#1 Najteza odluka
Posted: 30/03/2008 22:31
Koja vam je najteza odluka bila u zivotu?
Jel se teze bilo odluciti ili sprovesti odluku u dijelo?
Spososobni ljudi se razlikuju valjda od ostalih po sposobnosti donosenja odluka, ispravnih odluka u zivotu. Mozes ti rintati i zasukati rukave, ali ako nemas sposobnost odlucivanja, ako nemas sposobnost procjene, onda je upitno da li se isplati i naprezati i investirati i trud i rad kad je sa slabom procjenom - mala i nadoknada za sve to, tj. ne isplati se zaljetati. Onda imas neke odluke koje mozes bazirati na informacijama koje prikupis sa strane, od drugih, iskusnijih ili koji su kroz to vec prosli, ali ima i onih odluka koje su sama muda. Dakle, valja imati muda, i donjeti odluku. Kad odlucis da ne poreknes. I da se vise nikad ne okrenes.
Imas racionalne odluke. Ali i one emotivne. Te emotivne su najzajebanije. Narucito ako su npr. emotivne a neko drugi odluci za vas. Primjera radi, imas dugu vezicu i odjednom ti hanuma kaje - odjebaus, nema vise. Ti sa njoj pokusas nesto racionalno, ali nema tu nista takvo. Crno i bijelo. Dovidjenja. Nikad mi nisu bili jasni ni ti ljudi ili zene koje donesu takve odluke i moraju i insistiraju da moraju vrata zatvoriti iskljucivo dupetom vam u facu. Doduse zivot me naucio kad je nesto nelogicno, postoji segment price koji ne znas, koji je onda cini logicnom. Npr. nasao se drugi ili druga. Il' zenska/muskinja ocigledno nije ono sto ti mislis. I slicno.
Kakvi ste vi u tome kontekstu? Jel ikad pogledate unazad da nesto naucite o tome jeste li sta pogreno odlucili ili je to iza vas, i nema se sta s tim covjek teretiti.
Imam neke vece odluke da donesem u sljedecih par mjeseci. Ne moze mi niko pomoci oko toga konkretno, nije nista strasno ni fundamentalno ali jest ono kad se covjek nadje na raskrsnici, i mora krenuti niz jednu dzadu, a nikad ne znas sta dzada nosi, cak i kad 90% znas, ima 10% sto ne znas. Ali eto vrijedilo bi cuti kako se kod drugih kalio celik, jerbo mislim da je jedna od umjesnosti zivljena - umjetnost sposobnosti donosenja odluke. Gledam nesto svog starog. 1991 godine je bio u Americi, i nakon mjesec dana, nesto covjeku dokurci i vrati se u BiH jer to za njega nije bilo to, trazilo je preveliku zrtvu, ali nije on znao ni sta se na Balkanu sprema, valjda, pa se tako zurick brigen. Cijeli onda rat tu provesti, biti ranjen, i opet nema druge nego sjesti na avion i u Ameriku 1995-te. A sve je to samo odluka. Momenat kad u covjeku se nesto truni i prelomi. Kod mene valjda, sto sam jos zelenokljunac, vise se truni nego sto se prelama, i ne mogu reci da je dobro biti takav.
Ali valja onda s tim sto covjek nakani, nauciti se zivjeti, isto tako. Hajde lako je zivjeti s dobrim odlukama ali de sa losim. Ono kad covjek pogrijesi. I to se desava - ozenis ili udas se pogresno, zavrsis pogresan faks, radis na pogresnom mjestu gdje te ne ide, ili kupis auto koje ne valja pa te kosta crno iza nokta za popravke. Najgore od svega je kad covjek ne zna ni samog sebe, pa samog sebe laze i uvjerava da je nesto ovakvim, i tako onda zivi, zivi dok dusu na nos, i ne skonta da nije to bas tako. Sve je odluka. Zivot je odluka. Odluci neko da te sklepa. Ne zna ni on i ona sami valjda, kako to ide, ali hajde de da i to probamo. Odluci se covjek. Ima i onih koji odluce se ne sklepaju nista, nije to za njih. I oni koji sklepaju pa skontaju da nije za njih, ali ti najcesce nisu nista odlucili - njima se je zivot desio. I to je zajebano. Kad se ne mozes odluciti pa zivot odluciti za tebe. Postoji ona latinska - ne mogu se sjetiti naizust, ali kao zivot vodi one koji hoce, vuce one koji se opiru, tako nekako. Umjesto aktiva, postanes pasiv. Na tebi se vrsi radnja. Ne vrsis ti radnju. Npr. rat u okruzenju bi bio jedan adekvatan primjer toga, a ima ih hejbet, dovoljno je samo okolo pogledati i biti sam sa sobom samim iskren.
Interesatno je da ljudi ne pricaju o odlukama generalno ovako. A i kad pricaju prica se uglavnom o nekoj odluci, tj. savjetuju jedni druge kako sta, a rijetko ko zastane da vidi iz koje je pozicije neko donjeo odluku. To je tesko. I tesko je nauciti od drugog, npr. nesto konkretno, po pitanju odluka. Jer niti si ti isti niti donositelj odluke, niti je ista isto. I za to kaju - dva put kad udjes u istu rijeku - nisi u istu vodu usao. A opet mora postojati neka zajednicka nit, u svemu tome, nismo toliko razliciti.
I koja bi bila ovako lista po vama najvecih odluka u zivotu. Evo ja cu prve dvije-tri.
1. Dijete napraviti, i na selamet izvesti.
2. Profesija.
3. Mjesto gdje covjek zivi, bilo da je grad, drzava ili kontinent.
4. S kim ces zivot podijeliti - pa sad da nadjes sebi partnera ili da se udas/ozenis, jel bijela, crna, nasa, vasa, tvoja, moja, mahalska, komsijska, ili svoja.
Jednom prlikom mi rece fotograf i snimatelj jedan na vjencanju da razlog zbog kojeg se toliko slave vjencanja je zbog toga sto od vjencanja zavisi cijeli proces samo-aktualizacije kod covjeka, tj. da li ce dvoje ljudi postati nesto vise i bolje, ili ce krenuti kola niz brdo. Ako krenu stvari na bolje - covjek i zena dodju u situaciju da mnoge stvari im idu lakse od ruke, dok u suprotnom - sve ispravne odluke do tada mogu postati nistavne u poredenju s onom s kim zivis. Zbog toga je vijencanje toliko valjda bitno, jer se slavi od najprimitivnijih ljudskih zajednica ta unija dvoje ljudi. Nikad mi nije bilo jasno ni kako ljudi dodju do te odluke. Jel to stvarno nesto u covjeku sazre, ili covjek kaje, daj i to da probam sta je to, dovoljno sam se za tu igru stelio. 100 ljudi 100 cudi. Al' eto nesto bi covjek da nauci od drugog, pa ima ovdje dosta ljudi koje je zivot lomio, interesuje me sta oni imaju o ovom reci.
Mozda jest tema onako subjetivnog karaktera, zadire u neku intimu, al' i ne moze o ovome da se govorio, a da bude drukcije.
Jel se teze bilo odluciti ili sprovesti odluku u dijelo?
Spososobni ljudi se razlikuju valjda od ostalih po sposobnosti donosenja odluka, ispravnih odluka u zivotu. Mozes ti rintati i zasukati rukave, ali ako nemas sposobnost odlucivanja, ako nemas sposobnost procjene, onda je upitno da li se isplati i naprezati i investirati i trud i rad kad je sa slabom procjenom - mala i nadoknada za sve to, tj. ne isplati se zaljetati. Onda imas neke odluke koje mozes bazirati na informacijama koje prikupis sa strane, od drugih, iskusnijih ili koji su kroz to vec prosli, ali ima i onih odluka koje su sama muda. Dakle, valja imati muda, i donjeti odluku. Kad odlucis da ne poreknes. I da se vise nikad ne okrenes.
Imas racionalne odluke. Ali i one emotivne. Te emotivne su najzajebanije. Narucito ako su npr. emotivne a neko drugi odluci za vas. Primjera radi, imas dugu vezicu i odjednom ti hanuma kaje - odjebaus, nema vise. Ti sa njoj pokusas nesto racionalno, ali nema tu nista takvo. Crno i bijelo. Dovidjenja. Nikad mi nisu bili jasni ni ti ljudi ili zene koje donesu takve odluke i moraju i insistiraju da moraju vrata zatvoriti iskljucivo dupetom vam u facu. Doduse zivot me naucio kad je nesto nelogicno, postoji segment price koji ne znas, koji je onda cini logicnom. Npr. nasao se drugi ili druga. Il' zenska/muskinja ocigledno nije ono sto ti mislis. I slicno.
Kakvi ste vi u tome kontekstu? Jel ikad pogledate unazad da nesto naucite o tome jeste li sta pogreno odlucili ili je to iza vas, i nema se sta s tim covjek teretiti.
Imam neke vece odluke da donesem u sljedecih par mjeseci. Ne moze mi niko pomoci oko toga konkretno, nije nista strasno ni fundamentalno ali jest ono kad se covjek nadje na raskrsnici, i mora krenuti niz jednu dzadu, a nikad ne znas sta dzada nosi, cak i kad 90% znas, ima 10% sto ne znas. Ali eto vrijedilo bi cuti kako se kod drugih kalio celik, jerbo mislim da je jedna od umjesnosti zivljena - umjetnost sposobnosti donosenja odluke. Gledam nesto svog starog. 1991 godine je bio u Americi, i nakon mjesec dana, nesto covjeku dokurci i vrati se u BiH jer to za njega nije bilo to, trazilo je preveliku zrtvu, ali nije on znao ni sta se na Balkanu sprema, valjda, pa se tako zurick brigen. Cijeli onda rat tu provesti, biti ranjen, i opet nema druge nego sjesti na avion i u Ameriku 1995-te. A sve je to samo odluka. Momenat kad u covjeku se nesto truni i prelomi. Kod mene valjda, sto sam jos zelenokljunac, vise se truni nego sto se prelama, i ne mogu reci da je dobro biti takav.
Ali valja onda s tim sto covjek nakani, nauciti se zivjeti, isto tako. Hajde lako je zivjeti s dobrim odlukama ali de sa losim. Ono kad covjek pogrijesi. I to se desava - ozenis ili udas se pogresno, zavrsis pogresan faks, radis na pogresnom mjestu gdje te ne ide, ili kupis auto koje ne valja pa te kosta crno iza nokta za popravke. Najgore od svega je kad covjek ne zna ni samog sebe, pa samog sebe laze i uvjerava da je nesto ovakvim, i tako onda zivi, zivi dok dusu na nos, i ne skonta da nije to bas tako. Sve je odluka. Zivot je odluka. Odluci neko da te sklepa. Ne zna ni on i ona sami valjda, kako to ide, ali hajde de da i to probamo. Odluci se covjek. Ima i onih koji odluce se ne sklepaju nista, nije to za njih. I oni koji sklepaju pa skontaju da nije za njih, ali ti najcesce nisu nista odlucili - njima se je zivot desio. I to je zajebano. Kad se ne mozes odluciti pa zivot odluciti za tebe. Postoji ona latinska - ne mogu se sjetiti naizust, ali kao zivot vodi one koji hoce, vuce one koji se opiru, tako nekako. Umjesto aktiva, postanes pasiv. Na tebi se vrsi radnja. Ne vrsis ti radnju. Npr. rat u okruzenju bi bio jedan adekvatan primjer toga, a ima ih hejbet, dovoljno je samo okolo pogledati i biti sam sa sobom samim iskren.
Interesatno je da ljudi ne pricaju o odlukama generalno ovako. A i kad pricaju prica se uglavnom o nekoj odluci, tj. savjetuju jedni druge kako sta, a rijetko ko zastane da vidi iz koje je pozicije neko donjeo odluku. To je tesko. I tesko je nauciti od drugog, npr. nesto konkretno, po pitanju odluka. Jer niti si ti isti niti donositelj odluke, niti je ista isto. I za to kaju - dva put kad udjes u istu rijeku - nisi u istu vodu usao. A opet mora postojati neka zajednicka nit, u svemu tome, nismo toliko razliciti.
I koja bi bila ovako lista po vama najvecih odluka u zivotu. Evo ja cu prve dvije-tri.
1. Dijete napraviti, i na selamet izvesti.
2. Profesija.
3. Mjesto gdje covjek zivi, bilo da je grad, drzava ili kontinent.
4. S kim ces zivot podijeliti - pa sad da nadjes sebi partnera ili da se udas/ozenis, jel bijela, crna, nasa, vasa, tvoja, moja, mahalska, komsijska, ili svoja.
Jednom prlikom mi rece fotograf i snimatelj jedan na vjencanju da razlog zbog kojeg se toliko slave vjencanja je zbog toga sto od vjencanja zavisi cijeli proces samo-aktualizacije kod covjeka, tj. da li ce dvoje ljudi postati nesto vise i bolje, ili ce krenuti kola niz brdo. Ako krenu stvari na bolje - covjek i zena dodju u situaciju da mnoge stvari im idu lakse od ruke, dok u suprotnom - sve ispravne odluke do tada mogu postati nistavne u poredenju s onom s kim zivis. Zbog toga je vijencanje toliko valjda bitno, jer se slavi od najprimitivnijih ljudskih zajednica ta unija dvoje ljudi. Nikad mi nije bilo jasno ni kako ljudi dodju do te odluke. Jel to stvarno nesto u covjeku sazre, ili covjek kaje, daj i to da probam sta je to, dovoljno sam se za tu igru stelio. 100 ljudi 100 cudi. Al' eto nesto bi covjek da nauci od drugog, pa ima ovdje dosta ljudi koje je zivot lomio, interesuje me sta oni imaju o ovom reci.
Mozda jest tema onako subjetivnog karaktera, zadire u neku intimu, al' i ne moze o ovome da se govorio, a da bude drukcije.
ili 
