...Oko 1000. godine po Hidžri u Sarajevu živio hadži Mustafa Grlica, te da je imao svoje vinograde i čajire. “Pošto nije imao evlada (potomaka), okrenuo je čajir u vakuf, današnje Grlića Brdo, sjeveroistočno od grada, a vinograd je ostavio i dalje. Kad su došli muhadžiri iz Budima, bio je megju njima i neki muftija hadži Mustafa ef. Rogo, koji je kupio taj vinograd i poviše istoga podigao mahalu, koju i dan danas narod zove Vinograd, dok se zvanično piše Rogo-zade mahala. Više Vinograda ima džamija i tu je ukopat Rogo. Vinograd se je držao sve dok nije popalio Evgen Sarajevo 1109. godine po Hidžri, te je i vinograd izgorio. Od tog doba je tuda bostan, ali staro ime ostalo je sve do danas”
"Turci su izgubili Mađarsku negdje polovinom 18. stoljeća. Onda je mađarski kralj donio zakon po kojem su se svi muslimani morali pokrstiti i preći na kršćanstvo, ili će biti ubijeni. To je bio veliki zulum nad muslimanima. Međutim, kad Allah daje, ne pita Smaje. Jedan broj muslimana uspio je na forforac pobjeći preko Save na jug, nigdje drugo nego u našu lijepu Bosnu. To su bile plaho bogate porodice koje nisu htjele preći na kršćanstvo i nisu dopustili da budu ubijeni. Ocijenili su da je ovaj ovdje kraj iznad Sumbuluše sunčana strana s plodnom zemljom. Bili su jako dobri poljoprivrednici pa su to sve znali, a tvrdi se i da su donijeli kaleme vinove loze sa sobom. Odatle se i ulica ispod Rogine zove Vinograd. Prvo troje koje je umrlo ukopano je u današnjem turbetu. Tvrdi se da su unutra ukopani jedna žena i dva muškarca. Kasnije je taj hajrat‑sahibija Rogo-zade izgradio džamiju kad je već naselje malo ojačalo i džamiju vezao uz turbe. I danas je turbe vezano uz džamiju, pa se u turbe ulazi iz džamije.”
U džamijskom haremu Rogo-zade džamije nalazi se i mezar Saliha Sidki-efendije Hadžihusejnovića Muvekkita (r. 1825), poznatog bošnjačkog i bosanskohercegovačkog historičara kojeg je proslavilo djelo Tarih-i-Bosna (Povijest Bosne), prevedeno i objavljeno na bosanskom jeziku tek 1999. godine. Ono što nije poznato, a što će tek novija istraživanja pokazati, jeste da je Muvekkit bio folklorista i prvi poznati bošnjački sakupljač usmene poezije, te da je priredio zbirku pjesama pod nazivom Narodne pjesne bosanskijeh muslomana (1866). Na njegovom uzglavnom nišanu napisano je: “On (Bog) je Vječan. Iz ove kuće teškoća u lijepe vječne saraje preselio se i u raju nastanio Salih Sidki-efendija Muvekit 29. džumadel-evela 1305. godine.”