dresdener78 wrote:
Baš tako kolega. Veliki saobraćajni sistemi u metropolama koji sadrže metro, tramvaje, trolejbuse, autobuse, i recimo neke žičare, prigradsku željeznicu - ovo NE MOŽE preživjeti samo od prodaje karata i reklame na vozilima. Troškovi izgradnje i održavanja jesu tako ogromni da se za to jednostavno NE DA zaraditi parama od putnika. Jedan tramvaj, jedan kilometar šina, to su milioni KM. Vrijeme kada je tramvaj koštao nekoliko stotina USD jesu daleka prošlost... Svakako zašto je treba podržati električki saobraćaj: Ima velike primarne troškove, ali njegovo korištenje je relativno jeftino. Tramvaj ima svoje šine koje su puno trajnije od asfaltne površine koju bi ista količina autobuskih vozila uništila za puno kraće vrijeme.
Možda će za vas biti šokantno da niti njujorški metro ne može opstati bez državnih subvencija. Ista je situacija u Londonu. U Beču zarade samo oko 50 posto prodajom karata, ostale pare mora pružiti gradska i zemaljska uprava.
U najboljim slučajevima mogu saobraćajna preduzeća zaraditi oko 70 posto svojih troškova!!!!! Pamtite ovu brojku.
To što je naveo kolega Better Man je totalna glupost i primjer tipičnog modernog "desničarskog" sebičanstva. "Da meni niko ne dira ono "moje" i drugi neka crknu", jel tako?! Ako nećeš subvencirati javni prevoz, njega uskoro neće biti, gradovi će biti ugušeni u smradu iz automobilskih auspuha i biće poptpuno blokirani nekontrolisanom količinom ovih limenih kutija. Trebalo bi srušiti pola Sarajeva da se kroz Centar i na svim tim transverzalama i longitudalama izgradi ovo:
Pošto većina forumaša nema osnovnog pojma kako funkcioniše konkurencija u javnom prevozu na zapadu (koje, naravno, ima):
- Postoji samo mala količina željezničkih i autobuskih linija koje imaju tako veliku frekvenciju putnika da rade čisto na komercijalnoj bazi. Ali, polako se vidi da ti prevoznici imaju sve veće probleme jer troškovi održavanja infrastrukture jesu iznad njihovih mogućnosti.
- U većini slučajeva se javni prevoz desi na osnovi tačno definisanih zahtjeva lokalne uprave. Ona navede potrebne kapacitete na određenim relacijama i predlaže redove vožnje, za to nudi određenu subvenciju. Pobjednik je taj prevoznik koji za što manju subvenciju nudi što više vožnja, što veći komfor. ALI BEZ TIH SUBVENCIJA JE OVO NEMOGUĆE, OPET PONAVLJAM. U Beču, u Krakowu, u Berlinu, u Dresdenu ima na osnovi ove metode autobuskih prevoznika koji voze na recimo 20-30 posto gradskih autobuskih linija. Zanimljivo: Krakowski GRAS se strašno borio protiv predaje licencija za određenu količinu autobuskih linija privatnicima - ali super funkcioniše, autobusi moderni, čisti i ugodni za putnike, VAŽE ISTE KARTE KOD SVIH PREVOZNIKA!!!!!!!!! - pojedinačne isto kao vremenske. Raspored finasiranja je unutrašnja tema ugovora gradske uprave sa tim prevoznicima, putnika ovo ne treba uopće zanimati, njemu treba što bolji javni saobraćaj.
Električni javni saobraćaj, osim nekoliko malo slučajeva privatnih kompanija (i to u Japanu gdje samurajski moral ne dozvoljava švercanje i Japanaca ima toliko na tako malom prostoru da su sva vozila uvijek puna) je "pod krilama" grada, lokalnih vlasti, koje se brinu o nabavci vozila, rekonstrukciji šina, finansiranju ovog sistema. To je bukvalno okosnica gradskog saobraćaja. Jedan tramvaj preveze toliko ljudi kojima inaće treba 100-150 automobila! Jedan trolejbus koristi puno manju količinu energije nego jedan autobus sa diesel motorom.
Gradska saobraćajna preduzeća jesu samo organizacije koje osiguraju prodaju karata, saobraćaj vozila, redovni servis, reklamu za javni saobraćaj da privlači putnike.
JEL ZNATE GDJE JE PROBLEM? NARAVNO DA U DRUGIM ZEMALJAMA MOŽETE IZMEDJU POLITIČARA NAĆI LOPOVE, IDIOTE, TOTALNE PRIMITIVCE, KRIMINALCE, PREVARANTE. NAŽALOST, U BIH U OVE KATEGORIJE PRIPADAJU SVI POLITIČARI. Ne funkcioniše jedina osnovna stvar u državi pa je logično da ne može ni javni prevoz u civiliziranom evropskom obliku.
U Americi skoro nema javnog prevoza, svi su poludjeli tokom 50tih godina za automobilom.
Jedno iznenađenje: zašto SAD moraju eksportirati "demokratiju" uvijek tamo gdje ima izvora nafte???
Drugo iznenađenje: prema statistikama svaki Amerikanac sjedi oko dva sata dnevno u gužvi u svom automobilu. U gužvi prouzrokovanoj užasnom količinom automobila svugdje na ulicama jer nema alternative za njih.
Treće iznenađenje: u saobraćajnim nezgodama širom SAD svake godine gubi život više Amerikanaca nego koliko ih je poginulo u cijelom Vijetnamskom ratu.
Kolega Better Man je samo dokazao svoje osnovno nepoznavanje teme javnog prijevoza i - moram to ovako direktno napisati - veoma ograničena znanja o ostatku svijeta van granica BiH. Ne treba njemu neki doktorat jer većina tih informacija koje sam naveo (prije svega ekonomski rezultati i "Kostendeckungsgrad" (stepenj zarade za vlastite troškove) se može naći na hiljadama internet stranica...
UFFFF izvinjavam se puno na dugom postu ali morao sam opet sto osamdeset i osmi put ponoviti sve te informacije...