biti ubijen i da samo odgovara Krstić onda ne znam gdje je pravda, gdje je istina, gdje je ljudskost bar svijeta jer od četnika to ne tražimo -oni su to namjerno uradili. Ako znaju da su svi mrtvi, bilo bi pošteno da se nađe neki čovjek pa da izađe pred nas majke i da kaže - svi su mrtvi, tijela vam evo, izvolite pokopajte ih na normalan, dostojanstven način. A ako ne znaju onda ne mogu ni da kažu da su si mrtvi. Ne damo za prvo nikome da kažemo da su mrtvi dok nam ne daju tijela naših najmilijih.

Smrt ima dva lica

Do kraja 1997.godine Međunarodni komitet Crvenog krsta je ukoliko utvrdi da je neki od nestalih mrtav porodicam stradalih dojeljivao "potvrde o smrti" sa potpisom te delegacije.
Nedugo nakon početak ovog procesa, došlo je do izliva nezadovoljstav porodica žrtava.
-Mi njima ne vjerujemo ( MKCK). Ko im je dao tu infromaciju? Oni isti koji su nam srušili kuće, uništili sela i pobili muževe. Gdje su im dokazi? Gdje je tijelo? Nemaju ni ličnu kartu ni komadić odjeće. To je neprihvtaljivo. Mi tražimo dokaze - protestvovali su živi.
U želji da pomognu ženama Srebrenice MKCK, kako je rekao jedan od njenih
predstavnika, ova organizacija nije shvatila da smrt ima dva lica.
"Jedno je", napisao je Kundera, nebitak "; drugo - zastrašujući, fizički tjelesni bitak."
Bez tijela, ili bar snimka tijela ili komadića odjeće, mnoge, ako ne i većina - žene nisu bile spremne ili nijesu mogle - bar u dogledno vijeme prihvatiti tu "papiranatu smrt":
Za Srebreničanke, odsustvo tijela (onog Kunderinog " zastrašujućeg fizičkog bitka ") oduzimao im je ne samo mogućnost dostojnog obreda dženaze već i vizuelnih "pomagala" koje bi im pomoglo da prohodaju "da prihvate smrt voljenih i izbave se iz stanja žalosti i bola."
Ovog jula, 12.godina poslije genocida počinjenog nad Bošnjacima diljem BiH, najveće ovozemaljske sudske instance su kazale uprkos svim podacima da genocida nad Bošnjacima u Bosni nije bilo.
Uprkos hiljadama nadgrobnih nišana u Potočarima, uprkos i za čuti a nekmoli doživjeti sve ono što su ispričale Munira Subašić, Kada Hotić, Sabra Kolenović, Zumra Šehomerović i nebrojene druge žene Srebrenice - žrtve i rata i mira.
Ovog jula, 12 godina poslije, Srbija i Crna Gora su dobile psimeno prizanje da nisu ubijale Bosnu, glavni optuženi za genocid - Ratko Mladić i Radovan Karadzić su sve dalje od mogućnsoti da se izvedu pred lice pravde, Haški tribunal sve bliži kraju svoga postojanja...
 Irfanka Pašagić, jedna od bosanskih žena- žrtava rata o tome kaže: Ono što je od najveće važnosti je poruka koju medjunarodna zajednica upućuje tim mladićima i ono što će oni moći prenijeti svojim sinovima i kćerima. Ako svom djetetu kažete: Vidi, onaj tamo je ubio tvog oca a sada živi u tvojoj kući, kakav će biti poruka.
 Ali, ako kažete: Onaj čovjek je ubio tvog oca i zato je sad u zatvoru. To je nešto sasvim drugo… Tako da, zasad, možda nema toliko mrženje i osvete, ali, ako ne nađemo način da kaznimo one koji su odogovorni za te zločine, to je svakako nešto sa čim ćemo morati računati u budućnosti."
....Vraćam se, ako je to moguće, u sadašnjosti, na sarajevsku Baščaršiju.
A nebo, to nebo nad Sarajevom, nakon priče u ulici Antuna Hangije sa majkama enklava Srebrenice i Žepe, bilo mi je još bliže jer samo negdje tamo među zvijezdama, u beskonačnom, možemo tražiti smisao u besmislu koji nas okružuje...
Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono
što se perom piše;
Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka
i noć i sve što ona oživi;
Pozivam za svjedoka mjesec kad najedra i zoru kad zabijeli;
Pozivam za svjedoka sudnji dan, i dušu što
sama sebe kori;
Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak
Svega - da je svaki čovjek uvijek na gubitku.

SAMO POKUŠAJ SJEĆANJA NA SREBENICU- GRAD NAD KOJIM JE SVIJET IZVRŠIO GENOCID.

SONJA RADOŠEVIĆ

fukara_tz
Posts: 5957
Joined: 14/12/2003 00:00

#25

Post by fukara_tz » 15/10/2007 23:20

Pocela je obnova Carsijske dzamije u Srebrenici koja se nalazi u centru grada. Srusena je kao i sve ostale dzamije ulaskom Srba u Srebrenicu 95. Za sada je obnovljena Bijela dzamija, dzamija na izlazu iz Srebrenice ostaje samo da se izgradi munara i treba da se obnovi dzamija kad se krene prema izvoru gubera i dzamija u Petrici.

Image

Post Reply